ISSN 1330-7142
UDK = 616.995.132:636.4(497.5)
ZNAČAJ MONITORINGA I MJERA ZA SUZBIJANJE TRIHINELOZE U
SVINJOGOJSTVU ISTOČNE HRVATSKE
T. Florijančić (1)
, D. Rimac (1), B. Antunović (1), A. Marinculić (2), H. Gutzmirtl (3), I. Bošković (1)
Pregledni znanstveni članak Scientific review
SAŽETAK
Stočarstvo istočne Hrvatske, posebice na obiteljskim gospodarstvima, poznato je po tradicionalnom načinu uzgoja svinja te obradi mesa i mesnih prerađevina. Veća učestalost pojave trihineloze u svinja u posljednjem desetljeću rezultirala je povećanjem broja oboljelih ljudi. Osim ljudskog zdravlja, ta bolest izravno ugrožava i svinjogojsku proizvodnju. Ukoliko se bolest dijagnosticira u samo jedne životinje, neophodno je neškodljivo ukloniti sve svinje iz dotične proizvodnje. Na taj način nastaju i veliki ekonomski gubici, kako za vlasnika, tako i za državu. Sustavnim monitoringom i dosljednim provođenjem zakonski propisanih mjera za suzbijanje i sprječavanje trihineloze u posljednje četiri godine značajno je smanjen broj invadiranih svinja, čime je izravno smanjena i šteta u uzgoju i selekciji svinja.
Ključne riječi: trihineloza, zoonoza, svinja, svinjogojstvo
UVOD
Trihineloza je parazitarna zoonoza uzrokovana nametničkim oblićem iz roda Trichinella, u kojem je do danas identificirano deset genotipova (T1-T10) (Pozio i La Rosa, 2000.). Najčešći genotip T1 nominiran je kao vrsta Trichinella spiralis, koja predstavlja tipični etiološki čimbenik trihineloze. U zemljama u kojima se trihineloza u uzgojima svinja javlja u enzootskom obliku, T. spiralisse obično
javlja i u divljih životinja, sinantropnih glodavaca, odnosno u čovjeka (Pozio, 1998.; Dupouy-Camet, 1999.). U Republici Hrvatskoj, T. spiralis najčešći je uzročnik trihineloze u domaćih svinja, a T. britoviu divljači (Marinculić i sur., 2001.). Murrell i Pozio (2000.) navode da se u posljednjih desetak
godina u svijetu značajno povećao broj ljudi oboljelih od te bolesti. Uzroke tomu treba tražiti u socijalnim, političkim i ekonomskim problemima zemalja u razvoju i tranziciji, demografskim promjenama (Đorđević i sur., 2003.), rapidnim promjenama u distribuciji hrane i marketinškog sustava (Murrell i Pozio, 2000.), kao i u ratovima te onečišćenju okoliša (Florijančić i sur., 2002.).
U Republici Hrvatskoj broj oboljelih ljudi povećao se za vrijeme Domovinskog rata (1991.-1995. godine), a posebice u godinama nakon uspostavljanja teritorijalne cjelovitosti (1996.-1999. godine) (Gašpar i Marinculić, 2000.). Pri tome se najveći broj oboljelih invadirao mesom trihineloznih domaćih svinja, dok se manji broj invadirao konzumiranjem termički nedovoljno obrađenim mesom divlje svinje, jazavca ili medvjeda (Beus, 1999.). Najveći broj oboljelih zabilježen je u istočnoj Slavoniji, s naglaskom na Vukovarsko-srijemskoj županiji, čije je cijelo područje, kao i dijelovi županija Osječko-baranjske, Brodsko-posavske i Virovitičko-podravske, označeno kao endemično područje trihineloze u Republici Hrvatskoj. Značajnu ulogu u epizootiologiji te bolesti ima divljač u kojoj je nametnik konstantno prisutan (Vučemilo i sur., 1998.; 2001.; Tucak i sur., 2000.; Kovač i sur., 2001.; Florijančić i Ozimec, 2003.), zbog čega se ona smatra prirodnim rezervoarima trihineloze. Navedena situacija imala je za posljedicu donošenje zakonskih i podzakonskih akata, koji propisuju određene mjere koje treba provoditi s ciljem suzbijanja i sprječavanja te bolesti (Narodne novine 143/98.; 81/99.; 145/99.). To se prije svega odnosi na obvezni trihineloskopski pregled mesa svinja kod
_________________
(1) Mr.sc. Tihomir Florijančić, mr.sc. Damir Rimac, dr.sc. Boris Antunović i Ivica Bošković, dipl.inž. -Poljoprivredni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Trg Svetog Trojstva 3, 31000 Osijek;
(2) Prof.dr.sc. Albert Marinculić,- Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Heinzelova 55, 10000 Zagreb;
2 klanja za potrebe vlastitog domaćinstva. U slučaju pozitivnog nalaza pretrage, sve svinje iz «invadiranog dvorišta» prisilno su zaklane, a njihove lešine neškodljivo uklonjene. Budući su glodavci, posebice štakori, najznačajniji rezervoari i posrednici u širenju te bolesti, propisana je obvezna sustavna deratizacija u endemičnim područjima. Osim toga, neadekvatan veterinarsko-sanitarni nadzor, neprovođenje sustavne deratizacije, veterinarsko-sanitarni nered, neriješeno pitanje deponija i odlagališta komunalnog otpada te neriješeno zbrinjavanje lešina, konfiskata i otpadne animalne tvari, zasigurno su pogodovale širenju te bolesti te predstavljale ozbiljan socio-ekološki problem i prijetnju svinjogojstvu, kao značajnoj stočarskoj grani u gospodarstvu istočne Hrvatske u ratno i poratno vrijeme. Stoga se pristupilo postupnom rješavanju tih problema, ponajprije osnivanjem “Radne grupe za trihinelozu” u Vukovarsko-srijemskoj županiji, čiji su zadaci bili planiranje, organiziranje i dosljedno provođenje pobrojanih mjera, kao i sustavni monitoring. S ciljem provjere uspješnosti i svrsishodnosti provođenja navedenih mjera, analizirali smo broj pretraženih uzoraka mesa dostavljenih na pretragu u ovlaštene veterinarske organizacije i u klaonicama tijekom četverogodišnjeg razdoblja primjene tih mjera (1999.-2002.) u Vukovarsko-srijemskoj županiji, ukupno, po sezonama, te pojedinačno po mjesecima. Dobivene rezultate usporedili smo s brojem pozitivnih nalaza, odredili trend kretanja broja invadiranih svinja te utvrdili najveća enzootska žarišta.
MATERIJAL I METODE
Podaci za analizu uzeti su iz središnje baze podataka "Radne grupe za trihinelozu", a odnose se na ukupan broj pregledanih i pozitivnih uzoraka svinjskog mesa u Vukovarsko-srijemskoj županiji u razdoblju od 1999. do 2002. godine. Pretrage su obavljene u ovlaštenim veterinarskim organizacijama, metodom klasične trihineloskopije uzoraka mesa s obiteljskih gospodarstava, odnosno umjetnom probavom u klaonicama. U skladu s ciljem istraživanja, svaka je godina podijeljena na 12 mjeseci, 4 sezone: 1 (XII., I. i II. mjesec); 2 (III., IV., V.); 3 (VI., VII., VIII.) i 4 (IX., X., XI.) te 11 ovlaštenih veterinarskih organizacija.
Za statističku obradu podataka korištene su uobičajene metode za opis varijabilnosti svojstava, dok je za utvrđivanje razlika između godina, sezona i veterinarskih organizacija korištena analiza varijance. Podaci su obrađeni uz pomoć računalnog programa STATISTICA 6.0.
REZULTATI I RASPRAVA
U promatranom razdoblju ukupno je pregledano 734.699 uzoraka svinjskog mesa, od čega je 5.220 uzoraka bilo pozitivno (0,71 %). Navedeni podaci detaljno su prikazani u Tablici 1. te u Grafikonu 1.
Tablica 1. Ukupan broj pregledanih i pozitivnih uzoraka svinjskog mesa s obiteljskih gospodarstava i klaonica u promatranom razdoblju
Table 1. Total number of examined and positive pork samples from family enterprises and slaughter-houses in the monitoring period
Godina Year
Obiteljska gospodarstva Family enterprises
Klaonice Slaughter-houses
Ukupno Total Pregledano
Examined
Pozitivno Positive
Pregledano Examined
Pozitivno Positive
Pregledano Examined
Pozitivno Positive
1999. 171.264 2.460 12.833 3 184.097 2.463
2000. 154.068 1.721 26.144 85 180.212 1.806
2001. 143.755 531 35.966 31 179.721 562
3
0 0,2 0,4 0,6 0,8 1 1,2 1,4 1,6
1999 2000 2001 2002
Godina - Year
P
os
tot
ak
poz
it
iv
ni
h uz
or
ak
a
P
er
ce
nt
age of
p
os
iti
ve
s
am
pl
es
Obiteljska - Family enterprises
Klaonice - Slaughter houses
Grafikon 1. Relativan broj pozitivnih uzoraka svinja s obiteljskih gospodarstava i iz klaonica u promatranom razdoblju od četiri godine
Chart 1. Relative number of positive pork samples from family enterprises and slaughter-houses in the four- years monitoring period
Iz Tablice 1. i Grafikona 1. vidljiv je opadajući trend pozitivnih uzoraka svinjskog mesa na obiteljskim gospodarstvima kroz promatrano razdoblje, dok je u klaonicama tijekom promatranog razdoblja zabilježen varijabilni trend broja pozitivnih uzoraka.
Tablica 2. Varijabilnost relativnog broja pozitivnih uzoraka svinjskog mesa po godinama promatranja Table 2. Relative variability of positive pork samples by year of observation
Godina
Year
x
SDSE
xKV CV
1999. 1,629 2,195 0,206 134,93
2000. 1,200 1,845 0,161 153,37
2001. 0,336 0,644 0,056 191,67
2002. 0,205 0,550 0,048 268,29
Koeficijent varijacije u Tablici 2. ukazuje da se varijabilnost pozitivnih uzoraka svinjskog mesa iz godine u godinu povećavala, dok je prosječan broj pozitivnih uzoraka opadao, što ukazuje na vrlo veliku varijabilnost pojavljivanja trihineloze na području Vukovarsko-srijemske županije. To govori da se zbog primijenjenih mjera za smanjivanje trihineloze u ukupnom svinjogojstvu Vukovarsko-srijemske županije broj pozitivnih uzoraka svinjskog mesa u pojedinim dijelovima smanjivao, dok je u drugim dijelovima bolest bila konstantno prisutna, odnosno da u Županiji postoje stalna žarišta te bolesti. Analizirajući broj pregledanih i pozitivnih uzoraka svinja prema sezonama, utvrdili smo da je apsolutno najveći broj pregledanih i pozitivnih uzoraka svinjskog mesa bio u prvoj i četvrtoj sezoni, tj. zimi i u jesen (Tablica 3.), odnosno u studenome i prosincu (Tablica 4.), što je u skladu s kalendarom tradicionalne slavonske svinjokolje na obiteljskim gospodarstvima.
Tablica 3. Broj pregledanih i pozitivnih uzoraka svinjskog mesa po sezonama u razdoblju od 1999.-2002. Table 3. Number of examined and positive pork samples through seasons in the period 1999-2002.
Sezona - Season Pregledano - Exeminated Pozitivno - Positive
1. zima – winter 258.863 1.926
2. proljeće – spring 101.491 939
3. ljeto – summer 127.476 805
4 Tablica 4. Broj pregledanih i pozitivnih uzoraka svinjskog mesa po mjesecima u razdoblju od 1999.-2002. Table 4. Number of examined and positive pork samples through months in the period 1999-2002.
Mjesec Month
Pregledano Examined
Pozitivno Positive
1. 37.878 324
2. 24.396 234
3. 29.490 333
4. 34.068 261
5. 37.933 345
6. 38.777 268
7. 37.986 254
8. 50.713 283
9. 51.600 234
10. 37.864 148
11. 157.405 1.168
12. 196.589 1.368
Ukoliko se podaci o broju pregledanih i pozitivnih uzoraka u veterinarskim organizacijama i klaonicama rasporede po mjesecima i godinama, uočljivo je značajno smanjenje broja pozitivnih uzoraka svinjskog mesa u 2002. godini u usporedbi s 1999. godinom, kada su se mjere za suzbijanje trihineloze počele ozbiljno provoditi (Tablica 5.).
Tablica 5. Broj pregledanih i pozitivnih uzoraka po mjesecima i godinama Table 5. Number of examined and positive samples through months and years
Mjesec Month
Pregledano – Examined Pozitivno – Positive
1999. 2000. 2001. 2002. 1999. 2000. 2001. 2002.
1. 7.639 9.177 11.384 9.678 94 129 74 27
2. 5.437 6.094 6.768 6.097 80 102 33 19
3. 6.742 5.686 8.443 8.619 113 145 33 42
4. 7.713 9.459 9.024 7.872 122 100 32 7
5. 9.888 10.107 8.249 9.689 175 124 20 26
6. 8.803 10.019 10.123 9.832 128 101 19 20
7. 10.160 9.294 9.489 9.043 136 91 18 9
8. 13.552 12.073 11.800 13.288 163 91 22 7
9. 13.823 12.763 11.816 13.198 161 48 17 8
10. 8.399 8.859 9.955 10.651 80 44 19 5
11. 47.184 36.151 35.621 38.449 598 369 96 105
12. 44.752 50.530 47.049 54.254 613 462 179 114
Analiza varijance relativnih vrijednosti za utjecaj godine, sezone i veterinarske organizacije pokazala je da su razlike između godina, sezona i veterinarskih organizacija postojale i da su bile visoko signifikantne (P<0,01), što je prikazano u Tablici 6.
Tablica 6. F – vrijednosti analize varijance za relativan broj pozitivnih uzoraka svinja Table 6. F – values for ANOVA concerning relative number of positive pork samples
Izvor variranja The source of variation
Stupanj slobode Degree of freedom
F – vrijednost F – value
Veterinarska organizacija 11 – 1 = 10 15.956***
Godina – Year 4 – 1 = 3 27.113***
Sezona – Season 4 – 1 = 3 1.229***
Mjesec – Month 12 – 1 = 11 2.212*
5 Post hoc test po Tukeyu pokazao je da ne postoji razlika između 1999. i 2000. godine te 2001. i 2002. godine, dok je između ostalih godina razlika bila visoko signifikantna (P < 0,001), te se sa sigurnošću može tvrditi da je relativan broj pozitivnih uzoraka mesa svinja iz godine u godinu sve manji, što je u skladu s istraživanjima koja su proveli Florijančić i sur. (2002.) te Rimac i sur. (2003.).
Promatrajući sezone, Tukey test je pokazao da visoko signifikantna razlika postoji (P<0,001) između sezona 1 i 4 (zima i jesen), sezone 2 i 3 (proljeće i ljeto) i sezone 2 i 4 (proljeće i jesen), odnosno da se signifikantno veći relativni broj pozitivnih uzoraka svinja javlja zimi, a posebice u proljeće u odnosu na ostale sezone, dok razlike nema između sezona 1 i 2 (zima i proljeće), sezona 1 i 3 (zima i ljeto) te sezona 3 i 4 (ljeto i jesen). Tukey testom za utjecaj veterinarske organizacije utvrđena su mjesta u endemičnom području Vukovarsko-srijemske županije, koja predstavljaju najveća žarišta trihineloze (Slika 1.).
Slika 1. Trihinelozna žarišta u Vukovarsko-srijemskoj županiji Figure 1. Trichinellosis focuses in Vukovarsko-srijemska county
Ekonomska važnost suzbijanja trihineloze očituje se u velikim gubicima ponajprije za vlasnike svinja čiji je uzgoj označen kao trihinelozan. Primjerice, 1998. godine samoje području Vinkovaca uništeno preko 100 tona svinjskog mesa. Ukoliko uzmemo da je cijena živih tovljenika oko 1,3 eura po kilogramu, gubici su samo navedene godine iznosili oko 130.000,00 eura. Gubitke zbog trihineloze bilježi i država, budući da je dužna uzgajivačima svinja nadoknaditi nastalu štetu. Tako je samo 2000. godine iz državnog proračuna izdvojeno 5 milijuna kuna ili preko 660.000,00 eura.
Gubici se
višestruko povećavaju uzme li se u obzir i liječenje ljudi oboljelih od trihineloze.
ZAKLJUČAK
Sustavnim monitoringom i provedbom propisanih mjera za sprječavanje širenja trihineloze u endemičnom području istočne Slavonije značajno je reduciran broj invadiranih svinja oblićem iz roda
Trichinella, stoga je primijenjeni model analize opravdan. Na taj su način smanjene štete, kako
uzgajivačima svinja, tako i državnom proračunu. Istodobno je smanjena mogućnost invazije i kliničkog očitovanja bolesti u ljudi, što je s jedne strane etičko načelo veterinarskog javnog zdravstva, dok su s druge strane umanjeni troškovi liječenja oboljelih ljudi.
LITERATURA
1. Beus, A. (1999.): Kliničke osobitosti trihineloze u čovjeka. U: Knjiga sažetaka 1. hrvatskog simpozija o trihinelozi s međunarodnim sudjelovanjem, Kutjevo, 28.-29. svibnja 1999.
2. Đorđević, M., Bačić, M., Petričević, M., Čuperlović, K., Malakauskas, A., Kapel, C.M.O., Murrell, K.D. (2003): Social, political and economic factors responsible for the reemergence of trichinellosis in Serbia. A case study: J. Parasitol. 89(2):226-231.
3. Dupouy-Camet, J. (1999): Is human trichinellosis an emerging zoonosis in the European community. Helmintologia 36:201-204.
6 5. Florijančić, T., Rimac, D., Antunović, B. (2002): Trichinellosis as an ecological problem in
Republic of Croatia. Acta Agraria Kaposvariensis 6(2):301-305.
6. Gašpar, A., Marinculić, A. (2000.): Stanje trihineloze u Republici Hrvatskoj i mjere suzbijanja. Zbornik radova Drugog hrvatskog veterinarskog kongresa, Cavtat, 459.-467.
7. Kovač, Z., Periškić, M., Krznarić, M., Balić, D., Marinculić, A. (2001.): Učestalost trihineloze u lisice (Vulpes vulpes) na području Slavonije. Zbornik sažetaka 2. hrvatskog simpozija o
trihinelozi s međunarodnim sudjelovanjem, Vinkovci, 26.-28. travnja 2001.
8. Marinculić, A., Gašpar, A., Duraković, E., Pozio, E., La Rosa, G. (2001): Epidemiology of swine trichinellosis in the Republic of Croatia. Parasite J. Soc. Fr. Parasitol. 8(2 Suppl S):92-94.
9. Murrell, K.D., Pozio, E. (2000): Trichinellosis: the zoonosis that won't go quietly. Int. J. Parasiotol. 30 (12-13):1339-1349.
10. Pozio, E., La Rosa, G. (2000): Trichinella murrelli n. spp.: etiological agent of sylvatic trichinellosis in temperate areas of North America. J. Parasitol. 86, 134-139.
11. Pozio, E. (1998): Trichinelosis in the European Union: epidemiology, ecology and economic impact. Parasitol. Today 14, 35-38.
12. Rimac, D., Florijančić, T., Antunović, B., Barić, J. (2003.): Važnost monitoringa i suzbijanja trihineloze za uzgoj svinja. Zbornik priopćenja 38. znanstvenog skupa hrvatskih agronoma, Opatija, 487.-490.
13. Tucak, Z., Florijančić, T., Dragičević, P., Tušek, T. (2000): Incidence of trichinellosis in Wild boar in hunting areas of Osijek-baranja county. Agriculture 6(1):152-153.
14. Vučemilo, M., Bodakoš, D., Vinković, B., Tofant, A., Desnica, B. (2001): Prevalence of sylvatic trichinellosis in wild boars in game preserve in east Croatia and the present status of trichinellosis in swine and people in the region. Z. Jagdwiss. 47(4):259-267.
15. Vučemilo, M., Hadžiosmanović, M., Tofant, A. (1998): The Role of Wild Boars in the spread of trichinellosis in east Croatia. Z. Jagdwiss. 44(2):98-101.
16. ……… Narodne novine broj 143 (1998.): Naredba o obveznom trihineloskopskom pregledu mesa svinja kod klanja za potrebe vlastitog domaćinstva, Zagreb.
17. ……… Narodne novine broj 81 (1999.): Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje trihineloze svinja, Zagreb.
18. ……… Narodne novine broj 145 (1999.): Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju, Zagreb.
19. ……… StatSoft, Inc. (2001): Statistica (data analysis software system), version 6. www.statsoft.com
IMPORTANCE OF MONITORING AND TRICHINELLOSIS ERADICATION MEASURES IN EASTERN CROATIA SWINE BREEDING
SUMMARY
Animal husbandry in Eastern Croatia, especially concerning family husbandries, is well known for its traditional way of swine breeding and processing meat and its products. Higher frequent occurrence of trichinellosis in swine during last decade has resulted in increased number of people reported to be infected. Beside human health, this disease directly threatens swine breeding, as well. If only one animal is found to be trichinellotic, it is necessary to remove harmlessly all the other swine from the same production group. This makes huge economical losses, both for the owner and country itself. Systematic monitoring and persistent practicing of by low regulated trichinellosis eradication and preventive measures during the last three years has significantly reduced number of infected swine, which directly reduced harmful effects on swine breeding and selection.
Key-words: trichinellosis, zoonosis, swine, swine breeding
