ANALIZA PRIMJENE ZAKONA
O ZAŠTITI PRAVA NA SUĐENJE U
RAZUMNOM ROKU ZA PERIOD
2011 - 2015. GODINE
Projekat “Monitoring reforme pravosuđa” podržale su Evropska unija posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori i Kraljevina Holandija
ANALIZA PRIMJENE ZAKONA
O ZAŠTITI PRAVA NA SUĐENJE U
RAZUMNOM ROKU ZA PERIOD
2011- 2015. GODINE
Darka Kisjelica, advokatica
Akcija za ljudska prava Podgorica, januar 2017.
ANALIZA PRIMJENE ZAKONA O ZAŠTITI PRAVA NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU ZA PERIOD 2011- 2015. GODINE
Izdavač
Akcija za ljudska prava
Ulica Slobode 74/II, 81 000 Podgorica, Crna Gora Tel/fax: 020/ 232 348, 232 358 hra@t-com.me www.hraction.org Za izdavača Tea Gorjanc-Prelević Autorka Darka Kisjelica Urednica Tea Gorjanc-Prelević Priprema Božidarka Sjekloća Štampa Mouse studio Tiraž 300 kom
Ovaj dokument je pripremljen uz podršku Evropske unije i Ambasade Kraljevine Holandije. Njegov sadržaj je isključiva odgovornost Akcije za ljudska prava i ni u kom pogledu ne odražava stavove i mišljenja donatora.
Dokument je pripremljen i štampan u okviru projekta ”Monitoring reforme pravosuđa”, koji su sproveli Akcija za ljudska prava (HRA) i Centar za monitoring i istraživanja (CeMI), uz finansijsku podršku Evropske unije i Ambasade Kraljevine Holandije.
CIP - Kaталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISBN 978-9940-642-06-8
Sadržaj
1. UVOD ... 9
1.1 O ljudskom pravu na suđenje u razumnom roku, Zakonu o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku i razlozima za analizu njegove primjene ...10
1.2 Zaključci i preporuke analize za period 2008-2010 ...11
1.3 Metodologija analize za period 2011-2015 i pristup informacijama ... 12
2. UČESTALOST UPOTREBE ZAHTJEVA ZA UBRZANJE POSTUPKA I TUŽBI ZA PRAVIČNO ZADOVOLJENJE ...15
2.1 Broj kontrolnih zahtjeva i tužbi za pravično zadovoljenje u odnosu na broj zaostalih predmeta u radu sudova ...15
2.2 Zaostali predmeti pred sudovima u Crnoj Gori ...17
2.3 Izvršni predmeti ...19
3. NEPRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA UBRZANJE POSTUPKA - ODBACIVANJE I ODBIJANJE KONTROLNOG ZAHTJEVA ...21
3.1 Odbacivanje kontrolnih zahtjeva ...21
3.2 Odbijanje kontrolnih zahtjeva ...21
3.2.1 Broj odbijenih kontrolnih zahtjeva i žalbi ...22
3.2.2 Razlozi za odbijanje kontrolnih zahtjeva i žalbi ...23
4. PRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA UBRZANJE POSTUPKA - OBAVJEŠTAVANJE STRANKE I USVAJANJE ZAHTJEVA ...33
4.1 Obavještavanje stranke – primjena člana 17 Zakona ...33
4.2 Usvajanje kontrolnog zahtjeva – primjena člana 18 Zakona ...36
4.3 Uticaj odluke o usvajanju kontrolnog zahtjeva na ocjenjivanje rada sudije ...38
5. TUŽBA ZA PRAVIČNO ZADOVOLJENJE ...40
5.1 Učestalost podnošenja i usvajanja tužbi ...40
5.2 Iznosi pravičnog zadovoljenja ...41
5.3 Sporni razlozi za uskraćivanje naknade i odbijanje tužbe ...45
5.4 Tužba za pravično zadovoljenje i ubrzanje postupka ...46
6. STATISTIČKI IZVJEŠTAJI O RADU SUDOVA ...50
7. IZVJEŠTAJI MINISTARSTVA PRAVDE ...53
8. ISKUSTVO OMBUDSMANA ...57
9. PREDLOZI IZMJENA I DOPUNA ZAKONA O ZAŠTITI PRAVA NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU ...59
10. PRAVO NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU, CRNA GORA I EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA ...61
10.1 Opšte informacije ...61
10.2 Stav Evropskog suda za ljudska prava o načelnoj djelotvornosti pravnih sredstava zasnovan na nepotpunim podacima - presuda u predmetu Vukelić protiv Crne Gore od 4.06.2013. ...63
10.3 Odluka u predmetu Vučeljić protiv Crne Gore od 18.10.2016. ... 67
11. SAŽETAK, ZAKLJUČCI I PREPORUKE ...70
11.1 SAŽETAK ...70
DODATAK - PREGLED PO SUDOVIMA ...75
KONTROLNI ZAHTJEVI PO SUDOVIMA ...77
Osnovni sud Bar ...78
Osnovni sud Berane ...86
Osnovni sud Bijelo Polje ...90
Osnovni sud Cetinje ...93
Osnovni sud Danilovgrad ... 96
Osnovni sud Herceg-Novi ... 98
Osnovni sud Kolašin...105
Osnovni sud Kotor ...111
Osnovni sud Nikšić ...127
Osnovni sud Plav ... 129
Osnovni sud Pljevlja ... 130
Osnovni sud Podgorica ... 131
Osnovni sud Ulcinj ... 155
Privredni sud Crne Gore ... 157
Viši sud Podgorica ... 167
Viši sud Bijelo Polje ... 175
Apelacioni sud ...177
Upravni sud ... 182
Vrhovni sud ... 189
1. UVOD
*1.1 O ljudskom pravu na suđenje u razumnom roku, Zakonu o
zaštiti prava na suđenje u razumnom roku i razlozima za analizu
njegove primjene
Pravo na suđenje u razumnom roku je sastojak ljudskog prava na pravično suđenje, koje garantuju član 32 Ustava Crne Gore i međunarodni ugovori o ljudskim pravima, član 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima i član 14 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Sistematsko poštovanje prava na suđenje u razumnom roku upućuje na to da je pravosuđe efikasno1, što je veoma važno za ukupni kvalitet sprovođenja pravde i povjerenje u sudsku vlast.
Na osnovu Evropske konvencije o ljudskim pravima (”Konvencija”), država je dužna da svoj pravosudni sistem organizuje tako da može da ispuni njene zahtjeve, uključujući i garancije prava na pravično suđenje u razumnom roku.2 Međutim, u istoriji Evropskog suda za ljudska prava (”Evropski sud”) pravo na pravično suđenje je bilo najčešće kršeno pravo, čije je kršenje utvrđeno u 41% presuda od 1958. do 2015. godine, a od kojih je u preko polovine (22%) razlog bilo upravo nerazumno dugo vođenje sudskog postupka. U odnosu na Crnu Goru, od 20 presuda u kojima je Evropski sud našao da je Crna Gora prekršila Konvenciju, zaključno sa 2015. godinom, devet presuda (45%) se odnosilo na kršenje prava na suđenje u razumnom roku.3 U posljednjoj godini, Vlada Crne Gore je pred Sudom prihvatila poravnanje u 9 slučajeva zbog povrede ovog prava.4
Država mora da obezbijedi djelotvorne pravne lijekove za zaštitu ljudskih prava, pa tako i prava na suđenje u razumnom roku. Posle intenzivnog
* Za ocjenu efikasnosti, Evropska komisija za efikasnost pravosuđa (European Commission for the Efficiency of Justice - CEPEJ) pri Savjetu Evrope, koristi specifične indikatore: stepen ažurnosti (Clearance Rate), koji pokazuje kako se sudovi nose sa prilivom predmeta i vrijeme rješavanja
predmeta (Disposition time), broj dana potreban da se okonča predmet (CEPEJ, European Judicial Systems - Efficiency and Quality of Justice, CEPEJ studies no. 23, 2016, str. 185).
2 Član 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda-Obaveza poštovanja ljudskih prava: „Visoke strane ugovornice jemče svakome u svojoj nadležnosti prava i slobode određene u Dijelu I ove Konvencije“ (http://www.echr.coe.int/Documents/Convention_SRP. pdf).
3 http://www.echr.coe.int/Documents/Stats_violation_1959_2015_EN.pdf (Length of proceedings 5, Non enforcement 4).
bavljenja problemom kršenja ovog prava, Evropski sud je zaključio da najbolju zaštitu pruža kombinacija pravnih ljekova – jednog za sprečavanje i zaustavljanje dalje povrede, i drugog za naknadu štete kada već dođe do kršenja prava.5
Crna Gora je 2007. godine donijela Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, Sl. list CG, br. 11/2007, 13.12.2007, kojim je propisala dva pravna sredstva, zahtjev za ubrzanje postupka ili kontrolni zahtjev i tužbu za pravično zadovoljenje zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Kontrolni zahtjev, koji se podnosi predsjedniku suda, je sredstvo za ubrzanje postupka, koje treba da spriječi ili zaustavi kršenje prava, dok tužba, koja se podnosi Vrhovnom sudu, služi da obezbijedi naknadu nematerijalne štete onda kada povreda prava već nastupi. Ovaj Zakon je počeo da se primjenjuje 27. decembra 2007. godine i ušao je u desetu godinu primjenjivanja, a da nije pretrpio ni jednu izmjenu. U međuvremenu je Evropski sud zaključio da su oba pravna sredstva njime predviđena u načelu djelotvorna, što znači da se moraju iskoristiti prije obraćanja Evropskom sudu. Međutim, Sud je naglasio i da se ocjena učinka tih sredstava posmatra u svakom slučaju ponaosob – sredstvo je “djelotvorno” onoliko koliko stvarno i ubrzava donošenje sudske odluke.6 Akcija za ljudska prava (HRA) je u martu 2011. godine objavila analizu primjene Zakona u prve tri godine njegovog važenja (2008-2010), a sada objavljujemo analizu njegove primjene u narednih pet godina (2011-2015). Cilj je da ustanovi u kojoj mjeri se koriste pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i da li se njima u konkretnim slučajevima zaista ubrzavaju postupci i pruža pravično zadovoljenje u slučaju kršenja prava u skladu sa Zakonom i praksom Evropskog suda za ljudska prava.
Analiza je sačinjena u okviru projekta ”Monitoring reforme pravosuđa”, koji je HRA zajedno sa NVO Centar za monitoring i istraživanje (CeMI) sprovodila u periodu 2014-2017. godine uz podršku Evropske unije i Kraljevine Holandije.
5 Vidi presude u predmetima Scordino v. Italy, 2006, st. 182-187; Grzinčić v. Slovenia, 2007, st. 94-96.
6 Isto Scordino, stav 184: “Sud je u više navrata naglasio da je takva vrsta pravnog sredstva "djelotvorna"
u onoj mjeri u kojoj ubrzava donošenje odluke od strane dotičnoga suda (vidi, između brojnih drugih izvora prava, predmet Bacchini v. Switzerland (dec.), br. 62915/00, 21. lipnja 2005; predmet Kunz v. Switzerland (dec.), br. 623/02, 21. lipnja 2005.; predmet Fehr and Lauterburg v. Switzerland (dec.),
br. 708/02 i 1095/02, 21. lipnja 2005; predmet Holzinger (no. 1), naprijed citiran, stavak 22.; predmet Gonzalez Marin v. Spain (dec.), br. 39521/98, ECHR 1999 VII; te predmet Tomé Mota v. Portugal (dec.),
1.2 Zaključci i preporuke analize za period 2008-2010.
Akcija za ljudska prava je u martu 2011. godine objavila rezultate istraživanja “Analiza primjene Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku”7 za period od 2008-2010. godine. Zaključci te analize bili su sledeći:
1. pravna sredstva predviđena Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, zahtjev za ubrzanje postupka (kontrolni zahtjev) i tužba za pravično zadovoljenje zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku, malo su korištena u odnosu na broj zaostalih predmeta pred sudovima u Crnoj Gori;
2. predsjednici sudova odbijali su kontrolne zahtjeve i žalbe bez pravilnog i potpunog obrazloženja i u postupcima koji su trajali preko svake razumne vremenske granice;
3. primjena člana 17 Zakona - Obavještenje stranke o tome da će sudija u roku od četiri mjeseca sprovesti procesne radnje - nije bila djelotvorna zato što je u većini takvih obavještenja zakonska formulacija bila samo prepisana, bez navođenja radnji koje sudija treba da preduzme, a prema obavještenjima prikupljenim od advokata koji su podnosili kontrolni zahtjev, rok od četiri mjeseca je u polovini slučajeva protekao bez rezultata;
4. primjena člana 18 Zakona - Osnovanost zahtjeva - nije bila djelotvorna zato što je od 181 kontrolnog zahtjeva bilo usvojeno samo 19, i u tim slučajevima je predsjednik suda formalno odredio prioritetno rješavanje, bez postavljanja roka i obaveze sudije da ga obavijesti o preduzetim radnjama i okončanju postupka, kako je pomenutim članom propisano;
5. tužba za pravično zadovoljenje zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku nije bila djelotvorni pravni lijek iz dva razloga:
a) zbog pogrešnog tumačenja uslova za podnošenje tužbe od strane Vrhovnog suda, prema kome su postupci u odnosu na čije trajanje se podnosila tužba prethodno morali da budu pravosnažno okončani, i
b) u odnosu na trajanje postupka, zbog toga što nije bilo obezbijeđeno da usvajanje tužbe ima efekat ubrzanja postupka.
7 Analiza primjene Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, HRA, mart 2011: http://www. hraction.org/wp-content/uploads/HRA-Analiza-primjene-zakona-o-zastiti-prava-na-sudjenje-C.pdf.
Predložene su i izmjene i dopune Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku u pogledu:
1) produženja roka za izjavljivanje žalbe iz čl. 24, st. 1 od osam dana na petnaest dana,
2) preciziranja uslova za podnošenje tužbe za pravično zadovoljenje, da bi se obezbijedila promjena prakse Vrhovnog suda, kritikovana u zaključku pod 5a,
3) brisanja ograničenja visine naknade za pravično zadovoljenje od 5000€,
4) propisivanja obaveze hitnog postupanja u predmetima u kojima Vrhovni sud usvoji tužbu i utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku, da bi se obezbijedilo da tužba ima i efekat ubrzanja postupka.
Predlozi izmjena i dopuna Zakona nijesu prihvaćeni, ali je u međuvremenu drugi po redu predlog postao i suvišan, jer je Vrhovni sud promijenio praksu u skladu sa preporukom.
Ovo novo istraživanje o primjeni Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku u periodu od 2011. do 2015. godine, pokazuje da se praksa predsjednika sudova u postupanju po pravnim sredstvima propisanim ovim Zakonom nedovoljno promjenila, kao i da tužba za pravično zadovoljenje i dalje nema efekat ubrzanja postupka. Detaljnije o tome u nastavku.
1.3 Metodologija analize za period 2011-2015. i pristup
informacijama
Nova analiza se odnosi na primjenu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku u periodu od 2011. do 2015. godine.
Za potrebe analize, od sudova u Crnoj Gori su zatraženi i dobijeni svi predmeti po kontrolnim zahtjevima, žalbama protiv rješenja o odbijanju kontrolnih zahtjeva i tužbama za pravično zadovoljenje. Postupci pred sudovima za prekršaje nisu bili predmet istraživanja, jer su oni tek od sredine 2016. godine postali dio sudskog sistema.8
8 Zakon o sudovima (“Sl. list CG", br. 11/2015 od 12.3.2015. godine, a stupio je na snagu 20.3.2015),
Većina sudova je dostavila i kontrolne zahtjeve i odluke po zahtjevima i žalbama protiv rješenja o odbijanju zahtjeva. Odluke koje su bile objavljene na internet stranici sudova www.sudovi.me preuzete su sa te stranice, a druge su većinom dostavljene na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama.
Jedino su Osnovni sud u Podgorici i Viši sud u Podgorici tek na osnovu odluke Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama dostavili odluke o kontrolnim zahtjevima i žalbama, poslije žalbenog postupka koji je HRA vodila protiv rješenja predsjednika tih sudova o odbijanju zahtjeva za pristup tim odlukama. Čekanje od preko osam mjeseci na Agenciju da odluči u ovim slučajevima je takođe znatno usporilo istraživanje.9
Naknadno su 1.11.2016. od osnovnih sudova Bar, Berane, Bijelo Polje, Cetinje, Danilovgrad, Herceg-Novi, Kolašin, Kotor, Nikšić, Plav, Podgorica i Ulcinj zatražene i informacije o vremenu donošenja odluka u predmetima u kojima su kontrolni zahtjevi formalno ili faktički usvajani tako što su predsjednici sudova postupali u skladu sa članovima 17 i 18 Zakona, da bi se ocijenio efekat ovih sredstava u vidu praktičnog ubrzanja postupka do njegovog okončanja. Osnovni sud Podgorica nije dostavio tražene informacije10, što je, imajući u vidu da je predsjednik tog suda postupao u najviše slučajeva na osnovu pomenutih članova Zakona, dovelo do toga da ispitani uzorak bude manji nego što je mogao biti, pa je iznosio nešto više od jedne trećine, odnosno četvrtine ukupnog broja odluka donijetih na osnovu navedenih članova.11
Prilikom analize su uzeti u obzir i godišnji izvještaji o radu sudova,12 izvještaji Ministarstva pravde o primjeni Zakona o zaštiti prava na suđenje
9 Zakonski rok za odlučivanje Agencije po žalbama je 15 dana i u ovom slučaju je bio prekršen čak 13 puta. Detaljnije o tome vidjeti u studiji slučaja Akcije za ljudska prava od 12.9.2016: http://www. hraction.org/wp-content/uploads/Studija-slucaja.pdf.
10 Osnovni sud u Podgorici, Su. V br. 5/16-26 od 17.11.2016, predsjednik suda Zoran Radović: ”pri činjenici da bi odgovor na traženi pristup informacijama podrazumijevao sačinjavanje nove informacije, to je sud shodno čl. 29 st. 1 tač. 1 Zakona o slobodnom pristupu informacijama predmetni zahtjev odbio.”
11 HRA je 2.12.2016. podnijela žalbu protiv rješenja predsjednika Osnovnog suda u Podgorici da uskrati pristup traženim podacima, ali po njoj Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama nije odlučila do slanja ovog izvještaja u štampu 23.1.2017. godine.
12 Godišnji izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za 2015. godinu, Sudski savjet Crne Gore: http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/3134.pdf;
Godišnji izvještaj 2014. Sudski savjet Crne Gore: http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/1992.pdf; Godišnji izvještaj 2013. Sudski savjet Crne Gore: http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/1319.pdf; Godišnji izvještaj 2012. Sudski savjet Crne Gore: http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/970.pdf; Godišnji izvještaj 2011. Sudski savjet Crne Gore: http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/660.pdf.
u razumnom roku,13 kao i mišljenja i godišnji izvještaji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman)14.
Izvještaj u nastavku sadrži:
1) zaključke analize rješenja predsjednika sudova o kontrolnim zahtjevima;
2) zaključke analize presuda Vrhovnog suda po tužbama za pravično zadovoljenje, uključujući analizu visine dosuđenih naknada;
3) procjenu efekata primjene obavještavanja stranaka i rješenja o usvajanju kontrolnih zahtjeva na osnovu statističkih indikatora;15 4) predloge za unapređenje sudske prakse u primjeni Zakona o zaštiti
prava na suđenje u razumnom roku;
5) predloge za izmjenu i dopunu Zakona i održavanje posebne rasprave o potrebama za izmjenom Zakona;
6) informacije koje ukazuju na nepouzdanost statističkih izvještaja u odnosu na odluke o kontrolnim zahtjevima, kao i na to da Evropski sud za ljudska prava nije imao u vidu adekvatne podatke o primjeni kontrolnih zahtjeva u Crnoj Gori prilikom odlučivanja o djelotvornosti kontrolnog zahtjeva u predmetu Vukelić protiv Crne Gore 2013. godine;
7) Dodatak, koji sadrži pregled pojedinačnih predmeta po kontrolnim zahtjevima, kako bi zainteresovani mogli sami da zaključe kako se Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku primjenjivao pred crnogorskim sudovima.
13 ”Izvještaj o primjeni Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku za period 15.5.2012-1.4.2014. godine”, Ministarstvo pravde, Direktorat za pravosuđe, Podgorica, jun 2014: http://www. pravda.gov.me/biblioteka?query=izvje%C5%A1taj&sortDirection=desc&pagerIndex=3 i Izvještaj o primjeni Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku za period 1. januar - 31. decembar 2015, Podgorica, 2016: http://www.pravda.gov.me/biblioteka?query=izvje%u0161taj&sortDirection=desc. 14 Izvještaj o radu za 2015. godinu i mišljenja sa preporukom, dostupni na: www.ombudsman.co.me. 15 Po uzoru na metod koji je Evropski sud za ljudska prava primjenio u odluci u presudi Vukelić protiv Crne Gore, 2013, st. 67-71.
2. UČESTALOST UPOTREBE ZAHTJEVA ZA
UBRZANJE POSTUPKA I TUŽBI ZA PRAVIČNO
ZADOVOLJENJE
2.1 Broj kontrolnih zahtjeva i tužbi za pravično zadovoljenje u
odnosu na broj zaostalih predmeta u radu sudova
Pravna sredstva koja predviđa Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, zahtjev za ubrzanje postupka ili kontrolni zahtjev i tužba za pravično zadovoljenje zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku, koristila su se znatno više u periodu 2011-2015. godine nego u prve tri godine primjene Zakona, ali još uvijek srazmjerno malo u odnosu na ukupan broj zaostalih predmeta u sudovima u Crnoj Gori.
U prve tri godine primjene Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku 2008-2010, prosječno je godišnje podnošeno 60 kontrolnih zahtjeva i 11 tužbi za pravično zadovoljenje. U narednih pet godina (2011-2015) u prosjeku je godišnje podnijet 191 kontrolni zahtjev i 45 tužbi za pravično zadovoljenje, što znači da je u poslednjih 5 godina na godišnjem nivou prosječan broj kontrolnih zahtjeva porastao tri puta, a tužbi četiri puta u
odnosu na prve tri godine primjene Zakona.
Međutim, uprkos ovom povećanju, ako se broj podnijetih kontrolnih zahtjeva i tužbi za pravično zadovoljenje posmatra u odnosu na broj zaostalih predmeta16 pred crnogorskim sudovima, zaključuje se da se ova sredstva još uvijek koriste zanemarljivo malo.
16 Pojam "zaostali predmeti" odnosi se na sve nezavršene predmete koji potiču iz godine koja je prethodila godini za koju se radio godišnji izvještaj o radu sudova i ranijih godina i preuzet je iz godišnjih izvještaja o radu sudova za godine 2011: http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/660.pdf, str. 39 i dalje, 2012:http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/970.pdf, str. 42 i dalje, 2013: http://sudovi. me/podaci/sscg/dokumenta/1319.pdf, str. 43 itd.
Broj neriješenih i zaostalih predmeta 2008-2010 i broj podnijetih kontrolnih zahtjeva i tužbi Godišnji izvještaj o radu sudova Ukupan broj neriješenih predmeta na dan 31.12. Broj zaostalih predmeta iz prethodne i ranijih godina Broj podnijetih kontrolnih zahtjeva Broj podnijetih tužbi za pravično zadovljenje 200818 48.242 18.091 33 7 200919 40.766 10.645 70 12 201020 38.666 12.463 78 14 17181920
Broj neriješenih i zaostalih predmeta 2011-2015 i broj kontrolnih zahtjeva i tužbi
Godišnji izvještaj o radu sudova Ukupno neriješenih predmeta Broj zaostalih predmeta iz prethodne i ranijih godina Broj podnijetih kontrolnih zahtjeva Broj podnijetih tužbi za pravično zadovoljenje 201121 37.932 11.551 115 25 201222 35.546 10.474 205 67 201323 37.125 10.845 196 45 201424 35.697 9.487 (3.19225) 221 53 201526 33.414 8.052 (2.43727) 219 35 2122232425 2627
17 Pojam “zaostali predmeti” odnosi se na sve nezavršene predmete koji potiču iz godine koja je prethodila godini za koju se radio godišnji izvještaj o radu sudova i ranijih godina i preuzet je iz godišnjih izvještaja o radu sudova za godine 2011: http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/660. pdf, str.39 i dalje, 2012:http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/970.pdf, str.42 i dalje, 2013: http:// sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/1319.pdf, str.43 itd.
18 Izvještaj o radu 2008, Sudski savjet Crne Gore (http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/43.pdf), str. 42. 19 Godišnji izvještaj 2009, Sudski savjet Crne Gore (http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/41.pdf), str. 65. 20 Godišnji izvještaj 2010, Sudski savjet Crne Gore (http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/39.pdf), str. 50. 21 Godišnji izvještaj 2011, Sudski savjet Crne Gore (http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/660. pdf), str. 99.
22 Godišnji izvještaj za 2012, Sudski savjet Crne Gore (http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/970. pdf), str. 77.
23 Godišnji izvještaj za 2013, Sudski savjet Crne Gore (http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/1319. pdf), str. 55.
24 Godišnji izvještaj za 2014, Sudski savjet Crne Gore (http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/1992. pdf), str. 48.
25 Metodologija Godišnjeg izvještaja o radu sudova je promjenjena 2014. godine, i od tada se kao ”stari predmeti” smatraju predmeti stariji od tri godine, vidjeti Godišnji izvještaj 2014, str. 49. 26 Godišnji izvještaj za 2015, Sudski savjet (http://sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/3134.pdf), str. 31. 27 Isti izvještaj, str. 33.
U periodu od 2011-2015, broj zaostalih predmeta (starijih od 1 godine) je prosječno godišnje iznosio 10.081, pa kada se to uporedi sa prosječnim brojem kontrolnih zahtjeva (191) i tužbi za godinu dana (45) proizilazi da je u tom periodu kontrolni zahtjev podnijet u samo 1.9% zaostalih predmeta, a tužba za pravično zadovoljenje u 0,4% zaostalih predmeta.
U periodu 2014-2015 broj starih28 predmeta – kategorija koja je u tom periodu uvedena i odnosi se na nezavršene predmete starije od 3 godine - prosječno je godišnje iznosio 2814. Kada se taj broj uporedi sa prosječnim godišnjim brojem kontrolnih zahtjeva i tužbi ispostavlja se da je u posljednje dvije godine, u predmetima koji traju duže od 3 godine (stari predmeti), kontrolni zahtjev podnijet u 7%, a tužba za pravično zadovoljenje u 1,5% takvih predmeta. Iako ne znači da je u svakom predmetu starijem od tri godine došlo do neopravdanog odugovlačenja postupka, zbog čega se podnosi zahtjev za ubrzanje, činjenica da je takav zahtjev podnijet u samo 7% starih predmeta, ili tek u svakom petnaestom predmetu starijem od tri godine, upućuje na zaključak da se ova sredstva još uvijek nedovoljno koriste29.
2.2 Zaostali predmeti pred sudovima u Crnoj Gori
Posljednjih godina postoji uočljiv trend smanjenja ukupnog broja zaostalih predmeta u radu kod svih sudova godišnje. Prema izvještaju o radu sudova, na kraju 2015. godine je ostala neriješena četvrtina predmeta iz 2011. godine i ranijih godina (ukupno 2.437).
U toku 2009. godine je došlo do veoma značajnog smanjenja broja zaostalih predmeta iz prethodne i ranijih godina, tako što je riješeno ukupno 7.446 predmeta (od 18.091 predmeta, prema godišnjem izvještaju o radu sudova za 2008. godinu, broj je pao na 10.645, prema izvještaju za 2009. godinu).
28 Pojam starih predmeta odnosi se na predmete starije od 3 i više godina u odnosu na godinu za koju se daje godišnji izvještaj o radu sudova; Izvještaj 2014. godinu http://sudovi.me/podaci/sscg/ dokumenta/1992.pdf, str.49; dok je termin "zaostali"i dalje zadržan za ukupan broj predmeta iz godine koja prethodi godini za koju se radi izvještaj i starije; Izvještaj za 2015. godinu, Sudski savjet http:// sudovi.me/podaci/sscg/dokumenta/3134.pdf, str.32 (po tom izvještaju na kraju 2015.godine ostalo je neriješeno 7250 predmeta iz 2014. i ranijih godina,što je dato kroz TB indikator (ukupan broj zaostalih predmeta) koji je predviđen CEPEJ smjernicama)."Stari" isto, str.33.
29 Uočeno je i da se građani obraćaju Zaštitniku ljudskih prava i sloboda građana (Ombudsmanu) u pogledu dužine trajanja postupka, a da nisu pokušali da iskoriste sredstva za ubrzanje postupka predviđena Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (vidi detaljnije na str. 11).
Međutim, posle toga, trend rješavanja zaostalih predmeta je negativan, pa se broj tih predmeta od 10.645 u 2009. godini, penje na 12.463 u 2010. godini. Naredne, 2011. godine, broj zaostalih predmeta blago pada na 11.551, a onda još neznatno pada na 10.474 u 2012. godini. U 2013. godini broj tih predmeta opet raste na 10.845. U 2014. godini broj zaostalih predmeta se smanjuje na 9.48730, a onda još više u 2015. godini na 8.05231 predmeta.
Od 2014. godine promijenjena je metodologija u godišnjim izvještajima o radu sudova, tako da se pored zaostalih predmeta starijih od godinu dana (npr. neriješeni predmeti na početku izvještajnog perioda 1.01.2014. za Izvještaj iz 2014, dakle iz 2013. i ranijih godina), koji su prikazani u tabelama datim za CEPEJ indikatore32, kao „stari predmeti“, u posebnim tabelama prikazuju i predmeti stariji od tri godine. Tako je u izvještaju za 2014. godinu broj neriješenih „starih predmeta“ dat za predmete iz 2010. i ranijih godina, a za 2015. godinu za predmete iz 2011. i ranijih godina.
Tabela sa brojem zaostalih predmeta po godinama
Godina Broj zaostalih predmeta (starijih od 1 godine)
2008 18.091
2009 10.645
2010 12.463
2011 11.551 (iz 2010. i ranijih godina) 2012 10.474 (iz 2011. i ranijih godina)
2013 10.845
2014 9.487
2015 8.052
Godina Broj starih predmeta (starijih od 3 godine) 2014 3.192 (iz 2010. i ranijih godina) 2015 2.437 (iz 2011. i ranijih godina)
30 Izvještaj za 2014, str. 48. 31 Izvještaj za 2015, str. 32.
32 CTR-koeficijent protoka predmeta, DT-vrijeme potrebno za rješavanje predmeta, ER-stopa efikasnosti, TB-ukupan broj zaostalih predmeta, VR-vrijeme potrebno za rješavanje predmeta.
Na osnovu podataka iz godišnjih izvještaja o radu sudova, može se zaključiti da je broj predmeta iz 2010. godine i ranijih godina sa 11.551 predmeta, prema izvještaju za 2011. godinu, smanjen na 3.192 predmeta, prema izvještaju za 2014. godinu, što znači da je za četiri godine riješeno 8.352 predmeta ili preko dvije trećine (72,4%) starih predmeta. Međutim,
to znači da i poslije četiri godine i dalje postoji zaostatak od 27,6%, ili nešto manje od trećine neriješenih predmeta iz 2010. i ranijih godina. U sljedećoj, 2015. godini, broj starih predmeta iz 2011. i ranijih godina sa 10.474, po izvještaju za 2012. godinu, smanjen je na 2.437 predmeta, što znači da je i dalje ostala neriješena četvrtina (24,3%) starih predmeta iz 2011. i ranijih godina, koji su pomenuti u izvještaju za 2012. godinu. Evropska komisija je u Izvještaju o Crnoj Gori za 2016. godinu konstatovala da sudovi uspijevaju da se nose sa prilivom predmeta, ali da dužina postupka ostaje razlog za zabrinutost. Izvršenje građanskih i upravnih odluka je i dalje problematično, uprkos uvođenju javnih izvršitelja u 2014. godini, jer je zaostatak u tim predmetima i dalje veliki.33 Evropska komisija takođe nalazi: ”ne postoji konzistentna statistika završenih predmeta (odnos završenih i primljenih predmeta) i konačnog broja predmeta u radu na kraju godine za 2015. godinu. Brojke iz izvještaja pokazuju da nema značajne promjene u radu sudova u poređenju i sa 2014. i sa 2013. godinom. Opao je broj predmeta starijih od 3 godine sa 3192 u 2014. na 2437 u 2015, i skratilo se vrijeme potrebno za presuđenje u prvom stepenu računajući od dana podnošenja akta u građanskim stvarima sa 237 na 167 dana, a u privrednim, sa 203 na 138 dana. Uprkos ovom napretku Crna Gora mora da nastavi da radi na povećanju efikasnosti sudstva tako što će pratiti zaostatak i smanjivati broj nezavršenih predmeta”.34
2.3 Izvršni predmeti
Evropska komisija je posebno naglasila problem izvršnih predmeta.35 ”Uprkos primjetnom smanjenju broja izvršnih predmeta sa 162.826, koliko ih je bilo na kraju 2014. godine, na 119.346 na kraju 2015, broj neriješenih izvršnih predmeta je i dalje priličan. Osnovni sud u Podgorici, kao sud koji je najviše pogođen ovim problemom započeo je primjenu posebnih mjera da poveća stopu rješavanja tih predmeta. Centralni sistem nadgledanja
33 Evropska komisija, Izvještaj o Crnoj Gori za 2016. godinu, Brisel, 9. novembar 2016 (European Commission, Montenegro 2016 report), str. 14 i 15.
34 Isto, str. 56. 35 Isto, str. 14-15.
okončanja, troškova i trajanja izvršenih predmeta kod javnih izvršitelja je u procesu uspostavljanja. Izvršenje građanskih i upravnih stvari ostaje problematično”.36
Kod izvršnih predmeta, strankama je ostavljeno na volju da li će u izvršnim predmetima koji su započeti kod suda predložiti da se dostave na nadležnost javnim izvršiteljima ili će postupak nastaviti kod suda.37 Ako stranka zahtjeva da se predmet na dalji rad ustupi javnom izvrštelju, taj se predmet u sudu vodi kao završen.38 Zbog toga se postavlja pitanje koliko je od 43.480 predmeta,
koji se smatraju riješenim prema izvještajima o radu sudova za 2014. i 2015. godinu (162.826, odnosno 119.346), riješeno tako što je ustupljeno na nadležnost javnim izvršiteljima, dok oni i dalje traju, samo sad pred javnim izvršiteljima, a koliko su od ukupnog broja riješenih predmeta stvarno riješili sudovi (za predmete koji su ostali u sudskoj nadležnosti)?
Komora javnih izvršitelja je na internet stranici www.javni-izvrsitelji.me objavila Zbirni izvještaj o radu javnih izvršitelja39 za 2015. godinu sa ukupnim brojem predmeta u radu (76.419), brojem riješenih (26.351) i neriješenih (50.068) predmeta, iznosom troškova javnih izvršitelja i odnosom naplaćenih i nenaplaćenih potraživanja (28,68%) i iste podatke u odnosu na sve javne izvršitelje pojedinačno.40 Ovaj izvještaj ne sadrži podatke o strukturi predmeta po godini podnošenja inicijalnog akta, niti o tome koliko je predmeta ustupljeno od strane sudova (po Zakonu o javnim izvršiteljima ovi podaci i ne moraju biti sastavni dio izvještaja). Nadzor nad zakonitošću rada Komore javnih izvršitelja i javnih izvršitelja vrši Ministarstvo pravde.41
Predlažemo da Ministarstvo pravde obezbijedi prikupljanje preciznih statističkih informacija o sudbini svakog izvršnog predmeta, kojima bi se pokazalo tačno koliko predmeta su riješili sudovi, a koliko izvršitelji i u kom roku.
36 Isto.
37 Član 293 Zakona o izvršenju i obezbjeđenju (Sl.list CG 36/11, 28/14 i 20/15): ”Do početka rada javnih izvršitelja koji će se imenovati u skladu sa posebnim zakonom, po predmetima za koje su nadležni javni izvršitelji postupaće sud, u skladu sa ovim zakonom. Nakon početka rada javnih izvršitelja predmeti iz st. 1 ovog člana na predlog izvršnog povjerioca ustupiće se javnom izvršitelju radi daljeg postupanja u skladu sa ovim zakonom.
38 Kako sud više nije nadležan predmeti se “razvode” u upisnicima kao završeni. Vidi npr, Izvještaj Ministarstva pravde o primjeni Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku za period 01.01.2015-31.12.2015, str. 8, "Osnovni sud Kotor", st. 2: Od dostavljnanja spisa predmeta javnom izvršitelju na dalje postupanje, sud više ne prati postupak po predmetnom kontrolnom zahtjevu" i Izvještaj Osnovnog suda u Bijelom Polju od 03.11.2016 tačka 7: "I.273/12 završen dana 29.10.2014. ustupljen Javnom izvršitelju na predlog izvršnog povjerioca". 39 Zakon o javnim izvršiteljima (Sl. list CG 61/11) čl. 72.
40 Zbirni izvještaj o radu javnih izvršitelja za 2015: http://www.javni-izvrsitelji.me/images/izvjestaj-2015.pdf. 41 Član 73, stav 1 Zakona o javnim izvršiteljima.
3. NEPRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA UBRZANJE
POSTUPKA - ODBACIVANJE I ODBIJANJE
KONTROLNOG ZAHTJEVA
Odbijanje i odbacivanje kontrolnih zahtjeva za stranku predstavlja negativnu odluku o njenom zahtjevu da se ubrza postupak. Takve odluke su donijete u ukupno 702 predmeta ili u 73,5% od ukupno podnijetih zahtjeva (956) u posmatranom periodu 2011-2015.
3.1 Odbacivanje kontrolnih zahtjeva
Od 702 odluke kojima nisu prihvaćeni zahtjevi za ubrzanje postupka (kontrolni zahtjevi), u 195 predmeta zahtjev je odbačen iz proceduralnih razloga, što znači da je petina od ukupnog broja podnijetih zahtjeva odbačena po ovom osnovu. Ovi razlozi su najčešće podnošenje kontrolnog zahtjeva u pravnosnažno okončanim postupcima, ponovno podnošenje kontrolnog zahtjeva prije isteka roka od 6 mjeseci od podnošenja ranijeg, podnošenje u postupcima po vanrednim ljekovima ili od strane lica koja po zakonu ne mogu tražiti ubrzanje postupka.
3.2 Odbijanje kontrolnih zahtjeva
U periodu 2011-2015 odbijen je svaki drugi kontrolni zahtjev. Usvojeno je svega 9% žalbi protiv rješenja o odbijanju zahtjeva. U 10% slučajeva, predsjednici sudova su neosnovano odbili kontrolne zahtjeve i žalbe u postupcima koji su veoma dugo trajali, čak i preko trideset godina, postupajući suprotno mjerilima iz člana 4 Zakona i praksi Evropskog suda za ljudska prava.
Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisuje u članu 14: „Predsjednik suda će rješenjem odbiti kontrolni zahtjev kad ocijeni da je očigledno neosnovan“, a u članu 16: „Kad predsjednik suda, nakon sprovedenog postupka, utvrdi da sud nije povrijedio pravo na suđenje u razumnom roku, rješenjem će odbiti kontrolni zahtjev kao neosnovan.“
3.2.1 Broj odbijenih kontrolnih zahtjeva i žalbi
U periodu 2008-2010, podnijet je 181 kontrolni zahtjev, od toga su odbijena 73 (40,3%), usvojeno 19 (10,5%). Stranke su u 76 predmeta (42%) obaviještene da će postupak biti ubrzan na osnovu člana 17, a ostatak kontrolnih zahtjeva (13 ili 6,2%) su odbačeni iz proceduralnih razloga ili povučeni (riješeni na drugi način).42
U periodu 2011-2015, od 956 podnijetih kontrolnih zahtjeva, odbijeno je 507 (53%), a usvojeno 10443 (10,9%). Stranke su u 150 predmeta (15,7%) obaviještene da će postupak biti ubrzan na osnovu člana 17, dok je ostatak zahtjeva (195 ili 20,4%) odbačen iz proceduralnih nedostataka ili su povučeni.
Dakle, procentualno posmatrano, uočava se da je u odnosu na prve tri godine primjene Zakona povećan broj odbijenih zahtjeva za 13% i da je u posmatranom periodu svaki drugi zahtjev odbijen.
Broj kontrolnih zahtjeva 2011-2015 i ishod postupka
Godina Usvojeni zahtjevi Odbijeni zahtjevi štenje po Obavje-čl.17 Obavje-štenje po čl. 18 Odbačeni i riješeni na drugi način UKUPNO 2011 0 66 27 7 12 11544 2012 6 124 28 8 39 205 2013 10 108 0 0 7845 196 2014 45 93 46 5 32 221 2015 22 116 47 1 3446 219 UKUPNO 83 507 150 21 195 956 444546
42 Analiza primjene Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, HRA, mart 2011: http://www. hraction.org/wp-content/uploads/HRA-Analiza-primjene-zakona-o-zastiti-prava-na-sudjenje-C.pdf. 43 Usvojeni zahtjevi su u kolonama „usvojeni zahtjevi“ i „obavještenje po čl. 18“ (jer se po članu 18 usvaja kontrolni zahtjev i daje rok u kom sudija mora preduzeti određene radnje i o tome obavijestiti predsjednika suda). U godišnjim izvještajima o radu sudova ove su dvije funkcije istog člana razdvojene, ali zajedno spadaju u grupu usvojenih zahtjeva.
44 Sudski savjet, izvještaji o radu sudova za 2011-2015. Neriješeni predmeti su prikazani u grupi “na drugi način”, a odbijeni predmeti su u tim izvještajima razdvojeni po zakonskim osnovima odbijanja prikazani su zbirno, kao što su zbirno prikazani odbačeni zahtjevi i oni riješeni na drugi način.
45 Ukupno 80, od čega 17 neriješnih.
U periodu 2008-2010. godine, protiv 73 rješenja o odbijanju kontrolnih zahtjeva izjavljeno je svega 8 žalbi, tj. samo u 11% slučajeva. Od tih 8 žalbi jedna je usvojena (12,5%), 6 je odbijeno (75%), a jedna odbačena (12,5%). U periodu 2011-2015. godine protiv 507 rješenja o odbijanju izjavljena je 241 žalba (47,5%), od čega je čak 219 odbijeno (91%).47
U odnosu na prve tri godine primjene Zakona, primjetno je znatno povećanje broja izjavljenih žalbi protiv rješenja o odbijanju kontrolnih zahtjeva od čak 36,5%, kao i izuzetno mali procenat usvojenih žalbi (9%).
Broj podnijetih žalbi i ishod
Godina Broj podnijetih žalbi Odbijene žalbe Usvojene žalbe
2011 20 17 2 2012 64 6048 4 2013 39 29 10 2014 76 73 3 2015 42 40 2 UKUPNO 241 219 21 48
3.2.2 Razlozi za odbijanje kontrolnih zahtjeva i žalbi
Od 507 odbijenih kontrolnih zahtjeva, 20549 (40,4%) je odbijeno kao očigledno neosnovano na osnovu člana 14 Zakona, dok je 302 (59,6%) odbijeno jer nije utvrđeno da je sud povrijedio pravo na suđenje u razumnom roku, na osnovu člana 16 Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.
U odnosu na kvalitet obrazloženja odluka o kontrolnim zahtjevima i odluka o žalbama, došlo je do unapređenja u odnosu na prethodni period
(2008-2010), kada se u obrazloženjima rješenja o kontrolnim zahtjevima i žalbama samo prepisivao tekst zakona, bez pregleda postupanja sudije u
47 Za 2014. i 2015. godinu dati su podaci na osnovu materijala prikupljenog u ovom istraživanju, dok u godišnjim izvještajima o radu sudova za te godine ne postoji izdvojena statistika za rješavanje po žalbama. 48 Dodat je i jedan predmet riješen na drugi način.
49 Godine 2011. u 9 predmeta, 2012. u 112 predmeta, 2013. u 60 predmeta, 2014. u 12 predmeta i 2015. u 12 predmeta.
predmetu50. U odlukama u posljednjih pet godina, opis postupanja sudije u predmetu po pravilu je detaljan, uz hronološko navođenje svih radnji koje su preduzete u postupku čije se ubrzanje tražilo.
Kao očigledno neosnovani, na osnovu člana 14 Zakona, kako proizilazi iz pregledane sudske prakse, odbijali su se kontrolni zahtjevi u predmetima koji su tek bili započeti, kao i u onima u kojima je postupak zaključen, odnosno pravnosnažno završen. U ovoj vrsti odluka (205) nije uočeno ništa sporno u obrazloženjima rješenja kojima su zahtjevi odbijeni.
Na osnovu člana 16 Zakona, kao neosnovan se može odbiti onaj kontrolni zahtjev koji je podnijet u predmetu „u kome se nakon sprovedenog postupka utvrdi da sud nije povrijedio pravo na suđenje u razumnom roku”. Dakle, neophodno je sagledati postupanje suda u predmetu kao cjelini, a ne samo u posljednje vrijeme, npr. u odnosu na rad sudije kod koga se predmet trenutno nalazi u radu.
Nesumnjivo je da je većina rješenja o odbijanju kontrolnih zahtjeva po članu 16 donijeta iz sasvim osnovanih razloga- zato što je predmet objektivno bio na početku ili je upravo bila donijeta odluka ili su postojale objektivne prepreke za brže postupanje ili iz drugih razloga nije bilo neopravdanog odugovlačenja, pa nije povrijeđeno pravo stranke na suđenje u razumnom roku. Na osnovu pregledanog materijala može se zaključiti da je od 302 kontrolna zahtjeva, koji su odbijeni na osnovu člana 16, osnovano odbijeno 214 ili 71%.
Postoji i izvjestan broj odluka o odbijanju kontrolnih zahtjeva o kojima pravni profesionalci mogu imati različite stavove o opravdanosti odnosno neopravdanosti odbijanja. Takvih je odluka 38 (12%).
Međutim, u 50 odluka o odbijanju kontrolnih zahtjeva (17% zahtjeva odbijenih po članu 16, odnosno 10% od ukupno odbijenih zahtjeva)51,
50 Vidi “Analiza primjene Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku”, Akcija za ljudska prava, 2011, str. 7 i 8.
51 Takvi predmeti su nabrojani u nastavku, u fusnotama 60-70 (22 predmeta). Ovdje dodajemo ostale: OS Bar Su. 1/13 radni odnos od 2010. nije presuđivan preko 3 godine, Su. 5/13 izvršni postupak od 2007, Su. 1/14 izvršni postupak od 2007, OS Berane Su. 1/14 eksproprijacija od 2008, OS Bijelo Polje Su. 2/14 radni spor iz 2010. OS Cetinje Su. 12/12 isplata iz depozita traje 2 godine, Osnovni sud Herceg-Novi Su. 82/11 isplata plate iz radnog odnosa od 2003, Su. 9/2012 bračna tekovina nije presuđena od 2007, Su. 10/14 naknada štete zbog ratnog zarobljeništva predmet nije završena u dijelu nematerijalne štete zbog duševnih bolova od 2000. OS Kolašin Su. 12/12 izvršni predmet nije postupljeno 2 godine, a sudska administracija tvrdi da i ne postoji, Su. 3/13 parnični postupak se vodi od 2002. OS Kotor Su. 31/12 izvršni predmet traje od 2000, Su. 123/12 predmet povodom porodičnih odnosa iz 2006. jednom presuđen od 2010. ponovo se vodi na prvom stepenu, Su. 91/13 izvršni predmet od 2006, Su. 139/15 svojinski predmet iz 1999. jednom presuđen, bio u prekidu 6 godina, OS Nikšić Su 1/12 predmet iz 2002. OS Podgorica Su. 23/12 radi
kontrolni zahtjevi su po našem mišljenju očigledno neosnovano odbijeni, protivno mjerilima iz člana 4 Zakona52 i standardima iz prakse Evropskog
suda za ljudska prava. Predsjednici suda su dužni da primjenjuju ovu praksu i na osnovu člana 2 Zakona.53 Samo u 1/5 slučajeva (10) u
žalbenom postupku je ispravljeno ovakvo postupanje.
Uprkos opisanoj enormnoj dužini trajanja postupka, npr. preko trideset godina, utvrđenoj nezakonitoj neaktivnosti suda54, višestrukim ukidanjima i drugim odugovlačenjima koji padaju na teret sudskog sistema, ipak je odlučeno da su kontrolni zahtjev ili žalba neosnovani, zato što su stranke predlagale nove dokaze, zato što je sudija bio/bila zauzet/a drugim predmetima i sl, što su razlozi koje Evropski sud za ljudska prava ne smatra opravdanjem za dugo trajanje postupka. U tom smislu, podsjećamo na stavove iz prakse Evropskog suda za ljudska prava povodom sličnih slučajeva: da sudski postupak dužine od 30 godina predstavlja „negiranje
određivanja rente na ime izgubljenog izdržavanja u predmetu koji potiče iz 1998., Su. 30/12 radi izvršenja privremene mjere iz 2011. Su. 39/12 predmet izvršenja odluke o izdržavanju maloljetne djece iz 2010 i još nije presuđen, Su. 56/12 u predmetu radi brisanja hipoteke koji je započet 2004. Su. 16/13 postupak naknade štete zbog tjelesnih povreda uslijed saobraćajne nesreće započet 2009, Su. 20/14 predmet radi naknade nematerijalne štete iz 2012. u kome još nije održano ni pripremno ročište, Su. 46/14 predmet iz 2006.g. postupak nastavljen u odnosu na podnosioca, a k.z. odbijen zato što sud nije smatrao da podnosilac ima stranačku legitimaciju u postupku, Su. 50/14 predmet potraživanje penzija traje 3 g. i 6 mjeseci nije donijeta prvostepena odluka, Su. 6/15 izvršni predmet iz 2006. nije završen, Su. 27/15 predmet potraživanje zarade od 2010. jednom (2013) ukidan, Su. 37/15 izvršni predmet iz 2006.g. Su. 38/15 predmet povodom radnog odnosa iz 2010. jednom (2013) ukidan; (28 predmeta).
52 ”Prilikom odlučivanja o pravnim sredstvima iz člana 3 ovog zakona, naročito se uzima u obzir: - složenost predmeta u činjeničnom i pravnom smislu;
- ponašanje podnosioca pravnog sredstva;
- ponašanje suda i drugih državnih organa, organa lokalne samouprave, javnih službi i drugih nosilaca javnih ovlašćenja;
- interes podnosioca pravnog sredstva” (član 4 Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku,
oP. cit,”Mjerila”.
53 ”Dužina trajanja razumnog roka utvrđuje se u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava” (čl. 2). 54 Misli se na odlaganje ročišta i donošenja presude na znatno duži period nego što je zakonom propisano, a što bi se moralo uzeti u obzir u okviru mjerila ”ponašanje suda”, na osnovu čl. 4 Zakona. U odnosu na rokove, Zakon o parničnom postupku (Sl. list RCG 22/2004, 28/2005, Sl. list CG 47/2015) propisuje u čl. 295
st. 2: ”Glavna rasprava će se po pravilu održati najkasnije 60 dana od dana održavanja pripremnog ročišta”. Čl. 319, st.1 i 2: ”Ročište za glavnu raspravu se ne može odložiti na neodređeno vrijeme. Ročište za glavnu raspravu se ne može odložiti na period duži od 30 dana, osim u slučajevima iz čl.222 (kad neki dokaz neće moći da se izvede u razumnom roku, a tada sud mora da odredi rok do kog će čekati izvođenje tog dokaza ili ako se dokaz izvodi u inostranstvu) i čl. 329 st.2 (kada sud uputi na posredovanje, a onda je rok 60 dana da se postigne dogovor). Član 340, st.2 i 3: Sud će donijeti presudu najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave. Kao vrijeme donošenja presude podrazumijeva se dan kad je presuda pisano izrađena. Ako sudija prekorači rok iz st. 2 ovog člana dužan je u pisanoj formi izvijestiti predsjednika suda o razlozima prekoračenja; Zakonik o krivičnom postupku ( Sl. list CG 57/2009, 49/2010,47/2014,58/2015): čl.
304 st. 2 Predsjednik vijeća će odrediti glavni pretres najkasnije u roku od dva mjeseca nakon potvrđivanja opružnice, član 311: ”Predsjednik vijeća može naredbom iz važnih razloga, na predlog stranaka i branioca ili po službenoj dužnosti odložiti dan glavnog pretresa, najduže 15 dana”, član 378: ”Presuda koja je objavljena mora se pisano izraditi i otpremiti u roku od mjesec dana po objavljivanju, a u složenim stvarima izuzetno u roku od dva mjeseca”.
pravde“55; da višestruko ukidanje odluka samo po sebi može da ukaže na ozbiljan nedostatak sudskog sistema56, kao i da je na sudu obaveza da kontroliše postupak i odlučuje koje dokaze treba izvesti57.
Na primjer, kontrolni zahtjevi su odbijeni i u predmetima koji potiču iz 80-tih i 90-80-tih godina XX vijeka, u predmetima koji su u vrijeme odlučivanja po zahtjevu trajali deset i više godina, do predmeta koji su trajali 4-5 godina, ali su bili hitne prirode.
Odbijeni su kontrolni zahtjevi i u predmetima koji su započeti prije više od trideset godina, 1980. godine58 i 1982. godine59, prije više od dvadeset godina, 198960, 199361 i 1995. godine62, prije više od 10 godina 199963, 200064, 200265, 200366, te prije više od 8 godina 200667 i 200768.
55 Vidi presudu Stakić protiv Crne Gore, 2012: “Sporni postupak bio je, dakle, u okviru nadležnosti
Suda ratione temporis u periodu od više od osam godina i šest mjeseci i još uvijek je bio otvoren u
prvom stepenu, a prije tog datuma već je proteklo dvadeset i četiri godine. … Iako se može prihvatiti da su neki zahtjevi za naknadu štete složeniji od drugih, Sud ne smatra da je ovaj zahtjev takve složenosti da bi se time mogla opravdati ovolika dužina postupka. Niti činjenica da sporni postupak ne iziskuje prioritet ili hitno postupanje opravdava proceduralno odlaganje tolike dužine koja se može čak smatrati i de facto negiranjem pravde” (st. 47 i 48).
56 Vidi presudu u predmetu Bujković protiv Crne Gore, 2015, stav 41 “Sud podsjeća da ponovno
preispitivanje jednog predmeta nakon vraćanja na ponovni postupak može samo po sebi da pokaže ozbiljne nedostatke u sudskom sistemu date države“: http://sudovi.me/podaci/vrhs/dokumenta/2155.pdf. 57 Vidi presudu Uljar i ostali protiv Hrvatske, stav 37: ”Iako je točno da su podnositelji zahtjeva u
određenoj mjeri pridonijeli produljenju predmeta, do toga je odugovlačenja po mišljenju Suda uglavnom došlo zbog toga što prvostupanjski sud nije djelotvorno kontrolirao postupak. Taj je sud bio onaj koji je imao ovlasti odlučiti kako voditi postupak, i to osobito koje dokaze izvesti i kako cijeniti djelovanje I propuste stranaka, imajući na umu sve postupovne zahtjeve zajamčene člankom 6, stavkom 1 Konvencije“, presuda ESLJP (preuzeto iz ”Pravo na suđenje u razumnom roku”, Tea Gorjanc-Prelević, Sarajevo 2009, http://www.hraction.org/?page_id=178; slično i presuda Popović protiv Srbije (isti izvor) stav 34; slično i presuda V.A.M. protiv Srbije (isti izvor) stav 109.
58 Su. 36/11 OS Bar kontrolni zahtjev ponovo podnijet Su. 1/15 odluka nije bila dostupna na internetu. 59 Su. 3/12 OS Berane.
60 Su. 7/14 OS Herceg-Novi. 61 Su. 3/13 OS Danilovgrad. 62 Su. 2/13 OS Berane. 63 Su. 57/12 OS Kotor.
64 Su. 11/12, Su. 3/14 i Su. 10/14 OS Herceg-Novi.
65 Su. 124/15, Su. 132/15 OS Kotor, Su. 2/13 i Su. 3/13 OS Kolašin i Su. 2/12 OS Nikšić. 66 Su. 10/12 OS Herceg-Novi.
67 Su. 17/12 OS Herceg-Novi, Su. 132/12, Su. 177/12, Su. 130/15, OS Kotor. 68 Su. 9/12 OS Herceg-novi, Su. 115/14 OS Kotor, Su. 3/13 OS Nikšić.
Slikovit primjer je Osnovni sud Kotor, koji ima veliki broj predmeta koji predugo traju69, gdje je od 118 kontrolnih zahtjeva za 5 godina rješenjem
usvojeno samo 570. Kontrolni zahtjevi su odbijeni i u izvršnim predmetima, koji su po zakonu hitni, od kojih je jedan iz 1999. godine, u tom momentu trajao 13 godina,71 a drugi, star 11 godina,72 s obrazloženjem da je trebalo izvesti brojne procesne radnje i sačekati stav Vrhovnog suda povodom primjene člana zakona; u radnom sporu iz 2001. godine, takođe po zakonu hitnom predmetu, koji je u momentu podnošenja zahtjeva trajao 10 godina73, s obrazloženjem da su stranke ulaganjem višestrukih žalbi i revizija doprinijele dužini trajanja postupka; u sporu radi razvoda braka i povjeravanja djece i izdržavanja, takođe po zakonu hitan predmet, koji je u momentu podnošenja kontrolnog zahtjeva trajao 8 godina, gdje su kontrolne zahtjeve podnosile obje strane u postupku74; u ostavinskom predmetu koji je u momentu podnošenja kontrolnog zahtjeva trajao 8 godina75; u predmetu koji je trajao 7 godina, a da nije donijeta prvostepena odluka, s obrazloženjem da je u predmetu ”uložen trud i rad”76, itd. Međutim, ovdje treba imati u vidu da ovaj sud, koji po zakonu treba da ima 15 sudija i predsjednika suda, od 2011. godine radi sa manje sudija nego što je to zakonom predviđeno, a u posljednje dvije godine sa čak 8 sudija manje, pa je predsjednik suda o kontrolnim zahtjevima odlučivao imajući u vidu i neuobičajeno opterećenje pod kojim sud radi.77
U nekoliko osnovnih sudova rješenjem nije usvojen nijedan kontrolni zahtjev u posljednjih pet godina, iako i svi ti sudovi imaju znatan broj
starih predmeta (u Osnovnom sudu Berane, od 24 kontrolna zahtjeva ni jedan nije prihvaćen; u Osnovnom sudu Bijelo Polje od 20, u Osnovnom sudu Cetinje od 27, Osnovnom sudu Herceg-Novi od 39, Osnovnom sudu
69 U Izvještaju o radu sudova za 2011. godinu (http://sudovi.me/sscg/izvjestaj-o-radu/) str. 38, broj predmeta iz 2010. i ranijih godina u Osnovnom sudu u Kotor je bio 1076, u Izvještaju za 2012. godinu, str. 43, broj predmeta iz 2011. godine i starijih je bio 1154, u izvještaju za 2013. broj predmeta iz 2012. i ranijih godina je bio 1506, od čega 55 predmeta iz 2003 i ranijih godina, dok se u Izvještaju za 2014. promjenila odrednica „stari predmeti“ pa su u tom izvještaju „stari predmeti“ oni iz 2010 i ranijih godina, pa ih je tada bilo 325, dok je u 2015. predmeta iz 2011. i starijih bilo 162, s tim što su 1002 predmeta iz ovog suda delegirana drugim sudovima.
70 IV-2-Su.44/14, IV-2-Su.174/14, IV-2-Su.215/14, IV-2-Su.216/14, IV-2-Su.217/14. Čak ni tih pet zahtjeva, interesantno, nisu evidentirani kao usvojeni u godišnjem izvještaju o radu sudova za 2014. godinu (vidjeti Godišnji izvještaj o radu sudova za 2014. godinu, str.46).
71 I.br.246/10/01. 72 I.br.63/10/00. 73 P. 273/11/01. 74 P. 548/11/06. 75 O. 252/09/07. 76 P. 717/07.
77 Informacija koju je iznio predsjednik Osnovnog suda u Kotoru, Branko Vučković na raspravi o nacrtu izvještaja 16. decembra 2016.
Nikšić od 20 i Osnovnom sudu Plav od 3 kontrolna zahtjeva)78.
U Osnovnom sudu Berane odbijen je kontrolni zahtjev u predmetu radi naknade nematerijalne štete zbog povrede u saobraćajnoj nesreći, koji je započet 1982. godine zbog toga što su odluke bile ”podvrgnute žalbenom postupku”79. Takođe, Osnovni sud Herceg-Novi odbio je zahtjev u predmetu radi naknade nematerijalne štete iz saobraćajne nezgode, koji je u tom trenutku trajao već 9 godina u prvom stepenu80, jer se ”radi o složenom predmetu sa višestrukim vještačenjima”81. Ovdje treba imati u vidu da Evropski sud za ljudska prava smatra da je interes podnosioca predstavke u slučajevima naknade štete za žrtve saobraćanih nesreća posebno veliki i da te predmete treba posebno hitno rješavati.82 U predmetu iz 1995. godine, povodom dodjele stana, zahtjev je odbijen zato što je predmet ”imao svoju dinamiku” i što je pet puta ukidan od višeg suda, a i po reviziji83. Osnovni sud Herceg-Novi odbio je kontrolni zahtjev u predmetu radi isplate plate, koji je započet 2003. godine, zato što je ”obimnosti predmeta od 1773 stranice doprinio tužilac”84; odbijeni su zahtjevi i u predmetu radi duga, gdje je tužilac bio star 100 godina, koji je u momentu podnošenja kontrolnog zahtjeva trajao već 12 godina85; u predmetu radi diobe imovine, koji je u momentu podnošenja zahtjeva trajao 25 godina (!) a u kome je čak dva puta odbijen kontrolni zahtjev s obrazloženjem da „do dugog trajanja postupka nije došlo krivicom suda“(!?)86 (kontrolni zahtjev je odbijen prvi put, pa onda drugi put pošto je rješenje o odbijanju kontrolnog zahtjeva ukinuo Viši sud, da bi tek nakon drugog odbijanja Viši sud preinačio odluku i trećom odlukom usvojio kontrolni zahtjev).
78 Osnovni sud Berane je u 2011. godini imao 229 starih predmeta, u 2012. 61 predmet, u 2013. 146, u 2014. 15, u 2015. 7 starijih od 3 godine; Osnovni sud Bijelo Polje je 2011. imao 275 starih predmeta, u 2012. 53, u 2013. 241, u 2014. 22, a u 2015. imao je 21 predmet koji je stariji od 3 godine; Osnovni sud Cetinje u 2011. je imao 398 starih predmeta, u 2012. 53, u 2013. 224, u 2014. 108, a u 2015. 57 predmeta starijih od 3 godine; Osnovni sud Nikšić je u 2011. imao 459 starih predmeta, u 2012. 222, u 2013. 665, u 2014. 110, a u 2015. je imao 72 predmeta starija od 3 godine; dok je Osnovni sud Herceg-Novi u 2011. imao 386 starih predmeta, u 2012. 246, u 2013. 487, u 2014. 158, a u 2015. je imao 120 starih predmeta.
79 P. 654/12.
80 Bio u prekidu od 19.05.2009. do 02.03.2010 pa je zbog toga promjenio broj 81 P. 145/10-03.
82 Vidi npr: Presuda Poje protiv Hrvatske, 9.03.2006. str. 3 st. 24 “posebna revnost se traži u
sporovima koji se odnose na određivanje naknade za žrtve prometnih nesreća “ http://hudoc.echr. coe.int/eng?i=001-148966.
83 P. 840/12. 84 P. 483/10-03. 85 P. 733/11-00. 86 Rs. 3/09-89.
Na neosnovano odbijanje kontrolnih zahtjeva i žalbi može da ukaže i to da je od ukupno 113 usvojenih tužbi za pravično zadovoljenje pred Vrhovnim sudom u 31 (27,43%) ili u više od 1/4 slučajeva taj sud utvrdio povredu i dosudio pravičnu naknadu, iako su predsjednici sudova prethodno odbili i kontrolni zahtjev i žalbu. To je bio slučaj 2011. godine u dva87 predmeta, 2012. deset predmeta88, 2013. godini u 9 predmeta89, 2014. godini u sedam90 i u
87 Tpz. 6/11 (K.20/04 VS Podgorica-nije odlučeno ni o kontr.zahtjevu ni o žalbi a podnosilac je bio u pritvoru 7 g.9 mjesci i 11 dana) i Tpz. 14/11(Rs.13/11-04 OS Berane odbijen kontrolni zahtjev i žalba u predmetu naknade za eksproprijaciju koji traje 7 godina).
88 Tpz. 2/12 (OS,Kolšin I.146/99-odbijeni kontrolni zahtjev i žalba, postupak još u toku, a 9 godina nije preduzeta nikakva radnja); Tpz. 5/12 (OS Nikšić P. 1164/10-08 kontrolni zahtjev i žalba odbijeni iako je sud brojna ročišta odlagao jer nije mogao da pribavi spise iz Arhiva, pa su parnični troškovi porasli na 18.000€, a predmet još u toku), Tpz. 8/12 (OS Kolašin dva izvršna predmeta I.br.41/11 odbijeni kontrolni zahtjev i žalba a kojima su prethodile brojne urgencije povjerioca, a predmeti još u toku), Tpz. 11/12 (OS Kolašin I.br.64/11 odbijeni kontrolni zahtjev i žalba u izvršnom predmetu koji jednom ukinut i još uvijek traje), Tpz. 12/12 (OS Kolašin I.br.77/11 odbijen kontrolni zahtjev i žalba izvršni postupak još nije završen), Tpz. 35/12 (OS Podgorica I.br.1514/07 odbijeni kontrolni zahtjev i žalba, a izvršni postupak traje 5 godina i 18 dana i još nije završen), Tpz. 37/12 (OS Podgorica P. br.5585-05 odbijeni kontrolni zahtjev od 26.03.2012. i žalba a kasnilo se u donošenju odluke, zakazivanju ročišta i predmet još uvijek nije pravnosnažno okončan), Tpz. 45/12 (OS Podgorica I.1647/2001 odbijen kontrolni zahtjev i žalba iako izvršni postupak traje 11 godina i još nije okončan), Tpz. 46/12 (OS Kotor I.br.63/10-00 odbijen kontrolni zahtjev i žalba, a izvršni predmet traje 12 godina sa dugim periodima potpune neaktivnosti-traženo izuzeće sudije odbijeno, pa sudija tražila sopstveno izuzeće zbog prijateljstva sa dužnikom, a predmet traje) i Tpz. 48/12 (OS Podgorica P. 2670/2008 odbijeni kontrolni zahtjev i žalba u postupku za naknadu rente, a 2 godine, 4 mjeseca i 24 dana do dostavljanja nalaza vještaka i 21 ročište odloženo a predmet nije okončan).
89 Tpz. 1/13 (OS Podgorica P. 3061/11-08: kontrolni zahtjev od 17.07.2012. odbijen, a o žalbi nije odlučeno, postupak radi naknade štete traje 4 godine 3 mjeseca i 27 dana i još nije pravnosnažno okončan, ročišta odlagana zbog nedolaska svjedoka); Tpz. 3/13 (OS Podgorica P. 2215/12-04: odbijen kontrolni zahtjev od 19.07.2012. u postupku koji traje 8 godina i 8 mjeseci i još nije završen, a tri puta ukidan); Tpz. 4/13 (Viši sud Podgorica K.79/12: kontrolni zahtjev odbijen u krivičnom postupku zbog ubistva i iznude koji je trajao 13 godina 5 mjeseci i 23 dana 7 sudija promjenjeno još nije pravnosnažno okončan); Tpz. 8/13 (OS Podgorica I.6467/11: izvršenje privremene mjere kontrolni zahtjev podnijet 29.03.2012, odbijen, izvršenje bilo neefikasno i u momentu donošenja Tpz. presude nije završen); Tpz. 10/13 (OS Cetinje Rs.8/11: odbijen kontrolni zahtjev od 14.12.2012, i žalba u predmetu radi povraćaja sredstava iz sudskog depozita koji je trajao 1 godina 8 mjeseci 29 dana do podnošenja tužbe za pravično zadovoljenje i još nije okončan); Tpz. 25/13 (OS Podgorica P. 1837/12-08: ponijeta 3 kontrolna zahtjeva, 2011, 2012 i 2013. Višem sudu Podgorica, o prva dva uopšte nije odlučeno, dok je povodom trećeg poslato obavještenje i postupak je završen); Tpz. 26/13 (Osnovni sud Podgorica Ks 1/13—06 kontrolni zahtjev od 23.04.2013. i žalba odbijeni u postupku zbog krivičnog djela pranje novca i dr. koji još nije pravnosnažno okončan); Tpz. 28/13 (OS Kotor K.181/10-04: kontrolni zahtjev odbijen po žalbi ukinuta odluka ponovo nije odlučeno, a predmet zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja nije okončan); Tpz. 40/13 (OS Bar I.14/13-11: kontrolni zahtjev odbijen, a izvršni postupak je nakon toga obustavljen zbog stečaja).
90 Tpz. 4/14 (OS Herceg Novi P. 230/10 kontrolni zahtjev i žalba odbijeni iako je predmet početkom 2012. dvije godine nakon podnošenja tužbe tek u fazi održavanja prvog ročišta za glavnu raspravu), Tpz. 14/14 (I.br.5723/12 kontrolni zahtjev i žalba odbijeni iako je sud slao pogrešne podatke nadležnim organima zbog čega pravovremeno nije dobijao tačne informacije o imovini dužnika), Tpz. 15/14 (OS Berane Rs.100/13-08 odbijen kontrolni zahtjev i žalba u postupku za naknadu zbog eksproprijacije, iako se radi o hitnom postupku koji traje od 2008. a oduka je 4 puta ukidana i još nije okončan, Tpz. 32/14(OS Nikšić K.250/11 nije odlučeno ni o kotrolnom zahtjevu ni o žalbi zbog neodlučivanja a postupak o troškovima krivičnog postupka još je bio u toku), Tpz. 36/14 (Privredni sud P. 1048/13 kontrolni zahtjev i žalba odbijeni – postupak tekao pred OS Cetinje od 2006. a zatim pred Privrednim sudom zbog stečaja još nije okončan), Tpz. 37/14 (OS HN P. 71/12 kontrolni zahtjev i žalba odbijeni iako su održana 3 pripremna ročišta i nije preduzeta ni jedna dalja radnja, Tpz. 44/14 (OS Kotor P. 17/14-10 kontrolni zahtjev i žalba odbijeni iako postoji neopravdano odugovlačenje od 34 mjeseca i predmet još uvijek nije završen, a radi se o jednostavnom regresnom sporu).
2015. u tri predmeta91. Ovo pokazuje da su predsjednici sudova neosnovano odbili više od četvrtine kontrolnih zahtjeva i žalbi u onim predmetima o kojima je rješavao Vrhovni sud, tj. u onima u kojima su podnijete tužbe Vrhovnom sudu za pravično zadovoljenje, a te tužbe su podnijete u svega 5,7% slučajeva u odnosu na ukupni broj slučajeva u kojima je podnijet i odbijen kontrolni zahtjev.
U toku rasprave na okruglom stolu povodom nacrta ovog izvještaja istaknuta su mišljenja sudija Vrhovnog suda iz vijeća koje postupa po tužbama za pravično zadovoljenje da to što je Vrhovni sud usvojio tužbu za pravično zadovoljenje i dosudio naknadu ne mora istovremeno da znači da je predsjednik suda pogrešno odbio kontrolni zahtjev u istom predmetu.
Međutim, po našem shvatanju obje odluke, i odluka predsjednika suda o odbijanju kontrolnog zahtjeva, i presuda Vrhovnog suda po tužbi za pravično zadovoljenje, tiču se utvrđenja nepostojanja odnosno postojanja povrede prava na suđenje u razumnom roku u istom postupku, pa je postojanje različitih odluka protivrječno.
Predsjednici sudova u slučajevima pretjerano dugotrajnih postupaka, po našem mišljenju, ne bi trebalo da odbijaju kontrolni zahtjev, već bi svakako trebalo da obezbijede da se on brzo okonča – bilo tako što će usvojiti kontrolni zahtjev ili u saradnji sa sudijom obavjestiti stranku na osnovu člana 17 da će se predmet završiti u roku od 4 mjeseca ili da će se u tom roku preduzeti radnje koje vode njegovom okončanju.
Kako je prilikom odlučivanja o kontrolnom zahtjevu, na osnovu člana 16, neophodno sagledati postupanje suda u predmetu kao cjelini, a ne samo u posljednje vrijeme, npr. u odnosu na rad sudije kod koga se predmet trenutno nalazi u radu, predsjednici sudova treba da konstatuju koliko dugo postupak ukupno traje, koliki je bio period neaktivnosti koji se može staviti na teret sudskom sistemu, da u skladu s tim nalazom usvoje kontrolni zahtjev i odrede rok za preduzimanje određenih radnji, kao i rok u kojem ih sudija mora obavijestiti o preduzetoj radnji, u skladu sa članom 18 Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.
Ako sudija koji je trenutno zadužen predmetom ne odugovlači postupak već preduzima procesne radnje u zakonom propisanim rokovima i u skladu sa načelom koncentracije dokaza vodi postupak, predsjednici sudova bi
91 Tpz. 1/15 (Upravni sud U.1653/14 kontrolni zahtjev i žalba odbijeni iako je predmet postao sporan 2009.g. i još nije okončan), Tpz. 17/15 (OS Kotor I.34/10 odbijen kontrolni zahtjev i žalba iako izvršni predmet još uvijek nije okončan) i Tpz. 31/15 (OS Podgorica P. 2198/13-10 odbijen kontrolni zahtjev, o žalbi nije odlučeno iako je zadnje ročište odloženo na neodređeno vrijeme).
mogli, u opisanim slučajevima predugog trajanja postuka, nakon pismene komunikacije sa sudijom, da u smislu člana 17 Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku obavijeste stranku da će se predmet završiti u roku ne dužem od 4 mjeseca ili da će se u tom roku preduzeti određene sudske radnje koje vode okončanju postupka.92
Predsjednici sudova ističu da već i sam kontrolni zahtjev djeluje na sudiju da ubrza postupak i da zato nalaze da nije neophodno uvijek usvojiti zahtjev da bi i došlo do ubrzanja postupka. Međutim, usvajanje zahtjeva ili pozitivan odgovor predsjednika suda u smislu člana 17 je veoma značajno za stranku koja je podnijela zahtjev, posebno u postupcima koji sveukupno traju preko razumnog roka.
Imajući u vidu da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku obavezuje sud da zaštiti ljudsko pravo stranaka i spriječi njihovo kršenje, kao i da pozitivan ishod postupka po kontrolnom zahtjevu u postupku koji traje preko razumnih granica svakako doprinosi povjerenju u rad suda, smatramo da nema opravdanja za oklijevanje da se zahtjevi usvajaju u predmetima koji dugo traju, ako za to ima osnova, odnosno da se strankama ne odgovori u smislu člana 17.
Po članu 16 Zakona predsjednici sudova mogu odbiti kontrolni zahtjev samo ako utvrde da sud nije povrijedio pravo na suđenje u razumnom roku, pa zbog takve zakonske formulacije gore navedene odluke o odbijanju kontrolnih zahtjeva u predmetima koji neopravdano dugo traju strankama mogu izgledati posebno nepravedne i protivne praksi Evropskog suda za ljudska prava. Taj sud je izrazio stav da je za sudski sistem država članica najdjelotvornije rješenje pravno sredstvo namijenjeno ubrzanju postupka kako bi se i spriječilo da on postane prekomjerno dugačak, a jer ono spriječava i utvrđivanje uzastopnih povreda u odnosu na isti postupak.93
92 ”Ako sudija u izvještaju ili drugim pisanim aktima obavijesti predsjednika suda da će u roku, koji ne može biti duži od četiri mjeseca od prijema kontrolnog zahtjeva, biti obavljene određene procesne radnje, odnosno donijeta odluka, predsjednik suda će o tome obavijestiti stranku i na taj način okončati postupak po kontrolnom zahtjevu” (član 17 Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku).
93 Presuda Scordino v. Italy (hrvatski prevod): http://hudoc.echr.coe.int/eng?i=001-141651, st. 183:
“Nesporno je da je, kao i u mnogim drugim područjima, apsolutno najbolje rješenje prevencija. Sud podsjeća kako je u mnogo prigoda naveo da članak 6, stavak 1. Konvencije državama ugovornicama nameće obvezu organizirati svoje pravosudne sustave na takav način da njihovi sudovi mogu ispuniti svaki zahtjev iz te odredbe, uključujući i obvezu odlučivanja o predmetima u razumnom roku (vidi, između brojnih drugih izvora prava, presudu u predmetu Süßmann v. Germany od 16. rujna 1996, Reports 1996 IV, str. 1174, stavak 55, te predmet Bottazzi, naprijed citiran, stavak 22.). Ako je pravosudni sustav u tom
pogledu manjkav, najdjelotvornije rješenje predstavlja pravno sredstvo namijenjeno ubrzanju postupka kako bi se spriječilo da on postane prekomjerno dugačak. Takvo pravno sredstvo ima nepobitne prednosti nad pravnim sredstvom koje samo pruža naknadu, jer ono sprječava i utvrđivanje uzastopnih povreda u odnosu na isti postupak te ne ispravlja povredu samo a posteriori, kao što to, na primjer, čini odštetno pravno sredstvo one vrste koju predviđa talijansko pravo.”
Takva vrsta pravnog sredstva “djelotvorna” je u onoj mjeri u kojoj faktički ubrzava donošenje odluke od strane domaćeg suda.94
Prema tome, prilikom odlučivanja o kontrolnim zahtjevima ili zahtjevima za ubrzanje postupka treba posebno imati u vidu da Evropski sud za ljudska prava smatra da bi oni trebalo da budu sredstvo prevencije i ubrzanja kako u onim slučajevima u kojima još nije nastupilo neopravdano odugovlačenje, ali okolnosti ukazuju da će do njega doći, tako i u onim slučajevima u kojima ponovna odugovlačenja treba spriječiti.
94 Isto, stav 184: “Sud je u više navrata naglasio da je takva vrsta pravnog sredstva "djelotvorna" u onoj mjeri u kojoj ubrzava donošenje odluke od strane dotičnoga suda (vidi, između brojnih drugih izvora prava, predmet Bacchini v. Switzerland (dec.), br. 62915/00, 21. lipnja 2005; predmet Kunz v. Switzerland (dec.), br. 623/02, 21. lipnja 2005; predmet Fehr and Lauterburg v. Switzerland (dec.),
br. 708/02 i 1095/02, 21. lipnja 2005; predmet Holzinger (no. 1), naprijed citiran, stavak 22.; predmet Gonzalez Marin v. Spain (dec.), br. 39521/98, ECHR 1999 VII; te predmet Tomé Mota v. Portugal (dec.),
