• Nenhum resultado encontrado

LIBER LXXXII vel

No documento skakavac8 (páginas 80-84)

PLANETARIVM BABALONIS S

F

FrraatteerrPPeelliiccaannuuss..’’..!!

B

!

Izmaglica koja leluja i treperi, neuhvatljivi odbljesak mesečine. Mirna voda ispod čije površine struji tok.

Mračna dubina i hladnoća. Ni dašak vetra ne leluja maglu , ona lebdi mirno i raspršuje se tvoreći utvare i senke.

Pokret rukom razmahuje i ustalasava izmaglicu; trunci odsjaja u vazduhu; trepet; šapat, ali nejasan. Blagi lahor, nežni povremeni kovitlac. Talasići koji razbijaju mirnu površinu (od čega se gubi osećaj dubine i unutrašnjeg toka) a ostaje površni utisak.

Lišće drveta treperi na mesežini, blago talasanje i žamor, šuštanje u noći, u osvit senke i svetlost se mešaju.

Nežnost i umilnost, mekoća i dražesnost. Mirna toplina.

Nazire se puteljak. Zrake sunčeve svetlosti su stvarno tragovi svetla koji probijaju vazduh.

Livade su ozelenele, šumarci i žbunje bujaju. Ptice i insekti su se probudili. Jasne smernice čak i kada nije jasan cilj.

Sve se kovitla, ali nisko; voda ključa; iz duboke "podsvesti" izbijaju sadržaji, misli su oparene vrelom parom; Pehar uma je zasićen bujicom i preliva se obilno.

Krv teče u potocima; Krv žene.

Plime i oseke velike poput planina, to više nije agresivna voda u dubini to je struja koja snažno pokreće i kontroliše celinu.

Svest je obuhvatila i integrisala sve u sebi i deluje po svojoj volji. Suvereno daje čvrstinu slikama; pumpa fluid i venama prirode, osnažuje i hrani zemlju.

Prostor, dubok i mračan, prazan. Samo je tama tu, ali daleke zvezdice se gotovo i ne vide, ne naziru.

Kontinuitet tokova je u vremenu i prostoru, dosledan, strog, precizan, ali uvek nestalan i promenljiv.

!

A

!

79

Um ponesen osećanjem tek pokušava da prepozna utisak. nejasno je šta je tačno po sredi. Ganut je, usplahiren, ali se još ne izražava. Pokušava da se sabere; smišlja pod utiskom.

Igra i kovitlac misli jednih sa drugima; kombinacije i analize; mirijade sklopova, iskričavih nizova i trunja koje leprša i skakuće.

Koncepcija začeta, shvaćen početak, Reči mogu biti izrečene.

Lepota prirode koja je zabezeknula poimanje. Razum je zastao pred utiskom, gotovo

šokiran, zatim se prepušta uživanju analiziranja i prepoznavanja delova celine. On obožava savršenstvo dela kojim se zaokuplja u tom trenutku svog nizanja misli.

Nadahnuće za spevove, pesme i litanije. Izuzetna harmonija i zvučnost izraza. Efektnost i prodornost i poimanja i izražavanja.

Bes je poneo um, cepka ga i raspršuje. Um ne shvata energiju koja je unutar ili iza svega, opisuje ga ali ne pojmi, grči se u pokušajima, trza se, eksplodira, sili da dosegne još više, a onda sagori i nakon buke je muk.

Um shvata svoje osobine, koristi sebe da bi sebi udovoljio; Suveren je sa sobom u mišljenju. Prepoznaje svoja ograničenja, ali koristi svoju moć u iskazivanju svoje volje. Gotovo da znanje postaje mudrost, već toliko iskustva u starosti i ozbiljnosti nalazi pouke i naravoučenija za sve i u svakoj situaciji.

Staložen je ali vidi da je crn prazan prostor oko njega i iako ne ume da ga pojmi i objasni duboko ga štuje u svom miru.

!

B

!

Okitila se biserima pa se šepuri, oni su joj maska i #fasada$ za prve susrete; kao i svi dragulji koji prvo padaju u oči, da bi se prava priroda primetila tek na drugi pogled. Reči o lepoti, o pameti, o znanom i neznanom; trućanje gluposti u prazno; lepršavost i dopadljivost u prolazu, nošena lahorom samo prohuji kroz masu i svi ostanu dotaknuti blagim mirisom nežnosti

Lepa i uobražena, svesna toga i koristi to; zaneta sobom i održavanjem tog stanja. Majžinski nastrojena i dobrohotna, lako zagrli i razgaljuje svojim prisustvom; čak i ako je krupnija ili deblja dopadljiva je.

Pleni lepotom, zrači ženstvenošću. Dah zastaje i njen sjaj prodire nadaleko. Ona je fatalna i ne može joj se odoleti.

Ratnica, bori se za sve ideale koji srode njoj i njenoj ženstvenosti. Nemilosrdno i beskrupulozno. Dosledno, podmuklo i lukavo, ali neskriveno. Ona plamti u razjarenosti. Razbludna je i raskalašna. Daje i rasipa.

Vladarka svog sveta i svega u njenom domenu; sve je razmotrila i za sve se izborila – na svoj način – lepotom i rečitošću; sada njena aura ima snagu i plodotvornost.

Nepokolebljiva je. Krči svoj put, a kao da ne napušta svoj tron.

Starica, omatorila, sparušena, pogrbljena i sasušena, mirna (ponekad podozriva i čangrizava – jer je neko ne shvata ozbiljno!). Slušaju je jer je starija. Poštuju je jer je žena, jer je bila devojka i žena, majka.

Smirena je, kao postojana stena na vetrometini prostora. Kamen u izmaglici na rubu vremena i prostora.

A

!

Izvori i potoci. Dečija igra i smeh. Nevinost. začetak ali sa jasnoćom. Svežina i prijatnost. Jasna svetlost u zoru.

Jasan šapat, meka usta lako zbore pribranom uhu. Sreća i u govoru i u slušanju. Analiza je nakon dugog puta donela odluku o ishodu i rešenju. Stanje je zadovoljavajuće. Ogrtač neopisive lepote oko sjaja koji probija i puni utisak do neshvatanja i daleko od poimanja umom, sigurno u ljubavi sa Istinskim.

Mlada koja se naivno i nevino prepušta ljubavniku i uživa u zanosu.

Sjaj. Sve je u jasnom svetlu. Svi utisci, sve što se pojmi, sve što se misli i oseća. Svetlost koja nema ni početak ni kraj. Istinska Priroda i Volja.

(Ali nakon beskrajnog konzumiranja ekstaze pojmi se #nešto$ iza i dalje od ovoga)... Makoliko da je lep i prijatan užitak u lepoti prirode. Snaga je toliko napunila telo, um i biće da se sve pokreće u Jednom smeru. Sva snaga je angažovana, a užitak ne jenjava. To je strast i vatra.

Bogatstvo i imovine. Životni sokovi su tako obilni i hranljivi da zemlja buja.

Ima ozbiljnosti i stroge doslednosti čak i u poimanju lepote. Tama koja se nadvila nad svetlom ne preti da je proguta već joj daje od svoje praznine da primi njene zrake. Čak i lepota i sjaj sebe nekad zaogrnu odorom skrivenosti i tišine.

!

L

!

Lepljiva i tamna krv, sa blatom u tami izmešani. Žar izgorelih polja tinja u tami, gasi se od vlage tame. Požuda previre u noći, kulja, ali ne bukti, pokreće snažno ljubavne sokove.

Vrhovi plamena su uvek raspršeni jer se gube u vazduhu. Palacavi jezici ognja se hrane vazduhom, ali su ometeni da suknu još više.

Lapota koja pokreće energiju. Lepota koja usporava energiju. Lepota koja obgrljuje energiju. Lepota koja prima energiju.

Lepota koja slabi i usporava energiju. Lepota koja odražava energiju.

Rad po volji. Vatra koja okružuje usijanu tečnost vazduha. Svetlost prži od svog intenziteta. Razbuktalost energije koja preplavljuje i nipodaštava snagom čak i harmoniju.

Robustan, bučan,rasipan, energičan, brz, nemilosrdan.... Ratnik.

Uništava hitro i ne osvrće se. Eksplodira, gori i obnavlja sebe svojom snagom. Osvajač i pobednik.

Energija i ratobornost uzdignuti u pobedi. Gospodar novoosvojenog, proširenog carstva. veličina upija vatrenost, održava je da ne bude agresivna, već da je koristi kao potporu svoje suverenosti.

Ostareli kralj. Vreme je iscrpelo vatrenost. Prostor je spržen i opustošen. Vatra se stišava. Iskustvo, duboki utisci su uozbiljili snagu, dali joj nov smisao, ne da osvaja već da održava život.

O

!

Površina je varljiva, kulja, izgleda mirno, a ništa se ne vidi ispod površine. lelujava je, tečna topla i prijemčiva, čak i izgled odaje snagu, ali ne znamo kakvu.

Titra po velikom prostranstvu, samo raznosi tanak sloj sa omotača. Celo telo je kompaktno, a aura tanušna, čak i da je nema ne bi bilo važno, čak i ovako malo dovoljno i previše opisuje ono ispod. “#To$ je veliko i jako. Neumoljivo.

Utisak o veličini i moći ne potrebuje reči.

Sam smisao i priroda je da to mora i treba da bude moćno i veliko, značajno za sve, bez razlike. To treba svima, taj utisak, taj doživljaj.

Ratnička ruka, užarenim oružjem kvari tu veličinu, naružuje je neprimerenošću svoje drugačije, sirove energije. Ipak ta sirovost je kao odstupnica i branik pred naletima promena i ipak ta sirovost vuče i gura tu veličinu u njeno kretanje.

Gromovi i munje. Čista energija, atomska i sirovo surova. Čistota joj je u srži, ona je esencija svog postojanja i svega postojećeg. Kovitlaci elektriciteta koji pokreću vreme i prostor, koji ih održavaju i menjaju.

Zbor staraca i velikana, vlast koja udružuje i snagu i mudrost, prijemčivost i ozbiljnost. Prodornost i preciznost.

telo koje je staro kraljevstvo, već odiše starošću, truleži i raspadom, hladnoća i sumrak, sivilo, su nad mirnim mutnim vodama.

N

!

Kontrast, vlaga i suvoća, starost i mladost. Ozbiljnost koju razmekšava fluid. Pod crnom zemljom teku reke ponornice.

Površine misli otpadaju i raspršuju se sa tihe lobanje smrti. Vetar raznosi laku prašinu koja ništa ne znači kostima.

Hladna pospanost, uspavanost, lepota starosti; toplina setnog pogleda u daljinu i sećanja na prošlost – tok vremena.

Zvezda u tami noći.

Ples smrti, neshvatljiva energija koja održava postojanje. Omotač postojanja.

Najtamnija tama noći.

!

STAZE KOJE VODE DALJE OD BINAHA

No documento skakavac8 (páginas 80-84)

Documentos relacionados