HERMETIZAM

HERMETIZAM

Quod est inferius, est sicut quod est superius, et quod est superius est sicut quod est inferius ad perpetranda miracula rei unius.

MMX

Sadržaj

Umjesto Uvoda ... 3

O Ezoternom i Duhovnom ... 4

Istorijska pozadina Hermetizma ... 4

Karakteristike Hermetizma ... 5

Hermetička vjerovanja i 7 osnovnih principa ... 7

Kosmogonija ... 9

Tri Dijela Mudrosti Cijelog Univerzuma (Trivium Hermeticum) ... 10

Umjesto Uvoda

(citat: Fulkaneli - Misterije Katedrala)

Priroda ne otvara vrata svetišta svakome bez odabira.

Niko ne može težiti za velikom tajnom, ne usmjeri li svoj život skladno istraživanjima koja vrši. Nije dovoljno biti revan, aktivan i istrajan, ako nemate čvrsta načela i čvrste temelje, ako vas neumjereni entuzijazam čini slijepim za razum, ako ponos nadvlada procjenu i ako se poveća pohlepa pred izgledima zlatne budućnosti.

Tajna nauka traži veliku preciznost, tačnost i pronicljivost u posmatranju činjenica, zdrav, logičan um sklon razmišljanju, živahnu, ali ne previše probuđenu maštovitost, toplo i čisto srce. Ona takođe traži najveću jednostavnost i potpunu ravnodušnost u odnosu na teorije, sisteme i hipoteze koje su opšte prihvaćene bez propitivanja o svjedočenju knjiga ili ugledu njihovih autora. Ona od svojih kandidata zahtjeva da nauče više razmišljati svojim mozgom, a manje tuđim. I na kraju ona insistira na tome da provjeravaju istinitost njenih principa, znanje njenog učenja i praksu njenih postupaka, iz prirode, majke svih nas.

Neprestanim uvježbavanjem vještina posmatranja i zaključivanja te meditacijom, početnik će se uspeti stepenicama koje vode do

ZNANJA

Jednostavno oponašanje prirodnih procesa, vještina kombinovana sa domišljatošću, uvid rođen iz dugotrajnog iskustva osiguraće mu

MOĆ

Kada to postigne, još će mu uvijek trebati strpljenje, postojanost i nepokolebljiva volja. Hrabrog i odlučnog, sigurnost i povjerenje, rođeno iz snažne vjere, učinit će ga sposobnim

USUDITI SE

Kada konačno uspjeh okruni mnogobrojne godine rada, kada mu se ispune želje, Mudar će se Čovjek, prezirući ispraznosti svijeta, primicati skromnima, razbaštinjenima, svima onima koji ovdje dolje rade, pate, bore se i žaluju. Kao anonimni i nijemi učenik vječne Prirode, apostol vječnog Milosrđa, on će ostati vjeran svom zavjetu tišine.

U Znanju i Dobroti Adept mora zauvijek ĆUTATI

O Ezoternom i Duhovnom

Ezoterno i hermetično je jedna stvar. Duhovno i rad na svijesti je druga stvar.

Duhovno se ne bavi ezoternim misterijama, ključevima, znanjima i tako dalje. Duhovni rad na sebi ide direktno u buđenje vlastitog duha koji će se manifestvovati u tijelu.

Nažalost, Zapad nema izgrađenu čistu duhovnu tradiciju oslobođenu hrišćanske dogme, tako da je stvaran rad na sebi usko povezan sa ezoternim. No postojale su individue koje su ostvarile visoke stepene prosvećenja poput Sv. Franje Asiškog, Sv. Augustina, Maister Echarta, Tier de Shardena i drugih.

Ezoterno i hermetično, s druge strane, koristi veliki broj ezoternih znanja i misterija iz raznih nasljeđa, kao na primjer egipatskog, keltskog i nordijskog, persijskog, grčkog ili bilo kojeg drugog. Ezoterno u sebi sadrži i duhovno, ali je pristup dolaska do pretpostavljenog cilja sasvim drugačiji. Ezoterno je u većini slučajeva vezano za razna bratstva ili pak Škole Misterija. Ono podrazumijeva i izučavanje ritualne strukture misterija, specifičnih unutrašnjih i spoljnih harmonizacija, kabalističke principe, zvijezde, elementarna bića i još mnogo, mnogo drugih stvari. Duhovno se time ne

opterećuje jer suštinski za samu realizaciju bića nije bitno.

U svim hermetičnim društvima ili bratstvima postoji jedno pravilo, a glasi – da se jedan dio učenja predaje pismeno, jedan dio usmeno, a zadnji dio učenik mora sam intuicijski odraditi. Tako je i sa mnogim dijelovima prakse. Ono što piše u regularnim izvorima o samoj praksi ne mora biti i potpuno.

Možda neke druge prakse poput vještičarstva omogućavaju samoinicijacije i samostalno učenje, ali kod hermetičkih i okultnih znanja učenik ne može doći do ispravnih relevantnih informacija bez autentičnog Reda ili majstora. Tako je sistem postavljen još od starog Egipta.

Istorijska pozadina Hermetizma

Ime hermetizam potiče od boga Hermesa Trismegistosa ili Triput Velikog Hermesa. Trismegistos, sa druge strane, je tako nazvan zbog poistovjećivanja sa velikim Egipatskim bogom Mudrosti i Magije, Totom. Tot je grčki pokušaj fonetičkog podražavanja Tehutija, kasnije antičke forme vrlo drevnog egipatskog imena Đehuti. U pokušaju da se izrazi visočanstvo Tehutija, egipatski pisari su prilikom pisanja njegova imena često dodavali epitet Ao, Ao, Ao (doslovno: Veliki, Veliki, Veliki) u smislu Najveći. Grci i Egipćani koji su govorili grčki preveli su taj egipatski epitet kao

Trismegistos, takođe koristeći ga za njihovogTota – Hermesa.

*Više o hermetizmu kroz istoriju u priloženom tekstu uz ovaj članak.*

Hermetički sinkretizam

*U smjeru kazaljke na satu imate: Teurgiju, Kabalu,Rojzenkrojcerizam, Gnosticizam,Potragu za Gralom, Alhemiju, Viku i neopaganizam (pentagram), i Drevne Religije Misterija (ankh).*

Hermetizam je bio jedan od mnogih proizvoda dodira drevnih helenističkih i egipatskih kultura u vjekovima neposredno prije kraja Stare i početkom Nove Ere. Hermetizam je tada, najprostije rečeno, kombinovao egipatsku i grčku teologiju, filosofiju i duhovnu praksu. Ali naravno, nije sve bilo tako jednostavno. Možda i primarni razlog složenosti porijekla hermetizma leži u tome što je on našao najplodnije tle u velikom grčko-egipatskom metropolisu Aleksandriji, kada je ovaj bio kulturni centar Mediterana za vrijeme Pax Romana . Religijska i filosofska mudrost tekla je iz brojnih kultura u grad, koji je izrodio jednu sintezu religije, filosofije i prakse poznate kao hermetizam. Nominalno egipatski i povezan sa egipatskim bogom Totom u liku prosvijetljenog drevnog majstora, hermetički eliksir bio je sačinjen od sastojaka svih velikih tradicija koje su bile aktivne u Aleksandriji. U milenijumski bogatu zaostavštinu egipatske religije, filosofije i magije dodati su brojni elementi grčkog paganizma, djelimično i Misterija i filosofskih škola platonizma, neoplatonizma, stoicizma i neopitagorizma, te aleksandrijskog judaizma sa svojom anđeologijom, magijom i dubokom posvećenošću za svetu knjigu, zatim mnogim školama hrišćanstva (gnostičkog i drugog), persijskog zaratustrizma sa svojom dubokom pažnjom na dobro i zlo; kao i sa novim razvojnim tokovima koji su tekli uporedo sa hermetizmom kao što su Alhemija i jambličanska Teurgija.

Moderni Hermetizam zadržava ovaj duhovni eklektizam, istražujući i asimilujući sve što je kompatibilno i vrijedno iz tradicija sa kojima dolazi u dodir, dijeleći i svoja saznanja sa njima.

Karakteristike Hermetizma

Hermetička Tradicija nije jedna dogmatska škola misli ili jedan spiritualni sitem. To je prije svega živo tijelo znanja i prakse koje izvire iz zajedničkog korijena, a cvjeta u mnoštvu! Kao i u slučaju originalnih hermetičkih škola, stimulišući različitost pogleda i iskustava, i u današnjem Hermetizmu može se naći da postoje neke opšte karakteristike.

Baš kao što je i Aleksandrijski Hermetizam potekao iz široke palete različitih filosofskih tradicija, tako i moderni hermetizam istražuje široko polje duhovnih puteva u okviru Hermetike ili Zapadne Tradicije. Oni uglavnom uključuju: drevne religije misterija, Kabalu, Alhemiju, Rojzenkrojcere, Gnosticizam i druge tipove ezoternog hrišćanstva, Teurgiju, Viku i Neopaganizam, te potragu za Gralom. Prihvatiti ovaj multiplicitet znači da hermetici moraju biti u stanju primjenjivati

paradoksalnu ideju različitih stvarnosti. Spiritualni paradoks je misterija koju treba razumjeti, a ne protivrječnost koju treba odbaciti. Iako se po definiciji hermetici ograničavaju na istraživanje Zapadne Tradicije, oni poštuju sve spiritualne puteve jer svi oni sadrže zrak Božanske svjesnosti kojoj streme.

Nadalje, hermetici su tragači za božanskom Istinom, za Mudrošću, za Razumijevanjem, Gnozom! Hermetička spiritualna radoznalost ohrabruje otvorenost i toleranciju prema svim načinima i duhovnim putevima drugih. Ova radoznalost može biti zadovoljena kroz knjige. Ali nije dovoljno samo čitati o duhovnom, jer ćemo steći malo, bez istinskog i ličnog iskustva. Stoga se ne može dovoljno snažno naglasiti nezamjenjiva vrijednost učešća u duhovnom, kroz rituale, meditacije i druge duhovne prakse, kroz rad na sebi naposletku.

Kako svoje korijene ima u drevnim paganskim tradicijama, hermetizam, uopšte uzev, ima politeistički pristup duhovnosti. Božansko se prikazuje kroz mnoštvo imena i nosi mnoštvo lica. Mnoge Boginje i Bogovi su važni za Hermetizam. Ipak, iza toga, ujedinjujući ovaj politeizam, leži ultimativno božansko Jedinstvo, ultimativni monoteizam. Ovaj koncept se dalje proširuje na

hermetičko shvatanje Univerzuma. Univerzum je u mnoštvu formi i različitosti, no ipak ujedinjen u Jednom. tako možemo tražiti i otkriti skrivene veze koje će nas dovesti do spoznaje Jedinstva iza pojavne različitosti svijeta. Hermetička Kabala je izraz ovoga, da svaki sefirot predstavlja izraz različitosti Božanskog, svi emaniraju iz i ujedinjeni su u Ketheru, koji je samo Jedinstvo, kao emanacija nemanifestvovanog Ein Sopha!

Hermetci nadalje vjeruju da je Božansko istovremeno imanentno i transcedentalno. Božansko je u svakoj manifestvovanoj stvari u Univerzumu i iznad njih takođe. Zbog te povezanosti između gore i dolje, ono što se dešava na duhovnom planu ima posljedice u materijalnom i obratno. Stvaranje ekvilibrijuma između ovih stvari – materije i duha, tijela i duše, unutra i izvan, noći i dana i uopšte svih polarnosti je ključna stvar u radu hermetika. Ravnoteža je ključ rasta!

Kako je Božansko u svim stvarima, sve je Božansko! Kroz kontemplaciju i razumijevanje

Univerzuma, uključujući i nas same, kroz posvećenost i gnozu, ljudska bića mogu postati više ono što u istinu jesu „godlike“ i napokon se sjediniti sa tim principom. Mnogi hermetici smatraju da se ovaj cilj ne može ostvariti u jednom životu, dok neki ističu da je ovaj ideal nemoguće postići u fizičkom tijelu.

Ljudska bića imaju jedinstveno mjesto u Božanskom planu zbog naše Volje. Imamo mogućnost da težimo Božanskom i to je nešto što moramo raditi da bi postali! Tragalac mora željeti da nađe, filosof mora željeti da sazna! U oba slučaja on ili ona mora koristiti snagu sopstvene Volje da to ostvari! Ohrabren Božanskom Ljubavlju i kroz upotrebu ljudske moći želje i Volje, svako ima mogućnost da dostigne sjedinjenje sa svojim Višim Sobstvom, te napokon i jedinstvo sa Božanskim.

Ljudska bića imaju mogućnost da pristupe nefizičkim svijetvima – psihičkim, mentalnim i duhovnim. Nadalje, ovo je prirodna i urođena sposobnost koja se može razviti kroz mnoštvo tehnika, kao što je Teurgija ili rad sa Božanskim kroz rituale. Ritual može biti posebno korisna praksa u Potrazi, jer kombinuje mnoštvo individualnih psihospiritualnih tehnika u moćnu cjelinu koja omogućava kontakt sa nefizičkim ravnima.

Hermetička vjerovanja i 7 osnovnih principa

U hermetičkom sistemu vjerovanja, sve je u Umu Svega (The All). Hermetizam priznaje postojanje mnogih bogova, ali da svi oni zajedno sa svim drugim bićima postoje u Svemu, i stvoreni su od Svega. Kako je to rečeno u Kibalionu: „Dali smo Vam hermetička Učenja uzimajući u obzir mentalnu prirodu Univerzuma – Istinu da je Univerzum Mentalan, sadržan u Umu Svega“. Svako i sve u Univerzumu je dio ovog entiteta. Kako je sve mentalno, sve je i vibracija. Sve vibracije vibriraju od najzgusnutijih fizičkih čestica, kroz mentalna stanja, do najviših spiritualnih vibracija. U Hermetizmu jedina razlika između različitih stanja fizičke materije, mentalnosti i duhovnosti jeste frekvencija njihove vibracije. Što je viša vibracija, to je dalja od bazne materije. Cilj hermetičke prakse je transmutacija te materije fizičkog tijela u bistrije i čistije forme energije i svijesti.

Sedam osnovnih principa na kojima je zasnovana cijela hermetička filozofija su 1. Mentalni Princip

2. Princip Korespondencije 3. Princip Vibracije

4. Princip Polarnosti 5. Princip Ritma

6. Princip Uzroka i Posledice 7. Princip Roda

1. Mentalni princip

Ovaj princip smatra da je SVE svijest. Objasnjava da je SVE duh koji je u sustini nesaznajni, nemoguce ga je definisati ali se moze smatrati univerzalnim, beskonacnim, zivom svijesti.

2. Princip korespodencije

"Ono sto je iznad, jednako je onome ispod"

Ovaj princip smatra da uvijek postoji veza izmedju zakona i principa na bilo kom nivou postojanja. Ovaj princip objasnjava mnoge paradokse i misterije prirode. Postoje nivoi koji su van nasih shvatanja a ako na njih primijenimo princip korespodencije mocicemo da dobijemo sliku koju u suprotnom ne bismo imali.

3. Princip Vibracije

"Nista ne miruje, sve se krece, sve vibrira"

Ovaj princip su ljudi primijetili i shvatili pre mnogo godina a moderna nauka ga dokazuje iz dana u dan. Ovaj princip objasnjava da razlika izmedju razlicite manifestacije materije, energije, svijesti . . . zavisi iskljucivo od njenog/njegovog nivoa vibracije. Od SVEGA do najjednostavnije materije sve je u vibraciji, veca vibracija, veca pozicija na skali. Vibracija Duha je na tako visokom nivou, beskonacno visokom nivou, da djeluje kao da miruje.

4. Princip Polarnosti

Ovaj princip smatra da je sve dualno i da sve ima dva kraja, dva pola. "teza i antiteza su iste u sustini ali razlicite u stepenu" "suprotnosti su iste samo je razlika u stepenu"

Da bi ovo ilustrovali uzecemo toplotu i hladnocu kao primer. To su slozicemo se dvije suprotnosti. Oni su u sustini ista stvar samo razlicitog stepena. Da li mozemo da definisemo kad toplota prestaje i kad pocinje hladnoca? Jedino sto mozemo je da na osnovu licne predpostavke smatramo da u necemu ima vise toplog nego hladnog ili obrnuto. Priroda ista, razlika u stepenu. Isto vazi i za svjetlost i tamu, meko i tvrdo, veliko i malo, crno i bijelo. . .

5. Princip Ritma

Ovaj princip smatra da u svemu postoji kretanje ka i od, zanos napred i nazad. Postoji uvijek akcija i reakcija. Ovaj zakon manifestuje stvaranje i unistenje svjetova, uzdizanje i pad civilizacija. Hermetisti su nasli u ovom principu univerzalnu primjenu i donekle nasli nacin da ga prevazidju. Ne moze se princip anulirati ali se moze mijenjati nivo. Sa nivoa koji je u opadanju preci na nivo koji je u progresu.

6. Princip uzroka i posledice

Svaki uzrok ima svoju posledicu. Ovaj princip objasnjava da se sve desava po odredjenom zakonu, da ne postoji slucajnost. Svaki uzrok i posledica imaju svog vladara na visem nivou. Shodno tome, Majstori koji mogu da se podignu na visi nivo, vladaju desavanjima sa nizeg nivoa. Oni koriste ovaj princip umesto da budu deo njega.

7. Princip Roda

Sve posjeduje svoj muski i zenski aspekt. Ovaj princip smatra da se rod manifestuje u svemu. Ovo je cinjenica ne samo na fizickom nivou vec i na mentalnom pa i duhovnom. Ni jedna kreacija, fizicka, mentalna duhovna nije moguca bez ovog principa. Svaka stvar koju posmatramo ima u sebi i zenski i muski princip.

Kosmogonija

Priča je data u prvoj knjizi Corpus Hermeticuma od strane boga Nousa Hermesu posle mnogo meditacija. Počinje tako što Sve stvara elemente nakon što vidi Kosmos i napravi jedan nalik njemu (naš kosmos) od njegovih konstitutivnih elemenata i duša. Potom, Sve, budući da je i muško

(božanski Otac) i žensko (božanska Majka) držaći Riječ, rodi drugog Nousa, kreatora Svijeta! Drugi Nous stvori sedam moći ili božanstava (često viđeni kao Merkur, Venera, Mars, Jupiter, Saturn, Sunce i Mjesec i njihove atribucije) da putuju po krugovima i vladaju Sudbinom.

Riječ se onda nastavi dalje od materijalizujućih elemenata koji im načini neinteligentnog Nousa i načini da se vladari okreću i od njihove materije potekoše stvorenja bez govora. Zemlja bi

razdvojena od Vode i životinje (osim čovjeka) dođoše od zemlje.

Vrhovni Nous stvori Čovjeka, androgina, po svom liku i predade mu svoju kreaciju. Čovjek pažljivo osmotri stvaranje svog brata, nižeg Nousa, i primi svoj i autoritet svog oca nad svim! Čovjek potom ustade iznad sfera da bolje vidi kreaciju i onda pokaza formu Svega Prirodi. Priroda se u nj zaljubi, i Čovjek, vidjevši sličnu formu njegovom odrazu u vodi, zaljubi se u Prirodu i poželje da boravi u njoj. Smjesta čovjek postade jedno sa Prirodom i postade rob njenih ograničenja kao što su pol i san. Čovjek potom postade nijem (jer izgubi Riječ) i postade dvojan, budući smrtan u tijelu i besmrtan u duhu, imajući uticaj nad svim ali sam pod uticajem sudbine.

Tri Dijela Mudrosti Cijelog Univerzuma (Trivium Hermeticum)

Alhemija – Operacija Sunca- nije čisto promjena fizičke žive u fizičko zlato. Hermetički inicijati su ismijavali takve „alhemičare“ koji su nastojali da stvore zlato a koji nisu shvatali suptilne alegorije hermetičkih alhemijskih tekstova. Iza alegorijskih faza hemijske destilacije i fermentacije u cilju da ubrzaju Prirodne procese da bi doveli prirodno tijelo do savršenstva, leži alhemijska umjetnost transmutacije (Ars Transmutoria). U ovom Velikom Djelu hermetičke alhemije, prva materija (Prima Materia), koja je fizičko tijelo (simbolizovana živom = Saturn, Chronos; pod vlašću Vremena) je transmutovana u više i razređenije forme energije, kreirajući „tijelo svjetlosti“ (simbolizovano zlatom = Sunce, solarno tijelo) sa krajnjim ciljem dostizanja besmrtne svijesti (Božanske Svjesnosti) u jednoj inkarnaciji. Ovo se postiže pomoću moćnog eliksira poznatog kao Kamen Mudrosti, koji kad se unese u tijelo, isto transmutira i čisti njegovu vibraciju. Sastav Kamena Mudrosti ostaje jedna od najbolje čuvanih tajni hermetičke tradicije. Ipak, alhemijski tekstovi jasno navode da Kamen Mudrosti nastaje čišćenjem Žive u filosofsku Živu. Ovakva Živa, čija prava priroda ostaje sakrivena za neinicijate posredstvom alegorija, je transmutovana i

pročišćena tako što se „kuva“ na suptilnim vatrama fizičkog tijela, uključujući ljubav i seksualnost. Alhemija se shvata kao ključ za teurgiju, krajnjim ciljem da se ujedinimo sa višim parovima, sve do Božanske Svjesnosti.

Teurgija – Operacija Zvijezda – Dvije su različite vrste magije po Mirandolinoj „Apologici“, potpuno suprotne jedna drugoj. Prva je znana kao Goetia, crna magija koja se oslanja na saveze sa „zlim“ duhovima, druga je Teurgija, božanska magija koja počiva na savezu sa božanskim

entitetima. Teurgija se prevodi kao „Nauka ili Umjetnost Božanskih Djela“ i praktični je aspekt hermetičke alhemijske umjetnosti. Nadalje, alhemija je ključ za Teurgiju, vrhunski cilj Jedinstva sa višim djelovima, vodeći ka sticanju Božanske Svjesnosti.

Astrologija – Operacija Mjeseca – Hermes tvrdi da je Zaratustra otkrio ovaj dio mudrosti cijelog Univerzuma i poučio ljude. U Hermetičkoj misli jasno je da kretanja planeta imaju značenja koja prevazilaze fizičke zakone i zapravo sadrže metaforičke vrijednosti kao simbole u Umu Svega, ili Boga. Astrologija utiče na Zemlju, ali ne diktira naše akcije i mudrost je stečena kada znamo kakvi su to uticaji i kako da se nosimo sa njima. Hermetička astrologija nije čisto pasivno sredstvo za predviđanje budućnosti, kako je obično shvaćena u današnjem vremenu, već aktivno primjenjuje stelarne uticaje radi duhovnog razvoja uz pomoć alhemije i teurgije. Hermetička alhemija i teurgija su takođe zavisni od astroloških ciklusa. Stoga hermetička teurgija može biti posmatrana kao svojevrsna astrološka magija.

O Velikom Djelu (Magnum Opus)

Termin Veliko Djelo (Magnum Opus) je termin koji se koristi u hermetizmu i alhemiji, kao i u nekim okultnim tradicijama i religijama kakva je Telema.

U alhemiji

• Citrinitas – spiritualizacija, prosvjetljenje, Sunce, muško

• Rubedo – sjedinjenje čovjeka sa Bogom, sjedinjenje ograničenog sa neograničenim

*Nakon XV vijeka mnogi pisci spajali su citrinitas i rubedo, i tako u obzir uzimali tri faze.*

Ipak, upravo u citrinitasu se odvija Hemijsko Vjenčanje, stvarajući filosofsku živu (Merkur) bez koje bi Kamen Mudrosti, trijumf Djela, bio nezamisliv.

U okviru Magnum Opusa je kreacija Sanctae Moleculae, koje nastaju iz Sacrae Particulae, potrebne za dovršavanje procesa postizanja Velikog Djela. Po Krouliju, ove individuacije su prave Volje onih koji su postali istinski oni, unutaar šeme univerzalnog oni su poput fiksnih zvijezda, nalazeći svoje mjesto u životu i postojanju savršeno nakon toga.

U Hermetizmu

Elifas Levi je dosta diskutovao o Velikom Djelu, šireći ga od čisto alhemijskog pojma ka više spiritualnom:

„Nadalje, u prirodi ne postoji sila neuporedivo moćnija od pare, i sredstvima samog čovjeka, koji zna kako da je prilagodi i usmjeri može uznemiriti i promijeniti lice svijeta. Ova sila bila je poznata u antici, sastoji se u univerzalnoj supstanci, imajući ekvilibrijum kao svoj najveći zakon, dok je njen pravac istovremeno upućen u Veliku Arkanu transcedentalne magije... Ova supstanca je upravo ono što su srednjovjekovni adepti nazivali prvom materijom Velikog Djela. Gnostici su ga predstavljali kao ognjeno tijelo Svetog Duha, on je bio predmet obožavanja u tajnim ritualima Sabata i Hrama, pod hijeroglifskom figurom Bafometa ili Mendešovog Androgina“ .... „Veliko Djelo je prije svega kreacija čovjeka od njega samog ili bolje rečeno, potpuno i kompletno osvajanje njegovih

mogućnosti i budućnosti, to je posebno savršena emancipacija njegove Volje“

U Telemi

Veliko Djelo se uopšteno definiše kao one duhovne prakse koje vode mističnom sjedinjenju Sopstva i Svega. Krouli u „Magici bez suza“ kaže:

„Veliko Djelo je sjedinjenje suprotnosti. Može značiti sjedinjenje duše sa Bogom, mikro sa

makrokosmosom, ženskog i muškog, ega i ne-ega. Za svaku individuu ovo Veliko Djelo može imati različite forme“

Svoje lično Veliko Djelo, Krouli opisuje u „Magici“(knjiga 4):

„U mojoj trećoj godini na Kembridžu, svjesno sam se posvetio Velikom Djelu, podrazumijevaći pod tim Djelo Postanka Spiritualnim Bićem, slobodnom od ograničenja, sudbine i varki materijalnog postojanja.“

U sistemu magijskog reda AA Veliko Djelo na stepenu Početnika podrazumijeva potragu za samospoznajom ili kako Krouli kaže u „Ispovijestima“ : „Steći znanje o prirodi i moćima

sopstvenog bića“ Ipak, Krouli nastavlja, Veliko Djelo treba biti nešto integrisano u životu svih:

„Insistiram da u privatnom životu ljudi ne bi trebalo da dozvole strasti da bude kraj, povlađujući

misao, riječ ili djelo moraju biti posvećeni Velikom Djelu. Štogod činili, jeli ili pili, činite sve u slavu Boga“

Iako Krouli često diskutuje o idejama uspjeha ili postignuća u Velikom Djelu takođe smatra da je u pitanju tekući tj. proces koji traje. U svojim „Malim Esejima o Istini“ kaže:

„Potraga za Svetim Gralom, traženje Kamena Mudrosti ili kako god već nazivali Veliko Djelo je stoga beskrajno. Uspjeh otvara samo nove avenije briljantnih mogućnosti. Da, vrlo i Amen! Zadatak je neumoran i njegove radosti bez granica; jer šta je cio Univerzum, i sve u njemu, ako ne beskrajno igralište Krunisanog i Osvajajućeg Djeteta, nezadovoljivog, nevinog, uvijek radosnog Naslednika Prostora i Vječnosti, čije je ime ČOVJEK?!“

Praksa

Kao što smo dosad vidjeli, Hermetizam pretpostavlja prenošenje Znanja kroz odgovarajuće redove i njihove sisteme. Međutim izuzetak koji je učinio to dostupnim za sve, bez potrebe pripadnosti nekom Redu, a istovremeno i omogućivši odgovarajući duhovni razvoj svakom pojedincu nalazi se u djelu Franca Bardona. Ovdje posebno napominjem njegovu knjigu "Inicijacija u Hermetizam". U ovoj knjizi autor je izložio sistem Inicijacije u 10 koraka, od kojih svaki sadrži vježbe za sva tri nivoa postojanja (mentalni, astralni i fizički), ističući time neophodnost uravnoteženog razvoja. U knjizi vas čekaju teorija i praksa: O Elementima; Akaša; Karma; Astralni i Mentalni Plan; Crno i Bijelo Ogledalo Duše; Autosugestija; Koncentracija; Prenos svijesti; Rituali; Komunikacija sa Anđelom čuvarom i umrlim ljudima; Stvaranje elementala; Razvoj astralnih čula; Vidovitost; Odvajanje mentalnog od astralnog tela; Talismani i amajlije; Uzdizanje duha na više nivoe; Komunikacija sa božanstvima; Kosmička magija...

Pogledajte temu na portalu: http://crniplamen.net/e107_plugins/forum/forum_viewtopic.php?3140