• Nenhum resultado encontrado

Ashton,Frederick - 48-Lun i Druzina Sudnjeg Dana

N/A
N/A
Protected

Academic year: 2021

Share "Ashton,Frederick - 48-Lun i Druzina Sudnjeg Dana"

Copied!
100
0
0

Texto

(1)

LUN10RU2INA

SUDNJEG DANA

BrojBOS

F .E Š T O N

(2)
(3)

N O V A

8 e r ija

X-^Q O

8 v e s k a

B 0 3

^ 9 7 9 .

F .E šl:o n

LUIM I O R U Ž IIM A S U D IM U E G E3AISiA

E lis M ekli

(4)

ROTO BIBLIOTEKA

O d g o v o r n i u re d n ik

SRBOL3UB BUBAN3

R e c e n ze n t: JOVAN ČANAD AN O VIĆ K o re k tu ra Š ta m p a n je »DNEVNIK« T e h n ički u re d n ik SLAVKA BO ŠN JAKO VIĆ Tiraž 100 000 p rim e raka

O ve izd a n je o s lo b o đ e n o je o s n o v n o g i p o s e b n ih p o re za na p ro m e t a k io m S e k re ta rija ta za o b ra zo va n je nau ku i k u ltu ru SAP V o jvo d in e, b r 413-111 od 3 januara 1973 g od m e

Iz d a je \ š ta m p a N o v in s k o -iz d a v a č k o p r e d u z e ć e »D NE VN IK «. B u le v a r 23 o k to b r a 31 B to j ž iro - ra č u n a 6 5 7 0 0 -6 0 3 -6 3 5 0 . O O U R N O V IN S K O -IZ D A V A C K O O D E L J E N J E

(5)

f-Rf^DERlK E S T O N

Luni družina sudnjeg dana

I

Njih dvoje sedeli su na prednjim sedištim a autom obila zagrljeni. Donald Sikert je m ilovao i ljubio finu ruku Džejn Vitington, a on a je to koristila da ga ljubi u vrat i kod uha. Bili su srećni u tim trenutcim a duševnog i telesnog ushićenja jedno drugim:

- Ko je prvi rekao ono: »Volim te danas više nego juče, a manje nego sutra«? - upita ona tiho.

- »Volim te svakog dana sve više, danas više nego juče. a manje nego sutra«, napisala je žena Ed- m onda Rostana, tvorca »Sirana de Beržeraka«. . - reće Sikert.

- Znam - prekide ga Džejn V i­ tington. - I dala je da se to ugra­ vira u prsten, koji je poklonila Ro- stanu za rođendan.

- Pa zašto si pitala? Proveravaš li moje pam ćenje'’ — osm ehnu se Sikert.

- Dugo sm o zajedno i zaista te uvek volim sve više. ali i sada si za m ene zagonetka u m nogo čem u — odgovori Džejn u klanjajući jedan nem irni pram en kose s Lunovog ćela.

- Uvek sam ti odgovarao na sve što si me pitala. Pričao sam ti sve o sebi. a i sam a si se u verila...

- Ne shvatam kako si u životu stigao toliko toga da saznaš. To je. vidiš, jedna od zagonetki. Znaš sve što su mudri ljudi rekli o ljubavi i što su pevali u njenu slavu, ali isto tako i kakvi su i kakvi će biti m ikro­ procesori, najčudnije i najm oćnije ostvarenje elektronika...

- Je li mi to mana, ili vrlina? - sm ejući se upita Donald Sikert.

(6)

— 1 to je jedna od zagonetki koju ne m ogu da resim - odgovori Džejn.

Opet su neko vrem e ćutali srećni što su zajedno ove blage večeri pod planinom. Sunce zađe. a njih dvoje su čekali mrak i Sam juela M akfer- sona. Razmišljali su o minulim da­ nim a i maštali o budućnosti, posle burnih i teških dana proživljenih u Njujorku i one duge noći u toku koje se završio jedan od najtežih i najčudnijih obraču n a zločinaca i Luna, kralja ponoći.

Kola u kojim a su sedeli nalazila su se uz ivicu dvesta jardi dubokog potoka, na čijem dnu je zelena boja uzjerenog toka Delavare Rivera postajala sve tamnija. Lun zabaci glavu i oseti kam anje skriveno pod ćebetom na zadnjem sedištu i oko njega.

— Da 11 sm o se setili svega što treba da uradim o pre nego što poto­ pim o kola? — upita Džejn.

Mislim da jesmo. Cim M akferson stigne, m ožem o da ih gurnem o u dubinu — odgovori Donald Sikert.

— Šteta za ovako lepa kola — pri­ me ti Džejn.

— Bila bi m nogo veća da ih poli­ cija nađe i nas u njima - nasmeja se Sikert.

Bila su to on a ista kola koja su oteli glum ačkom paru Volton, čijim izgledom su se koristili da umaknu iz za njih opasnog grada. Maksiran kao Džon Volton Sikert je čak pri­ m io novinare i dao izjavu o »svom novom filmu«. Džejn je igrala ulogu Voltonove treće žene Amande. a M akferson je bio »pretvoren« u crn ca Bila Daksia, njihovog šofera.

Kad su bežeći. tako neobično, ali uspešno maskirani, stigli do Mil- forda, ostavili su m ornara da iz­ najmi jedna kola, ili da ih kupi, ako bude m ogao da to brzo izvede, pa da ih stigne. Lun je poznavao usek nad ujezerenim delom reke i predlo­ žio da tam o gurnu Voltonova kola. Or i Džejn napunili su ih kam e­ njem i sedeli u njima dok stari m or­

ski vuk stigne. Svetla na zavoju pod stenom, koja je potsećala na ljudski profil, blesnuše dva puta. Bio je to Samjuel M akferson, Vozio je dese­ tak godina star »oldsm obil«, čiji m otor sa osam cilindara je još uvek lepo i titho radio. Džejn iziđe iz kola na jednu, a Lun na drugu stranu. M ornar polako priđe autom obilu sprem ljenom da se ukloni i poče da ga gura svojim tek kupljenim olds- mobilom. Sikert skrenu upravljač i na pogodnom mestu autom obil se surva u dubinu. Pao je u vodu ne udarajući o izbočene stene.

— Potonuo je kao da je pun kam e­ nja, sto mu praznih olupina na dnu m ora! — uzviknu m ornar kad u oldsm obil uđe Džejn.

Lun je ostao još nekoliko trenu­ taka napolju da osm otri nije li neko video događaj, ali ovo pusto mesto je u sumrak bilo bez znaka o bilo č i­ jeg prisustva. Sam o daleko gore ispod Karbondejla svetleli su farovi jednog automobila. Ovom starom cestom retko je ko vozio od dana kad je otvoren novi auto put nešto južnije.

Džejn se sm ejala M akfersonovoj priči o tome kako je kudio kola i kako ih je prodavač hvalio. Lun sede pored nje i reče:

— Same, veom a ćeš me zadužiti ako budeš večeras vozio.

— Pristajem, ali da me pretvoriš u on o što jesam. K og vraga je uvek na ovoj strani okean a m oram da igram ulogu crnca. Onaj prodavač mi je ljubazno tepao »crnjo, c r n jo .. .«. M alo je nedostajalo da o njegovo lice ubrišem boju sa svojih pesnica, hiljadu mu rasističkih za­ bluda! - gunđao je m ornar pok re­ ćući kola do prvog proširenja i ok reću ći ih nazad ka istoku.

Nađoše se opet k od M ilforđa i izi­ đoše na autoput, pa tek kod Filips- burga skrenuše do velikog motela. Bili su reših da tu prenoće, pa brzo izmeniše izgled. M akferson više nije bio crnac, a Džejn i Sikert nisu ni podsećali na Voltonove. M ornar

(7)

je iznajm io sobu u glavnoj zgradi motela, a Džejn i Lun bungalov na ivici kao park uređene šume. Bun­ galov je bio luksuzno oprem ljen i od šume odvojen visokom ogradom od , metalnih sipki prikrivenih ukrasnim puzavicama. Iako su let- nje vrućine bile jake, ovde je d op i­ rala noćna svežina sa planina,

- Idem da m alo osm otrim ok olo i da se raspitam o hrani i uslugama - reče Lun odlazeći prem a glav­ nom ulazu motela.

Na pola puta susrete M akfer- sona, ali prođe pored njega kao da ga ne poznaje. M ornar se ponašao isto tako i pažljivo je m otrio da li ga ko vidi dok prilazi bungalovu. O ponašanju su se bili dogovorili, jer nije bilo policajca ili šerifa širom Sjedinjenih Država koji nije pam tio onaj deo poternice u kom e su o p i­ sani troje progonjenih: »... Lun je visok, privlačan m uškarac s bele- gom u obrvi, Džejn Vitington pri­ rodna plavuša izuzetne lepote što žena najteže skriva, a treći član trojke begunaca je preterano snažni, grubi m uškarac sprem an da svakog trenutka izvoli neku sočnu psovku... Treba paziti na takva tri lica. jer to najlakše može da ih otk rije...« Već su taj opis znali i hotelijeri, taksi vozači, prodavci novina i svi oni koji su u prilici da oktriju trojku i obaveste policiju. Iz toga je proistekla nužda da putuju odvojeno, ili nadu način da ne pod- sećaju na opis iz poternice.

Dok je prilazio restoranu. Lun ugleda bela sportska kola koja se zaustaviše. Put ga je vodio pored njih i on se srete sa ženom, koja je izlazila iz sportskog dvoseda. Imala je kratku haljinu od skupe sirove svile, koja je isticala oblike njenog 'tela. Lun pom isli kako bi bilo teško opisati ovu ženu. jer je njena lepota bila od one vrste koja izaziva zbu­ njenost kod svakog muškarca. O vog trenutka Lun nije im ao vre­ mena da proceni svoju zbunjenost i

da je savlada, jer žena mu pritrča i obesi mu se o vrat.

- Oh. Frede. dragi! - uskliknula je između poljubaca kojim a ga je obasipala. On nije im ao vrem ena bilo šta da joj kaže, a njena usta već behu pripijena uz njegova. Ljubila ga je strasno. Njeno telo se pok re­ talo n eobičnom živošću i pripijalo se uz Luna. M irisala je na redak francuski parfem. Lun je bio ljut na sam oga sebe što nije u stanju da »napasnicu« odgurne i da joj kaže da ostavi jeftine trikove. On je ose- ća o linije njenog tela pod svilom. O pipavao ju je rukam a kao da želi na taj način da je prepozna.

- Brzo. dragi!... Idemo u sobu. R ezervisala sam istu onu na spratu... Oh. što sam srećna! - ša- putala je on a vukući ga za ruku prem a ulazu u glavnu zgradu m o­ tela.

- Čekajte, gospođice - konačno je uspeo da kaže Lun. - Ja vas i n e ..,

- Sklonim o se što pre. pa ćeš mi sve reći — prekide ga nepoznata žena okrenuvši se opet k njemu li­ cem.

O či su joj bile tamne i nije odm ah m ogao da odredi njihovu boju. Beo- njače su bile čiste, obrve d ob ro izvi- jen e... Ipak sve to nije m oglo da o b ­ jasni ljupku m olećivost i zanosnu privlačnost, što su zračile iz njih. Nabubrele. izazovno razvučene usne davale su licu izraz između radosti i plaća. Kratka kosa jednim pram enom pokrivala je desnu stranu čela i ostavljala donje polo­ vine oba uha da se vide. O ko vrata im ala je nekakav šal. ovratnik s jedne strane načinjen od iste svile od koje i haljina, a s druge od crve­ nog i tankog somota. Sve je to Lun video u trenu. Prvi put u životu bio je paralisan izgledom žene i savla­ dan snagom njene tajanstvene priv­ lačnosti. Sledio ju je kao pod hipno­ zom.

Neznanka sam pritrča tabli s klju­ čevim a i uze jedan, a onda lakim

(8)

k orakom pođe uz stepenište. Lun ju je sledio zureći u njene noge, iako je trebalo da je prestigne i da se popne prvi. Nije m ogao da ne p o­ misli kako su te noge već i same dovoljne da čovek izgubi sposob­ nost rasuđivanja. N oge su bile lepe, a bedra obla i raskošna, ali se Lun oseća o kao napasnik koji se usu­ đuje da bude nepristojan i gleda on o što je suviše lepo, intimno i ne­ dostižno.

- Zastanimo, g ospođ ice - po­ novi Lun u hodniku na spratu.

- Tu sm o — reče devoj ka i brzo otključa vrata jedne sobe.

Sačekala je da on uđe, pa zalupi i zaključa vrata. Odm ah zatim ona odba ci šal kragnu i otkri visok, skla­ dan vrat i đeo poprsja, Lun je groz­ ničavo razm išljao šta se to s njim događa, što sledi m ožda laku de- vojku, prostitutku koja ga »hvata­ na ob iča n trik. Gledao je dva zlatna lančića ok o njenog vrata. Na jed­ nom je b io ukras od krupnog polu- dragog kamena. Imao je žutu boju sa zelenkastim pegama. Na dru­ gom lančiću bila je trouglasta plo­ čica, najverovatnije od slonove ko­ sti. s jednom povijenom stranom i učvršćen a zlatnim okovom .

- Kao što sam ti javila, ipak us­ k oro odlazim. I tam o u kosm osu se- ćaću se tebe, najdraži moj - reče devojka i opet htede da ovije ruke o k o m egovog vrata.

- Čekajte, pobogu! Pa ja vas ni­ kad nisam video - reče Lun sad već sposoban da trezvenije misli.

- Uvek izmisliš neku šalu, ali ova ti nije dobra. Zar ćeš da kažeš da nisi video ni o v o ?!... Ni o v o ? ... Hajde, klekni i poljubi ovde gde ka­ žeš da je kao najlepša svila... - g o ­ vorila je žena u neobičn om zanosu brzo raskopčavajući haljinu i oslo­ bađajući se odeće na način dosto­ jan vrhunske striptizete.

Lun se osmehnu. priđe ležaj u i zgrabi pokrivač pa u njega hitro uvi razgoličenu lepoticu tako da nije m ogla da se pokrene.

— T ak o... A sada da porazgova­ ram o - poče Lun.

U tom trenutku u njenim očim a primeti užas. G ledala je nekud iza njega i on htede da se okrene, ali nije uspeo. Nešto mu eksplodira u glavi i on klonu licem na ležaj, a onda sve nestade.

Kad se osvestio, b io je vezan, pod krevetom. Nije m ogao ni da zove, jer su mu usta bila čvrsto povezana šal-kragnom nepoznate žene, o d ­ nosno devojke. Dugo se m učio da oslobodi ruke i ne bi uspeo da nije bio izvežban baš u tome, da se sam odveže. Izvukao se ispod kreveta, provukao telo kroz ruke vezane na leđima, kao jedan od onih »ljudi od gume« koji tu veštinu pokazuju u cirkusim a i varijetskim p rog ra ­ mima, pa mu nije bilo teško da o hrapavu ivicu metalne šine pod donjom ivicom ležaja prestruže veze na rukama.

O slobođen stajao je na sredini sobe i osluškivao. Sve je bilo mirno. Podiže slušalicu i nađe da je telefon ispravan, ali ga nije koristio. Nije sm eo da pozove policiju i upadne u neprilike zbog istrage. Pošto nije bio povređen, Lun opipa džepove. Ništa mu nije bilo odneto. Zašto li ga je devojka nam am ila ovam o? Na to pitanje nije m ogao da smisli odgovor, a čak nije znao ni da li je pitanje ispravno.

On iziđe i spusti se đ o vratara, koji je đrem ao sklopljenih očiju. Iz­ nad vratara je bio veliki osvetljeni ćasovnik. Tek tada Lun shvati da je prošlo više od dva sata od trenutka kad je susreo nepoznatu ženu. Mis­ lio je šta da ka že Džejn i M akfer- sonu, koji su sigurno zabrinuti i traže ga na sve strane. Kako da o b ­ jasni to što ga je neznanka jedno­ stavno odvela u svoju sobu ? Odluči da u istinitu priču ugradi sam o jednu malu laž.

»Reći ću da sam naseo običnom triku, jer je tobože nepozn&ta de- vojka rekla da joj je zlo i m olila da je dopratim do sobe, a onda se

(9)

ones-vestila. Posle je mene neko odala­ m io po glavi i vezanog gurnuo pod njen krevet...« g ovorio je Lun sa­ m om sebi ulazeći u bungalov.

— Džejn! Tu sam, draga! Desilo se nešto.,. Hej, gde si? - zvao je iz pretsoblja.

Nije bilo odgovora. On utrča u sobu za dnevni boravak pa, za b ri­ nut, pretraži sobu za spavanje i ku­ patilo. Nikoga ne nađe ni u p rosto­ riji koja je služila kao sprem ište s frižiderom , a m oglo je da posluži i kao čajna kuhinja. Nigde nije bilo ni prtljaga, pa Lun iziđe napolje da vidi gde su stara kola. Nije ih bilo. Nije bilo ni tragova borbe, niti bilo kakvih drugih. Sve to natera ga da zaključi šta treba brzo da uradi.

Skloni se u m račan kut iža bunga­ lova i malo izmeni izgled. Nade p o ­ godno mesto na ogradi, gde je vi­ soki divlji kesten rastao blizu nje, pa se prebaci u šumicu.

Iako nije poznavao Filipsburg, Lun brzo nađe policijska kola koja se behu zaustavila pred jednom piv­ nicom načinjenom u nem ačkom stilu, koju m ora da je ovde u dolini Delavare Rivera osnovao neki ne-, m ački doseljenik. On je čekao n eko­ liko minuta kad se dva policajca pojaviše. Priđe im dok su otvarali vrata kola da uđu.

— Mogu li da vas nešto zam olim ? - obrati im se stoječi malo dalje.

Oni ga osm otriše i tek posle jedne minute dadoše mu znak da priđe.

— Priča je m alo duža — reče Lun. — Pre svega molim vas đa pogle­ date moju detektivsku kartu i doz­ volu za nošenje oružja, iako sada ne nosim svoj revolver...

Policijski narednik bezvoljno p o ­ gleda dokum enta i upita:

— Šta želite, gospodine Rajan? — Potrebna mi je hitno vaša p o ­ moć. U motelu su odseli dva muš­ k arca i jedna žena, koji veom a pot- sećaju na on o troje...

— O čemu govorite? — upade drugi policajac.

- Zakleo bih se đa su to Donalđ Sikert, odnosno Lun i, n jegovi...

- To bi bilo nešto! — uzviknu na­ rednik. — Danas je javljeno đa je oslobođen glum ac V olton...

- Zar je stigla i ta vest?! — to­ bože se iznenadi Lun.

- Sam o našom vezom — od g o­ vori narednik. - Ali zašto stojim o? Uđimo u kola.

Lun uđe i spusti se na zadnje seđi- šte. O ba policajca seđoše napred i okrenuše se ka tobožnjem privat­ nom detektivu Rajanu. On im ispriča đa je sledio jednu sumnjivu osobu. O na se sastala sa čovekom koji bi m ogao da bude Lun, i sve to treba đa se proveri.

- To nije naš rejon, ali »zbog hit­ nosti« m ogli bi da skrenem o, jer je­ dan policijski narednik ne ispušta šansu koja obećava da ga gurne medu poručnike. Zovem se Pit Fej, a ovo je moj drug lsak Jensej — zak­ ljuči dobroćudni narednik.

- M ilo mi je što sam sreo poli­ cajce koji imaju razum evanja i za jednog privatnog detektiva, a još više volje đa urade on o što može biti vrlo korisno — reče tobožnji Mark Rajan.

Mlađi policajac poveze kola i poče naglo da ubrzava.

- Kako se zove ta sumnjiva de- vojka, koja se sastala s čovekom koji je m ožda Lun, kralj p on oći? — upita narednik dok su se vozili.

- To bih i ja hteo đa saznanrv M ora da se upisala u knjigu, jer je sm eštena u sobu broj sto sedam na­ est - odgovori Lun.

Odmah zatim on sugestivno za­ traži da mu om oguće da učestvuje u istrazi. Njegov glas. način govora i srdačni osm eh behu se dopali poli­ cajcim a.

- O, jes, čif! — uzviknu.narednik Pit Fej i dugo se sm ejao svojoj za­ misli da privatnog detektiva u m o­ telu pretstavi kao »šefa«.

U motelu bunovni vratar je po­ kazao sprem nost đa učini sve što se od njega traži. On telefonom p ro­

(10)

budi čoveka koji je im a dva ne baš srećn a spojena posla. Bio je ujedno hotelski detektiv i vrtlar, koji je si­ gu rno više pazio na šiblje i cveće, nego na goste i njihovu bezbedno&t u motelu. Zvao se Ciril Vud i im ao je upadljiv izgled. Na njemu je bilo zapušteno platneno odelo za rad. Na glavi je n osio okrpljenu i bezo­ bličnoj krpi sličnu kačketu, ispod koje je visila duga, um ašćena kosa. Ispod nosa ulubljenog kao kod bok­ sera kostrešili su se gusti i neu­ redni brkovi. Davao bi izgled sas­ vim beznačajnog stvorenja da sitne, lukave, zelene oči nisu pažljivo i o prezn o gledale.

- Nisam video kad je došla, ali znam da je sobu sto sedam naest iz­ najm ila g osp ođ ica A v a ... Ava Ten- born — reče Vud i osm otri prisutne da vidi jesu li prim etili njegovu grešku.

Time što je prvo rekao sam »go­ sp ođica Ava«. pa tek posle nehotič­ nog prekida dodao njeno prezime, otk rio je da je d ob ro poznje.

- Dakle, zaključujem da ti. m om če, odavno znaš tu devojku — reče narednik Fej.

- N aravno da je poznajem. O na je bila verenica ranijeg vlasnika motela. Trebalo je da se venčaju, ali on je iznenada p rod a o motel i ne­ stao - objasni hotelski detektiv i vrtalar Vud.

- A šta znate o gostim a u bunga­ lovu broj šest? — upita Lun.

- Upisani su u knjigu gostiju i sada verovatno spavaju — od g o­ vori Vud.

Vratar reče da iako i on misli. Ni on nije video da su otišli. M orali bi da se jave. jer vrata se zaključavaju, a kola ne mogu da se izvezu dok se iz hola ne uključi uređaj za otvara­ nje izlaza.

Uzalud su obišli bungalov, sobu sto sedam naest i sobu u kojoj je bio smešten Samjuel M akferson pod im enom 01 Braun. Lun iz hotelske knjige prepisa sam o adresu Ave Tenborn i zamisli se nad činjeni­

com da on a živi u Njujorku. Posle toga pregleda im ena ostalih gostiju, ali iz svega toga nije m ogao ništa da zaključi. Bio je zabrinut i odvede narednika m alo dalje.

- Izgleda mi da sam vas uzalud uznem irio - reče mu tiho. - IpaJt ću ostati ovde da m alo duže osm a­ tram.

- Daću vam svoj privatni i služ­ beni broj telefona pa mi javite ako šta otkrijete. O m om dolasku ovde ćutite, jer ako poručnik Bens ot­ krije da sam se »pružao« izvan svog rejona. skratiće mi prste tako da hučem u njih dok sam živ - još tiše odgovori narednik. - O vde ne­ što nije kako treba, ali ne znam šta. - Pokušaču ja to da saznam - zaključi Lun i pozdravi se sa policaj­ cima.

Odmah zatim on se p>od svojim novim lažnim im enom kao Mark Rajan upisa u knjigu i dobi sobu broj sto osamnaest. Parni brojevi su se nalazili na levoj, a neparni na desnoj strani hodnika idući od ste­ peništa, pa je njegova soba bila preko puta one u kojoj je doživeo neobični napad.

Nadam se da će Džejn i M akfer­ son. ako su zbog nečega m orali iz­ nenada da beže ne čekajući ga. uspeti da ga nadu. Sad se kajao što je pom injao »trojku« i svoj nadi­ mak. jer bi time m ogao da privuče pažnju policije. O stajala mu je nada da će policajci to prećutati u svom redovnom raportu, kao što će pre­ ćutati dolazak u motel, koji nije u njihovom rejonu.

II

Iza D žefersonovog spom enika na trgu skupljala se gru pa prolaznika oko neobičnog čoveka. čije lice se nije videlo od crven og zaklona post­ avljenog na obru č pričvršćen u veli­ kom krugu oko zgužvanog šešira. Glava mu je bila kao stojeća lampa s ogrom nim prigušivačem svetla. U ovom slučaju crveni zaklon je igrao

(11)

ulogu zavese pred pozornicom , posle čijeg otvaranja će se pokazati lice tog č o v e k a Na leđim a je im ao uprćen bubanj s ru čicam a i udralj- kama, koje su dosezale do njegovih laktova. U rukam a je držao gitaru, a za ram ena su mu bili pričvršćeni oslonci sa usnom harm onikom i naročitom kratkom trubom. O ko kratkih čizam a im ao je pričvrš­ ćene zvečke i p ra p orce a uz levu nogu im ao je i obru č kao za istoč­ njačke daire, ali bez kože. Limeni delovi su podrhtavali dok se spre­ m ao da počn e svoj ulični nastup.

- Halo, čika Slej, poćn i već jed­ nom! - vikao je jedan dečak iz krošnje drveta na ivici m alog trga.

C rvena zavesa pred licem čoveka se razm ače i otkri svetle oči i u smeh razvučene usne ispod čapli- novskih brčića. Bubanj udari tuš, a onda p oče n eobičn o sviranje još neobičnijeg orkestra na telu jednog jedinog čoveka. Odzvanjali su udarci tasova, gruvao je bubanj, je­ čala je gitara, a čuli su se u taktu pra p orci i daire. Na početku je iz­ gledalo da je to sam o smešni poku­ šaj igre instrumentima, ali m alo kasnije glasovi i smeh se utišaše. M uzika je počinjala da godi uhu i postajala sve prijatnija za slušanje.

Donald Sikert se beše našao u bli­ zini, jer je uzalud lutao Filipsbur- gom u nadi da će naići na neki trag. Sada je b io zadivljen veštinom uličnog svirača. Stariji čovek blizu Luna prim eti zadivljeni pogled i reče:

- Zove se Patrik Slej. Putuje po svim državama, ali često se vraća ovam o. Izgleda veseo ali je tužan zbog nestanka svog m lađeg brata.

- A odakle je gospodin Slej? - upita Lun.

- Pričaju da je iz Filadelfije, ali njegov brat je zadnji put viđen ovde u Filipsburgu. Zato se uvek vraća, u nadi da će jednom naći neki trag — odgovori starac.

Svirač prestade da svira i podiže ruku, a onda doviknu:

- Nikad ne tražim novac, ali uvek se nade neko da protivu m oje volje sakupi nešto za L^ogog Pa- trika Sleja!

- O voga puta ću to ja da učinim - javi se uredno obučen čovek p ro­ sede kose i negovanih, pom odnih brkova oboren ih ok o usta.

On od jednog dečaka zatraži slamni šešir i sam pokaza papirnu dolarsku novčanicu, pa je spusti u njega. Najbliži slušaoci počeše da ubacuju metalne novčiće, ali neko bi stavio i papirnu dolar. Lun u še­ šir stavi novčanicu od pet dolara, zbog čeg a skupljač podiže glavu i bolje ga osmotri.

- Imate dovoljno razloga da na­ gradite svirača. Slej je zaista nenad­ m ašan umetnik - reče zatim.

- V oleo bih da ga i lično upoz­ nam - reče Lun i sam začuđen tom izenadnom željom.

- Zovem se Eri Bates - reče skupljač. — Patrik Slej je moj prija­ telj i im am pravo da vam ga pretsta- vim, g osp od in e...

- M ark Rajan - pretstavi se Lun.

- O nda predlažem zajednički ručak u restoranu »Hotela Kata- viza« u trinaest časova. M oja briga je da rezervišem sto - reče skup­ ljač novca i produži da obilazi preo­ stale prolaznike, koji su se v eć razi­ lazili.

Lan se zadovoljno smeškao, jer skupljaču beše p rik ačio bag um- esto m ikro prim opredajnika, koje je u Londonu sam pravio. Da ne iza­ zove sumnju i da mu neobična oprem a ne smeta Lun u Njujorku beše od b a cio sve što je m oglo da na neki način ukaže na to ko je on. Zato je toga jutra pron ašao trgo­ vinu elektronskim uređajim a i ku­ pio doba r kom plet prijem nika i tuce bagova. Bag, odn osn o buva, je sprava koju u Evropi i na britans­ kim ostrvim a zovu stenica. To je m ikrofon koji prim a sve zvuke ur­ eđajem koji ih emituje do prijem ­ nika, ili ostavljenog relejnog ur­

(12)

eđaja u kom e se em itovanje m nogo­ struko pojačava i emituje i na da­ ljinu od desetak milja. U početku se bag ugrađivala u dugm ad za man- žetne, novčiće, igle za kravate i značke, ljudska mašta je pronala­ zila sve više načina da se bag p od­ metne. Lun beše izabrao najobičniji oblik oprem ljen sićušnim i nevidlji­ vim kukicam a s jedne i lepljivom m asom s druge strane, koji se hva­ tao za svaku površinu. Kupio je i nekoliko onih koje nazivaju »har­ m onika bag« i koji je usavršio »kralj bagova«, Emenuel Mitlman iz Njujorka. Njegov bag je bio pode­ šen da se stavi u telefon. Ako se okrene broj telefona i nekim muzič­ kim instrum entom izazove odre­ đeni zvuk, onda telefon ne zvoni, već se uključi bag. Posle se čuju i svi telefonski razgovori i sve što se kaže u prostoriji u kojoj je telefon.

Lun je dva dana uzalud tražio Džejn i M akfersona, pa je shvatio da m ora preduzeti opsežnije mere. Zato se brzo oprem io prislušnim uređajim a, oružjem i sam o njemu poznatim sredstvim a za borbu. Beše kupio nova. brza kola i sada sede u njih, Uključi prijemnik, čuo je ra zgov or dva čoveka.

- ... stvarno detektiv. Taj m o­ m ak mi se zbog nečega sviđa i po- kušaćem o da ga iskoristim o za naše poslove. On istražuje nesta­ nak Ave Tenborn - g ovorio je onaj koji se Lunu beše pretstavio kao Eri Bates.

- Slušaj, Prljavi, ne volim pri­ vatne detektive — reče onaj drugi. - Razumem te, Patrik, ali mislim da ih ne voliš zato što nisu uspeli da ti pom ognu. Odneli su ti hrpu novca, a ništa...

- Braniš ih zato što sam i tebe upoznao kao privatnog detektiva. Dugo nisam shvatio da si ti Prljavi Džo. Zbilja, kad ćeš mi reći koje ti je pravo im e i čim e se baviš?

- To više ni ja sam ne znam - sm ejući se reče Prljavi Džo, od­

nosno Eri Bates, kako se beše pred­ stavio Lunu.

- Šta da se radi! - uzdahnu svi­ rač. — Idem da se presvućem , pa ćem o se sresti u »Katavizu«.

Pošto je im ao još dosta vrem ena do susreta s novim i zagonetnim poznanicim a, Donald Sikert je še­ tao gradom , čiji m ir se pretvarao u teskobu sparnog podneva. Filips- burg. nikao na reci naspram Istona. gradića iste vrste, sporo se razvijao baš zbog tog suparništva s druge obale. To suparništvo je pri- tiskalo oba gradića i iscrpljivalo ih čitav vek. Za sve što ne valja u Fi- lipsburgu govorilo se da je kriv Iston, ili da je to iz njega došlo. U Istonu su za sve okrivljivali Filips- burg.

Eto. Donald Sikert. slavni nauč­ nik iz Evrope, posle burnih d oga ­ đaja u Njujorku. našao se nasukan baš na takvom mestu. Nije m ogao da ode dalje, jer tu je zadnji put vi­ deo svoju voljenu Džejn i vernog druga Sam juela M akfersona. Bilo je nečeg besm islenog, k obnog i ne­ prihvatljivog u tom e što su iz o b ič­ nog motela pored puta nestala dva njemu najdraža bića i žena ili de- vojka po imenu Ava Tenborn.

Zaokupljen tim mislim a skrenuo je kroz izlaz izduženog parka kod reke. Hteo je da iziđe na obalu u nađi da je tamo svežije. A tada ju je ugledao!

Išla je brzim k orakom prem a bršljanom obraslom zidu i Sikert potrča.

- Ava! Čekajte! - povika on žu- reći.

O na se osvrnu i nestade iza ugla stare kam ene zgrade zazidanih p ro­ zora u prizemlju. Sikert potrča i sa ugla uoči kako žena trči prem a ulici. On potrča još brže. O na po­ kuša da nestane u grupi prolaz­ nika. ali Donald Sikert je nađe i na­ stavi da k orača uz nju.

- Zašto bežite? - upita savlađu­ jući dahtanje.

(13)

- Ja vas ne poznajem — o d g o ­ vori Ava Tenborn.

- Zar nećete da zagrlite svog d ra ­ g og Freda i da ga odvedete u sobu?

- jetko upita Sikert.

- Ne znam nikakavog Freda, a ni vas nikad nisam videla — ponovi zbunjena žena. - Eno policajaca i, ako nećete da tražim njegovu za­ štitu, odmah me ostavite.

- Mislim da bi i meni on m ogao da pom ogne. Reći ću mu da ste ne­ stali i da želim razgovor u policijs­ koj stanici - odgovori Sikert.

Ovaj susret je izgledao besmislen ne sam o zbog pokušaja Ave Ten­ born da porekne svoj susret s Lu­ nom u motelu. Ljudi m alog grada su radoznalo gledali za upadljivom ženom i nepoznatim muškarcem.

- O nda bar ne idite uz mene. Pra­ tite me do mesta na kom ćem o m oći da razgovaram o. Imam klju­ čeve jednog praznog stana - reće žena.

- Meni ne treba susret u praz­ nom stanu, već objašnjenje zašto ste nestali iz motela.

- Nikad nisam bila u tom prokle­ tom motelu. G ovorila sam joj još davno... No. vi to ne razum ete... Sve ću pokušati da vam objasnim u stanu m oje prijateljice, koja je na nekom dugom putovanju. Sam o me izdalje sledite.

- Pristajem - složi se Sikert i dotaće je rukom kao u znak od ob ra ­ vanja. - Valjda me ne vodite tam o da me neko opet veže.

Tog trenutka »buva« ostade u pletu njene bluze. O na ništa ne reće i nastavi da ide. Sikert pređe ulicu i tako ju je iskosa pratio. Video je kad je ušla u jednu zasebnu kuću s niskim pizem ljem i jednim spra- tom. On požuri i upade u kuću o d ­ mah iza žene. Sada je b io oprezan i sprem an na odbranu. Zverao je u polum raku kuće spuštenih kapaka sve dok ga one ne uvede u d ob ro nameštenu sobu oprem ljenu za dnevni boravak, ali i za prim anje gostiju, što je potvrđivao dug niski

sto sa osam fotelja. U jednom uglu bio je televizijski Aparat na m uzič­ kom orm anu s radio uređajima, m agnetofonom i gram ofonom . Uz zbirku p loča bio je orm an sa stoti- nak knjiga, a na drugoj strani sto za kartanje.

- U godno gnezdo - reće Lun obilazeći uglove i provirivši kroz vrata na desnom zidu.

Vodila su prem a kupatilu i on ih zabravi, jer ključ je b io s njegove strane.

- Sami smo, budite sigurni — reče Ava Tenborni i sede u jednu od dve fotelje izdvojene posebno blizu prozora kroz koji nije dopi- ralo svetio i koji je bio oprem ljen teškom zavesom.

Ona tam o upali zidnu lampu oprem ljenu zasenjivačem koji je davao prijatnu boju svetlu. Sedajući u drugu fotelju Lun osm otri ženu. Ista svilena i prozračn a koža. Ista kratka kosa i isti izraz lica. Ne. nije m ogao da se vara.

- Dakle, gospđice T enborn? Pri­ čajte - reče Lun.

- Ja nisam A va... Vi to ne m o­ žete da shvatite - odgovori ona.

- M ožda niste Ava. ali u motelu vas znaju pod tim im enom i besm is­ leno je što poričete da sm o se tam o sreli pre dve noći - reće Sikert.

O na je odrećn o m ahala glavom. Na stoćiću pred njom bila je ručna torbica čija kopča nije m ogla da zat­ vori prepunjeni pregradak. Lun pri- meti ugao vozačke dozvole i izne­ nada je izvuče brzim pokretom . •Amanda H eket... M oriš kej de­ vet. ..«

- Vaša dozvola? - upita Sikert. - Da, m oja... A sada mi kažite šta želite od mene — reče žena.

- Dakle, poričete i dalje da ste me sreli, nazvali dragim Fredom. odveli u sobu i ...

- Poričem ! - skoro Ijutito od g o­ vori žena.

Donald Sikert ustade, sede na naslon njene fotelje i jednom ru­ kom m alo podiže njeno lice.

(14)

Z&-gleda se u njega. Nije nalazio izraz straha, ali zabrinutost je bila očita. Tog trenutka on se seti dva lančića s ukrasim a oko vrata Ave Tenborn. Lančići su se i sada videli, ali ukrasi su bili skriveni pletenom, lakom bluzom. On zavuče prst pod rub i povuče ga prem a dole. Žena ga je gledala kao da se radi o ljubav­ noj igri. Izraz zabrinutosti bese ne­ stao, a na njenom licu se iskrila čež­ nja.

To je o n a .. Isti izraz i svaka crta lica kao on og trenutka kad se Ava svlačila, pom isli Lun i nehotično se osvrnu kao da je vrem e da počne iznenadni napad kao one noći.

On izvuče ukrase i nađe istu figu­ ricu neodredenog oblika i isti prive- zak od belokosti u kopči od zlata.

- Prestanite da se ponašate glupo, g o sp o đ ice .. - zausti Sikert.

- G ospoda! - ispravi ga žena. - Udata sam i zovem se Am anda He- ket, a rođena sam Tenborn.

- Jedino objašnjenje bilo bi da imate sestru bliznakinju - zaključi Lun

A m anda Heket potvrdi klima- njem glave.

- Znate li da je nestala? — upita Sikert.

- O njoj već dugo ne znam ništa. To je duga priča.

- Ispričajte mi je.

- Nem am o vrem ena za to. D o­ đite večeras u dvadeset i jedan sat ovde, pa ću vam pričati.

- Ne pokušavajte da mi um- aknete, jer ja ću vas naći — reče Lun i sam želeći taj večernji razgo­ vor, jer trebalo je da stigne na d og o­ voreni ručak s novim poznanicim a s trga.

- Znate moju adresu, a ja ne že­ lim da Džordž bude umešan u naš razgovor.

- Ko je Džordž?

- Moj m už., Čuveni slikar D žordž H eket.. Dvadeset i sedam godin a stariji od m en e.. Kad već zurite u lončiće i ukrase, mogli bi da učinite još nešto; pogledajte malo dublje..

- Znam da je lepo on o što bih vi­ deo.

- M akar me poljubite — reče Am anda i izvajane usne joj uzdrh- taše.

Sikert pomisli da uzmakne, ali bio je suviše blizu i on a ga blago pri­ vuče desnom rukom.

- Isti ste kao Ava - reče Lun u predahu.

- Isti ljudi su nam se uvek svi­ đali i isti su nam grehovi - od g o­ vori ona.

- M orali bi sm oći m alo više snage da odemo. Vas čeka vaš sli­ kar, a mene prijatelji u »Katavizu«

- reče Lun i povuče je za ruku. - Biču sigurno večeras ovde, jer Džordž putuje u Baltimor. Tam o se uskoro otvara njegova izložba slika - reče Am anda Heket i izvuče prste iz Lunove ruke.

U torbici nađe svežnjeve ključeva

1 sa jednog skide jedan od njih. Pruži ga Lunu.

- Možete koristiti kuću i kad ni­ sam s vam a sve dok se ne vrati m oja prijateljica. Zove se Mirijam Prens i veom a je lepa. M oraču o d ­ mah da joj kažem da svoje čari ne zloupotrebi na moju štetu. Dosta je da vas delim sa Avom — brbljala je.

Lun uze ključ i izide. Napolju uk­ ljuči skriveni prijem nik da čuje hoće li Am anda nekom e telefoni­ rati, ili je, možda, neko skriven u kući, pa će se sresti s njim. Ali ništa nije čuo, sem k oraka i zatvaranja vrata. Bag sa njene bluze prenosio je zvuke ulice i Sikert požuri ka re­ storanu.

Ručak je počeo i protekao u o b ič­ nom razgovoru, kao đa su tri čo- veka stari poznanici, koji nemaju šta novo da kažu jedan drugom. U stvari, oni su ispitivali jedan dru­ gog. U jednom trenutku Eri Bates podiže prst i reče.

- Vi niste privatni detektiv. To nije zanim anje za čo- veka vaše vrste.

(15)

Lun ga radoznalo pogleda i upita: - A kakve vrste sam ja čovek? - Pa.. Verujte da se razum em u ljude. Vi ste suviše pošteni, suviše obrazovani i suviše vredni da bi bili privatno »njuškalo« - odgovori Bateš.

- Po ćem u ste sve to zaključili? — upita m irno Lun.

- Sam razgovor u toku ručka bio bi dovoljan za to. Nijednog tre­ nutka niste imali nepoštene sta­ vove, bilo da se govorilo o sportu, poslovim a, ili politici. Svaki put ste otkrili široka znanja. Primetio sam da ste izdalje otkrili da je moj upa­ ljač za cigarete ujedno i m ikro m a­ gnetofon. sve to je suviše za jednog detektiva.

- Rekoste da bi i sam razgovor bio dovoljan za vaše zaključke. Da­ kle, postoji još nešto - reče Lun.

- Da - potvrdi Bates. - Ali o tom e bism o m ogli na jednom p og od ­ nijem mestu. U hotelskom vrtu im a nekoliko garnitura za odm or g o ­ stiju, pa bism o mogli da posedim o tamo.

Sikert i Slej prihvatiše predlog. Platiše ručak i preseliše se pod ogrom n e platane, u čijoj senci su bile postavljene udobne naslonjače od bam busovog pruća.

- Dakle, rekao sam šta mislim o vama, a Slej se uvek slaže sa mnom. Kažite šta vi mislite o nam a - opet započe razgovor Eri Bates.

- Niste sve rekU. Šta vas je. p o ­ red razgovora, navelo da zaključite da ja uopšte nisam privatni detek­ tiv? - prim eti Lun.

- Bili sm o posle vas u motelu - odgovori Bates.

- Zašto? - upita Lun.

- Imali sm o ugovoren sastanak sa Avom Tenborn. ali on a je ne­ stala. Vi ste došli s policijom , ali to nisu bili Ijud iz kraja u kom e je m o­ tel. Raspitivali ste se o jednoj de- vojci i snažnom muškarcu. Vi ste visok čo v e k .. da ne govorim k om ­ plimente u lice. Vi odgovarate

op isu .. — odgovori Bates i ne dovr­ šivši rečenicu učuta.

- Imate mašte - osmehnu se Lun.

- I m oć zapažanja — dodade Ba­ tes.

- Vi ste suviše često progonjeni pa postajete preterano oprezni, g o ­ spodine Sikerte - upade Patrik Slej.

Lun je bio iznenađen i nekoliko trenutaka kao da je bio paralisan neodlučnošću.

- A ko tako mislite, onda proigra­ vate veliku šansu. Postoje učene i obećan e nagrade za hvatanje Luna

- reče nakon toga.

- Mi sm o o vama rekli što smo znali. Sad kažite vi šta, posle svega, mislite o nam a - reče Slej.

- O vam a ne znam šta da mis­ lim. Vaše sviranje je n eobično i po načinu i po velikoj veštini. Ne verujem da to neko čini veštije od vas - reče Lun.

- Niste rekli sve — upade Bates. - Nisam, jer iza gospodin a Sleja stoji nekakva zagonetka, o kojoj ni­ šta ne znam - odgovori Lun.

- To je taćno - potvrdi Bates. - A šta mislite o m eni?

- Nisam siguran da vam pri­ staje nadim ak Prljavi Džo — osmeh- nuvši se odgovori Lun.

Bates se trže, ali on da se i nje­ gove usne pod oborenim brkovim a razvukoše u osmeh.

- Dakle, znate i to — zaključi. — Ostaje mi sam o da vam predložim savez.

- I dalje smatrate da sam Lun, kralj p o n o ći?

- Da.

- A ako vam padne na pam et da me izdate?

- N e će .. A ako izdam, valjda će jedan gospod ar noći umeti da kazni podlaca - odgovori Bates i lice mu dobi lukav izraz.

Lun je razmišljao, sprem an na skok i otpor. Bilo je očito da su ga ova dva čoveka m ogla predati poli­ ciji, ako nije istina da su u toku

(16)

ručka stvarno otkrili istinu. Zato upita:

- Zar ste tek u toku ručka došli na ideju da sam ja Donald Sikert?

- Ne - odgovori Bates. - Već u motelu postalo nam je jasno da je slučaj hteo da slavni naučnik stigne u beznačajni gradić, koga m nogi smatraju gradom . Ipak, post­ oji i slučajnost u svemu.

- Na šta mislite?

- Pa to da ste naišli dok Slej svira i da ste dali bogat prjlog ulič­ nom umetniku - odgovori Prljavi Džo.

Ćutali su nekoliko trenutaka, a onda Lun reče:

- Ispričajte mi nešto o sebi. - Svaki posebno, ili jedan o o b o ­ jici? O vo drugo bi skratilo priču - reče Bates.

- O nda je bolja k raća priča, jer verujem da svi im am o posla - reče Lun.

- Sprem ite se za neobičnu priču, ali pokušajte i da verujete u nju, iako če vam to biti teško — reče Bates. — Iako me čudi kako ste ot­ krili da sam ja Prljavi Džo, ne pori čem da me m nogi tako nazivaju

- A koje vam je pravo im e? - upita Lu 1.

- Do danas ga nikom e nisam kazao. Ne zna ga ni moj prijatelj i zaista privrženi drug Patrik.. Pravo ime mi je Keni Kadvel. Nikad ga ne upotrebljavam zbog svoje p o­ rodice, koju sam napustio pre tride­ set godina. Bio sam tada dečak od jedanaest.. Zapadao sam u mnoge nevolje. O suđivan.. čas bogat, a čas sirom a h .. ozloglašen zbog »prlja­ vih« trikova pi"ema prljavim lju­ dim a.. Otuda i moj nadimak. Pro­ gon e me policije svih država, a i federalna. Neki me sm atraju za sav- rem enog Huda, a neki me se groze kao zlo čin ca ..

- A kakvi ste stvarno? - upade Lun.

- Neprilagođen.. M ožda je to pravi sm isao on oga što me progoni. V erovatno nisam sasvim normalan.

Nepravda me toliko izazove da se uhvatim s njom u koštac i kad postoje i kad ne postoje uslovi za uspeh. Sami znate kako se upada u neprilike i kako brzo niknu o p ­ tužbe - reče Bates uzalud se osm e- hujuči da prikrije tugu.

- Zovu li vas sam o Dirti Džo, ili i Filti bez im ena?

- Ovaj drugi nadim ak ponekad nose i drugi — sm ejuči se glasno odgovori Bates, odn osn o Keni Kad­ vel.

- Neću vas više prekidati. Želim da čujem što više o vam a - reče Lun.

- I nem a još m nogo toga o meni. Lutalica, avanturista i uopšte nepri­ lagođena ličnost, koja im a nešto veštine da se održi uprkos svim p ro­ gon im a i opasnostim a. Patrik je drugo. On je školovani muzičar. Kao veseljak, još na konzervatoriju proslavio se »šaljivim« načinom svi­ ranja. Imao je brata Freda, koji je nestao iz motela u kom e je trebalo da se sastanem o sa A vom Tenborn

- priča o je Bates.

- A kakav je vaš lični povod da se um ešate? - opet upade Lun. Jer, pazio je da ne ispusti neku važnu činjenicu.

- D obro ste to nazvali ličnim raz­ logom. Imam neke svoje račune sa nestalim osnivačem Društva sud njeg dana. Tražim ga dve godine ši­ rom Sjedinjenih Država. Udružio sam se sa Slejom, jer Veb Hentiš bi m orao da odgovori na pitanje: šta je bilo sa Pređom ? Vratili sm o se da opet počn em o istragu od motela - objasni Dirti Džo.

- Hteli ste da počente cd Ave Tenborn? - upita Lun.

- Da - potvrdi Slej.

- Ličim li ja po nečem u na vašeg brata Freda?

- Ne. Zašto to pitate?

- Ava me je zagrlila s uzvikom »Frede, dragi!«

(17)

- O na nije sasvim normalna. Tako oslovljava svakog m uškarca koji joj se dopadne. Videli ste je i znate koliko je privlačna i sp o­ sobna da brzo osvoji muškarca. O na to često čini - upade Bates. - Sada će policija početi da je traži, jer otm ica je prijavljena.

- Ko je prijavio? Njena sestra? — upita Lun.

- Ne. To sam učinio ja - reče Dirti Džo.

- S kakvim pravom i da li je poli­ cija to prihvatila? Zar vas ne gon e i oni iz Federalnog istražnog biroa, kojim a pripadaju isleđivanja ot­ m ica? - pitao je Lun ozbiljnim gla­ som.

- Zovu me Prljavi zato što se slu­ žim i nekim ne baš čistim postup­ cima. Jedan od njih je to što sam anonim ni agent policije i FBI. Moj nadimak je Fumf i vi ste prvi živi čovek koji je čuo da je Fumf niko drugi do Dirti Džo - objasni n eo­ bični avanturista.

- N eobična je vaša iskrenost s obzirom da smo se prvi put sreli pre nekoliko časova — prim eti Lun.

- Ali vi niste bilo ko. Iskrenost je u ovom slučaju moj način da ste- knem poverenje. S vama drugačije to ne bi išlo. Dosta sam slušao i d o­ sta znam o vama. M ožda vam p o ­ malo zavidim, ali m nogo više vam se divim. Bio bih ponosan da ste- knem vaše poverenje i da vam bu­ dem prijatelj — odgovori Bates i prvi put lice mu nehotično poru- mene.

- Postoji nešto neobjašnjivo, kao neko zračenje koje se ničim ne može dokazati, ali se oseča, po čem u čovek otkriva lošeg i dobrog čoveka. D obro razvijen, taj instikt ne vara. Mislim da ga ja imam — reče Lun.

- I šta vam kaže? — nasm eja se Dirti Džo.

- Kaže mi da čem o nas trojica biti prijatelji - odgovori Lun. - Mislim da ima vrem ena da jedan drugom e ispričam o sve o sebi.

Sada bih voleo da saznam nešto više o tom čoveku koga tražite u Društvu sudnjeg dana.

- Zar niste čitali ništa o tom društvu, koje neki nazivaju klubom, ali registrovano je kao s-o-c-i-e-t-y

- spelovao je Džo.

- Čitao sam reportažu novinara koji je video gužbu pri upisu boga­ taša u San Francisku i koji je pose- tio tajno sklonište. Da li se radi o istom društvu? - reče Lun.

- N eobičn o je to da je Družina sudnjeg dana. jer to je stvarno raz­ bojnička družina, nikla ovde u Fi- lipsburgu. Možda je to zbog polo­ žaja grada. Blizu su Vašington, Balti- m or i Njujork. ali i venci i gudure M ontane — objasni Patrik Slej.

- Družina m ora da zgrče dosta novca, jer upisnina od deset hiljada dolara nije mala. a i tako se ne m ože d oči na red za upis - reče Lun.

- Vraga! - uzviknu Džo. - To je veštački stvoren utisak, jer svaki novi član se brižljivo proverava. M ora stvarno da je vrlo bogat, bezo­ pasan za bandu i sprem an i na po­ sebne dogovore. Deset hiljada do­ lara je sam o početna suma da se neko nazove članom. Ali da to stvarno bude, treba plačati još dese­ tinu puta po deset hiljada. Za »druž- benice i poslugu«, za žene koje su, stvarno, prisilne ili dobrovoljne pro­ stitutke plaća se po klasi, od dvade­ set do pedeset hiljada dolara. Za uredno snabdevanje marihuanom, ili skupljim drogam a od deset do sto hiljada. Bavljenje sportovim a je jeftinije, ali lov je vrlo skup. Pića su takode vrlo skupa, iako su od ­ lična. .. Duga je lista uživanja, za koja se plaća. O no što je pokazano novinaru Rosu Mendnu, kao i pred­ stavljeni »predsednik« Pol Kristi, je sam o fasada.

Lun se sećao reportaže o gužvi pred prizem nom zgradom u San Francisku na kojoj je stajao natpis »Klub sudnjeg dana«. Na red za upis u klub čekali su muškarci i

(18)

žene različitog d ob a i izgleda Ali. svi su bili bogati i imali pri sebi po ček o d deset hiljada d o la r a O nog dana kad se tam o našao novinar Mendn, vrata kuče su se otvorila i jedan čovek je objavio:

»Zbog mnoštva zahteva i velikog broja već prim ljenih članova, klub neće ni danas, niti u toku dva na­ redna m eseca prim ati nove čla­ nove«.

Prisutni su se ljutili, ali su se m irno razišli i nadi da će posle dva m eseca biti bolje sreće. To je bio znak da je propaganda »kluba«, odn osn o društva, ako se radi o istoj grupi, bila zaista u sp ešn a Bilo je m nogo onih koji su želeli da post­ anu članovi tog neobičn og skupog kluba. Izgledalo je da oni znaju šta bi dobili ako im se ispuni želja.

N ovinar je dugo navaljivao da sazna što više o »klubu« i dobio je obaveštenja:

»Da bi neko postao član Kluba sudnjeg d a n a mora, pre svega, da bude vrlo bogat, jer sam o imućni ljudi m ogu sebi da dozvole izdatak za doživotnu članarinu u iznosu od deset hiljada dolara. Klub svojim članovim a nudi sigurnost u slučaju teške zarazne epidem ije, atom skog rata, gladi ili bilo koje druge kata­ strofe. Svi članovi biće prebačeni u tajno sklonište sigurnim, specijal­ nim avionima. Sklonište je, veruje se, negde u Balim planinam a Kali- fornije. Tam o će članovi kluba lako izbeći sudbinu običnih smrtnika.

N ekoliko novinara uz reportera Mendna, posetilo je predsednika kluba i tražili da vide skloništa i provere je li istina on o što se o b e­ ćava članovim a. K onačno je klub pristao da pokaže skloništa. Novi­ narim a su vezane oči i odvezeni su avionom .

R os M endn je posle pisao:

»Kad sm o se zaustavili, našli smo se na jednom velikom platou od oko sedam stotina jutara površine, koji je sa svih strana bio okružen i sakriven planinama. A ko neko od

članova kluba očekuje da naiđe na bazene za kupanje, terene za tenis i g o lf i luksuz, grdn o se vara! Jedino što na tom platou pod seća na civili­ zaciju, su kolibe za stanovanje raz­ bacane po kamenjaru.

- To uopšte neće smetati našim članovim a - rekao je predsednik Kristi. - Oni i tako sm atraju da je civilizacija pred uništenjem.

Novinare nije iznenadila plani­ rana sebičnost ljudi koji sprem aju sebi spas od uništenja. A ko bi se tam o našao neko bez članske karte, oni bi ga ubili. Kad se nađu u skloni­ štu, članovi kluba srušili bi sve p ri­ laze dinam itom i ostali »srećni« na sigurnom mestu. Ispod platoa na­ laze se skladišta hrane od preko sto tona, a uz njih su rezervoari č i­ ste pitke vode. Sklonište poseduje radio stanicu i velike količine oružja i municije. O građen o je skri­ venom žicom kroz koju se pušta struja visokog napona, a okolo pa­ troliraju naoružani ljudi spremni da ubiju svakog uljeza.

Svaka koliba je d o b ro uređena i im a garažu u kojoj se nalazi trak­ tor s plugovim a i alatkama, jer posle »uništenja sveta« treba nasta­ viti život, a zalihe hrane nisu večne. Predsednik i potpredsednik kluba nosili su pištolje o ' pojasu. Potpredsednik Holis je objasnio:

- Ako dođe do nesreće, m ora- ćem o da se borim o.

Sklonište je dob ro skriveno i od pogleda iz vazduha. Novinari su se vratili iz njega ne stvorivši sebi predstavu gde bi o n o m oglo da se nalazi«.

U mislim a Lun se pitao nije li Klub sudnjeg dana m ožda posebna grupa, bez veze sa »družinom sud­ njeg dana« nastalom u Filipsburgu. M ožda postoji m n ogo društava, grupa, klubova i udruženja koja koriste istu ideju i slično ime na razne načine. On to i glasno reče. Njegovi sagovornici nisu imali od­ govor na to pitanje.

(19)

- Moj brat je nestao krivicom Družine sudnjeg d a n a Verujem u to i neću m irovati dok ne otkrijem istinu - reče Slej.

- Jeste li pokušali da postanete članovi kluba? - upita Lun.

- Jesmo, uzalud - odgovori Džo. - Svakoga dugo proveravaju. Imaju veze u policiji i ko zna gde još. Brzo saznaju sve o čoveku koji im priđe.

- Pribavite mi nekoliko adresa ljudi koji su članovi - reče Lun.

- Za jednog znam o sigurno - reče Slej. - Zove se Džordž H e k e t .. - Slikar D žord Heket?! Muž Avine sestre A m ande?! - iznenadi se Lun.

- Vi već znate za Heketa i Am andu?! - iznenadi se i Džo.

- Znam - kratko potvrdi Lun. - Trebalo je da nam Ava kaže nešto više o njim a - s uzdahom reče Slej.

- M ožda će i policija doprineti pronalaženju istine, ali sada žalim što sam »uzbunio* Federalni istražni biro - reče Dirti Džo.

- Zašto? - upita Slej.

- Sad kad znam o da je gospodin Sikert... - zausti Džo.

- M ogli bism o da se oslovlja­ vam o im enim a - upade Lun.

- Sad bi FBI i druga policijska njuškala m ogli da budu neprijatni

— dodade Džo.

- I ja sam uvukao sam policiju — umiri ga Lun. — Istina je da znam kud su nestali Džejn i Sam, pa i p om oć policije nije za bacanje.

- Sada se broj popeo na trideset četiri - reče Slej.

- Ne razum em - reče Lun. - Po on om što mi znamo, do pre tri dana iz motela i njegove blizine bez ikakvog traga nestala je tride­ set i jedna osoba. Ni u jednom slu­ čaju nije se m ogla dokazati otmica, nasilje, ih nešto slično. Svi tragovi, sem u knjizi motela, nestaju. Tako je nestao i prvi vlasnik m otela Veb Hentiš, ali njega ne računam o u nestale - ispriča Dirti Džo.

- Sta je osnov da ga izdvajate?

- upita Lun.

- O n je tvorac proklete družine. Nestao je po svojoj volji. Skriva se od svih čiji bližnji su nestali - o b ­ jasni Slej.

- Nekim čudom policija nikad nije ozbiljnije pokušala da nade tog čoveka. Tražim o g a ja i Patrik, ali uzalud — dodade Dirti Džo.

JoS neko vrem e su razgovarali o svemu. D ogovoriše se da, sem Sleja, zadrže svoja lažna imena. Džo je tre­ balo da ostane Eri Bates, a Lun d e­ tektiv M ark Rajan. Dirti i Slej da- doše Lunu adresu na reci. koju su bili iznajmili kao rezervno skloni­ šte, a zatim brojeve soba u hotelu.

- Ja još nemam stalno boravište. Naći ču vas čim budem nešto saz­ nao, ili mi zatrebate - reče Lun.

- Više bih voleo da budem o za­ jedno - reče Slej.

- Trenutno to nije m oguće. V eče­ ras im am susret sa jednom ženom

- odgovori Lun.

Njih dvojica ga pogledaše s nera- zum evanjem ali nisu ništa pitali.

III

- To nije baš m nogo uspela šala. šefe - rekao je inspektor Federal­ nog istražnog biroa u njujorškom centru kad mu je saopšteno da je zadužen za istragu povodom ot­ m ice Ave Tenborn.

Svi lični prijatelji inspektora M orison a znali su da je on odavno zaljubljen u Avu. koja njegovu lju­ bav nije prihvatila. O na je bila pod­ jednako stanovnik Njujorka i Ći- kaga. m ondenka koja se okušala i kao film ska glum ica i kao dobrot­ vorka i kao foto m odel za najpikant- nije fotografije. Bogata i obesna s izrazom čednosti na licu. ova de- vojka je pobuđivala najrazlićitija mišljenja o sebi. Sada je šef odeljka za otm ice saopštio M orisonu da je ta n eobičn a devojka nestala, ali postoji ozbiljna tvrdnja da je oteia.

(20)

- Ko to tvrdi? - upitao je uzbu­ đeni i još uvek sum njičavi Veli Mo- rison.

- Rum f! Obavest je dobijena od njega - odgovori šef.

U redovim a istaknutih inspek­ tora i šefova FBI bilo je poznato da tajanstveni Rum f nikada nije pos­ lao netaćno obaveštenje. M nogo puta pozvao ih je da im ukaže na pravi trag kakve krijum čarske bande kad se radilo o narkoticim a, ili gangsterske kad se radilo o otm i­ cam a, ili drugim prekršajim a iz nadležnosti biroa. To se cenilo i M orison nije im ao pravo da sum­ nja u netačnost te vesti.

- Nestala je iz motela kod Filips- burga. Plašim se da će i to biti je­ dan od onih neobičnih nestanaka, čiji trag se kida u tom gradu - do- dade šef tada.

M orison je brzo otputovao u Fi- lipsburg, obišao hotel i brzo otkrio da je neko p očeo istragu oko ne­ stanka Ave Tenborn. Utvrdio je i to da su ne plativši nestali jedna žena i jedan muškarac. Iskusnom inspek­ toru nije bilo teško da već trećeg dana otkrije da su u motel dolazili narednik Pit Fej i njegov pratilac u patroli policajac Isak Jensej. Nije trebalo m nogo pa da od njih sazna tačno sve što se dogodilo. Bio je iz­ nenađen pom injanjem Donalda Si- kerta, odnosno Luna kralja ponoći.

- Gde je taj detektiv? - pitao je M orison s nadom.

Policajci nisu umeli da odgovore, a u motelu detektiva više nije na­ šao. Zato se M orison sm estio u poli­ cijsku stanicu, čiji poručnik Lari Benk mu je dao malu sobu s telefo­ nom. stolom i ležajem. Za uzvrat. M orison mu je poverio da se priča o Lunovom nedavnom prisustvu u Filipsburgu. To je bilo dovoljno da poručnik proglasi m obilno stanje policije.

Te večeri zazvonio je telefon u policiji i javljeno je da je Ava Ten­ born viđena kako ulazi u kuću

iz-vesne Mirjam Prens. Poručnik je zatim to javio Morisonu.

Donald Sikert je bio izm enio svoj izgled da te m ere da ga niko ne bi m ogao da prepozna. Ličio je na se- dog. oronulog starca, koji se s mu­ kom kreće uz pom oć štapa. Poli­ cajci na ulici ga nisu ni pogledali kad je zastao blizu njih da povrati dah. Tako je neprim ećen prišao kući u kojoj je trebalo da se sastane sa Am andom Heket.

Ušao je i opet zaključao vrata, a onda zovnuo: ^

— Halo, im a li k oga? Jeste li stigli gospođ o Heket?

Uprkos tome što su hodnik i soba za prim anje i dnevni boravak bili osvetljeni. niko se nije odazvao. S pištoljem u ruci Lun pođe napred. Naglo zastade kad desno, iza krila otvorenih vrata, ugleda na podu sklupčanu Am andu Heket. Držala se obem a rukam a za stomak. Oči joj se na časak otvoriše i Lun začu jedva čujni jauk. Dok je pokušavao da vidi kakve prirode su povrede, ona izdahnu.

Bila je ubijena s nekoliko revol- verskih ili puščanih hitaca u pre- delu stom aka i grudi. O bilno je bila iskrvarila. Nekakav zvuk natera Luna da odskoči, ali bilo je kasno. Dva čoveka s m askam a od ženskih čarapa na licu držali su ga na ni­ šanu svojih m ašinskih pušaka, koje su im ala prigušivače.

— Ako nećeš odm ah da umreš, brzo kaži ko si i zašto si došao ovam o - reče jedan od m askira­ nih.

— Zovem se M ark Rajan, Pri­ vatni sam detektiv i hteo sam da razgovaram sa gospođom Heket - odgovori Lun.

— O čem u? — pitao je dalje m as­ kirani.

— O nestanku njene sestre Ave. Angažovan sam da je nađem.

(21)

- G ospodin Bil Fartiš... M omak koji je zaljubljen u nju.

- Šta ćem o s ovim njuškalom ? - upita jedan m askirani drugoga.

- Da g a ... - zausti upitani da odgovori, ali ućuta jer napolju zaur- laše policijske sirene.

Inspektor M orison je bio blizu kuće u kojoj je trebalo da sretne Avu Tenborn, ako se pokaže tač- nom anonim na poruka. Dok je pri­ lazio kući, pojaviše se troja policijs­ kih kola. Dolazila su sa uključenim sirenam a i velikom brzinom. Cim prva kola stadoše, policajci jurnuše da razbiju vrata. M orison pokaza svoje isprave i zatraži obaveštenje.

- Javljano je iz stanice da d o­ đemo, jer sprem a se ubistvo u ovo; kući. N aređeno je da provalim o - odgovori mu policijski narednii:, koji ga beše prepoznao.

Bio je to opet narednik Pit Fej, ćije ime su mnogi izgovarali kao jednu reć; Pitfej. Kad inspektor M orison zausti nešto da kaže, na drugoj strani kuće zaćuše se uzvici, a onda pucnji.

- Dva zločinca pokušavaju da se probiju. Imaju mašinske puške s prigušivačim a - javi jedan p olica ­ jac iz susedne patroie.

- Zaslepićem o ih, a onda napa­ dam o - reče narednik,

I policija u Filipsburgu beše iz svog budžeta odvojila sredstva za.

neobične bom bice za zaslepljivanje umesto dimnih bom bi sa suzavcem. Bombe za zaslepljivanje izbacivale su se iz n aročitog pištolja brzinom pucanja ob ičn og revolvera. Ispu­ štale su nepodnošljivu svetlost, koja je oslepljivala svakoga ko ne bi im ao n aročito naočari. Policajci u napadu su ih imali i sada pođoše u napad.

Zaslepljeni zločinci su se povukli i našli se uza zid. F*ucali su nasu- mice. Policajci ih nisu štedeli. Više kuršum a ih pogodi i oni popadaše

po zadnjoj verandi, kojom su hteli da se probiju

Lun je ležao bez svesti, jer ga je­ dan od zločin aca beše udario po glavi nekim oružjem nam enjenim onesvešćivanju. Pošto nije bilo rane na glavi, to je m ogla biti olovna cev obložena gumom, ili teška gum ena palica. Inspektor M orison beše utvr­ dio da je nepoznati starac živ i sada se trudi da ga osvesti.

Kad se Lun osvesti, M orison upita:

- Ko ste vi!

- Poznanik gospode Heket — odgovori Lun i pokaza prstom na mrtvu ženu.

Tek tada M orison klonu. Bio je pogođen sm rću Ave Tenborn, jer do tog trenutka je verovao da je to ona. Sada, kad je shvatio da mrtva žena nije Ava, odm ah je bio siguran 0 kom e se radi i da mu to nepoznati starac nije rekao, jer znao je za postojanje Avine sestre bliznakinje.

- Ko ju je ubio? - upita M orison starca, koji je još uvek opipavao svoju sedu glavu.

- O n a dva m om ka — odgovori Donald Sikert, jer je kroz razm a­ knuti zastor m ogao da vidi verandu 1 tela ubijenih ok o kojih su stajali policajci.

U tom trenutku utrća poručnik Benks. Pratila su ga dva policajca. On nešto reće jednom ođ polica­ jaca i ovaj priđe Lunu. Iznenada mu stavi lisice i zahvatom ga pridrža pred Benksom

- On m ora da je m askiran! Pogo­ dio sam ko m ora biti ovde — reče poručnik i priđe Lunu.

G ledao ga je nekoliko trenutaka, a onda otrča u kupatilo. Vrati se s m okrim peškirom i njime grubo protrlja Lunovo lice i kosu. Boja se skidala i Lunov izgled postade neo­ bičan. jer jedan đeo lica ostade sta­ rački. a drugi otkri svoju svežinu kože. Poručnik se smejac.

- Ko ste vi, m om če? - pitao je držeći dlan na Lunovoj glavi i zagle­ dajući ga.

(22)

— Ne vredi da krijem. Zovem se M ark Rajan, Privatni sam detektiv, a preru šio sam se da lakše istražu­ jem — odgovori Lun.

Poručnik se glasno smejao, a onda iznenada udari pesnicom Luna u vilicu. Po drugi put onesveš- ćeni Donald Sikert klonu na pod.

— Brzo ga čvršće vežite. Nisu d o ­ voljne sam o lisice. Odvezite ga u specijalnu ćeliju. Vi znate na koju m islim ? - reče poručnik.

Jedan od njegovih pratilaca potvrdi da zna, a drugi mu pom aže da odvuku onesvešćenog.

— Trebalo je da ga ispitam — reče Morison.

— Imaćete prilike — odgovori poručnik i n eobično se nasm eja ne skrivajući radost.

- Ne razum em vašu veselost, po- rućniče - prim eti inspektor M ori­ son.

- Ima vrem ena - drsko od g o­ vori poručnik i ode bez objašnjenja. On napusti m esto zločina. Jer, im ao je važnijeg posla. Plen u njego­ vim rukam a bio je basnoslovan i on je bio odlučan da to iskoristi.

Pošto se vratio u policijsku sta­ nicu poručnik Lari Benks naredi da g a niko ne uznem irava i priđe teletonu. Pozva jedan broj, a onda iz džepičića uze naročitu pištaljku, koja se oglasi piskavim tonom. Odm ah zatim ču o je u slušalici odziv: »Da, molim?«

- Želite li m ožda da kupite jednu patku? - upita poručnik ozbiljnim glasom.

- O vde Sejmur For. Ne želim patku, ali ako imate mužjaka, onda da razgovaram o - ču o se odgovor.

— Riba je na udici! Lun je u m o­ jim rukam a i sada ču da počnem ispitivanje - objavi poručnik od uzbuđenja uzdrhtalim glasom i b ri­ šući znoj s lica slobodnom rukom.

- Zar niste upoznati s naredbom da se ne propušta ni časak vre­ mena, već da se zauvek ukloni taj opasni ču dak? - Ijutito upita sago- vornik koji se javio kao Sejmur Če­ tiri (Four).

- Znam sve šta treba, ali nisu nađeni Džejn i m ornar. Lun m ora da kaže gde se nalaze. Uvezan je kao kobasica i nem a izgleda da umakne starom Uscu Benksu - odgovori poručnik.

- Jeste li sigurni, poručnice, da je Lun još uvek u vašim rukam a?

- Siguran sam kao i u to da sam živ.

- A ja, eto, nisam siguran ni u šta. O vog m om enta kreće k vama naš čovek. Zove se Ferdi Resler. Pu­ stite ga k Lunu brzo, i da to niko ne zna. Posle činite s Lunom šta h o­ ćete, A sada žurite i obezbedite to prokleto mesto koje smatrate sigur­ nim zatvorom za Luna - zaključi i sam om poručniku Benksu tajanst­ veni Sejmur For.

Zatvor za Luna b io je podrum ski bunker u kom e je nekad ostavljen zapaljivi materijal policijske sta­ nice, u koji su spadale razne ručne granate, rakete za signalne pištolje, eksploziv i municija. Novi propisi »prognali« su takvu oprem u iz ma- gactna u stanici u posebn o skrovi- šte izvan naselja, pa je ostao bun­ ker od arm iranog betona i s teš­ kim, čeličnim vratima. Tam o je p o ­ ručnik skrivao izuzetne uhapše- nike dok ne proveri koliko su važni za njegov lični uspeh. N jegova dva poverljiva polica jca znali su tajnu i behu odveli Luna tamo.

Vezan i nem oćan Lun je turobno razm išljao o nesrećam a koje se nižu. Bio je nem oćan da se odupre, jer nije bio oprem ljen kako je bio u Evropi, odnosno u svom Londonu. Istina, nedavno je u Njujorku im ao i sredstava i oružja da se odupre č i­ tavoj njujorškoj policiji. Ali, kad bi sa Džejn i M akfersonom krenuo da putuje do nekog od m eđunarodnih aerodrom a, čiju kontrolu bi m ogao da prevari, m orali su da ostave svu specijalnu oprem u, jer rentgenski pregledi bi je otkrili. Sada je žalio što je tako.

Referências

Documentos relacionados

Outro objetivo apontado pelo projeto previa a construção de tesauro para atender às demandas de indexação da Rede coordenada pelo Sismed, tanto da coleção de artigos de

Quanto ao município de Aracaju, a Prefeitura Municipal, através da Coordenação de Geoprocessamento com recursos provenientes do PNAFM – Programa Nacional de Apoio Fiscal

As frutas dos tratamentos 3 e 6 (testemunha) obtiveram os melhores resultados na manutenção da qualidade pós-colheita durante o período de armazenamento, apresentando menor perda

O primeiro Banco de Leite Humano (BLH) em São Paulo instalado em 1967 está completando seu quinquagésimo ano de funcionamento, motivo pelo qual programamos a realização de

Visto a importância da anta para o meio ambiente, como dispersor de sementes e regulador ambiental dentro das teias alimentares e considerando a importância

Os objetivos gerais deste trabalho foram avaliar se há diferença significativa entre os seccionamento feitos na cultura em diferentes fases vegetativas (V2, V4, V6, e V8),

[r]

Deixe a bomba de dosagem funcionar até já não ser visível qual‐ quer meio de dosagem no cilindro de vácuo, se necessário, pode acelerar todo o processo através do fecho breve