AKADEMIK PETAR SKOK
SLAVENSTVO IROMANSTVO
NA JADRANSKIM OTOCIMA
Toponomastičkaispitivanja
.: J ",-''' • ~:... fJ Z A G R E B l 9 5 OPREDGOVOR
Ove studije, pisane stilom podesnirn za širu pubLiJku, izlaztle su prije rata u Jadranskoj. Straži XVII (1939) str. 50--52, 96-97, 13~ 138, 181-183, 224-225,270-271, 318--319, 360-362, 405-406, 446--448, 491-492, XVIII (1940) str. 7-8, 5!}-'-60, 94-96, 141-142, 229-230, 272-273, 401-402, 449-450, 484-486, !iXIX (1941) str. 6-8, 53-54 pod naslovom»Problem romanstva i slovenstva na našim ostrvima«, Obiavliena su u svemu 22članka posvećena
važni-jim toponomastičkimpojavama na tim otocima. Sada su ti članci ispravljeni i znatno dopunjeni. Oni predstavljaju nove studije.
Clanci
o Premndi, Sestruniu i Molatu biLi su 1941. već složeni, ali ih j.e uništila tahianska okupacija u Splitu. Sada sam ih ponovo napisao. Ostalih deset članakavratio mi je urednik g. Jakša Ravlić, jer je Jadranska Straža zbog OkUpaCijil morala obustaviti-!izlaženj.e. . .To su članci oUgtianu,
Ižu Velom i Malom, Velom Otoku, Kornatu, Pašmanu, Murteru, Žirju, Zlarinu iKooari,
koji izlaze onako, kako sam ih napisao 1941. i sada neznatno dopunio.Materijal za ove studije sakupljao sam još g. 1913. i 1914., kad sam putovao po otocima zadarskog arhipelaga, i kasnije od 1920. do. 1940., kad sam posjetio druge otoke.
Obrađenimateriial .tena .žalost nejednak, jer :nidesam mogao
obaći sve otoke, o kojima govorim, ni provjeriti sve grafiie.. koje se nalaze na specijalnim kartama bivšeg austro-ugarskog general-štaba, Jugoslavenskog voinogeografskoz Instituta, na našoj pomor-skoj karti. u zemlfišnikui u saopćeniima drugih osoba, koje nijesu lingvisti. Kako nema nade, da bih to mogao naknaditi II bliskoj Hi daljoj budućnosti, slUŽim 'Siei ovim rnateriialom iz druge ruke. . \ Obavještenja dobivao sam od -žUPlIldJka, .učitelia, studenata i drugih domorodaca, koji sumi odgovarali uamOli štampaniprospekt, Ovaj :sam prospekt, sa malom uPUtom o saotranšu toponomastičkog
materijala, slao župnicima i učiteljima na otocima, koj:e sam bio na-kanio nrooutovati, prii.epočetka putovania. To je bilo god. 1913. i 1914., kad sam putovao ponalogu i s potporom bečke Akademiie. O tim putovanjima obiavio sam u Anzeigeru bečke Akademije 1914.
•
Nro. VI i XXVI dva izvještaja pod naslovima: 1) Vorlaufiger Bericht uber eine tooonornastische Studienreise illl Norddalmatien .L 2) Zwei-ter vorlaufiger Bericht liber toponomastische Bereisung Dalmatiens, gdje sam izložio svoj način rada j svoju svrhu,"
Taj, moj sakupljeni materijal ostao je neiskorišten, sve dok nije-sam objavio 1935. u bibitoteci Jadranske Straže knjigu »Dolazak. Slovena na Mediteran«. Kako je ova pubĐikacliapobudila interes i u širokim i naučnim krugovima, odlučiosam, da obradim i
topono-mastički materijal sakupljen na otocima. Na Krku j Rabu usnio sam
da sakupim sav materijal, koji sa odnosa na uzvisine, obradive če
stice L konfiguraciju obale, Ostatke staroga romanskoga govora u toponomastici Krka, objavio sam u Archivio zlottologico italiano XXI (1927), XXIV (1930), XXV (1933), XXVIII (1936)i XXIX (1938) pod naslovom Studi toponomastici sull'lsota di Veglia, dok će hrvat-ski tononomastički materijal' s Krka i Raba, koii je samo u maloj mjeri sada iskorišten, hiti u cijelosti objavljen kasnde.
Mislim, da će sintetičkaobrada i, ovakva nejednakog materiiala biti od koristi za izučavanje ovih interesantnih krajeva, Nadam se, da će dobro poslužiti našim historicirna i diialektolozana, prvima
za izučavanjepovijesti naseliivania, a drugima za izučavanje
na-rječja. Kako su ove studđe pisane bez prevelikog citiranja stručne
literature i bez pretrpavanla stručnim lingvističkimrazmatranjima,
moći će ih lakočitati i oni, kojd nijesu lingvisti, a naročitokoji niiesu
rornanisti,
Svagdje, gdje sam čuo toponim od pouzdanih ljudi, koji govore
domaćim narječjem, naznačio sam akcenat, kako ga je izviestiteli izgovorio." U svakom slučaju nlije bilo moguće provieriti točnost
ovako stečenog podatka o naglasku. To će morati učiniti budući
diialektolozt i toponomastici, Naznačiosam akcenat i onda, ako sam ga našao u objav
lli
enoj literaturi, Tamo, gdje nijesam naveo naglaska toponimu, znači, da je taj toponim crpen i,z druge ruke, ,iz pisanih vrela, iz speciialkim'i
iz pistnenih saopćenja domorodaca, nevieštih bilieženiu akcenta.Sada, kad OVe studije izlaze u zasebnoj knji!Zi, poređao sam
ovih 35 članaka u 4 grupe, prema geografskoj diobi naših otoka: I. kvarnerski skup, II. zadarsko-šibenski arhipelag, III. otoci srednle Dalmacije, IV. otoci južne Dalmaciie. Mislim, da ova dioba najbolje odgovara problemu naseljivanja ovih otoka.
Da bih čitaocu olakšao snalaženje u ovim tstraživanitma, kojima je cilj da unesusvietlost u problem hrvatskog nas,em~va:niaovih oto-ka, jednako kao i II pitanje Iingvističke izmjene, koie su na njima
1) Ispor. i moje »Priloge k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta«, Rad Jugosl. Ak., knj. 224, str. 98.
2) Svraćam pažnju čitateljimana razlikovanje staroga aikuta bilježenoga
s vremenom nastale, u probleme, koji idu u
t.
zvo toponomastičkustratigrafdu", dodao' sam člancima dvije vrste geografskih karata: a}Pregledna, za svaki otočkiskup. Na njima je priJkazano ovo: 1. grčkim pismom geografija Porfirogenitova, koja je OSII1rOva etno-grafskog i lingvistlčkog Istraživanja, 2. maiuskulama antička geo-grafska imena, kolrkosu se očuvalado danas,3. streltcama
metana-statičkakretanja pučanstva, koliko su važna za toponomastiku, 4. kurzivom današnje hrvatske i talijanske toponime, koliko proizlaze iz toponima navedenih 'Pod točkama 1i 2. Kvadratom
D
označena naselja sadržavaju predslavenske (rimske, romanske) toponime, kružniJcom O slavenske. Jednostavna strelica +- nrlkazuje kretanje velebitskih Vlaha preko' Krka u Ćićariju (Istra). Ravna crta - pri-kazuje povezanost romanskoga govora u Krku (Rabu, Pagu i: Oso-ru) s istarskim romanskim govorima u Puli, Rovinju i Piranu. Na kopnu zabilježena je najstarija hrvatska ji zahumska župskaorgani-ciia prema Porfirogenttu.
b) Speciialne karte za pojedine otoke, kojih toponomastjku istra-žujem. Na njima su zabilježeni važniji toponimi:ilpravac hrvatskoga naseljivanja, naznačen strelicom, ako se može ustanoviti oo. osnovi
toponomastičkoaa istraživanja. Naznaka pravca naseljivanja ima dakakoprovlzornu vrtiednost. To naročito ističem, jer za to treba i posebnth historiiskih studiia, kakovih ja ovdje ne dajem. Ovdje se pominiu historijska data samo toliko, kolsko su od važnosti za topo-nomastiku,
t.
j. zaoitania najstarije grafije, identifikacije, lezičnoeaobjašnienia za toponime, njihova postania li
t.
d. Toliko mislim, da moram naglasiti našim historioima, da me ne bi krivo razumjeli', j~rovo nije »poviiesno-filclogiiska radnia«, nego toponomastička, pre-ma modernom shvaćanju ove discipline, koja ima već tri naučna
kongresa za sobom i: na Zapadu lijep broj udruženja za naučno
ispitivanle.
Priložene karte ne mogu da pretenduiu oo naziv
toponoma-stičkih stratigrafijskih karata u punom smislu, kako ih ja zamišljam. Ako i možemo grosso modo odrediti podrijetlo pojediJnih toponima, te razli kovati slavenske od romanskih, ipak ie danas još teško kla-sificirati slavenske toponime po dobama, t. j. razlikovati stare sla-venske jz doba doseljenja od 'OII1ih i~ doba župskog uređenja. za-družnog života i
t.
d. od recentnih. Kod nestavenskthrnoramo opet razlikovati predindoevropske (mediteranske) od rimskih (latinskih), romanske u užem smislu (t. j. predslavenslce TOI1TIanske) odstaro-.) o
tome, što pod tom naukom mislim, Ispor. moj izvještaj »Berieht tiber den Stand der jugoslavischen Ortsnamenforsehung« u Zedtsehrift fUr Ortsnamenforsehung, sv. IX, str. 171, zatim moj članak»Skopskakotlinae u Gtasniku Skopskog naučnogdrlUštva,knj. XV-XVI, str. 100,te sada TroisiemeCongres international de toponymie et d'anthroponymie, vol. l, str. 75 (Bruxelles 1949).
dalmatinskih i mletačkih. Kod svakog od tooonomastičkšitipova trebalo bi odrediti, kojem periodu ekonomske i kulturne podstroike i nadstroike odgovaraju. Koliko je bilo mogućno udovolitti ovim
naučnim gledištima, rečeno Je u studiji, ali nUe prikazano karto-grafski. Na karti su neslavenski toponimi podvučenijednom crtom. ako su romanski bilo koje kategoriie", dvostrukom crtom,ako su rimski iH predrimsld (mediteranski, predmdoevrooski). Zasebnom crtom označenisu oni hrvatskitoponimi, koji, imaju u osnovi našu romansku tuđicu.
. . Da ne bude karta pretrpana znakovima, nije zasebnooznačeno.
da
Iiise toponim odnosi na rtove, uvale, školieve, česticezemlie i t.d. O tom daju obavještenja pojedine studije. Samo su označena naselja. i to okruglo, ako su po postaniu slavenska, a uglato, ako su po po-stanju. predslavenska,Na kartama nij.e bilo moguće tačno odrediti, gdje se upravo
to-ponim nalazi. Zbog toga služe priložene karte samo za prvu oriien-tacdu, a ne za navigaciiuilU za terenske radove. Glavno Je bilo, da toponim bude dosta čitljiv.Prostor nije dozvoljavao, da se mnogi toponimi, koji se odnose na obalski sistem (rtove, uvale, školieve i sike) potpunoispišu. Njih
sam označiobrojem. Toponim, koji odgovara broju, neka se potraži
na kraju člankao dotičnom otoku.
Najzad, da bih zadovoljio i oko čitaočevo,dodane suknhzl i slike, koje prikazuju tip naselia i pejzaž stih otoka. Ove slike J1JOO1aju
naučne vriiednosti za samo topcnornastičkoistraživanie, jer ne
pri-kazuju teren onoga toponima, koji se istražuje, 'kako bi bilo od po-trebe, na pr. za dijelove obale, koji se zovu Šipnata Hi Samotvorac i t. d. Budući da su se slike, koje sam unio, mogle lako dobiti, a za one druge, koje bi bile od naučne vrijednosti, trebalo bi istom' izvršiti nova putovanja, učinieno je ovako" a budući toponornastlk morat
će putovati i onako s fotografskim aparatom i'uzimati snimke, koji Hustriraju toponime. '
*
*
*
Ne smije se nikako misliti, daje u ovim studijama okupljen sav
toponomastičkimater.ilja1 s jadranskih otoka. Potpunost je
nemo-guća, jer se mora pretpostaviti, da iadranski otoci imaju barem 20.000 do 30.000 toponima. Može se ipak uzeti, da su obuhvaćeni
glavni i karakteristični tipovi.
, \ ,
1) Bilo da postoje u hrvatskom jeziku· kao posuđena opće riječi (n. pr. mošuna), ili da postoje samo kao toponimi. (n. pr.Sus). Podnazivom romanski razumijeva· se period poslije latinskoga, dakle talijanski, dalmatinsko-ro-manski i t. d.
I
Isto tako ne smije se misliti, da je ll'ovim studijama svaki
topo-nim oosve pouzdano interpretiran i da ne će trebati popravaka. Po-sve pouzdane etimologiie ne može još dati današnje istraživanje, a to u prvom redu zbog toga, što toponimi nijesu leksikografski,
lingvi-stički'i stvarno, pouzdano fiksirani, niti ima za njih iscrpnih potvrda
iz historijskih dokumenata. U mnogo slučaieva oni su još nezreli za ctimologilsko istraživanje. Uostalom iagoslavenska je, kao uopće
slavenska, tcoonomastika još II povojima. Ova moja· istraživanja postigla su svoj cilj, ako potaknu naše dijaIektologe, historike i gea-grafe (kartogea-grafe), da u krug svojih istraživanja uzmu i toponime. U ovoj, oblasti- oni moraju zajedničkida rade.
P r if ij e d b a. Od znakova, koje upotrebljavam pri tumačenju toponima i općih riječi, ističem ova tri:
*
Zvjezdica pred općom riječi ili toponimom znači, da oblik, koji se navodi, nije u tekstovima potvrđen,nego da se pretpostavljakao moguć.
<
znači, da se je oblik, koji se navodi pred tim znakom, razvioiz oblika, koi! sLijedi za njim. .
>
znači, da se je oblik, koji se-navodi pred tim znakom, razvio u oblik, koji slijedi za njim.I. KVARNERSKI
OTOČKISKUP
I.
liovaj skup stavljam petveliJk,~hnastanjenih otoka, i to tri prava kvarnerska: Krk, Cres i Lošini, i dva, koja ih nastavljaju u pravcu jugoistoka uz Hrvatsko Primorje, .Rabi Pag. _
Već u ovom skupu možemo utvrditi tri toponomastičkazakona, koji'suvažni za istraživanje imena daanatinskihotcka:
a) Veliki otoci, važni za naseliivanie i ekonomsku eksploataciju, odreda nose predslavenska
m,
bolie, predrimska imena, Izuzetakč~ne ovdje dva otoka:Lošind~koji n.ti'e potvrđen u rimsko i bizantsko dM:Ja, 'a ipak ne nosi slavensko ime, i Ilovik, nastanjen,
ci.
ipak s hrvatskim nazivom, koji se razlikuje od talijanskoga San Pietro dei Nembi.Ovaj tooonomastlčkizakon odgovara drugom
zakonu
na kopnu. Sve velške rijeke i njdhovi znatniji pritoci, koji su važni zasaobraćaj,i ekonomski život; nose na teritoriji hrvatskosmskog jezika tsto
taiko odreda predslavenska imena. Samo potoci, namom školievl, . kOji mogu imati tek lokalnu važnost
za
pojedina naselja, hrvatskogsu podrijetla.
Primjer u Kvarneru: Plavnik, nenastanjen otočić, hrvatski je naziv, dok je Krk, veliki nastanjen otok, pređrimsko i predslavensko
ime. .
'Ovaj zakon nme vezan samo na slavensko naseliivanie: on vri-jedi i za druge zerniie u Evropi. li Galiii na pr. velike riieke kao 'Sequana i Arar i
t.
d. nose negalska, zacijelo predindoevropskatmen'a.
. Taj je zakon važan za etimologtisko istraživanje imena dalma-tinskih otoka.
b) Na ovom otočkom skupu može se postaviti i drogi zakon.
koji vrijedi: za čitav Mediteran: Naivažnlie naselje na otoku i sam otok nose isto ime, i često se ne ZIta, što
Je
prvobitno ili primarno:da'lise otok prozvao
po
naseliu Hi se naselje PT<nval'o po otoku. Vjerojatnija je drogamogućnost.e) Kvarnerski otoci čine odjelit skup i s drugoga gledišta. Pre-ma izvještaju cara Konstantina iz polovine 10. vijeka, Krk, Cres s Lošiniem i Rab nastanili su Romani, kako on izriiekom veli. On ne poznaje u niihovim gradovima Slavena. Njihovo romansko stanov-ništvo ('PCtJ!UXtlOt) stanuše u gradovima. Samo za otok Pag (Koristan-. tinova Kuma) kaže on, da je nenastanien,
Iz ovoga važnog podatka moramo zaključiti, da se slavensko naseliivanie na kvarnerskim otocima u većoj mjed moglo početi
istom u drugoj polovici 10. vijeka, Njegov navod je važan prema tome za hronologiiu hrvatskog naseliivania u ovim krajevima. To naseliivanie moglo le da se vrši samo s okolnog kopna. Na koonu car Konstantin ne poznaje Romana. On ne oomtnie rimske gradove Flanona, Tarsatica, Senja, Vegia, Ortonla, Osim Ortopla ova imena
očuvala su se u hrvatskom izgovoru do danas. Sve tc gradove obuhvata car svojomviiešću,da su ostale gradove, koji su na konti-nentu bizantske teme, osvojili Slaveni, da su pusti t da nemaju sta-novnika.
Car izrijekom kaže, da su se u obalskim gradovima Rabu, Krku i Osoru, očuvali stanovnici, koji se do njegova vremena zovu 'PCtJp,iitlot 1. Istaknuti treba, da ih ne zove grčkimnridievom'PCtJp,aiot
»pripadnici istočnorimskoga carstva«, nego latinskim. Ne naziva ih ni Latini, koji se na pr. pominiu god. 1072. testes latini ex civitate . Jadera (Rački, str. 93.); To je tim značajnije, što naziva i latinski
jezik'" 'PCtJp,aICtJtI dtaAeX'fOl;.
Prema ovim carevim navodima Romani na kvarnerskim oto-cima nijesu mogli dobiti nikakvog poiačanias kopna, nego su bili
upućeni
sama
na sebe. I što je čudo, za razliku od dalmatinskihgra-dova,
ontsu
se u Krku očuvali u ribarskoj sredini sve do konca 19. vijeka, dok ih je u dalmatinsklm obalskim gradovima nestalo mnogo prije. U Dubrovniku se pominiu posljednji put u 15. vileku, a tt ostalim gradovtma nemamo vijesti o njima. Možda ih je nestaloveću 12. i 13. viieku,2
Iz romanistike treba zabilježiti zanimljivu čittlJjenitcu, da carev etnografski naziv 'PCtJ,sđtlot nijesu očuvali primorski Romani, kojih
ćemo toponomastičke ostatke istraživati II ovim čtancima, nego
kontinentalni balkanski Romani, današnii RUIll1u~i.
Carev podatak o etnografskom nazivu stanovnika obalskih gradova na istočnom Jadranu tim je dragocieniii, On j:asn8 veli, da Sc pučanstvo, koje jie latinski govorilo u ndegovo doba, ovdje .ied-nako nazivalo kao, recimo, u Galiii, gdje još u 13. vijeku starofran-cuska imenica romanz (od lat. priloga rornanice) znači »prostona-rodni jezik francuski«, za razliku od crkvenoga latinskoga. ;
Naziv 'PCtJp,iitlot upotrebljava car [ednakoza stanovnike kvar-, nerskih gradova kaoi za stanovnike obalskih dalmatinskih gradova; za :fA4~.r, Trogir, Split, Dubrovnik i Kotor.
I
I
•1
. Istaknuti treba još činjenicu, da izvan ovih gradova on ne PO-:maje pučanstva,koje bi se zvaloIInjegovo doba ·PClJp,iillol.
Te njegove vilesti dominiraju čitavim problemom romanstva i .'slavenstvane samona kvarnerskim, negoi na svirnostalim jadran-skim otocima. Ovaj problem kušat ćemo Qlbjasnitl na osnovu
tooo-.nomastičklh podataka crpenih iz živoga narodnog govora kao iiz pisanih vrela, razrnatraiuči ih prema otočkim skupovima i· premaJ:}oieđiJT11motocimau njima.
Careve vijesti o nastambama dalmatinskih Romana kažu indi-rektno, kako se vršilo naseljavanje Slavena
na
obalama Jadrana. Iznjih naime, razabiremo da se vršiioi,ovdje jednako kao i,IIokolini Soluna, ne radi nastambe u obalskim gradovima, nego van gradova.'Bi~o1'eprema tome nolioprivrednoga, a ne urbanističkoga karaktera. Tose vidl i u toponomastici Kvarnera kao i: u t()I)Oil1JOttll~Uci ostaLih oba.lskihpodručja u Dahnaciii. GOIIema većma sšavensldhtoponena nalazi se van starih obalskih gradova.
. ' 'Ovakovo je stanie bilo i u obalskom gradu Soihmu. U vrijeme .Ci'rllai Metodifa solunski Grci znaju i slavenski jezik. ToLrk je morao'
biti saobraćaj između građana Grka i IJOUOIPrivređnika Slavena u • Okolici, da su građanimogli naučitislavenski. Takav proces vršio se l ..u.dalmatinskim'obalskirn gradovima.
. ' '. Stoga već na otocima Kvamerskog zaliva upoznajemo glavnu karakteristiku odnosa između slavenskih i romanskih toponima. Slavenske toponimi, ~ kako oni, koji se odnose
na
Ironfi,guraciju obale, tako i oni, kojđse odnose na uzvislne
ilinaobradive čestice,rr-r-
dolaze
umasi,
dok se romanski javljaju samosporadički,'Pored pomenuta dva zakona, što smo ih naprijed formuliral], ovo je treći, koji se opažajednako pri tooonomastlčkom istraživanju kvarnerskoga skupa, a važi Iednakoi za ostala tri otočka,s.1q.Ipa.
II.
Za istraživanje imena mjesta i etnografskih odnošaja na Jadra-nu il vriieme dolaska Hrvata i poslije toga od osnovne je važnosti
statističkn-đfelo cara Konstantina De admaiistranđo ,ilmiPerio. Na
osnovu podataka, što fh pruža ovo carevo djelo ;p()lp'l.mjeoo
l:ingvi-'stičkim saznaniima, koja su crpena-iz.toponomastike il i~ romanske
i' .slavenske dijalekto1Jog,ije, nacrtam je prilbžena geograiskakarta :K-vamerskog otočkoga skupa3. Ta karta irna da prikaže etnografske
odnošaje II nolovinl 10. vijeka. . Treba joj dati ovaj komentar:
Stari dalmatinski romanski govor dade se, prema historijskim l Ilngvlstičkim podacima, potvrditi samo u obalIskim ladraasktm
gradovima, i to u Krku direktno na osnovu ispiJttvan.ia p~lj.ednjeg
čovjeka, koli ga je još govorio na koncu 19.vijeka, kao i na osnovu
drugih pisanih vrela; u R.abu, Pagu i Osoru samo na osnovu
lingvi-stičke analize.topcnornastičkoga i leksičkoga materijala crpenoga u
tim gradovima", Ovaj romanski govor staiao je u daljoj lingvističko]
vezi s istroromanskim govorima u Puliu, Rovinju, Fažani" Galežanu, Vodnjanu, Balama, Šišanu i na sjeveru u Piranu". Tr su se govori dalje nastavljala u furlanskirn, koji su, kao dio retoromanskih dija;" lekata, pripadali zapadnoj R.omaniji iberogalorornanskoga tipa. Fur-lanskt govor direktno je potvrđen za Miljei Trst.
za
ostalu sjevernu Istru dade se potvrditi samo iz lingvističke analize toponornastičkogi leksičkog materiiala", Grafičkisu na karti prikazani ovi odnošaji . pravcima, koj,i spajaju kvarnerske gradove s jezičnim pojasima u
zapadnoj Istri.
Velebit je imao do
15.
videka, pored hrvatskoga stanovništva, i pastirske Vlahe, koji su živj~li po vlaškom zakonu, a bilidvoiezičnjaci (b~l:ingues) i 'etnografski priJpati R.umunj.ima. Njiih Frankopani naseljuju na Krku, odaklese ot:Li dalje krećupod Učku u Istru i da:lje u Čićariju, i
tu
se diielompohrvaćufu".Njihovo kretanje grafičkijeoznačeno na karti strelicama,
Za nolovimr 10.vijeka car Jezabjliežio, dase na kopnu u zaleđu
otoka Paga nalazila već razvijena stara slavenska župska ađmini
straciia. On daje imena tih župa (Gacka, Krbava i:Lika) i izrijekom veli, da stoje pod banom. Kako je ovaj carev POdatak važan za po-vijest naselirvania Hrvata na Kvarnerskom otočkom skupu, zabi-liežen ie i na karti.
Sva su gradska naselja na ovim otocima predslavenska, ·i, po svoj pri:Iiei predrimska, Njihova predslavenska imena zabilježenasu maiuskulama latinicom, Samo za Pag nema antičke potvrde. Alida je iovoime rimsko, to ćese vidiettiz Iilngvističke analize. Za otoke Ores i Lošini postojao je u antičko doba samo jedan naziv, kod Grka al •Atpv~LOES, zabilježen na karti grčkim maluskulama. Ca-reve grafije ovih imena mjesta, veoma važne s lingvističkoga gle-dišta, zabilježene su na karti grčkimminuskulama.
Labin je označavao u Konstantinove vrijeme zapadnu granicu hrvatske države prema Istri. AHto ne znači, da u njegovo vriierne nema Slavena u toj zemlj~. Druga vrela govore za niihovo postoja-nje i priJj'e niega, Iz toponomastičke analize na Krku vidjet će seta-kođer, dai ovdje za određene krajeve moramo uzeti> da je p~fu::. ja:lohrvatsko naselirvanie i prijeKonstantinova vremena, uza sve to, što car
ne
zna za Hrvate II gradovima ovoga otoka. Zapadna granica hrvatske države označenaje na karti. .Car Konstantin ne zna ni za kakove Romane ua obali stare hr-vatske.jdržave, Rimske obalske gradove, koji su ovdie postojali: Flanona, Lauriana, Tarsatica, Volcera, Senia, Veg,a, Ortopla, on
uopće ne spominje, ali izriiekom veli, da su ovdjesvautvrđenia raz-rušena. Bilo je .iJpak od potrebe zabilllježJrti na kartida Stinica (g. 1070. u pluralu Sterace) na kopnu naprama Rabu nost u doba narodnih vladara i romansko ime Murula", iz čeza se može misliti, da je tu bilo iiRomana IIcarevo vriieme, Ali taj zaključak ne treba da stoji, ier je Stinica lako prevediv toponim. Stinica je, naime, ikavski de-minuttv od stiiena
=
lat. murus, kao i lat. mu-rola, što ie deminutiv .odmurus.III.
Polaznu točku u toponomastičkom 'ilSpiJtivanju otočke Dalmacije
či1ni Konstantinovo djelo iz polovine 10. st. De adrnailstrando impe-rio. Ovo je dlelo statističke prilrode,k~o je gore rečeno.U
ntemu
daje bagrenorođeni pisac svome sinu kao naslieđniku bizantskog priiestolia podatke o nastanienim j,nenastanšenen mjestima, o crk-venim i etnografskim pr,ilikama u njima. buena ti:{Imiesta btliežt-car prema izgovoru svoga vremena,času romanskom, časuslavenskom izgovoru, greciziraiućl irn dočetak, da billi mogao prema'grčkojgramatici deldinovati, Karl slavenskih jmena često to ne čini. Nje-govo jedielo dragocjen izvor za srpskohrvatsku historiijsku grama-tiku9
•Zbog toga je natoponornastičksnkartama novom djelu svaki put našemu toponimu dodana ilKonstantindva grafijaII00J0I1l1 obliku, u kojem se 1I1a:laZ1i u njegovu gore pomenutom djelu. To je učillj~
i zbog toga, što u topooomastici postoji zakon, da se pri tumačenju
toponima mora uvijek polaziti od najstarijega u povij,estipotvrđenog obLika.
.Prema prikazivanju carevu otočkaDalmacija raspada se u nje-govo vrijeme II tri kategorije otočkih skupova.
U prvu kategorifu idu tri velika otoka sjevernog Jadrana: Opsara (danas Cres i Lošmi zajedno), Vekla (danas Krk) i Arbe '(da-nas Rab). U njihovim gradovima car ne zna za Slavene, nego za Romanel.O.
U drugu kategoriju idu otoci, koje pozna kao nenastaniene
sa
razrušenim utvrđenšma (eremčkastra), Njihova limena b]1jeŽi' do-duše, ali ih ne nabraja II cijelosti. Prema nđ'čgovuprikazivanill(j.vaserija otoka proteže se od Paga, koji zove Kissa (,uPOr. g.~1l78.insu", IaKisse), pa sve doneretllansklh otoka na jugul1.
Ovi posljednji čine treću kategoriju. Oni su
nastanieol
kao'i otoci prve kategorije,s
tom razlikom, da je uniegovo vrijeme nj,i-hovo stanovništvo ihrvatsko, To se vidi već po carevim nazivima; Dok je II prvoj 'kategoriji poznavao samo romanske nazive, ovdjenozna već i hrvatske,kaoBrač,Krkar (danas,Korčula) 1Lastovo'". I njih je cat nabrojio u cijelosti kao 'iotokep'rve,kategorije.Toćese
Ovi su podaci carevi od osnovne važnosti za tok slavizaciie
otočke Dalmacije. Nalstariie je slavenstvo neretlianskih otoka. Hrvati se naseliše ovdje tl vrijeme prije careva djela. Najkasnije su bili slavizirani gradovi sjevernih otoka. Njihova slavlzaciia dogodila se, kao i slavizaciia dalmatinskih ohalskih gradova, poslije pisanja carevadiela.
Ovaj hod slavizaciie tačno odgovara nestanku Romanstva 11
obalskim dalmatinskim gradovima, u kojima su .se održali negdje
kraće vrijeme; u Dubrovniku do 15. st., u Splitu, Trogiru i Zadru do ll. ili možda do 12. st., u Krku do konca 19. st., a u zapadnoj Istri kornpaktno oko Rovinja do danas.P
Bilješk!e
1) Upor. De. adm. imp., ed. Bonn, e. 29, 30 i 31, str. 125--149 = Rački, Documenta, str. 264, 272, .278 i 401---405. Sa carevim podatkom slaže se !Johan-nis Chronicon venetum za g. 997-998, koja veli, da sui u Osor pred dužda došli »omnes de fiJlitimis tam Romanorum quam Sclavorum castellis«, Car se ne služi izrazom 'Pwf-lii,vot, kad govori o bizantskom caru ili njegovim poda-nicima. Ove zove grčkim pridievcm 'Pwf-lalOt, koji isto znači,
') Naš čitatelj može se sada obavijestiti o starom romanskom dalmatin-skom govoru'll mome članku u Hrvatskoj Enciklopediji, sv. IV. str. 491. i sl.
3) Toponomastičku analizu careva djela, koliko se odnosi na hrvatske i srpske zemlje, dao sam u studiji Ortsnamenstudien zu De administrando imperio des Kaisers Constantin Porphyrogennetos objavljenoj u Zeitschrift fUr Ortsnamenforschimg, IV (1928), str. 213i i sl., 283. sa kartom.
4) Lit~~tura o ovim pitanjima navest će se kod istraživanja na pojedi-nim otocima.
5) Historijski razvitak ovih govora nije još utvrđen. Današnje stanje prikazuje pokojni profesor gradačkog sveučilišta,rodom iz Rovinja, Antonio Ive, I dialetti Iadino-veneti dell'Istria, Strasburgo, 1900. Veze ovih govora sa starim dalmatinskim romanskim utvrđujemu studiji Considerations gene-rales sur le plus ancien istro-roman objavljenoj u zborniku Sache, Ort und Wort Jacob Jud zum sechzćgstenGeburtstag. ZUrich 1943, str. 472 i sl.
6) To sam utvrdio za Buzet u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIIII. '(1914,15), str. 341 i u stud~ji Contribution il.I'etude de l'istriote prevenitien objavljenoj u zborniku Melanges Prokop M. Haškovec, Brno 1936, str. 310 i sl.
7) Upor. moj članak Ein Uberbleibsel des Rumanischen im Serbo-kroati-sehen u Jagićevu Archiv fUr slavische Philologie, XXXVII., (1918), str. 81 i sl. Ostala literatura o ovom važnom pitanju iznijet će se u članku o Krku.
8)V. Rački, Documenta, str. 88: iuppam que fuit sub Alpibus (= Vele-bit) ·a castro latine Murula uocitato sclauonice Stenice usque ad flumen Co-priue (= Zrmanja). Ali ova Isprava nije autentična.To još ne znači, da to-ponimi u njoj navedeni nijesu stari.
6)Upor. moju studiju u .starohrvatskoj Prosvjeti, n. s. I, (1927) str. 00-76 i 161-196 pod naslovom »Kako bizantinski pisci pišu lična i mjesna slaven-ska imena«.
10) Upor. Rački, Doc., 401.
11)Ibidem, str. 404 i glede insu'la Kesse moju studiju u Nast. Vjesniku XXX (1922), str. 20 i sl. U Giustinianijevu izvještaju iz g. 1553. piše se Cesca valle sull'isola di Pago, V. Mon. hist. Slav. mer., VIII, str. 261.
lO)Upor. Rački, Doc., 406, 410.
13) Upor. moju studiju pod naslovom O simbiozi ,i nestanku Romana u
Dalmaciji i na Primorju u svijetlu onomastike (= Razprave, sv. IV, Ljublja-na, str. 1-42).
I
1. KV ARNERIspitivanje imena naselja na pet velikih otoka Kvarnerskog za-hva i na mnoštvu malrh, što ih nalazimo u tom arhipelagu, objasnit
Ć~ nam mnoga pitanjaoo načim prvog doseliivanja Hrvata,j o prvo-bitnom stanovmštvu, koje zatekoše u ovoj oblasti. Ovu otočku oblast
ogranlčuiena jugu crtapovučenakod Prm:anture urIstri od rta, koji
ima naš lijeni naziv Kamenjak, do Velog Rata na Dugom Otoku u zadarskom arhipelagu. Za naš naziv Velii Rat ta1:ij:aI1iSke pomorske karte pišu Punte blanche, »bijcli rtovi«. .
Naziv Prmantiira stari je romanski i nije mletački ni noviji po-morski. Dolazi od lat. riječi promonrorjem, »predbrđe«.Nalazimo ga i na Krku kao me česticezernlie '. Moramo zaključiti,da j.e pripadao jeziku istarskih Romana, koji danas i&"Qvore m~taČlko-ladiiinsk!nn
dijalektom, a opisao ga j'e Ive",
Od Velog Rata lde jugoistočna granica Kvarnerskog Zaliva do mjesta Privlake kod Nima. Ovo je stara naša riječ, koia znači istam,
Jezičac, kojn snala kopno s otočićem. Nalazi se nebrojeno puta kao
ime lokaliteta na našem Jadranu.
Upada u oči, da je ovaj, naš naziv mjesta izmakao prevođenju
na talijanski. Talijanske pomorske karte zovu ovo mjesto Brevilac-qua, Ova riječ naoko je čista Italiianska. U stvari je to na talijanski obrnuta naša fkavska Privlaka.
Navigacija, dosta komplicirana u ovom zalivu, vršr se kroz šest kanala. Kako je za pomorce od veltiJk~ važnosti poznavati: njihovu prirodu, svi ooi imaju već od starih vremena svoja osobita imena. Tahlanske pomorske karte daju šm, kako le prirodno, taldanska imena, a mnogi naši pomorci znaju uz njih i naša, samo, na žalost, nijesu loš ubilležena u pomorske karte i ne upotrebljavaju se u navi-gaciji. Kako se radi o stručnim pomorskim nazivima, narod ih ne govori.
Zapadni glavni pomo nski put ide od Kamenjaka kod Prmanture do. Plominske luke" i zove se tal. Canale del Quarnero,
Ovo je pravi Kvarner, u užem smislu riieči, Odavde je. proširen ovaj naziv na čitavzaliv i na čitavarhipelag, koji gore ograničisrno.
I naš je narodski naziv u Istri: za ovaj dio Jadrana Kvarner. Start Rimljani smatrali su također ovaj dio Kvarnera bitnim i nazi-vali ga sinus flanaticus,'što će reći »Plommskl zaliv«. Po ovom di-jelu nazivali sui cio ostali, kao i danas.
Latinski pridjev flanaticus" izveden je od imena stanovnika Fla-nates, »Plominci«, a ovo od imena Hlbumi~skogagrada Flanona. Ta-lijani zovu ovo miesto prema zakonima mletačkogi toskanskog go-vora Fianona. Hrvati su čuli od Romana, koie ovdie zatekoše, latin-ski lokativ Flanonae »U Plominu«, iz čega stvoriše prema zakonima
svoga jezika Plomin", To je i opet jedan od dokaza, da su naša miesna imena i u ovim krajevima, kolilko su predslavenska, POt-puno nezavisna od govoraMlečana.Tako je zbog toga, što su ih naši
pređi čuH još u vrijeme, dok nije bilo mletačkoga gospodstva nad
ovim krajevima. Prema rimskom nazivu sinus flanaticus za Kvarner mora se zaključiti,.da ie grad Flanona »Plomin« bio II staro doba naivažniie pomorsko miesto" u Kvarnerskom zalivu, da je II to doba imao otprilike onu važnost, koju su kasnije, u razna vremena, imali Senj, Bakar, RijekailSušak.
Kad bismo danas htjeli imati svoj izraz za Kvarner, morali bi-smo ga zvati, kao i stari, »Plominski zaliv«. To jie nemoguće, ier, prvo, Plomin ne iJgra više nikakovu ulogu u ovom zalivu, i drugo. to bi značtlo oživljavati rimski naziv, koH' je danas bez sadržine.
Drugi pomorski put, koji vodi iz pravog Kvarnera na sjever uz istarsku obalu, zove se talijanski Canale di Farasina ili Faresina, prema nazivu mjesta na Cresu", Hrvatski se ZOV1e Vela Vrata. Oto-ke Cres i Krk rastavlja Canale di Mezzo, što naši zovu Mala Vrata.
Pravom Kvarneru na ist()Ik nalazi se Quarnerolo (-o- je nagla-šeno), talijanski deminutiv od Quarnero, što naši prevede u
Kvar-nerić, Nijesam obaviješten o tome, da li naš deminutiv postoji i u
narodu. Prostire se između Lošinja i Paga, na jUg sve do ostrva Silbe i Vira (ital. Puntadura), koja pripadaju zadarskom otočkom skupu. Po njemu vodi najkraći put izmeđuRijeke iJZadLa. Na istoku,
prema
Hrvatskom Primorju, ograničujeKvamerllidpri!ie
kanal, koji Sie zove tal. Canale del Malternoo, u kome duva senjska bura", i zato se ovako zove. Naši to prevode u Burni iliBurnji kanal.Iza njega dolazi Canale della Morlacca ili della Montagna, koji rastavlia Rab i Pag od kopna, a naši ga prevode u Podgorski kanal. Od ovih je naziva najzanill11ljirviji Canale della Morlacca. Taj
mletačkinaziv dolazi odatle, što su se ovuda vršilla kretania vele-bitskih Vlaha s kopna na otokei odatle dalje u Istru.
Rij.eč morlacco jie na italdansku obrnuta bizantska riieč
mauro-vlahos »crrn Vlah«. Ovako su hizantinc] zvalt il1ajprij~ balkanske Vlahe (zbog njihove crne kabanice), koji su se selili sa svojim sta-dom Iz zimovišta .u ljetovališta po balkanskim planinama. Mlečani.
preuzevši ovaj naziv od Bizantinaca u doba turskih ratova u 15. vi-Jeku, prenesoše ga i na slavensko stanovništvo, koje se sa turskog teritorija selilo u mletačkuDalmaciju i Istru,
Zbog; toga, što se to seljenje vršilo baš s velebitskog kopna
su-čelice Rabu i Pagu, nazvan je ovaj kanal tali~anski Canale della Morlacca, u ženskom rodu zato, što se pridlevu morlacca ima
dopu-niti riječ montagna »gora«, t. j. Velebit,
Kako se iz ovoga razlagania vidi, otočki skup sjevernog Jadra-na, iznad Zad~ dobio je naziv prema glavnom morskom putu, što
vodi od Prmanture do Plomina. Ovaj se put zvao Quarnero, a ono more, što je na istok Lošinju do Paga i na j,ugd!o Siilbe, zvalo se
Quarnerolo »Mali Kvarner«. .
Naziv slavenskog porijekla ne postoji za ovaj dio Jadrana. Taliianski naziv nije ujednačen. Pored. S'llHksa -'ero, koji je
mletački i kasniji, zove se zaliv i s varijantom - a r o, koja je sta-ridat više odgovara toskanskom govoru (Ouarnaro), AH ni početak riieči nije uiednačen, Pored Quamero (- a r o) piše Sc i Carnaro.
Prvobitni je ob'li!konaj, koji se ppčinje
sa
kV-, a ne onaj, sa k-, jer se zaliv zove počevši od sredme 9. viđlCka, Quarnarii culfus", »zaliv kvamerski«.Ovako ga piše Ivanova mletačkakronika, koja veli, da su 844. g. došh Saraceni do otočića Suska (Sansagus) na početku Kvarner-skog zalivai ovdje se sudarili s Mlečanjma'". I to je najstarija vi(i'cst o ovom dijelu Jadrana.
NideSIU poznati razlozi, koji su doveli do toga, da je posliie pro-pasti Rmskog carstva promijenjeno staro ime Sinus flanaticus >;Plo-minski zaliv« II Quarnarii culfus. Ali se možemo domišljati, da raz-log'leži u tome, što ie stara Flanona u doba seobe. naroda izgubila važnost kao pomorski ernporium.
Nikako se izviesno ne zna, odakle je uzet izraz Quarnarium, ni šta upravo znači. Ali nam lingvistika pruža i za to neku pomoć,
koja nije na odmet. .
Prije nego navedemo nagađanjao značenju ovoga imena, ogle-dajmo oblike, u kojima se pi/še ovaj naziv kod naših pisaca:
Leksikografi MikaIja i Bielostiienac pišu ga K a r n e r (gen. K a r ne r a) i tumače ga latinski »sinus liburnicus, polaticus et ila-naticus vel flanonicus, more kod Istriie«. Kako Sc vidi, oni pišu
mle-tački sufiks - e ro i k- mjesto k v -.
Baraković, opet, II »ViH Slovinki«, piše K v- i toskanski sufiks - a r: »Kakono i mornar, ako je prem hitar, iidreć mimo Kvarnar, naskočiga vitar«.
Oblik Kvarner (gen. Kvarnera), kaj'i je danas kod nas II općoj upotrebi, zabiliežio je Akadernidski rječnik samo iz istarske narodne pjesme: »Jedan brod se vozi po sredi Kvamera«,
Kako je prvobitan obHtk onaj, koj~!se počinje sa kV-, misliio se,
da riieč Kvarner d()llaz~ od lat. pridjeva cavernarius, od imenice
caverna, što znači »lspilja«l1. Zaliv bi: bio, po ovom tumačenju, na-zvan ovako zbog toga, što imamnogo spi:ljla. Al~ se Ovotumačenje
ne može održati jer ne odgovara posvema Ionetskim zakonima ni hrvatskim ni romanskim.
Po drugom mišlieniuime je nastalo od Tat. pridjicva carnarius, od imenice carne, »rneso«, koja II govoru starih Romana na Krku
,
glasi kuorno, Zaliv je nazvan metaforičkiovako, vele oni. koji. ime ovako tumače,zbog toga, što vjetrovi, koji: u njemu bjesne, uzrokuju mnoge žrtve. S lingvističkoga gledišta ovo tumačoo.ie bi bilo
mo-guće1 2•
Atimoguće je još jedinotumačenje.
U pazinskom kraju u Istri vele naši ljudi za broj četrdeset kvar-nar (napr. kvarnar ovac, dva kvarrrara). Ovačakavskatudica, koju je prvi zabilježioNemamč,nije nigdje drugdie potvrđena.Ne donosi je ni Ive iz obLižnjih romanskih..dija1ekč\.tai\l! Istri, Pokojni Pere Bud-mani dobro j,e otkrio u ovoj našojčakavskoi tuđicš'latpridievni broi-nik quadragenarius-", Kojiznači, »000, što se sastoji ·iz 40, što broji 40«. Oblik kvamar pravilno se razvio odatle po romanističkim
je-zičkim zakonima, i nema nilkakove sumnje, da prloadastarom istar-skom romanistar-skom govoru, koH zatekoše naši pređtu.Istri,
Ako je ime zaliva ista rideč, teško se domisliti, našto se odnosi latinski 'pridjevni broinik kao ime zaliva, da li na broj otočića (ško-ljeva), ili' valica, iH naselja, Hi ribarskih pošta oko Lošinja i Cresa. Ime Kvarner i ne mora da se odnosi baš na broj četrdeset.Toće
se vidjetiiz ovoga razmatranja.
Taltianska riječ quarnara bi:la je 16. i, 17.vijeku pomorski> naziv za UŽ~ deblime sartda, koje je visjelo na kotačićuprivezanom za vrh Iarbola. Pored quarnara govorilo se icarnara (1614), kodmletačkih pomoraca i quarnale (p 14. i 15.vijeku), od čega je postojaoi demi-nutiv quarnaletta. Ova riječpisala sei carnalettai
quademaletta'",
love su riječi latinskoz porijekla, Potječu od lat p.ridjevnog broj-utka quatemarius saznačenjem»štosadržava'POčetiri česti«. Quar-nara je latinski: funis quaternaria »uže savite .iz četiri uzice«, a Kvarner bilo bi, prema ovome, mare uuaternariurn, Time bi bio označen onaj sektor Jadrana, koji se dijelL na četvero kao raskršće za MIletke, Zadar, Istru i na 'istok.Kako je pravi Kvarner UiZ jugots-1oonu obalu Istre do ostrva Suska, onai dio Jadrana, koji j'~ zatvoren lošinjskim otočkim sku-pom, misrim, da je ovakvo tumačenjepostanka njegova imena naj': p.rirodnije i da odgovara posve geografskompoložaiu'".
Ako i nije sve ovo, što kažemo, sasvim pouzdano, važna je ipak
činienica,da nam je pošlo za rukom utvrditi, da naziv Kvarnar
po-tieče iJZ staroga istarskog romanskog nariečia, koje se govorilo u' Istri prtie dolaskaMlečana.
Tako smo saznali važnu istinu, koja ćenam bit~ vodiču pitanju, kakav romanski govor zatekoše predJi našth čakavacau ovim kraje-vima, kad se doseliše ovamo.
U detalju opažat ćemo sve ovo idući:od jednog kvarnerskog otoka do drugoga.
Biilješk e
1) Upor.. moju studiju »Studi toponomastici sull'Isola
di Veglaa«, koja je objavljena u Archivio glottologtco italiano XXIV, str. 42, br. 65.2) I dialetti ladino-veneti
dell'Jstria, Strasburgo 1900. Proučavanju
istar-skog romanistar-skog .govora prije dolaska Mlečana posvećena je i moja studija, koja je objavljena na francuskom u Melanges Haškovec (Brno 1936), pod na-slovom Contribution il. l'etude de l'istriote prevenitien, za tim Considerations
generales sur le plus ancien istro-roman u zborniku Sache Ort und
wort
(Festschrift J. Ju1d), ZUrich 1943, str. 472-485.a) Široka je 250-400 m, duga 4 km, veća je od zaliva Rabac kod Labina.
4)stjepan iz Bizanta piše ga u čistijem latinskom obliku flanonicus. . 5)Ako naši kažu m mjesto n, to može također da je staro. Plinije pozna
i narod Flamonienses.
") Imao je i Ius italicum, »italsko. pravo«.
7)Hrvatski se zove Porozina. Tumači
se kao Farum insulae »svjetionik otoka« (Elio Migliorin'i·, Enciclopedia italiana, sv. XVIII, str. 6(2), ali to
lingvističkinije moguće.
8) Ne znam, imaju li naši pomorci naš narodni izraz za nj. Bio bih
za-hvalan svakome, tko-bi me obavijestio o našim narodnim izrazima za pomor-ske putove ne samo u Kvarneru, nego i na Jadranu.
0) Naziv culfus, grčka je riječ kćlpos, Upotrebljavao se i za čitav
Ja-dran. Odatle i naš stari izraz kulaf (upor. Akademijski10) Upor. Rački, rječnikV. str. 768 s. v.) Documenta, str. 356.
11)Elio Migliorini, Enciclopedia italiana, sv. XVIII, str. 602.
12) Ovako sam i ja nekada mislio, ali sada više ne, jer u izvedenici
od
carne ne bi smjelo 'biti'11 nenaglašenom slogu kv-o
ta) Upor. Akademijski rječnikV. str. 800. s. V.
14)Ove podatke vadim iz odličnog pomorskog rječnika,
što ga je izdala talijanska Akademija pod naslovom Dizionario di marina rnedievale e mo-derna. Roma 1937.
15) Ovim pripadom treba spomenuti, da je za Mlečane
Kvarner bio va-žan i u meteorologijskom pogledu. Boerio je zabilježio, da se vjetar, koji duva
iz sektora Est-Nord-Est, zove pored grego....lIevante još 'i Quarnero. O
zna-čenju naziva upor. sada i djelo inteligentnog amatera u toponomastici dra.
Josipa Smodlake, Imena mesta i meštana na tlu Jugoslavije, S'plit 1946,
str. 69-73.
2. KRK
L
Glavno predslavensko naselje na otoku Krku zove se ponosno na rimskom kamenom spomeniku splendidissirna civitas Curictarurn, što znači »vrlo siaian grad.Krčana«. Curieta je iIi.rskailzvedenka za oznaku stanovnika od Curicurn (naglas na prvom u), kao što j~ naša
Krčanin od Krk.
Naš naziv otoka i, glavnog mjesta na njemu Krk,točno odgovara predrimskom 1 rimskom nazivu Curicum. Kojem je mediteranskom ieziku pripadao ovaj naziv, to se ne zna; a još manje se zna, šta onupravo
znači. Ctn~ se, da nije ilirski,
Lingvist se najviše čudi. činjenici, što start naziv nijesu očuvali Romani, nego Hrvati.
Taliiani ga zovu Veglia, što se osniva na nazivu domaćih izu-rnrlih Romana Vekla ili Vi!kla. Prvi je taj naziv' zabilrežio car Por-firogenit oko polovine 10 .viieka, a drugi Vrbničanm Feretić na
početku proš'1og vijeka.
Talijanski naziv tumačilisu naučenjacina raznenačine. Od svih
tumačenjanajvjerojatnije ieono, koje vidi u Vekla iili: Vikla latinski
pridjev ž. r., što znači»star«, a glasio je već u vulgarnom Iatinitetu veclus (izvedenica od klasičnog lat. pridieva vetus »star«). Ovaj pridjevtreba dopuniti imenicom civitas »grad«, kako se Krk zvao na pomenutom rimskom natpisu,
Talijanski naziv znači u prijevodu »Stari grad«, OJI1ako, kako su u prvo doba Slaveni nazva:I'i i druga stara rimska naselia na Jadranu. Ako Je tako, onda se kao izvjesno ima uzeti, da je na ovom otoku u blizini grada Krka morao postojati i »Novi grad«.
Historijska vrela nijesu nam sačuvalaobavještenja o tome gra-du, i ne kažu nam, kako su domaći Hrvati ili Romani' upravo taj »Novi grad« zvali. Mlada nauka, koja se zove toponornastika, a bavi se ispitivanjem imena mjesta, može ipak da riješi i ovaj problem.
Istražujućiimena mjesta na ovom otoku, ustanovio sam, da se nazivi, koji nose na sebi biljeg staroga romanskoga govora grada Krka, nalaze južno od poteza, koji ide od Punte Pelove, sjeverno od Glavotoka blizu Malinske iznad Muraja, te siječe cestu, što vodi od Krka do Vrbnika ii proteže se sve do u b'lizinuBašćanske Drage".
Južno od ovoga poteza ima naiviše starih romanskih mjesnih naziva oko dva današnja naselja: prvo, oko grada Krka, drugo, oko mjesta, koje se zove Punat, gen. Punta, što značimost, jer je ovdje bio zaista nekada most, koji je vezao ovo mjesto s poluotokorn Prni-born, kuda je vodila stara cesta u grad Krk. Taj most ne pominiu ni mletačka vrela. Znači,da ga je nestalo još orHe đeflnitivnog do-laska Mlečanana Krk iza frankopana
Iz ove činjenice izlazi, da se »Novi grad krčki« (Civitas nova) morao nalaziti baš na mjestu, gdje se danas nalazi Punat. Druge
mo-gućnosti nema, jer tragova druvim starim naseliima nema.
Oba ova naselia bila su zaštićena utvrđeniimaiz ranog bizan-tinskog srednjeg vijeka. Oba JlOS!C starinski romanski naziv
castel-Hane,deminutiv od castellum »grad« (kao utvrda)«.
Utvrđenjekod Punta nalazilo se na malenu otočićuu zalivu, što ga tvori Pmiba s obalom Punta. Taj otočićzove se hrvatski Košlifm, što točnoodgovara romanskom Castellione.
OViOutvrđenje potječezaoiielo ilz vremena, dok jie Krk pripadao
zajedno s ostalom Daenacbom bilza'I1ltinJSIkoi temi (= provincifl), To
potvrđnieii okolnost, što se II bliiZini Košliuna nalazi crkvtca
sagra-đena u bizantiJlllSlkom stliilu, posvećena svecu Donatu, štovanom i II
Drugo bizantinske utvrđenje nalaziio se sjeverno od grada Krka na cesti, što vodi u MaNnsiku. SpeC!itia:lJna kartabivšega austro-ugarskog generalštaba zabi:IježdlIa je ovdje česticu, koja se zove Caslone. Na specijalnoj karti bivšeg jugoslavenskog voinogeograf-skog zavoda onaniše za:biajleŽooa. Današnji jeiiz~ovorteško'utvrdiJti, ali ga je zabiJljiežioi Cmčić na svojojdetaljnoj'karti otoka Krka, koja se čuva u franjevačkom samostanu u Krku. Caslone je isto što i Košliun, Oba naziva dolaze od romanske dlemilt1Il.LiJivne izvedenice castellione »gradac«.
Oba utvrđenja bila su očevidno poo'iguUl1Ja zbog toga, da zaštite romanska naselja Civitas vetus (--.Veglia) iCivitas nova ( Punat) protiv nrodiranla Slavena (---< Hrvata) na otok.
*
*
*
mzantiJnJskovladanie ostavim Jevtdnih tragova IIgovoru
hrvat-skih čakavacana otoku Krku. Šumice, u kojJiJmal'!<lStekarekteristično
mediteransko šumsko stablo črmka(Quercus ilex), zovu se đrmttn
samo na ovum otoku možda i na Rabu jl11Ji~(Ue drugdje 11Dalimaciti:i,
koliko sam se dosadamogao obaviti,es,tj,ti. Ova ri:ječ do~aziJ nebrojeno puta i unisanirn dokumentima s ovoga otoka, kao i u nazivima za zemljišne čestice, na pr. Ve1ie drmuna i
t.
d., DrmJ,1uić, a dolazi i tlromanskoj demmunvnoi izvedenšci Drmunćaf Ovo pos[jedJnj1e znači,
da su tu riiečooenavaii i krčkii Romana ~ da su je Hrvati .od njih preuzeli, Riueč drmfm točnoodgovara grčkoj (bizootinSlkoj) dryrnon,
što znači »šuma«. Na jugoslavenskoj teritoriji dolazi grčka riječ još
samoII NR Makedoniji, kao drma, tl oblikudrukčijemnego naKrku'',
Drugih tragova grčkih u vokabularu (rječniku) naših čakavaca
ovoga otoka ne ću spominjati ovim povodom.
*
*
*
U brzanl1J1ns,kom Krku, koJi smo, evo, ocrtala [Illa osnovu podataka. što nam d,h pruža toponemasttka ~: HllIlgvilSrtiika, nij,esI1I stanovala Slla-veni, To iz.I1ijelkom potvrđuje za p'oLoviJnlu X. vijeka bagrenorođeni
PlilSlac Konstantin. On za Veiklu kaže, dia u njoj stJainJuUu Romani. Ali se ne može uzeti, da
na ostat1JOlm
dli~el1lll otoka,sievemo
i tiJstlOčn'O od pomenute crte od Punte Pelove kod MaJ1inslke i Baške Drage, Ulije bilo Hrvata u IX. i X.vijekui:Li jošPI1i!je.I za važno piiital11ii1e doseIti,enda Hrvata na ovai otok pruža nam toPOnomast!ilka liJ l'iJIlJgviJst1nka dragocjenfh poidJataJka. Sjeverno od
po-mennte crte nema, naime, unaztvana mjesta n~ traga gOV1OTU starih
f
Aliina tomter~torijulimastarriJh sLav,ensikliih tragova, kojih drugdje nema. Dva veća brdapa tom OitJoku zovu se Ji;lam.Svuda na srp> hrv. teriiJtoritilU dalaje SimmSllIa:V. rilječ h Irbmb, kojasadržava
samo-RI.asioo I,oblff/k h uIn. Samojeovdje očuvanIiiistaridJebe:Iiipoluvokal 'bpr:ešao J~ IIa.'Na teritoriju liizvaJl1 spomenute crte nastadoše tri slavenska 00-selia, :koja govore posebnim čakavsšđm mrječjijma.Od ovatrisamo jedno je nastalo na predslavenskorn temelju. To je Omišalj, gen. Omišlia. Ovaj naš naziv ne osniva se nakrčko-romanskomizgovoru, nego na vulzamo-launskom, kako se govorio IIVII. viijeku na otoku Krku i iz kojega se razvilo u gradu Krku pomenuto romansko
na-rječje.
Omišalj je hrvailSlkJit ·iJzgovor za vuJgarno-lati:nsllro* a musclu, što bi g1:aJs1iJo IIkI1JaJstČlI1O-1a11:irnsk'OID Admuscuhim, uza što se lima razu-mjeti locus »rniesto«. Naziv znači »miesto, koje se nalazi kod sitnih školJjlQ (dag:nJi:E) uz 0I00l11u«. .
I ovaj 1JIUt SlačuVlal1li! 'Su začudo Hrvam sl1:aTlilif,ob:1Jik imena negolii sami ItaJ~ilianJi, 'koj vele Castelmuschjo. U tiaJliđat1Slkom nazivu nema traga tatinskom plriiJjledILogu ad »kod«, koj~glasE'll slavenskom izgo-vomilovdje, kao ,jul Istri, 04•
Omtšallsko čakavske narječjeoštrose radilk.udte odnariečla, što za govore ostaša dva 'stam čakavskanaselša na otoku, Dobrinj i
Vrlm~k. To SIe viidli već po ookrirn nazliMima za zemI1liilŠiI11e čestice.
Takose mj,elSiOO lf1lam'kodVrbnaca govori ovdje liam/ec(ajte dlU:go, a e naglašeno kr~tkJilID sirnaz11lilmalkoe:ntom.)
Druga.dva stam čakavskanaselja nose posve slavenske, imena, Dobrinj jie prhdj:evod SitaJroJ.!:
mena
odmilIJa ~Ni hiiplOlkol'liiSltika Dobrmi: od Dobroslav. Značt daMe nasefie, ikoje j'e prvobitno pripadalo ne-kom DobriJnji ,t1.~:kiojiljie tu biJok[)Jez"illIi nešto SilriJčno.Teren, b1Jilziukojega je Vrbrstk, ispod R~sike,vlažae jie.'Na neemu rastu djelomice I~ danas žute vrbe. Nam~ Vrbnik nastao je odatle. I krčk] RomaIllil11~iVla:lIisu ga IIsvom jeziku ovako. Njilhov jie naziv •
glasio Vanč. To je pl1lUl1'lall odnjihovie rm!ečV vantk, odk1aJSičoo-l!atinsike VimClUS. Od 'Ovepotječe i naša bekovača»žuta vrba«, riječ, koja se
zovorš ~ u kaj1mvslkilm dlija:ooktilma.
četvrto staro našenaselje je JurandvorII Baškoj Dragi, To na-seltie mora se uzeti kao staro zbog Zvonansrova glla:golskog natpisa u crkvi sv. Luailj~. Inače današnje narječje, kQlje se ovdje govori, ne pruža ni izdaleka oruolEitkih tragova smrm kao čakavska nariečia
II Omtšl~u, DobTiiJIlljJui Vrbn~u. Nazsv JUTOOd:VQT ~ je star, i to zbog toga, što prVlb ,dljo složenice sadržava staJripr1ildi!ev Juran] »Juranov-",
Ovdie iSU Silavem moraLi zateći već krčke ROll1iaIIlJe. To se vidi po nazdJvu čestice, kojuilnaš svijet zove Kanajt ( sa dugsm sitiamim
akcentom na a IIkra;iJniie:m slogu). Ovai naziv dk)llaZi još jediniom kao :imebiskupskog dobra kod PUII1ItJa uz mOfSlku obedu. To jie klasično
la1ruIliska 'iJzvedooica cannetum, od canna, »trska«. Obt~kKanajt točno
odgovara iZ&lOV011U krčkiilh Romana. Ovakav nazav za rnšesta dolazi iIIgovoru našeg sVJi~!etau Darlmaailii~ Ikao Trsteno, Trstenšk di
t.
d.Ostala naša naselia na ovom otoku nij'eSiU stara. Zbog maJaJr:ije. koju stvarani neisušene baruštine još j, danas, i ova mlađa naselia
danas su dijelom iščezla, kao Semeni (s kratkim silaznim akcentom na drugom krainiem e) kod Dubašnice, gdje nalazsnoistu riieč,koju i u sajam »zbor«.
Ova novlil.ia naseha, kao Bfsoi, Skrpčlići. Baičići, P:OOjica, Du-bašnica. Sužan(kodDobrmia, danasne pOS!tojftviše) li
t.
d. nastala su kretanierr, vetebdltskiih Vlaha (Morlaka). Ovamo su ih naselšavall FranlkopiaJl1li na svoja zemLjišta.Dilelornsu biHpravaRumwniiU :po-Ljicima na Krku očuvalUisuSiVOj očenašsve do sedamdesetih godiluaprošlog vijeka. Zabiii1t1eŽlilO ga je veUiild mll1gvilSrt MilkIlOšić.
Neke podatke za Rumunje na Krku, ii čak nekeriljiooi liJ iJzreike.
koje sučuli, saopćiše miotac Zec u samostanu u 01avotdku i župn'iik
Kratšć u Poljicima. oboitca već pokodnid.
Moja toponomastička'ispitivanja, koja sam vršio u ovim kraje-vima, potvrdišetakođeristinu, da je medu ve:1ebUSlkiiJmVlasšma, koie Frankooani naseliše ovdje, bšo pravih Rumunia, Tako se očuvaona Krku kao naziJvčestice pravi rumunđskiplural Vfhure »vrhovi«, od vrh, slavenska riUleč, koju poznaju Ru1nJumid sv:i(ju diiijaJL~kata, zatim Fareča (kratki silamiakcenat na a početnog sloga), što značit »pa-prat« (Lat. fiffiex) H. d.6
Al'i ovi velebiiJt:slkiiJ Vlasi nose li Ilijiepa naša porodična imena, kao
Petrović (očuvanou POI1j.ic,ilma), Bogoiević (OČUV'aJl1l0 :sa stezanjem grupe -oie-u o kao Bogoviću Dubašnici)i
t.
d.Sa Krka Ikretaillii ISlU Ste v;elebitSikii VLaSlil diaJ1Jj1e IIIIstru, gdje su u
se1lima oko Učke očuvan još li danas posebno rumunislm narječje,
koie romanisti zovuršstro-rumurdskim, dOkseuosralcdCitćani\iiposve pohrvatiše.
Starost gore pornenatih naših naselia na-Krku potvrđujui druge okiol1lnos,til, koje Ise odnose na foLklor ii na remlgilOi~nli!ftivot.
Na Krku očuvaose muZ1itčkiinssrumem, kojlL
se
zove ekavsko-čakavskisapela (naglasek kratkit Siilliazrui: nae,
ikavsk] sooila), Igrač se zove sopac. Ovai imtmment odgovara fl1lJ1ii, !rođ,a je l"I\.lIll1IUrI1kogTJoriJjl e k l a .7 . .
Na Krku imamo tragova jačem rel)lgito:lnom žilVlOt;u još II doba narodnih vladara. U to duba pada vjerska buna, koju j,e. vodio Zdeda, Ime jie hipOlkol1isHk od starog hrvatskoz imena Zdeslav".
Na :iJl1itenZlivI1JOlSt vierskoa života na ovom otokuoslaniasei! upo-treba gllagol1itce .koia Sie u pravnom životu naJboltiie održala baš na
Iz tog razlaganjaizlazi,daje slavenstvo na Kl1kuvrto staro, uza sve to, što sele u gradu Krkumogšo uu nJodržati~staro romansko (danas llZumrLo) narječje. Viildlie:t ćemo II iđućern članku,da ovako intenzivnog slavenstva nije bilo. u prvo doba na otoku Rabu.
II.
Od romansksh toponima sjeverno od crte, koia razgraničuie
imena mjesta s krčko-romanskom fonetiJkom, četiri
Su,
ikojaprivlačenaročttu pažnju LingviSta. To 'SIU 1. Brgud :idemiJnruniw odatle Brgu-dac, 2. Kras, Nojii nebroieno pWtadolazi na otoku, u singularu i plu-ralu, kaoi u raznjm ']zvedenicama i u vezi s prtdjevima, 3. Kamnelše
i 4. Munćel.
Prvs je toponam potvrđen od 15. viLieika oo ovom ctoku, na kopnu u sjevernoj Dalmaciji, na Visu t u Istn, Upotrebliava se kao
riđ,eč općega značenja».šumlSlld paŠll1jla!k pun šikara i hridli« (Parčić).
DetalJnih opisa nema. Sudeći prema historijskim potvrdama, odgo-vara tačno lanins!koj l1i!ječi virgu1Jtum »šilkara«9.
Drugi toponim služi i danas kao opća riječ (termin) za kraški (karstni) teren uopće. Na ovom otoku, II Istrt li u Hrvatskom pri-morju veoma jie raširen kao toponim zaoznaku raznih česticaterena i naselia. Nastao jie od predšatinske (možda :i~irske,lliibumiijske) rriti'eči carsus, od koje i njemački geografski termin Karst, talijanski Carso. Kako hrvatski ,oMik pokazuje t. zvo Likvidnu rnetatezu is,no tako kao Rab, ide zacšelo u posuđenice ,jz dobanaseiiavania Hrvata u ove kraieve.l''
Trećr je topoIllilrn Kamošlše (ak~artilv plltu,ral1a), naziv sela, očit
rornanizam, koJi, kao SV10jru starost i osobttost nokazuie II deminn-tivnom suflksu -ellLusl l mjesto -ilt'eil[!Us, kakav se n~lla~j;u mletačkom
aamtpIiJe~~o12 i u krčko-romanskom
tOPOnIilr:nlU.
KaJl1ItiUlal (oašniakizme-đu Karnpelja, Garioe i Komića), ali ne p:Okazujje zamjene u za -am pred konsonantom, kako bismo očekivaliprema sanctula
>
sutla »kuma« u Vrbniku, Znači, dia su se ovdje Hrvat~ OOISe~llimiu prvobitnokrčko-romanskornselu, ali u dosta staro vrria'eIl11!e, jer rod krčke
romanskog toponima stvoriše ~ta:liiIJIr:i;dijevsredniega roda pomoću su~i!ksa -j, kakav Sie danas više ne može praviti. Postupiše ovdje
Ieđnakokao u našim toponimima pJ:1edisl'avenskogpod!riJj'etla, kao što
SIU Žiirje, Celje li SkOip!de, koitsu takođerstartpriJdj!evi :ilStogatipa. Cetvrti toponim Munćel označuje ovdje veliki dio šume u sre-dini otoka, Susrest ćemo ga i na Rabu i na lžu. Na Krku dolazi još u obtiikuMunčaJli1 3, kQjioznačuie bregOVJilti pred!jleil zapadno od grada Krka uz more, ObWkMUJnčaffi odgovara općQi riij,eči krčko-romanskog narječja ~ 1Jatrunskom deminutivu mont:iJce1llJus »brđašce«. Nas zanima razli'ka u dočetku: -el II hrvatskom narječju otoka Krka prema -al
•
u remansko-krčkom.Hrvatskjjie oblik -el očevidnostaJnidj" jer je bliži latmskomu, To značs, da su se Hrvati 11IaISeI1liJIIi na ovom otoku još u
vrđeme, kad se krčko-romansko narječje počelo razv:idati. Dočetak
-el u Munće~ poklapa setl vokalJu 'Sa -elle u Kampel!je.
Iz ovoga se razlaganja viJdi, od kOl1iiJke j:e važnosti dobra fonet-ska analsza toponima za hLstoridu nasetjavania. Pisanih vre1:a za prvo doba hrvatskoga nasetiavania i onako nemarno, Ostale samo
topo-nomastička analiza kao vrelo saznarua, Ova nam dooušta zaključak,
da Sie hrvatsko naseliavanie sievemo od pomeoute crte moraše
po-četi i, pIii~e, nego što jie rtl poLov,rni 10. v:i!jeka car Konstantin pisao
svoje dj'elo De admin,iJsrtral1Jdo irnperio.
Od neslavenskih toponnna treba još zabiiliježliitli naziv obalskog terenapliaj(sjeverno od Negrita), koj,itlkrčko-romanskomdolazi kao opća Iij,eč pl!uj »strma uLica u Krku«. Oba ob~ilka dolaze od grčko iiaJtiln!S,ke ti!ječi piliagiJutn. Očevidno je, da hrvatski ()IblliJk, jer ne poka-zl1(jeu mjesto a, potječeizvremena prije razvitka krčke-romanskoga
govora.H '
Još jie zanimLi'iv romanski toponim Negrit, demimtivni pridjev od niger »crn«. Ovaj jie nazivnastao zaciielo odane, što je teren bio obrastao'črnškama,kako se na Krku zove quercus
.
i~ex15.Ima ovdje i mliertačkih toponima, kako je prirodno zato, što je otok došao poslije Frankopana pod mletačku upravu. To je mlađi
(recenmiit) tilI) romanskih toponima. Ovamo računam ime potpuno hrvatskoga sela Kornić, tallitilčlil1skiCornicchia, Dočetak -ić pokazuje, da ie hrvatiziranmletački izgovor jednako Ikao u slć za tal. secchia »amper, kablić«. Selo ie dobilo ime po ptici cornieula,
književno-tatllijan:ski cornacchia »vrana«, koja ilgrai tl hrvatskoj toponomastici iadranskih otcka kao ~i u kopnenom zaleđu .izvielSil1lU ulogu, uPor. Vranme,Vdindic, Vranja. Značajanje
p'rideLaz
iJZ tail. feminina u hrv. maskulinum, Taj ie pirijellaz nastao zbog toga, .što je mletačkoKor-mča hito shvaćeno kao naš genitiv. Odatle jie onda načinjen novi nominativ prema muškom roduostaših imena naselia kao Punat, Muraj, Lakmartini t. d.
VećsmoVI~dj'erH,da je toponim Košlnmnastao od Ilat. demmuttva castellione »rnalio utvrđenie«, Na. obalama Dalmacije, otočke i kop-nene, sreće se više pUlta. AEi TalidanđJ ne prave svoj ob~~k od latin-skoga, nego odhrvarskogaobhka, Kako na Pagu, takoi ovdie rove se z;a;1Ji~ (zaton) taliiJj,a:n:ski Val Cassion.
Od ško~jJeva, koHobično imaju hrvatska
mena,
ovdie je jedan, koji nosi!~ tl hrvat!SkomtaJl!iJjaJI1Skru naziv. To je GaIun, vjerojatno de-mmutivna metafora ga:Jrla »šiška«.Tiiesno i'zmeđUi otočića Prvićai Krka zove se
tal.
Bocca dj Se-goa, hrvatskt (premajugogi~avenskoj speci~alkj)Senjska Buka. To je•
isti naziv, koii, s taJ1IiJjan:skm vokalom, susrećemoli'11 Boka Kotorska, latinska metafora bucca »usta«.
*
*
*
Hrvatski toponimi za naselia nalaze se u naj!čilSti~m tipovima u dva sektora: a) sieverno na crti povučenoi od' Vrha (kod grada Krka) i od Kampelti;a!il b) ilstočnood crtepovučeneod Negrita prema Vrbniku.
Tu :ilmamonajpnide tooonane,koji se odnoseTha šume,Tha šumske stablj,iik:e t bil1'ilke, kao Dubašnica, oddrveta dubac!", koj'i:i: krčki
Ro-mani posudiiše od ffrvata?". Dubašnica je poilmeni!čooli pridjev
po-moću sufiksa -nlca
<
bDica. Označuje kraj, gdje raste pomenuto stabso. Danas Dubašnica obuhvata više nasešasi oorodičnan(tami-l:ii,i'S1kiJm) :iJmenima, kao Bogovići, Mi1cetić, Ostrobradić, Radić, Hržić i t đ., dJokaz , da suto
recentni tOlP'onJirni. Naselia
SIUnastala
na te-renu, koji je blo obrastao ŠUlIDOln, kako kaže ,jiISam topomm Du-bašnica,U ovu kategoriiu toponima
too
.jI lI1aziiVi:paselNaPO biJ1jkama kao Paprata, Risika (kod Vrbnika, ,~kavski ob1lilk od vriies sa suf.iiksom -Ika i pridjev sr. roda Rasopasno od bi1jker<lsopas »chelidonium majus«,Prva dva toponima naIlaze se ,iinačeumačkoj tooonomastici,trećisamo ovdie. .
Na primitivno krčeniešume pomoćupaltienja UllJiU6uje naziv sela Garica od gar. Obode, 'izvedenica i prirnitivum, dolaze u 'hrvatskoj i srpskoj toponomaJSl1:li:d.1 8
Na obrađivanje tla upućujetoponim Njivice, koji također
susre-ćemo u otočkoi i kopnenoj t'OPOl1JO!l11astiJoi.1 9 Ovaj naziv može da
bude veoma star, jer. Sie nalazi i u Grčkoj! u krajevima, gdje je Sla-vena nesrtalo.2 0
Na kakvoću terena OIdnlOlSI se demiJnutivniJ nazj;yUi pllUraLu
Polji-ca, kori često dolazi :1 na kopnu i po otocima, i SItar je, Jer ga
susre-ćemo i u Grčkoj, gdje ie nestalo Slavena.š!
Zastupan je i pniJdjevui tiJp touonimatimuškom .isredniem rodu, najprije sa sufiksom -In u m. r. u Kozarin (potvrđen1443.) i Gaboniin. Ovaj tip je veoma riiedak u hrvatsko-srpskoi toponomastlct. Ni osnove nijesu posvema jasne. Kozarln jie po svoi p:rillfiJCi od riieči
kozara »staia, obor za koze« (u Istri), koja dolazi takođerkao topo-nJiJm.2 2 Gaboruin je plriid]ieV od nekog nepoznatog muškog imena na
-onla, .
Srednii rod od starog posvoinog pridjeva ŽUJDan.j,e upućuje na staru slavensku župsku org,andzadju nna ovom otoku.
Neobičnili je pridjev sr. r. izveden od hipokoristika ličnogimena sveca Klime pomoću sufiksa -sn, koji nalazimo u Klimno, (potvrđe no 1535.). Na ovako naZVa!I1JOIIIl md,estu nalazila se crkvica 'Sv. Kli-meruta23.
Kako smo v:~dJel1i u tooonanu Dubašnica, i 'Pr~dieVlt od mena svetaca mogu biJtli SlUJPsltantilvJiran1i pomoću istoga SlUlfiksa -lca, Ova-mo ide ime danas nestalog naselja Mih(jla:roe, nazvanog prema crkvi sv. Mihaila24. Ovo naselje bilo je nekada zacijelo od veće važnosti, jer se uza nj nalazilo~drugo, daJOOS također dščezlo SemeIlLi25,nazrv, koji odgovaraknjiževnom hrvatskom sajam..
Teri!torijjii Pol\jii!di kao i Dubašnice bi!1i'Su naseliavanrpučanstvom
hrvatskimi vlaškim s Velebirta. Zbog 'togia ovi kraieveimaai mnoštvo
norcdičnihimena11pluralu kao imena naselia, Tako Bfsci, gen. Br-žaca, Skfpčići(od Skrbe u pllural1tu, kako se često J)liJŠiUu krčkim do-kumentima u bilSlkurpslkom arhivu), Baičićt, Bilčw1li" Petrovići,
Brii-sići, Plnezići, Li!naJ'ldJi!ći, MilohlJliOij
t.
d.*
*
*
Na Krku susrećemoi veoma interesantnu toponomastiku rtova ilJ,. kako se ovdie danas običrnlijegovori, pfinti, Da je ova tuđica no-vijeg datuma ovdie kao] na svi ostalšm lađransknn otocima, to se vidi baš po
tooonsmu
:Ert. U Kvarnerskom otočkomskueu
susrestćemo još i metaforu Kliac, KUca, deminuttv od ki~ »čekšć, ma1j.tc«26, za tim Tenka, a na svim osta~1iImZaglav kaoi Samotvorac. Češćese
susreće i:metafora Š~ltO.Naztv Čufod Čuhsusrest ćemojoš na Ve-lom Otoku, gdje ćemo potanie .govoriti o OVolIIl tat11IDOIIIl tooonsmu. Toponani, koj,i se odnose na uvale (zalive iilt zatone, vale u
do-mačem govoru, od tat. vailJbe), često SlU pridievi, obično-u ž. r., ali ih ima, 'koji su m. r, Ovamo :iide ime velilkog zaltva Čavlen:a2 7• od imenice čavao, čavla mletačkogpodraetla, a:l!i tl značena;»zavinut predmet, k1jlUč« a ne u znače.n;ju »ekser, gvozd«, u 'koj-em se danas upotrebljava. Na drugim otocima susrest ćemotoponim Zaklopatica, tal. Porto Chiave u siičnorn značenju.
. Prema kakvoćiterena nazvana je uvala BLatna.
Metafora je Baška'" (Stara, Nova, Draga). Vokal a nastao je ovdie iJZ debeloga poltuglaiSa.U Vrbniku se kaže Beška, Ovako i tali-Ianski Besca. Na poluglas upućujepo svoj prilici i naziv druge uvale Val Biska zapadno od Krka. Ovauvala nema hrvatskoga nazirva.
B1>čbka za bačvanalazi se u ruskom bćčkai bugarskom bačka,
slo-venačkom bečka, češkom' i poljskom bečka. Ova metafora odlično
karakteriše cijelu dragu i zaliv. To se osobito lijepo vidi, kad se ide cestom iz Krka prema BašćanskoiDraziiipromatra sr visine. Meta-foru Bačvice za uvale susrest ćemo i na ostalim otocima ,11 smg'U-liam jednom:inakO'PIl1IU.2 9
ZalM 'SIe ovdie kao i na otocima zOVU iednosravno Lukas pri-dievtma Veta i Mailia,alli i bez pTiKbeva. Upada ovdje. Uoči samo
čudna složenica BmIcuJ1lU1ka u Baški Novoj. Prvi dio sadržava .po
svoj prilici stari pridiev od Bonko (upor. Bonković, prezime u 16. vtieku) u akuzativu. Prvobitno je bilo po svoj priJHciJ Bonča LUJka »Bonifacijeva Luka«. Bašćanssu cakavcid govore cmiesto č.
Osobito zanim1d1iJv naziv uvale m. r. je Sapan (prema narječju
omišašiskom). Tu uvaliUJ zovu Cozou Vat Noghera, Ovaj naziv ušao jiei u austro-ugarskn SPeci!ilaillkJU. Taliianski je nazvana PO orasima. Hrvatski naziv nema s t'aiiJjaTISikilm nškakove veze. On je pridd,evod osnove sap-
<
Sbp-, koja dolazi u toponimu Prespa, u imenicama ospice, rasap, nasap. Bez prefiksa ruiđ,e ova osnova potvrđenaII hr-vatsko-srpskom JIeziku, nego111starocrkvenoslavenskorn Sbpb »kUiP«,češkom sep, ,1Iuž1čko srpskomsep i ruskom sop. Pridjev m. r. Sapan
(se. zaton) označivao je vallda teren, koji se s,ilpl1Jje t tako pravi kuoove.
Od Slloženih toponimaističese Glavoeok'", u domaćem izgovoru
Glavatčk. Susrećese još m Cresu uistom značeniukao mletačko
tal naziv Caisole
<
Iat, Caput msutae za hrvatsko naselje Beli, kojeleži sučelice krčkorn Glavotoku. Kako je Glavotok naziv
samostan-SIkog(manastirskog) nasella, ovaj priievod (ca1que linguistique) stvo-riše hrvatski fratri. Iz učemh 'krugova on jie ušao i u narodni' govor Krka..
III.
Premda su u prethodna dva pog'Lavima obuhvaćeni svi
tooono-mastički tipovi, ko1lilko su zastupani na otoku'Krku, ipak će biti ko-risno, da se napose još osvrnemo, sa po kojom primjedbom, na one toponime, koji se odnose na'ohalski sistem: na rtove, grebene, hrildi,
pličine,na r~bM'Skepošte i na školieve. TLtoponimJiJ 'su, za ilS:pitivam~e otočke toponomastike od velike važnosti" a naročito za pomorske karte.
Od školieva, koM prinadaju Krku, treba suomennrt ove: Sv. Mar-ko, Kameniak kod uvale Sršćtce, Zečevejužno oduvale Male L~e
u Bumom kanaJ1lu, Prvić (ovaj naziv dolazi i 'u.ŠI~bens,kom otočkom
sikiUJPu), Ga1JuJn južno odstare Baške. Zečevokao naziv škOilj'a dolazi ilsa drugim suiiJksom Zečje između Cresa i istarske obale, mletački
Levrera, To je sasvim razurnlšiv topooim za nenastanien otočić.
Galun je augrnentattvna rornanska metafora od galia »šiška«,
tako-đerrazumliiva pučkapredstava za nenastanjenotočić.
sa
mgvističkoga g1Ledišta teže je ra:zUl111!1i;i:v naziv Prvić kao'izvedenica na -lč.
Da je Prvić biJo od važnosti za otočkostanovništvo, vm se po tome, što. nalazimo na niemu naziva za rtove i uiVaJte: KIta, Stražica,
Pličina nalazimo jlUžno od varoši Krka: BUJt. Ovaj toponim od-govara točno hrvatskom toponimu Bad za pličine.Promjena našega samoglasa a lU krčkoromanske sarnoglas u nastala je Thgovoru krčkih Romana ribara. Druga pJičinazove se Siika od Negrita (prema tah-ianskoi saitaktičkoikonetrukciit), treća Liban, zapadno od Galima, nepoznatog je pcstania, Na zapadnoj obaJLi u Burniem kanalu južno od rta Štla nailazi se pličina Konjska, česta toponomastička meta-'fora u nazivima za uvale i rtove.
Što se tiče naziva za uvale, nalznačadniiaje podava, dia od Va-lunte na Pmibi pa sve do Maknela.(ta1:ijansikiJ Manganelšo), zapadno od Brzaea, najlazirno oo seruu čistih romanskfh naziva, koji odgo-varaiu fonetskim zakonima krčko-romanskoggovora: Vahmta (od romanskoga vallata »uvala«), Lagdimčr»Iokva Markova«, Karkari1la (odgovara tačno našem toponimu Japlenica, od romanskoga calea-reola od calx, cal cis »klak, vapno«),Grkmčrk»Markov Dolac«, naziv, koji je bio krivo italiianiziran u Greco morto, a ovo opet prevedeno na hrvatski »Mrtav Grk«, Naziv Tčrkul u Kambunima ponavlja se.
Označuje po svoi prilic] zavofttu obalu, od latinskoga toroulum »za-· vinut oredmet« u romanskim iezicima'". Naziv Maknel »kamen« po-navtia se kao hrvatski tooonan Kamenjak kod Premanture II Istri i
mače vrlo čestolUnazivana za školieve. Pored Maknel govori se i
Spena od lat. spina »drač«.Samogias e mjesto i kaže, da Ise radi o izgovoru krčko-romanskcen'".
Pogledajmo još neke tipove za uvale i rtove prema našoj po-morskoj karti. Na Vozu nalazi se rt Voščica. Srašteni sufiks -ščlca
kaže, da je ovo ime izvedeno od nazlvapoluotočićaVoz u značenju
»priievoz«. Ovaj srašteni sufiks naći ćemo vrlo često'll Zadarskom
otočkomskupu, upor. Sašćica, Birbišćica, Telašćicana Velom
Oto-ku. Naziv uvale Vodotččkod Omlšlia podsjećapo značenju na ro-manski tooonirn na našim otocima kvarnerskoga i zadarskoga arhi-pelaga Čifnata, kojim se označujemiješanje slatke i morske vode. Na ovom otoku dolazi još kao drugi toponomastički tip za ovaj pojam i naziv Vodice (uvala izmeđurtaDružinen~uvale Murvenice). Uvale i rtovi zovu se ovdje kao i na svrm ostalim otocima vrlo čestoiednako kao i obalskl odsjeci, na kojima se nalaze: a) orema kakvoćiterena: tako Meline, Melska od meI »sitan piiesak«, b) pre-ma dubini vode: Durnboka, e) prepre-ma izbočini: MaH Bok, d) prema raznim metaforama: Klobučac, Biskupići, Bracol »ručica« (italija-nizam), e) prema terenu izvrženom djelovanju pl:ime i oseke: Oprna t. j. Oprana, f) veoma čestoprema drveću,koje raste na obali: Sli-vanjska (od Slivno), Murventca, Dubna, Dubao, KUa, Rasohe, Črnika »ouercus ilex«, g) prema čistočimorske vode: Cista, h) prema obli-ku terena: Glavati, Glavina, Tenlđ, ,i) prema rupama: Jama, Šku-ljica. j) Ali II najviše slučajevauzeti su nazivi za rtove i uvale od obal:Skih uređaja ekonomske prirode: Japlenrca, Njivice, Solinii
