POVIJEST HRV. KNJIŽ. DO PREPORODA
SREDNJI VIJEK8-9.st. – 16.st.
Missale antiquissimum - kodeks koji je stigao u Hrv. mađarskim posredovanjem
- sadrži fragmente igara Quem Quaeritis i Tractus stellae (uskrsni i božični trop)
- ti zagrebački obredni odlomci iz 11.st. mjesto su na kojem je započela povijest hrvatskog srednjovjekovnog teatra
Književnopovijesni pregled hrvatske srednjovjekovne proze Dvije velike grupe:
1. pripovjedna proza i roman
2. refleksivna proza (moralnodidaktična, retorička, propovjedna i poučna djela) PRIPOVJEDNA (fabularna) PROZA (crkvena i svjetovna) I ROMAN
1) Pripovjedna proza starijeg tipa
- u hrvatskoglagoljskoj prozi već u 13. i 14. st. nailazimo na fragmentarno sačuvane tekstove koji po svojoj žanrovskoj pripadnosti pripadaju ranoj crkveno-pripovjednoj prozi, prvenstveno legendariju i apokrifima
Legenda o sv. Makariju - najstariji sačuvan tekst iz 12.st.
- priča o tome kako izlazi pravedna, a kako grešna duša iz tijela, kako anđeli stavljaju njezina djela na mjerila i u koje dane poslije smrti treba moliti za pokojnika i zašto O 40 sebastenskih mučenika
O svetom Jurju
Legenda o Ivanu apostolu na Patmosu
Slovo o blagovijesti - u obliku dijaloga između Marije i Gabrijela, o navještenju rođenja Isusova
- od neliturgijskih tekstova sačuvano je 10 pergamentnih folija – nazivaju se Pazinski fragmenti:
Legenda o Evstahiju
Uspenje Bogorodice - odlomak
Nikodemovo evanđelje - odlomak O drvetu krsnom - odlomak
Apokrifi spisi koji zabavno i naivno pričaju o biblijskim licima i događajima o kojima u Starom i Novom zavjetu nema dovoljno spomena
a) starozavjetni: Čtenije od Abrahama (pripovijetka o Abrahamu) Priča o Melhisedeku
O prekrasnom Josipu – u Oxfordskom zborniku b) novozavjetni: O drvetu krsnom – u Oxfordskom zborniku
Protoevanđelje Jakovljevo Nikodemovo evanđelje
Uspenje Bogorodice
Djela Pavla i Tekle – jedan od najstarijih hrv. apokrifa Djela Ivana
apokrifna djela Djela Andrije i Mateja među ljudožderima apostolska Djela Petra i Andrije među barbarima
Čtenije svetoga Tome (Djela apostola Tome)
Apokalipse (viđenja) – to su bila proricanja o posljednjim stvarima ili opisi neba i pakla u obliku viđenja ili puta; kršćani su ovaj knj. rod preuzeli iz hebrejske književnosti
priča o Abrahamovoj smrti
Otkrivenje Varuhovo (Varuhovo viđenje) – u Petrisovu zborniku Hođenje Bogorodice po mukama
Viđenje svetoga Pavla (Pavlova apokalipsa) Legende iz života svetaca
Legenda o Agapiju Legenda o sv. Aleksiju Legenda o sv. Nikoli Legenda o sv. Većeslavu 2) Pripovjedna proza mlađeg tipa Apokrifi: Život Adama i Eve
Abrahamova oporuka O rođenju Isusovu Viđenja: Dundulovo viđenje
Čistilište svetog Patricija
Legende: Muka svetog Andrije– prevedena s lat. u 14.st. Legenda o svetom Mavru
Život sv. Pavla pustinjaka
prijevodi iz češkog Pasionala, koji je nastao u 14.st. legenda o Ivanu Zlatoustom – prevedena s talijanskog - lijep je broj legenda prerađen u čist narodni jezik:
Život sv. Katarine – 14.st.
Tranzit sv. Jeronima – prijevod s tal, tiskan glagoljicom u Senju 1508.g., opširno se pripovijedaju posljednji trenuci sv. Jerolima i neobična viđenja i čudesa poslije njegove smrti
Život sv. Dujma
- većina hrvatskih svetačkih legendi glavninu je svoje građe pronašla u lat. zborniku «Legenda aurea» autora Jacopa Voraginea Jacopo Voragine «Zlatna legenda» - zbornik je sastavljen 1255.g. i sadržavao je 182 legende o životima svetaca
- u Hrvatsku je došlao već u 14.st.
- za razliku od već navedenih svetačkih legendi, postoje legende koje predstavljaju svojevrsan prijelaz na svjetovne pripovijetke ili roman:
Život Marije Magdalene Legenda o Ivanu Zlatoustom
- motiv isposničkog života i lik pustinjaka često srećemo u srednjovjekovnim pripovijetkama, jer taj motiv vrlo dobro izražava ideal srednjovjekovnog života: odricanje od ovozemaljskog i žrtvovanje za vjeru
- motiv pustinjačkog života, lik pustinjaka-asketa i ideja asketskog života povezuje sve legende što se nalaze u latiničkom zborniku Dubrovačke legende (Život Barlaama i Josafata, Život blažene Rosane, Život Abrama remete, Od svete Eufrosine, Od svete Pelagije, Život svete Marije Egipatske)
Romani:
Rumunac trojski - preveden od nepoznata glagoljaša negdje u sjevernom (Rumanac) hrvatskom primorju
- u hrv. književnost ušao je vjerojatno oko 1300g. - nalazi se u Vinodolskom zborniku i Petrisovu zborniku
Aleksandar Velik - pripovijeda čitav izvanredni život Aleksandra Velikog
(Aleksandrida) - sačuvan je u 2 rukopisa pisana bosančicom: u jednom čakavskom iz prve polovice 16.st. (Roudnički rukopis) i drugom kajkavskom i mlađem (Derečkajev latinički rukopis)
- preveden je s novijeg grčkog
Roman o Barlaamu i Josafatu - priča o Josafatu zapravo je priča o Budi
- hrvatski roman o B. i J. zapravo je kristijanizirana legenda o Budi
Pripovijetke: sačuvana je samo jedna Priča o premudrom Akiru (to je značajna starosemitska pripovijetka s mnogo moralnodidaktičkih elemenata)
- nalazi se u Petrisovu zborniku, u Libru od mnozijeh razloga te u Derečkajevu zborniku
Žića svetih otaca - na latinici i čistom narodnom jeziku - napisana oko 1400 na zadarskom području
- to je zbirka anegdota o pustinjacima i monasima i njihovih kratkih moralnih pouka (tzv. apoftegmata)
- čitave zbirke latinskih priča nastale su o liku Bogorodice
- prve zbirke Marijinih mirakula zapisivane se u glagoljskim zbornicima već od 14.st. - zbirka je tiskana 1507.g. u Senju, po predlošku talijanske knjige iz 1475.g. pod nazivom «Il libro del Cavaliere»
- k nama su došle kasno iz talijanske književnosti, a ima ih u glagoljskim rukopisima 15.st., u jednom latinicom pisanom zborniku dubrovačkih legenda, u Žićima svetih otaca, te u Mirakulima slavne dive Marije
3) Povijesna proza
Zapis pisca Jurja – u I. novljanskom brevijaru
Zapis žakna Broza Kolunića – u Kolunićevu zborniku Zapis popa Martinca iz 1493.g. – II. novljanski brevijar
Knjižice od žitja rimskih arhijereov i cesarov - izdao Šimun Kožičić u Rijeci 1531.g.
Ljetopis popa Dukljanina - nastao u Duklji
- napisao ga je neki katolički svećenik - na latinskom
- po svom sadržaju je čvrsto povezana genealogija slavenskih vladara
- nastao je sredinom 12.st.
- žanr je gotovo nemoguće odrediti; najčešće je krivo označivana ljetopisom, ali nikako ne zadovoljava takav žanrovski opis; riječ je ponajprije o zbirci legenda
- u 14.st. preveden je na čist hrvatski narodni jezik, ali je preveden samo prvi dio (od tri)
Hrvatska kronika - ima na kraju dvije glave kojih nema u popa Dukljanina
- u tom je produženju Dukljaninova ljetopisa opisana sretna vladavina kralja Zvonimira i pogibija Zvonimira kod Knina
- sadrži legendu o kralju Zvonimiru
- pronašao ju je na poč. 16.st. splitski vlastelin Dmine Papalić, te ju je donio Maruliću koji ju je 1510.g. preveo pod nazivom Regum Dalmatiae et Croatiae gesta
4) Prenja (kontrasti)
- bit ovog književnog djela zasnovan je na kontrastu i suprotstavljanju dvaju međusobno oprečnih i suprotnih elemenata, načela, motiva i ideja
Prenje Isusa s đavlom
Razgovor meštra Polikarpa sa smrću
- najpopularnije je bilo prepiranje duše s tijelom u času smrti napisano na latinskom, a zove se: Visio Philiberti
- to prenje preveo je na hrvatski nepoznati glagoljaš oko 1400.g. pod nazivom Viden'je svetago Brnarda kako vidi karan'je duše s telom
- glagoljica se rano pojavila (oko 1100.g. – Baščanska ploča) te se i dalje upotrebljava u natpisima, javnim ispravama, zakonima (Vinodolski zakon, 1288.)
- ćirilica – val ćirilice zahvatio je dosta rano i jedan dio hrv. područja; bio je to poseban oblik ćirilice bosančica
- od sredine 14.st. pojavljuje se i treće pismo, latinica, koja na kraju prevlada i postane jedinim hrvatskim pismom
REFLEKSIVNA (moralnodidaktična, retorička, propovjedna i poučna) PROZA 1) Refleksivna proza starijeg tipa
Kločev glagoljaš – iz 11.st. Traktat o sedam smrtnih grijeha Fiziolog – poučna knjiga o životinjama
Pitanja i odgovori o stvaranju svijeta, o Adamu i drugim osobama i događajima iz Starog i Novog zavjeta:
2) Refleksivna proza mlađeg tipa
Knjige Kata Mudroga (Disticha Catonis) - najstarija zbirka aforizama i mudrih izreka
- nalazi se u Petrisovu zborniku Nauk sinu Virčadovu
Korizmenjak – Senj, 1508.g., prevedena s latinskog
Zrcalo čovječanskog spasenja - prozni prijevod srednjovjekovne latinske pjesme Speculum humanae salvations
Raj duše – glavni dio je prijevod iz latinskog djela Alberta Velikog Paradisus animae Spovid općena – tiskana u Senju 1496.g., prevedena s talijanskog
Naručnik plebanušev – Senj, 1507.g.,prevedena s latinskog Cvet vsake mudrosti (Fiore di virtu)
- moralnodidaktičko djelo u kojem se raspravlja o različitim vrlinama i njima protivnim manama u obliku navoda kršćanskih mislioca i starih filozofa i s umetnutim anegdotama kao primjerima
- kasnije je dobilo i točnije ime Cvijet od krjeposti
Lucidar - enciklopedija srednjovjekovnog znanja o vjeri i svijetu u obliku razgovora između učenika i učitelja
- napisana je latinskim krajem 12.st. u Njemačkoj, iz češkog prijevoda prevedena je na hrvatski
- sadrži: pitanja o trojstvu, stvaranju svijeta, raju, paklu, Adamu i Evi, pitanja iz zemljopisa, iz astronomije, a završava pitanjima o sudnjem danu i drugom svijetu
- prvi se put na narodnom jeziku pojavila rasprava o umjetnosti - imamo različite zbirke propovijedi, npr. Kvadriga
Antonin
Knjige disipula Blagdanar
Kvarezimal (korizmene propovijedi) - pripravljanja na smrt: Meštrija dobra umrtija
- nalazi se na prvom mjestu u jednom glagoljskom obredniku tiskanom u Senju oko 1507.g
O svršenoj ljubavi i o svršenom ubožastvi - dvije glave iz traktata
O mlčanju sv. Bonaventure
---Vinodolski zakonik (1288)
- 16.st. – glagoljički rukopis
- u njemu su se formirali pravni odnosi do tada slobodnih općina koje su u trenutku kada je nastajao zakonik ušle u feudalnu ovisnost krčkih knezova
- u njemu se susreću 2 pravna i sadržajna sloja, jedan iz starodrevnih nepisanih i pisanih običaja i onaj drugi, preuzet iz feudalnog pisanog prava razvijenih sredina Red i zakon sestara dominikanki u Zadru
- najstariji, latinicom pisani i datirani spomenik - iz 1345.g.
- kroničarski radovi:
Historia Salonitana - napisao ju je splitski arhiđakon Toma u 13.st.
- okosnicu toga djela sačinjavaju kronološki poredani životi i djela nadbiskupa solinsko-splitske crkve, ali je Toma oko životopisa crkvenih glavara nanizao toliko zgoda iz prošlosti Splita i srednjovjekovne Hrvatske, da njegovo djelo sadržava više nego čistu crkvenu povijest - drugi dio djela, gdje se opisuju suvremeni događaji, ima donekle autobiografski značaj
De gestis Romanorum imperatorum et Summorum Pontificum - napisao ga Miha Madijev iz porodice de Barbazanis
- pobilježio je znatnije događaje s kraja 13. i iz prve polovine 14.st. Obsidionis Jadrensis - neka vrsta memoara o opsadi Zadra 1345-1346
- opis rata između Ludovika Anžuvinca i Mlečana Memoriale Pauli de Paulo, patricii Jadrensis
- napisao ga Paulus de Paulo u Zadru
- pobilježio je znatnije zgode između 1371. i 1408.
- zabilježio je svakodnevicu na način koji prije nije bio poznat u hrv. književnosti Milecijeva kronika - sačuvan je 91 latinski heksametar o najstarijoj povijesti Du, ali
to je samo odlomak - iz 14.st.
- sastavio ju Miletius
Hystoria Ragusii – prva povijest Du; napisao ju Ivan Conversini (Ravenjanin) iz Ravenne prvi znatniji humanist iz Italije
- u sjevernoj Hrvatskoj javio se u 14.st. Ivan arhiđakon gorički; njegov se ljetopis izgubio POEZIJA
- javlja se u drugoj polovici 14.st., zlatno doba je 15.st.
- u najstarijoj hrv. književnosti, koja je potekla iz crkvenoslavenskih vrela, nije bilo stihova - u doba prodiranja živog narodnog jezika u književnost nastaju i prvi počeci hrv. umjetničkog pjesništva po zapadnoeuropskom uzoru (u stihovima građenim na naglasku i sa rimom na kraju)
- prvi hrv. stihotvorci bili su svećenici
- svoje su stihove slagali u svrhu da ih puk pjeva pri različitim crkvenim svećanostima - prve takve pjesme bile su prijevodi latinskih crkvenih pjesama
U se vrime godišća (Va se vrime godišća) - za nju se zna već od 14.st.
- parafrazira se latinska pjesma «In hoc anni circulo» Šibenska molitva
- pučka litanija
- ili bolje rečeno Gospina pohvala - iz 14.st; pisana je latinicom i čakavski
- nastala vjerojatno u 2. polovici 14.st
- to je srednjovjekovna lauda - laude su rimovani uzdasi
- u njima su hrv. pjesnici nabrajali čitav živi i mrtvi svijet, svu floru i faunu, sve kreposti i sve vrline sa željom da u što kraćem textu iskažu sukus evanđeoske ljubavi
- cilj lauda bio je da se u slušatelja i čitatelja pobudi zahvalnost i ganutost zbog svega što je čovjeku darovano na svijetu
Bog se rodi u Vitlomi
- nalazi se u Code Slave 11, najstarijoj glagoljskoj pjesmarici, prvi zbornik starije hrv. lirike s kraja 14.st.
- nadahnuta opisom Isusova rođenja u Lukinu evanđelju
- omiljeni motivi: božični, razmatranja o muci Isusovoj, unošenje u rane Isusove, slavljenje Bogorodice, Marijina tužba pod križem
- ima i pogrebnih pjesama s asketskim isticanjem ništavosti svijeta i svemoći smrti - pjesme pjevane u bratovštinama većinom su u osmercima
- dalmatinske su bratovštine u svojim matrikulama sebi stavile zadaću da pored toga što će promicati slavu božju njeguju prije svega bratsku ljubav prema članovima
- npr. pjesma Tu mislimo, bratja, ča smo Pjesan svetago Jurja
- najstarije sačuvano stihom pisano narativno djelo hrv. srednjovjekovlja - nalazi se u Pariškoj pjesmarici
- opjevava borbu sv. Jurja protiv zmaja, u nejednakim stihovima, od 7 do 17 slogova, a radnja je lokalizirana u Solin
- jedina legenda u stihovima sačuvana u rukopisima 14.st. - 70 stihova
- sastavljena je u rimovanim distisima, slogovi su u stihovima slobodni, rima je prenesena
- najistaknutija stilska osobina poeme proizlazi iz učestale upotrebe imperfekta - kod Novaka je nazvana Pisan od svetago Jurja
- pjesma je sačuvana kao jedna od 10 pjesama zapisanih u najstarijoj hrv. pjesničkoj zbirci – u Prvoj hrvatskoj pjesmarici, koja je dio glagoljskog «Pariškog kodeksa» (Code slave no. 11.) iz 1380.g.
- proučavali su je brojni hrv. medievisti: F. Fancev, P. Grgec, I. Slamnig, Vj. Štefanić, D. Malić i E. Hercigonja
- prvi problem pjesme je u stihu: to je anizometrični duži stih, koji varira od sedmerca do sedamnaesterca, te je jedina potvrda stiha tog tipa u hrv. srednjovjekovnoj poeziji
- Fancev je vidio u pjesmi dvanaesteračke distihe, Grgec stih bugarštice, a Hercigonja vidi folklorno porijeklo stiha pjesme
- drugi problem je problem provenijencije, tipološke određenosti i kulturološke pripadnosti pjesme – neki misle da je prepjevao s talijanskog neki naš nepoznati začinjavac, drugi smatraju da pripada pučkom duhovnom pjesmištvu jer ima sličnu kompoziciju s bugaršticom o vojvodi Radoslavu i Vlatku Siverincu, Postoji i hipoteza da su je benediktinci donijeli sa sobom u ovaj kraj…
- pjesma se mnogim svojim karakteristikama razlikuje od svekolike hrv. srednjovjekovne poezije:
1. razlikuje se stihom
2. razlikuje se temom koju obrađuje: strukturirana dvotematski, s jedne strane kao pjesma o životu sv. Jurja koji je u ranoj mladosti postao vitez i borio se na viteškim turnirima, a poslije se odlučio za sveti život, a s druge strane kao pjesma o zmaju kojemu treba biti žrtvovana kraljeva kći, no sveti je Juraj u posljednji čas spašava - zrcaleći tako religiozne i viteške ideale križarskoga srednjega vijeka, ideal borbe protiv demonskog, protiv sotonskog, kao i trubadurski ideal viteza-zaštitnika slabog i krhkog ženskog bića, Pisan svetago Jurja jedno je od rijetkih svjedočanstava postojanja takvih ideala u hrv. srednjovjekovnoj kulturi
- po temi koju obrađuje, po glavnom liku pripada srednjovjekovnoj hagiografskoj poeziji - no, strukturom fabule se uvelike razlikuje od drugih hrv. hagiografskih tekstova
- u pjesmi je posve izostalo bilo kakvo eksplicitno iskazivanje religiozne pouke
- elementi svjetovnog, dvorskog života u velikoj mjeri preplavljuju one sadržaje po kojima bismo pjesmu mogli svrstati u žanr srednjovjekovne hagiografske poezije tako da bismo je prije mogli nazvati viteško-trubadurskom pjesmom negoli pjesmom o životu jednog sveca - struktura rečenice, odn. stiha: gotovo svi stihovi imaju glagolski oblik na kraju retka, najčešće su to imperfekti ili infinitivi, koji su na taj način ne samo nositelji rime, nego i specifičnog zvukovnog i melodijskog ustrojstva
- pjesma sadrži i dijaloge
- funkcija dijaloga u pjesmi je stilske, odn. retoričke naravi: dijalozi su morali povećati napetost, zorno predočiti strahote žrtvovanja drakunu, djelovati na slušateljstvo kao iznošenje same istine, istinite priče
- s druge strane, možda su dijalozi u pjesmi svjedočanstvo da se pjesma ipak na neki način izvodila, i to upravo na dan svetkovine svetog Jurja 24. travnja
Svit se konča
- satirička pjesma o pokvarenosti svijeta
- govori o pokvarenosti svećenstva, višeg i nižeg, u duhu tadašnjih težnja za reformama u crkvi
- dvanaesterci
- bila je namijenjena svećenicima, osobito franjevcima - iz 14.st.
- kasnijih latiničkih pjesmarica bilo je u svim hrv. krajevima - u 15.st. nalazimo u njima svetačke legende u stihovima - uz osmerac se pojavljuje i dvostruko rimovani dvanaesterac
- dominantan je parno rimovani 8-erac (aabb), kasnije se javlja i osmerac učenog pjesništva - legende u stihovima (legenda o sv. Jerolimu, o sv. Lovrijencu, o Ivanu Zlatoustom, o sv. Alekseju i dr.) u dvanaesteračkim stihovima, predstavljaju duhovno pjesništvo naših začinjavaca
- svjetovno pučko pjesništvo
- motivi tog pjesništva su: ljubav i junaštvo, počasnice feudalnom gospodaru, uživanje u viteškoj igri
npr. Aj ti, devojko šegljiva Drazi mi goru projdoše - u ovo doba cvatu i bugarštice
- to su pripovjedne pjesme dugoga stiha i baladičnog ugođaja
- Hektorović je sačuvao jedan od najljepših primjera te poezije u pjesmi o svađi Kraljevića Marka i brata mu Andrijaša, te u pjesmi o Radosavu Siverincu
- treću bugaršticu o majci Margariti zapisao je Juraj Baraković i uvrstio ju u svoje djelo «Vila Slovinka»
- pravim je početkom hrvatske začinjevačke poezije pojava Prve hrvatske pjesmarice, zapisane u Pariškom kodeksu iz 1380.g.
Prva hrvatska pjesmarica
- sadrži 9, po nekima 10 ili 11 pjesama
- pjesme: Pisan svetago Jurja – prva pjesma Svit se konča
Poj željno
- ostale pjesme su tipične pučke bratovštinske pjesme pisane u osmeračkim distisima: Pisan ot muki Hristovi
Marijina pisan Bog se rodi v Vitlomi
- sadrži i dvije sprovodne pjesme: Bratja, brata sprovodimo Tu mislimo, bratja, ča smo PRIKAZANJA
- zlatno doba je 15.st.
- naši su pisci počeli s dramatizacijama Isusove muke, uskrsnuća i rođenja, zatim su prešli na druge biblijske teme, a konačno i na dramatiziranje svetačkih legenda
- kod nas su najprije nastajale dijaloške pjesme, npr razgovor Bogorodice s križem (Vele slatko i bogoljubno prigovaranje meju križem i gospom divicom Marijom)
- jedna od najomiljenijih tema bio je plač Marijin (Plač Gospoje)
- prvi plač Marijin sačuvan je u «Petrisovom zborniku», te je postao središnji dio narativne Pesni ot muke Hristovi iz 1380; to je najstariji plač Marijin koji se ima smatrati jezgrom svih novijih nezavisnih plačeva Cantilena pro sabatho
- od pravih prikazanja najprije su najstajala manja i kraća, s jednom zaokruženom i ograničenom temom, kao npr u Muci i Uskrsnuću Tkonskog zbornika, složenog na početku 16.st.
-manja prikazanja spajala su se kasnije u velike predstave
Muka spasitelja našega – prikazivala se dva dana, sačuvala se u prijepisu iz 1556. - Prikazanje ot muke spasitelja našeg
Život sv. Margarite – prikazivana u Zadru 1500., svetačka legenda, (Muka sv. Margarite)
- najbolji dramski text ovoga razdoblja
- ne zna se je li Marulić autor ili je samo prepisivač Prikazanje života sv. Lovrinca mučenika - osmerci, pučki ton - s talijanskog prevedena splitska prikazanja s eshatološkim motivima:
Govorenje sv. Bernarda od duše osujene
Skazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga – drama o posljednjem sudu
- za ova dva prikazanja Novak kaže da ih je napisao Marulić, a dodaje mu i treće: Prikazanje historije svetoga Panuncija – dramatizirana svetačka legenda
- liturgijska drama pojavljuje se u 12 / 13.st., izvodila se u crkvi kao dio obreda - crkvena prikazanja izvode se do kraja prve polovice 19.st.
- drama koja će se javljati nakon 1500.g. imati će manje pučkog tona, bit će pisana u kompliciranijim dvanaestercima i književnijom dikcijom novih pjesnika, s nešto svjetovonog elementa
- pojavit će se osmeračke strofe od 4 stiha, safička strofa – u kojoj se prvi puta pojavljuje jedanaesterac (jedan od najobičnijih stihova našeg novijeg pjesništva)
«Sada sam ostavljen srid morske pučine
valovi moćno b'jen, daž dojde s visine, - najstariji poznati dvostruko rimovani 12-erci kad dojdoh na kopno, mnih da sam (…)» - napisao ih je mladi carinik Junije Kaličević, u
drugom desetljeću 15.st. - sjajna epoha glagoljaškog humanizma bilo je 15.st.
- prve hrvatskim jezikom tiskane crkvene knjige pojavile su se samo nekoliko desetljeća nakon Gutenbergova izuma
Lekcionar fra Bernardina Splićanina
- Bernardin je djelo izradio u hvarskom franjevačkom samostanu - najpoznatija hrv. knjiga tijekom cijelog 16.st.
- obuhvaćao je čitanja na sve nedjelje i blagdane tijekom godine, a sadržavao je i čitanja na blagdane svetaca te za votivne mise
- pisan je čistom pučkom čakavštinom, koji pisac naziva «volgarizacio dalmatica» Hrvojev misal
- završen 1403.g.
- jedan od najljepših iluminiranih onovremenih kodeksa - ima 94 minijature i oko 400 inicijala
- danas se čuva u Carigradu - ispisao ga je pisar Butko Novakov misal
- napisao ga Novak Dižislavić, krbavski knez 1368.g. - poslužio je kao predložak za izdanje misala iz 1483.g. Petrisov zbornik
- 1468.g.
- 700 stranica; ispisan glagoljskom minuskulom
- prvi naš zbornik pjesama, nalazi se u Code Slave 11, najstarijoj glagoljskoj pjesmarici
- hrv. književnost nakon srednjeg vijeka mora proći još jednu školu – školu humanističkog klasicizma i utjecaja visoko razvijene talijanske renesansne književnosti
- kulturni utjecaj Italije pojačao se pogotovo od prve polovice 15.st.
- doba humanizma bilo je tipično doba literata i literature, a zbog toga i doba knjige, strastvenog otkrivanja i sakupljanja starih zbornika rukopisa i stvaranja knjižnica
- karakteristike humanizma: udaljavanje od gledanja na svijet srednjeg vijeka oduševljenje za antiku i poganističke sklonosti
zanimanje za pov. događaje, za rasprostranjenost i porijeklo naroda
- naši prvi spjevaoci Šiško Menčetić Džore Držić
- Dinko Ranjina ih naziva «prva svitlos našega jezika»
- u 16.st. Hrvatska se dijeli na Bansku Hrvatsku,na Hrvatsku pod turskom vlašću, zatim pod mletačkom vlašću i na slobodni Dubrovnik
- hrv. književnost 16.st. u prvom je redu književnost dubrovačkih i mletačkih Hrvata - u drugoj polovici 16.st. pridružuju im se i Hrvati iz sjeverne Hrvatske
- humanisti su prvi vjesnici preporodnih težnja i predstavnici novog ideala obrazovanosti - neophodno svojstvo književnika tada bilo je pisati elegantno latinski, tj. jezikom rimskih klasika, za razliku od srednjovjekovne latinštine
- ljubavno pjesništvo kod nas se pojavljuje krajem 15.st. po talijanskim utjecajem
- karakteristike petrarkizma: slavljenje gospojine ljepote, uzdisanje zbog njezine nemilosti, odvraćanje od ljubavi kao grešna i tašta posla
- kariteanski petrarkizam - gl. predstavnici: Serafino, Tebaldeo i Cariteo - slijedili su Petrarku
- njihova lirika se pretvorila u oblik dvorske zabave, igre
- njihova poezija budila je u slušatelja osjećaj ugode zbog otkrića navodno novog jezika i novih emocija
taj su osjećaj nazvali MERAVIGLIA
ili čudo
- zagovarali su strambotto – strofa osmoretka, osam 11-eraca - bembizam - predstavnik je Pietro Bembo
= akademski petrarkizam
- proveo reformu petrarkizma u prim desetljećima 16.st. - tražio je povratak na izvornog Petrarku i na sonet
- opjevavali su izvanjske rituale zavođenja, vanjske znakove zaljubljenosti i brojne aluzije na obljub – tu im je izmaklo ono što je Petrarka opjevavao, a to su stanja ljubavi i ekstaze, zanesenosti i boli, patnje i sreće
- u doba humanizma pojavljuju se i neki novi žanrovi: elegija, oda, epigram, panegiria, ep
- javlja se u drugoj polovini 15.st. s prvom tiskanom zbirkom latinskih pjesama u Hrvata Elegiarum et carminum libri tres (Mleci, 1477)
- u toj se zbirci nalazi list M. Marulića koji ga s poštovanjem pozdravlja - to je najstarija tiskana hrv. pjesnička zbirka
- Elegia de duorum obitu fratrum – elegija
De Sibenicensis agri vastatione – opis napada Turaka na Šibensku okolicu De situ Illyriae et civitate Sebenici – spis u kojem slavi i opisuje Šibenik - s Nauplejem je preveo na latinski hrvatske poslovice, ali su se izgubile
Ivan Česmički ili Janus Pannonius
(1434 Slavonija-1472 Medvedgrad)
- Slavonac
- pisao je satiričke latinske epigrame u Marcialovu duhu, te pjesme u slavu znamenitih suvremenika
- najuspjeliji dio njegova pjesničkog rada su elegije (elegija u smrt majke In morte Barbara
- Ad animam suam)
- Poemata ili Heroica – pjesme u daktilskom heksametru - Elegiae – elegije u elegijskom distihu
- Epigrammata – epigrami u različitim metrima
- u prvim desetljećima 16.st. najznamenitija je bila Sannazzarova ARCADIA
Marko Marulić (1450-1524) – ST
- rodio se u uglednoj vlastelinskoj porodici
- njegovu biografiju napisao je Franjo Božičević-Natalis: Vita Marci Maruli In epigrammata priscorum commentarius – povijesni spis
Psychologia de ratione animae humanae – nije sačuvano djelo - 2 glavna i najopsežnija djela su:
De institutione bene vivendi per exempla sanctorum - Venecija, 1506; podijeljena u 6 libara, 71 poglavlje
- najviše objavljivana hrv. knjiga u inozemstvu
- prevedena na nekoliko svj. jezika Evangelistarium - Venecija, 1516; podijeljena u 3 dijela u kojima se raspravlja o
pojmovima kršćanskog morala, vjeri, ufanju i ljubavi; 194 poglavlja; 9 izdanja na više svj. jezika
- na latinski je preveo poznatu hrvatsku kroniku Regnum Dalmatiae et Croatiae gesta - na lat. je prepjevao Petrarcinu pjesmu Vergine bella pod nazivom Ad Virginem beatam - u njegovim pjesmama prevladavaju pobožna razmatranja (npr. Hymnus ad Deum)
- Epistola Domini Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI – Rim, 1522.g., poslanica papi Hadrijanu VI
- Quinqaginta parabolae – zbirka od 50 priča po uzoru na Isusove parabole, tiskana 1510, posvetio je Tomi Nigeru
- De humilitate et gloria Christi – doktrinarni spis u kojem polemizira s načelima židovske vjere, iz 1519.
- u pjesmi In somnium diurnum opisao je mediteranski običaj – popodnevni odmor - prevodio Dantea (prvo poglavlje Pakla) na latinski i Petrarku na hrv. i lat.
- preveo Dictich moralia Catonis pod nazivom Stumačenje Kata – dvostrukorim. 12-erci - preveo Philomenu sv. Bonaventure pod nazivom Slavić – 62 oktave
Davidijada (Davidias) - POSTHUMNO
- biblijsko - vergilijanski ep - nastala 1517.g.
- 14 pjevanja, 6765 daktilskih heksametara - posvećena kardinalu Grimaniju
- sadržaj je u cijelosti prema biblijskoj kronici o kralju Davidu - lik Davidiov je alegorizacija Krista
- glavni izvori su mu Biblija (Prva knjiga Samuelova i Prva knjiga o kraljevima) i Vergilijev ep o Eneji
- tiskan tek 1954.; do 1901. mislilo se da je izgubljen - djela na hrvatskom:
Molitva suprotiva Turkom
- najdomoljubnija pjesma hrv. renesanse - dvostrukorim. 12-erci
- Luko Paljetak iščitava akrostih pjesme koji izriče latinsku poruku SOLUS DEUS POTEST NOS LIBERARE DE TRIBULATIONE INIMICORUM TURCORUM, SUA POTENTIA INFINITA (Sam Bog može nas spasiti od nevolje neprijatelja naših, Turaka.)
Tuženje grada Hjeruzolima - dvostrukorim. 12-erci - božanski grad postaje Split
Judita (Historija svete udovice Judit u versih hrvatski složena) - ep; 6 pjevanja; dvostrukorim. 12-erci
- biblijsko – vergilijanski ep
- napisan 1501., tiskan u Veneciji 1521.g.
- uzor mu je i ovdje Vergilijev ep o Eneji, te bibl. priča o Juditi - sadrži proznu posvetu Dujmu Balistriliću
- 3 izdanja u dvije god.: Petar Srićić (1521), Jacomo di Negri (1522), Jerolim Mirković (1523)
- opjevava temu iz Biblije na vergilijanski način: po uzoru na Vergilija, Marulić slaže priču o Juditi u siže, opisuje likove, mjesta i vremenske odrednice radnje, razvija dinamične motive priče, niže razvedene poredbe, kataloge i pjesničke slike
- po uzoru na začinjavce obrađuje priču o bogobojaznoj ženi koja je svojom svetošću, ali i odvažnošću pobijedila oholog silnika
- često se razumijeva i kao nacionalni ep
- u uvodu kaže da je ovo djelo pisao «po običaju naših začinjavac», tj. starih hrv. duhovnih stihotvoraca, «i po zakonu onih starih poet», tj. starih klasičnih pjesnika; utjecaj ove druge škole vidljiv je na svakom koraku u spjevu
- za razliku od srednjovjekone svete Margarite, Judita se služi ženstvom; u njoj u isti čas žive i Eva i Mandaljena pokornica
- Marulićeva konkretnost je i povijesno usidrena i određena: Judita je držanjem i odijevanjem onovremena renesansna ljepotica; vojske su oružjem i simbolima
(zastavama) sasvim nalik srednjovjekovnim vitezovima; nasilni Asirci mnogim naznakama podsjećaju na nadasve stvarne i aktualne Turke
- često Marulićevu Juditu uspoređuju s Danteovom Božanstvenom komedijom po ulozi i zadaći za nacionalne poezije
Suzana – kraća poema, isto prema bibl. predlošku, pisana je dr. 12-ercem s prijenosnom rimom1
Anka Satira – komična poema u petnaesteračkim distisima Spovid Koludrica od sedam grijeha – poema u osmercima Poklad i Korizma - burleska, 150 sačuvanih stihova Dobri nauci
Urehe duhovne - propovijedi u stihovima
- njegova zbirka latinskih epigrama i kraćih stvari (133 pjesničke cjeline) čuva se u Sveučilišnoj knjižnici u Glasgowu
Ranjinin zbornik
- Nikša Ranjina Andretić je počeo unositi pjesme sa svojih 14 god 20. listopada 1507.g. u DU - zbornik sadrži 820 pjesama
- autori tih pjesama su Šiško Menčetić (500 pjesama), Džore Držić (100 pjesama), Marin Krističević, te ostali anonimni
Šiško Menčetić Vlahović
(1457 - 1527) – DU
- umro od kuge
- iz vlastelinske porodice
- od Petrarke se razlikuje po tome što je ljubav za njega više dodir dva tijela nego slatka čežnja za idealnim i nedostižnim
- njegovi stihovi ne djeluju kao lirski pjev, već kao uvjeravanja, izjave, usklici i rezoniranja mjesta izravna individualna prikazivanja
- za svoja uzbuđenja ne zna naći drugog izraza do literarno-konvencionalnog - pisao strambotta
- napisao ljubavni kanconijer od 366 pjesama koliko ima i Petrarkin kanconijer – te ljubavne pjesme sačuvane su u Zborniku Nikše Ranjine
- Prvi pogled, Blaženi čas i hip, Slavi svak iz glasa ovu vil gizdavu, Prikrasna diklice, Makar svit da stane, Pravi mi, cvite moj , Povazdan ja plačem, Reci mi, ružice
Karlo Pucić
(1458 - 1522) - DU
- napisao Elegiarum libellus de laudibus Gnesae puellae (objavljeno 1499.) - 4 elegije
- ljubavna priča u gotovo 200 stihova po uzoru na rimske elegičare - pisao na lat.
Ludovik Crijević (1459 - 1527) – DU
- naš najpoznatiji povjesničar toga vremena
1
1 ---A // ---B
---A // ---B ---B // ---C ---B // ---C
- nadimak mu je Tubero
- Commentarii de rebus suo tempore in Pannonia et finitimis regionibus gestis De Turcarum origine, moribus et rebus gestis
- pisao na lat.
Džore Držić
(1461 - 1501) – DU
- iz ugledne Du. građanske porodice
- još se više od Menčetića približio našem narodnom pjesništvu - latinski stihovi nisu sačuvani
- autor je naše najstarije maskerate
- Odiljam se – pjesma, podsjeća na bugarštice, 16-erci Vila je moma tri vjenčca – pjesma na narodnu
Čudni san – pjesma, sadrži monolog zarobljene vile, začetak je dramskog izraza - Radmio i Ljubmir – pastirska ekloga, prva ekloga na hrv. jeziku
- pjesme iz ljubavnog kanconijera sačuvane su u Ranjininom zborniku: Ka se je jur vila ajli još gospoja, Leute moj mili, Da bi mi srdačce, Lovac loveći, diklice...
- on je začetnik hrv. petrarkizma i pastirskog pjesništva - pisao na lat. i hrv.
ŠIŠKO VS. DŽORE
- Džorini stihovi su oblikovani prema istim obrascima kao i Šiškovi no ipak se ponešto razlikuju
- kod Džore je veći utjecaj narodnog pjesništva i folklornih sastojaka, bukoličkih sadržaja i ima veći metrički izbor (ima i nekoliko 11-eračkih pjesama, osamljenih u Zborniku), čak je i ugođaj njegove lirike nešto različita posebna sjeta ga približuje Petrarci, no od njega ga udaljuje
- nasuprot Šiškove određene stravstvenosti i ponekad bučnih ljubavnih izljeva, Džorine su pjesme prožete smirenijim akcentima, uglavnom opjevavanjem tuge zbog gospojine nemilosti, neharnosti
- ta posebna sjeta ga približuje Petrarci, no od njega ga udaljuje jača nazočnost trubadurizama i folklorizama
- njegovo je petrarkiziranje manje «učeno», nekako jezično i metaforički naivnije, iz čega možemo, budući da je Držićev pjesnički put ranije okončan od Menčetićeva, izvući zaključke o razvojnom kretanju te lirske konvencije u nas
MIRKO TOMASOVIĆ
Ilija Crijević
(1463 - 1520) – DU
- naš najznačajniji humanistički lirski pjesnik
- u Rimu je ovjenčan lovorovim vijencem kao poeta laureatus
- pisao je ljubavne pjesme povezane s boravkom u Rimu i s ljubavi prema rimskoj djevojci Flaviji
Flavijin ciklus
- prvi je pjesnik koji je opjevao ljepotu naše obale (život na otoku Lopudu, ljetne žege, svježinu Rijeke Dubrovačke i Jadran) – to je opisao u poslanici novom papi Alessandru Farneseu
- pisao na latinskom
- napisao: elegiju In autumnum odu In Ragusam
ep De Epidauro – opisno – narativni spjev, nedovršen, 572 sačuvana stiha - pisao je i pobožno pjesništvo: De summo bono et amore divino – molitva
Precatio ad Deum pro patria – pjesma u katulijanskim glikonejama
Jakov Bunić
(1469 - 1534) – DU
- De raptu Cerberi - mitološko – alegorijski ep izdan 1500.g.
- prikazuje silaženje Herkulovo u podzemlje i zarobljivanje psa Cerbera - Herkul je alegorizacija Krista
- 3 pjevanja (Aglaia, Thalia, Euphorsyna) i 1006 heksametara
- 1513. to djelo pod drugim nazivom Sub figura Herculis Christi praeludium posvećuje novom papi Leonu X
PRVA HRVATSKA POLEMIKA O EPU:
DE RAPTU CERBERI JAKOVA BUNIĆA I DIALOGUS DE LAUDIBUS HERCULIS MARKA MARULIĆA
- Otmica Kerbera J. Bunića, objavljena prvi puta oko 1500.g. u Rimu ili Bologni prvi je naš humanistički ep i jedini ep s mitološkom tematikom koji se u hrv. humanističkoj književnosti sačuvao
- sva ostala epska djela hrv. humanizma pripadaju biblijskoj epici - hrv. srednjovjekovna književnost lik Herkula nije poznavala
- sa sigurnošću se može tvrditi kako je Bunić na ideju da Herkula uzme za glavnog junaka svojega spjeva i za dominantni konstitutivni element epske strukture došao pod utjecajem novog, modernog proučavanje antičke književnosti
- u izboru leksika, stila i stiha, uzor mu je bio prvenstveno Vergilije – dok su mu ostali uzori i izvori bili: Homer, Lukrecije, Hesiod, Higinov mitološki priručnik i Biblija
- De raptu Cerberi humanistički je i mitološki ep u tri pjevanja, ima 1006 heksametara, a obrađuje priču o Herkulovu svladavanju Kerbera
- ep je i alegorijski koncipiran: Bunić pod silaskom Herkulovim u podzemlje podrazumijeva Kristov silazak u limb
- svako od tri pjevanja nosi ime jedne Harite: Aglaja, Talija i Eufrosina
- prvo izdanje razlikuje se od drugoga god. 1526. po naslovu: prvo izdanje nosi natpis: «Jacobi Boni Epidaurii Dalmate de raptu Cerberi»,
a drugo:
«Jacobi Boni Racusaei sub figura Herculis Christi praeludium dedicatum Leoni X. Pont. Max.»
- isto tako tek se u drugom izdanju alegorijsko tumačenje izrijekom spominje već u posveti i u predgovoru čitaocu
- alegorijsko tumačenje nameče pitanje značenja alegorije u humanističkom epu, pitanje o alegoričkom značenju svakog pojedinog motiva i o nužnosti protežnosti alegoričkog smisla na cijelo djelo, u svakom njegovu segmentu
- alegorijski smisao u epu koncentriran je jedino oko motiva Herkulova silaska u podzemlje: jedino taj motiv može izdržati usporedbu s Kristovim silaskom u limb
- druge fabularne linije i motivi epa teško se mogu podvrći alegoričkom tumačenju
- u tom je smislu ep, budući da joj se alegorički smisao upire i oslanja na usporedbu Herkul – Krist, prvenstveno alegorija lika, manje alegorija cjelokupnog fabularnog tijeka epa
- tematika je u cijelosti preuzeta iz antičke mitologije, osim povelike epizode o Hili, koja se proteže dijelom prvog i drugog pjevanja i za koju Đ. Körbler i B. Glavičić smatraju da ju pjesnik ili sam izmislio ili našao u kojega drugog humanističkog pjesnika
- Marulićevo djelo Dialogus de laudibus Herculis izašlo je 1524.g. u Mlecima
- niz razloga navodi nas na pomisao da je Marulićevo djelo svojevrstan odgovor i polemika s Bunićevom «Otmicom»
- u tom Marulićevu dijalogu Pjesnik i Bogoslov raspravljaju o značenju Heraklova lika pripovijedajući o svim njegovim djelima, te pjesnik prvo iznosi svoje viđenje i shvaćanje Heraklova lika pripovijedajući o svim njegovim djelima i uznoseći ga kao pravog epskog junaka u antičkom smislu
- Herkul je u doba humanizma postao oličenjem idealnog epskog junaka, da je dobio poseban i iznimno visok položaj u humanističkoj epici
- dok Pjesnik u dijelogu ističe Herkula kao najvećeg među junacima, Bogoslom mu se suprotstavlja nizom argumenata, od kojih su neki karakteristični za Marulićevo shvaćanje književnosti
- kao prvo, Bogoslov sumnja u istinitost svih priča o Herkulu, one mu se čine čudesnima - drugo, Bogoslov priznaje da je Herkul bio iznimno velik i hrabar junak, ali tvrdi da su se u to vrijeme radila i izvršavala djela koja su od svih tih hrabrija, uzvišenija i veličajnija, uvodi, dakle, kategoriju povijesnosti u shvaćanje književnog teksta
- Bogoslov izražava sumnju i u Heraklovo junaštvo i hrabrost: po njemu su Heraklovi podvizi samo dokazi fizičke snage, dok su za njega jedine prave vrijednosti moralna snaga duha, odricanje od ovozemaljske slave, od grijeha i nemorala
- na kraju dijaloga Pjesnik izjavljuje da ga je Bogoslov uvjerio svojim argumentima u pravu istinu , u to da literatura mora biti religiozno-poučna u kršćanskom smislu i prenositi tu kršćansku istinu, a ne priče drevnih pjesnika o Herkulu
- niječući dakle humanističku koncepciju obnove epa u duhu antike, Marulić se zalaže za drugačije konstituiranje epa, s drugačijim epskim junacima negoli su to bili antički
- suprotstavljajući se aktivnom, djelatnom epskom junaku u borbi protiv zla, zalažući se za kršćanski moral i trpeljivog junaka, Marulić iznosi svoja, od Bunića različita, shvaćanja epa, epskog junaka i epskog svijeta
- iz ove perspektive sagledano, Marulićevo bi se djelo moglo smatrati prvom književnom polemikom u HK
- koncipirajući i određujući Herkulu ulogu praslike Kristove, Bunić u drugom izdanju svoj izrazito mitološki-junački ep mijenja u religiozno-kršćanski i alegorijski ep možda upravo pod utjecajem argumentacije i negativnih sudova o Herkulu koje iznosi Marulićev Bogoslov
- De vita et gestis Christi - biblijsko – vergilijanski ep
- 16 pjevanja, više od 10000 heksametara
- kronološkim redom pripovijeda Isusov život prema sva 4 evanđelja
Ivan Polikarp Severitan
(1472 – oko 1526) – ŠI
- najveći dio svoga života proveo u Italiji, gdje je kao i Ilija Crijević ovjenčan kao poeta laureatus
Solimaidos libri tres - biblijsko - vergilijanski ep u 3 dijela o stvaranju svijeta, istočnom grijehu i čovjekovu otkupljenju
- Rim, 1509
Feretreis – ep; Venecija, 1522
Historia Dalmatiae (De laudibus Illyriae) – povijest Dalmacije koja nije pronađena
Damjan Beneša (1477 - 1539) – DU
Poemata – sadrži 120 epigrama i 11 ekloga - napisao je i 11 satira, te 2 knjige lirskih pjesama De morte Christi – biblijsko – vergilijanski ep
Mavro Vetranović
(1482 - 1576) –DU
- pravo ime mu je Nikola
- pisao religioznu poeziju: Na noć od Božjega poroda Pjesanca Jezusu na križu Tužba djevice Marije
- pjesme subjektivna tona: Pjesanca smrti – dvostr.rim. 12-erci
Pjesanca suda nepokonjega – vizija propasti svijeta Pjesanca Fenici – uspoređuje se s pticom Feniks
- piše i satirične pjesme po uzoru na Talijane s temama iz toga doba (ogorčenje protiv naličja civilizacije); u njima slavi i zlatno doba, kada je čovjek živio u nevinoj prirodi:
Pjesanca jaganjcu Pjesanca košuti ranjenoj
- u nekoliko pjesama moralna satira prelazi u političku; omiljena tema tadašnje političke satire bilo je napredovanje Turaka zbog nesloge kršćanskih vladara
Tužba grada Budima - dvostrukorim. 12-erci
- pjesma s političkom tendencijom
- pisao je i pokladne pjesme u osmercima po talijanskim uzorcima, s mjestimično naglašenim dubrovačkim rodoljubljem
- 5 maskerata: Dvije robinjice Remeta
Trgovci Armeni i Indijani
Lanci Alemani, trumbetari i piflari Pastiri
- prikazanja:
Suzana čista - dvostr.rim. 12-erci
Posvetilište Abramovo - dvostr.rim. 12-erci
- ima 5 varijanti, pisanih za 5 različitih predstava
- dramatizira se 10-ak rečenica Starog zavjeta u kojima se pripovijeda kako je Bog zahtijevao od Abrahama poslušnost i kako mu je naredio da žrtvuje prvorođenca Izaka
- izvedeno 1546 - Abram, Izak, Sara
Kako bratja prodaše Jozefa - dvostr.rim. 12-erci
Prikazanje od poroda Jezusova - pobožno prikazanje
- izvedena 1537. u franjevačkom samostanu - prikazuje događaje nakon vijesti da se u Betlehemu rodio Isus
Prikazanje od uskrsnutja Isukrstova - pobožno prikazanje - 1539. napisao poslanicu P. Hektoroviću
- na pustom otočiću Sv. Andrija napisao je poemu Remeta
- tamo je napisao i novu poemu istog naslova Remeta koja svjedoči o pišćevu sudaru sa stvarnošću
- kad su Marina Držića optužili za plagijat Vetranović ga je branio pjesmom Pjesanca Marinu Držiću upomoć
- opjevao je Držićevu smrt pjesmom: Na priminutje Marina Držića, Dubrovčanina, tužba - Piligrin - prikazuje put kroz grešna stanja do očišćenja i blaženstva
- alegorijsko-peregrinacijski ep
- 17 uvodnih pjesama; dvostr.rim. 12-erci - napisan oko 1576.g.
- ostao je nedovršen (4374 dvanaesteraca)
- opisuje hodočasnikovo putovanje po fantastičnim predjelima, s grotesknim likovima, putovanje na kojem se putniku događaju neobični i fantastični događaji,a njegov se lik preobražava u različite životinjske oblike
- on je značajno i smislom bogato epsko djelo dubrovačke renesanse, puno neprozirne i iz srednjovjekovlja tradirane simbolike i emblematike, spjev koji alegorijom putovanja slijedi medievalne peregrinacijske vizije i dantesknu temu o čišćenju duše i mogućem spasu
- nije tiskan za autorova života i nije dovršen,a smisao njegova sadržaja nije ni do danas jednoznačno protumačen
- Milorad Medini isticao je da je riječ o originalnom djelu, o djelu koje se ne oslanja na talijanske uzore
- začetnik je pastirske drame u HK; napisao je 2 pastirska dramska prizora u kojima se pojavljuju vile i satiri:
Historija od Dijane –dvostr.rim. 12-erci Pastirsko prikazanje o vili i lovcu
- svijet vila i satira nadahnut je knjižicom Francesca Colonne «Hipnerotomachia Poliphili» - najvažniji njegov dramski rad je Orfeo - dramatizacija poznate priče o mitskom pjevaču
- dvostr.rim. 12-erci
- mitološko-ljubavna drama sa početka 16.st. Galiun – opisno-narativni spjev
Hanibal Lucić
(1485 - 1553) – HVAR
- napisao himnu U pohvalu grada Dubrovnika u kojoj oduševljeno slavi Dubrovnik; dv.rim. 12-erci
- djela mu je izdao posthumno Antun Lucić pod nazivom Skladanja izvarsnih pisan razlicih u Veneciji 1556.g.; sadrži kanconijer (22 pjesme u dvostr.rim 12-ercima), Robinju i prigodnice
- preveo je Ovidijevu heroidu «Pariž Eleni» – to je prvi prijevod Ovidija u HK - ljubav je glavna tema cijelog njegova pjesničkog stvaralaštva (Vilo ka imaš moć) - jedan je od najvjernijih europskih sljedbenika bembizma
- prepjevao je neke Petrarkine sonete: Misal se zabude misleći u sebi Jur nijedna na svit vila
- 10 strofa sa po 8 stihova; osmerci; rima u prva četiri stiha je abab, a u druga četiri stiha abba
- nizanje pojedinih ženskih draži
- divljenje idealnoj ljepoti pred kojom se rađa želja da ne bude krhka i prolazna kao sve ljudske strasti
- ovu pjesmu nalazimo u maloj zbirci petrarkističke lirike Pisni ljuvene
- ovo je pjesma koja opjevava ljepotu drage po uzoru na Petrarcinu liriku i neoplatonizam, shvaćajući ljepotu kao nešto božansko
- svaka strofa opisuje jedan detalj gospojine ljepote, svaki detalj zatvoren je u jednu strofu, koja osim opisa donosi i iskaz djelovanja gospojine ljepote na druge; no ona nije samo to, ona je i opis vlastite strukture, vlastite poetike
- naime, cijela pjesma, načinom eksponiranja teme, analogijom motiva i oblika strofe, paralelizmom motivskih i stilskih elemenata eksponira i temu svojeg poetičkog ustrojstva, odnosno temu poetike renesansne lirske pjesme
- kao što je ljepota drage zbir jednakovrijednih lijepih i u sebe zatvorenih cjelina (strofa), tako je i lijepa renesansna pjesma zbroj jednakovrijednih lijepih dijelova, simetrično i harmonično raspoređenih u jednu veću cjelinu
- na taj način tema ove Lucićeve pjesme nije samo ljepote drage, nego je njezina tema i tema pjesme, pjesme koja pred nama stoji, ali i svake renesansne pjesme sa zahtijevom da bude skladna, simetrična, harmonična
DUNJA FALIŠEVAC Robinja
- domoljubna drama u 3 čina (+ prolog) iz prve polovice 16.st. - drama vjerne i viteške ljubavi
- dv. rim. 12-erci
- karakteristike su: borba za ljubav i obožavanje ljepote
- likovi: vitez Derenčin i kćer bana Vlaska (Robinja) – otkupio ju je, preobučen u trgovca, sa 3000 zlatnih dukata
- radnja se odigrava u DU
- to je prvi dramski tekst u kojemu se radnja zbiva na pozornici - prva izvorna hrv. drama s temom iz nacionalne povijesti - jedna od hrvatskih dramskih robinja
Petar Hektorović (1487 - 1572) – HVAR
- nije sačuvano njegovo mladenačko pjesništvo na latinskom
Knjige Ovidijeve od lika ljubenoga - prijevod iz prvog dijela Ovidijevih «Remedia amoris» (144 stiha)
- sadrži i posvetu Mikši Pelegrinoviću iz 1528.g. to je prvi njegov poznati datirani tekst
- poslanica Mavri Vetranoviću 1556.g. Ribanje i ribarsko prigovaranje
- putopisni ep; ribarska ekloga koja opisuje trodnevnu plovidbu od Starigrada na Hvaru do Šolte
- gl. likovi su ribari Paskoj Debelja i Nikola Zet, gospodin Petar i Mali
- prvo stihovano djelo u hrv. književnosti koje opisuje realno, a ne alegorijsko putovanje
- pisana dvostrukorim. 12-ercima - sastoji se od 3 pjevanja i 1684 stiha
- karakteristike: realistični opisi, slavljenje ljepote baštine - upućeno Jeronimu Bartučeviću
- sadrži bugarštice o kraljeviću Marku i bratu mu Andrijašu, te o Radosavu Siverincu i Vlatku Udinskome
- u djelu Hektorović slavi Marulića
- sadrži narodnu pjesmu: Naš gospodar poljem jizdi
- epsko, narativno djelo koje se žanrovski ne može jednoznačno odrediti
- to je djelo realističan stihovani putopis u dvanaestercima,o kojem izvješćuje pripovjedač eksponiran u naraciju kao sam pisac, kao hvarski plemić Petar Hektorović -putovanje koje opisuje glavni lik i iskazni subjekt spjeva prvo je putovanje u hrv. književnoj kulturi koje ima moderno, a ne alegorijsko značenje: njime se ne želi očistiti duša od grijeha i zaslužiti Božja milost, već se njime želi pokazati da dodir s prirodom oslobađa čovjeka od svakodnevnih briga
- realističan opis, točno navođena topografija puta, vjerno opisani pejsaži
Franjo Trankvil Andreis
(1490 - 1571) – TROGIR
- potpisivao se Parthenius Andronicus Dalmata - Ad optimates Polones admonitio
- stihovi, govori i spisi De laudibus eloquentiae (1518) - dijalozi: De vita privata
Dialogus philosophandumne sit
Ludovik Paschale
(1500-1551)Kotoranin
- okušao se u talijanskom pjesništvu - bio je petrakist
Rime volgari - kanconijer - Ve, 1549 Carmina – Ve, 1551
Mikša Pelegrinović
(oko 1500 - 1562) – HVAR
- napisao poslanicu Sabu Bobaljeviću 1557.g.
Razboj i tužba kralja ugarskoga - pjesma o Mohačkoj bitci - dvostrukorim. 12-erci
- kralj Ljudevit plačnim tonom opisuje svoju propast Jeđupka
- POSTHUMNO
- prva sačuvana maskerata nastala 20-ih godina 16. st; napisana na Hvaru - osmerci, rima abba
- 1599.g. tiskana u Veneciji pod imenom Andrije Čubranovića za kojega Novak kaže da je izmišljen pjesnik
- izvedena u DU 1527.g.
- ima i uvod, a 20 sreća govori pjesnik maskiran u Ciganku - tradicija cingareske
- udara u oči kompozicija Jeđupke; nenametljivo, ali oprezno Ciganka računa na razne tipove susreta, dobro pazi što će i kao će u odnosnom slučaju reći
- raznovrsnošću gospođa i sreća i izborom lica i problema Ciganka otkriva čitavu galeriju likova jednog društva, čitavu lepezu bračnih odnosa i slučajeva, a pogotovo čitav zbir žena i djevojaka iz bogatijih plemićkih i građanskih slojeva
- Ciganka je u prvnom redu i najbolje prikazala sebe, a ne izgubivši pri tom nimalo od svoje životne svježine i duha, ona se kao živa spojnica kreće od jedne gospođe do druge, priča, filozofira, savjetuje i uvjerava
- u tom smislu nježni i autentični ljubavni izljevi u šestoj gospođi kraće verzije ubrajaju autora Jeđupke među najbolje lirike shk
RAFO BOGIŠIĆ ŠESTA GOSPOĐA
- pjesnik otkriva da se pod maskom Ciganke skrivao on i da je zaljubljen u određenu gospođu; time je iskoristio prigodu i rekao sve što mu je na srcu
- pri kraju pjesme, pjesnika su njegove emocije toliko ponijele da smo i mi na Ciganku potpuno zaboravili
- ljubavna izjava izrečena je nenametljivo i postupno; Ciganka je prvo pristupila hvaleći gđu i laskajući joj; zatim je, u prvi čas glumeći nezainteresiranost, upozoravala na jedini gospođine nedostatak: ne uzvraća ljubav onome koji za njom uzdiše; nakon toga se otkriva pjesnik
Matija Grabac
(1503 Istra – 1559 Tubingen)
- Djela i dani (Heziodov spjev)
Antun Vrančić (1504 - 1573) – ŠI
- u Poljskoj je izdao latinske pjesme Otia i Elegiae - na hrv. jez – Molitva, koju složi i govori svaki dan Epistolae – oko 400 pisama
Iter Buda Hadrianopolim – putovanje iz Budima u Drinopolje, putopisni tekst - pastirska igra i ostala pastirska književnost nastala je u renesansi
Marin Držić
(1508 – 1567 Venecija) - DU
- nadimak Vidra
- pastorale i komedije, te tragedija Hekuba, nastale su i izvedene u Dubrovniku u razdoblju od 1548-1559, dakle u periodu od svega 11 godina.
- izgubljeni Pomet izveden je 1548. godine
- jedina njegova tiskana knjiga je Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi (1551.g.), a sadrži mali kanconijer petrarkističkih pjesama, nekoliko prigodnica, Tirenu, Veneru i Adona i Novelu od Stanca
Tirena
- izvedena je 1549. «prid Dvorom», te opet 1551. na piru Vlaha Držića (zajedno sa komedijom Venere i Adon)
- zbog te je drame Držić optužen da je plagirao Vetranovića - njegova najstarija sačuvana drama
- dvostrukorim. 12-erci - pastorala
- neki likovi: Vučeta, Obrad, Ljubenko, Radmio, Ljubmir, vila Tirena, satir, Miljenko, Stojna, Radat, Dragić
- zanimljivo je da se i Radat i Dragić zaljubljuju u vilu, a komičnost situacije proizlazi iz toga što je Radat starac,a Dragić dječak
Venere i Adon
- izvedena 1551.g. na piru Vlaha Držića - zanimljivost je «teatar u teatru» - dvostrukorim. 12-erci
- mitološko-pastoralna igra
- likovi: Venera, Adon, Vukodlak, Kojak, Grubiša, Grubišina mati Vlade Novela od Stanca
- prikazana je 1551. godine na piru Martolice Džamanjića - dvostrukorim. 12-erci
- komedija, farsa
- likovi: Miho, Dživo Pešica, Stanac, Vlaho - u liku Dživa Pešice se skriva Marin Držić Dundo Maroje
- eruditna komedija u pet činova izvedena 1551.g. - u prozi
- najstarija poznata hrvatska prozna drama
- preseljenje scene iz DU u Rim; opis putovanja u Velike Indije
- likovi: Negromant Dugi Nos, sluge Pomet i Popiva, Petrunjela i Bokčilo, student Tripče, Dundo, Maro – Dundov sin, njegova zaručnica Pera, kurtizana Laura
Pjerin
- fragmentarno sačuvana komedija izvedena 1552.g. - imamo samo neke riječi koje je zapisao Đuro Matijašević
- motiv o dvojici braće blizanaca (taj nam je motiv poznat iz Plautove komedije «Menaechmi»)
Skup
- izveden 1555.g. na piru Saba Gajčina - vrelo je Plautova komedija «Aulularija» - u prozi
- likovi: Stari škrtac, njegova kćer Adrijana, Kamilo, Zlatikuma, Dživo, Dobra, Niko, Pjerić
Grižula / Plakir
- izvedena je 1556.g. na piru Vlaha Sorkočevića - pastirska igra u prozi i stihovima
- likovi: Plakir, Kupido, Dijana, vile – mitološki svijet; Dragić, Gruba, Rade, Miona, Omakala, Grižula, Staniša, Vukosava
Tripče de Utolče / Mande
- komedija prevarenog muža, izvedena 1553.g. - bez prvog čina
- radnja se odigrava u Kotoru, Tripčeva žena Mande noću kradom izlazi iz kuće i zabavlja se
Arkulin
- izvedena 1553.g.
- likovi: udovica Ančica Lopuđanka, Arkulin, Viculin, Tripče
- radi se o ženidbi na silu; stari i škrti Arkulin ne želi uzeti djevojku Ančicu za ženu, pa ga natjeraju na ženidbu tako, da jedan čarobnjak u njegovu liku potpiše ženidbeni ugovor, dok Arkulina učini nevidljivim
Džuho Kerpeta
- fragmentarno sačuvana komedija izvedena 1553.g. Hekuba
- nakon dviju zabrana 1558. godine, prikazana je 1559. godine. - prijevod «Ecube» Lodovica Dolcea
- dvostrukorim. 12-erci
- od književnog značenja su nam i urotnička pisma upućena Cosimu Mediciju 1556.g. - to je polemička proza na talijanskom
- njegove komedije igrale su dubrovačke glumačke družine: družina od Bizara (igrala Hekubu), Pomet-družina (igrala je Pometa i Dunda Maroja), Garzarija (izvela Pjerina), Njarnjasi (igrala Skupa i komediju Tripče de Urolče)
Petar Zoranić
(1508 Nin – 1569 Zadar)
Planine
- slične Sannazzarovoj Arcadiji - 1536. dovršeno; 1569. tiskano
- posvećene ninskom kanoniku Matiji Matijeviću
- njegova dva dotadašnja djela Ljubveni lov i Vilenica su izgubljena, a spominje ih u Planinama
- pastirski roman u stihu i prozi
- prvi hrv. roman u prozi s umetnutim stihovima
- sadrži prijevod Petrarkina soneta «Pace non trovo» (Mira ne nahodim) - umetnute su i dvije pripovijetke: pripovijest o Dražniku i Novaku
pripovijest o Ljubidragu i Ljubici - jedan od likova govori stihove iz «Molitve suprotive Turkom» - radnja se odvija kroz sedam dana što ih pastir Zoran provodi na putu
- likovi: Zoran, vila Zoranica, vilenica Dejanira, vila Milošća, biskup Juraj Divinić, sv. Jeronim
- poglavlja npr. Otkude bura ishodi i zač se zove, Zač se grad Nin zove i gdo ga najprvi sazida, Perivoj od Slave i u njem vile: Latinka, Grkinja, Kaldejka i Hrvatica - uzori: Sannazaro, Dante, Ovidije, Vergijije, Petrarca
- stvarni povijesni likovi: biskup Juraj Divinić, sv. Jeronim
Nikola Nalješković
(oko 1510 - 1587) DU
- bavio se književnošću, matematikom i astronomijom
- djelo Dialogo sopra la sfera del mondo (Ve, 1579.g.) je posvetio dubrovačkom senatu - ostavio nam je kanconijer od 178 pjesama, ljubavnih, nabožnih i pokladnih
- pisao je poslanice – preko 30 njih - Pjesni bogoljubne – nabožne pjesme - Pjesni od maskerate – pokladne pjesme
- dramska djela: Komedija I.
- pastirska igra
- proširena ekloga u kojoj zaljubljena i očajna pastira Radata tješi i urazumljuje trijezni prijatelj Ljubmir
- motiv samoubojstva (po Ovidijevoj «Piramu i Tizbi») - Starica – parodira pastoralni svijet
Komedija II.
- mitološka igra
- dramatizacija antičke mitološke priče o Parisovu sudu
- tri božice se natječu oko zlatne jabuke i naklonosti Parisove koji je u djelu Sudac - politički sloj se odnosi na lik suca i njegovu pravednost
Komedija III.
- dramska robinja; vrsta moreške - motiv borbe satira i mladića - motiv zarobljene djevojke - lik starca
Komedija IV. - moreška
- prikazuje šumski bijeg pred gusarima - stotinjak stihova
Komedija V. - farsa
- izvedena je na piru Mara Klančića 1542. godine - prikazuje dubrovačku kuću
- u središtu je gospođa koju vara muž, susjedi ogovaraju, a sluškinje (Maruša i Milica) potkradaju
Komedija VI. - farsa
- isto govori o dubrovačkom braku
- gazdarica doznaje da su u isto vrijeme tri žene trudne s njezinim mužem (Tovjernarica, Godišnjica i Baba)
Komedija VII.
- prava komedija u žanrovskom smislu - 3 čina
- likovi: mladić Maro i njegov prijatelj Frano
sve su komedije u dvostrukorim. 12-ercima i nastale su u 4. i 5. desetljeću 16.stoljeća
- Nalješkovićev prijatelj - umro na Kreti 1553.g.
- Sedam psalama pokornijeh kralja Davida – izdao ih 1549.g. u Ve zajedno sa nizom duhovnih pjesama
- Pričice – niz mudrih rečenica pretočenih u stihove - napisao i dvije uspjele poslanice Nikoli Nalješkoviću
1. iz Stolnog Biograda 1546.g.
2. iz Aleksandrije 1553.g. – posljednja - lirska poezija nije sačuvana
Petar Divinić (oko 1520-1597) ŠI
- slabo poznate nabožne pjesme ostale su u rukopisu - jednu je Petar Lucić unio u svoj «Vrtal»
U pohvalu grada Šibenika
Brne Karnarutić (1520 - 1572) ZADAR
- pisao čistom hrvatskom čakavštinom - jedan od navjestitelja katoličke obnove
- sa M. Držićem bio je rodočelnik hrv. književnog manirizma Vazetje Sigeta grada
- "Zrinijada" - POSTHUMNO - Venecija, 1584.
- posvećeno Jurju Zrinskom
- izvor mu je kronika sudionika bitke, Ferenca Črnka - povijesni ep u 4 dijela pisan dvostrukorim. 12-ercima
- predmet je borba oko Sigeta i junačka smrt hrv. bana Nikole Šubića Zrinskoga 1566.godine
- plemić Petar Fodroci ga je ponovo izdao 1661.g. u sjevernoj Hrvatskoj i posvetio ga praunuku sigetskog junaka Nikoli Zrinskomu
- opjevan je na vergilijanski način, s detaljnim opisima glavnih junaka, s brojnim katalozima vojske, razvedenim opisima mjesta i vremenom i s linearno komponiranom pričom
- to je u hrv. književnosti prvi ep koji je obavio važnu društveno-povijesnu funkciju nacionalnog epa
prvi hrvatski junački ep s temom iz suvremene povijesti Ljubav i smrt Pirama i Tižbe
- POSTHUMNO
- romantična priča u stihu
- pravi naslov je «Izvarsite ljubavi i napokon nemile i nesrićne smrti Pirama i Tižbe» - Venecija, 1585. i 1627.g.
- posvećeno Antunu Vrančiću
- to je povijest nesretnih babilonskih ljubavnika - spjev odnosno priča u stihovima
- 5 libara
- Krnarutićevo Vazetje Sigeta grada nastaje u doba manirizma, Opsida sigecka (Adrijanskoga mora sirena) Petra Zrinskog u razdoblju zrelog baroka, te Vitezovićevo Odiljenje sigecko u doba kasnog baroka, klasicizma i prvih najava prosvjetiteljstva
- dakle u stogodišnjem rasponu od 1584. do 1684. objavljena su tri po obujmu velika djela o sigetskoj bitki, ne računajući manje sastavke usmene narodne književnosti i kraći spjev Trublja slovinska Vladislava Menčetića
- ep na narodnom jeziku se ugleda na antičke autore - u lirici su aktualne poslanice i prigodnice
- ravnopravno religioznoj tematici se pojavljuje i svjetovna - 2 vrste stiha: 8-erac i dr. 12-erac
- na početku 17.st. počinje dominacija 8-erca: 4 + 4 simetrični 5 + 3 asimetrični - dvije vrste dr. 12 erca:
1. dubrovački (južni, lirski) //
//
---/---- ima granicu i u sredini
2. dalmatinski (sjeverni, epski, narativni, marulićevski) ---A // ---B
---A // ---B ---C // ---D ---C // ---D
Na latinskom su pisali: Karlo Pucić Ludovik Crijević Džore Držić Ilija Crijević Jakov Bunić
Ivan Polikarp Severitan Damjan Beneša
Franjo T. Andreis Antun Vrančić Samo na hrvatskom su pisali: Š. Menčetić
M. Vetranović H. Lucić P. Hektorović M. Pelegrinović M. Držić P. Zoranić B. Karnarutić Na talijanskom je pisao: Ludovik Paschale - dramski žanrovi u renesansi: tragedija (Držić)
komedija (Držić)
pastorala (Držić, Nalješković) prikazanja (Vetranović)
mitološka drama (Vetranović)
Renesansna komedija
- razvila se pod utjecajem talijanske novele i latinske komedije (Plaut, Terencije)
- zadržala je tipične likove i situacije iz latinskih komedija (smiješni starac, škrt, zaljubljen u mladu ženu, hvalisavi vojnik, kurtizana, sluge i služavke koji zapliću i raspliću radnju)
- zamršena intriga, ponekad se rješava pomoću prepoznavanja
- omiljeno sredstvo komike je presvlačenje, osobito u odijela drugog spola - po uzoru na klasične drame i ovdje vlada jedinstvo mjesta i vremena - pozornica obično prikazuje trg s kućama glavnih likova
Ep
- epska književnost u stihu, a prvenstveno ep, nastaje u HK u razdoblju humanizma, u drugoj polovici 15., a bit će produktivan tijekom cijelog 16.st.
- pod utjecajem antičke, a zatim latinističke humanističke književnosti i suvremene talijanske književnosti oblikuje se hrv. književnost renesanse
- u tom razdoblju nastaje i stihovana epika na hrv. jeziku, razvijajući se pod utjecajem antičke književnosti (Vergilije)
ep književna vrsta koja u stihu pripovijeda o važnim događajima u društvenom životu zajednice, bilo religioznog bilo povijesnog karaktera
- u hrv. književnosti humanizma i renesanse oblikovale su se ove epske podvrste: a) mitološki ep
b) biblijsko-religiozni ep c) alegorijski ep
d) povijesni ep
- mitološki ep zastupljen je samo jednim djelom: latinskim humanističkim epom Jakova Bunića «De raptu Cerberi»
- biblijsko-religiozni ep bio je produktivan i u latinskoj i u hrv. pisanoj epici latinska: Bunić «De vita et gestis Christi»
Marulić «Davidias»
I. P. Severitan «Solimaida» D. Benešić «De morte Christi»
hrvatska: Marulić «Judita» prvi klasični ep HK - ta podvrsta epa je dominantni žanr hrv. humanizma i renesanse - tematika: biblijska, kršćansko-religiozna
- književni postupci u naraciji preuzeti su iz vergilijanskog epa
- fabula najčešće ima dvostruki smisao: doslovni i alegorijski, koji se uvijek kršćanski pravovjeran
- povijesni ep – teme su iz hrvatske povijesti; žanr će najčešće obrađivati antitursku tematiku i u hrv. će epici biti plodan do kraja 19. pa i u 20.st.
- kraće narativne vrste:
M. Marulić «Istorija od Suzane»
stihovane pripovijetke u kojima se obrađuje ljubavna tematika: to su Ljubav i smrt Pirama i Tizbe (prijevod i preradba Ovidijevih «Metamorfoza») B. Karnarutić i D. Zlatarić
- hrv. knjiž. u ovom razdoblju nije ostvarila ni jedno djelo viteške epike
- renesansna epika je u nasljeđe ostavila 2 dominantna žanra (povijesni ep i biblijsko-religiozni ep) i dva tipa epskih junaka (lik Judite, koji je primjer kršćanske skromnosti, hrabrosti i junaštva, i lik Nikole Šubića Zrinskog, hrabrog i tragičnog borca protiv Turaka koji postaje simbolom antiturske pobune kao i oličenje tragične nacionalne povijesti)
FIGURA U EPU
(na primjeru Marulićeve Judite)
- Marulićevu Juditu možemo svrstati u skupinu književnih tekstova, odn. onakvih narativnih djela u stihu koja nastaju u slijedu antičke književne tradicije te se nazivaju «ep», «epos» ili «spjev», a karakteriziraju ih sljed. obilježja:
1. priča koja je od bitne važnosti za život zajednice u kojoj djelo nastaje
2. distanca, tj. pripovjedač koji onome što se pripovijeda stoji nasuprot, ne ulazeći u radnju
3. pripovijedanje je sjećanje i mišljenje o prošlom 4. oslovljavanje slušateljstva ili čitateljstva
5. jezik epskog djela mora biti živ i jasan, a izlaganje pregledno
6. radnja mora biti napeta, da recipijenta navede na sudjelovanje u pripovjedačevu iskazu 7. opširno prikazivanje svih događaja, koje vodi određenom cilju
8. određena vrsta stiha
- lirska, epska i dramska djela starijih razdoblja europske pa tako i hrv. književnosti stilsku dimenziju svojih tekstova oblikuju raznolikim figurama i tropima, gradeći ih prema pravilima antičke retorike i držeći se uputa o uporabi ornatusa2
- antička retorika razlikovala je – prema sadržaju odn. predmetu – nekoliko vrsta naracije, te je umjetničko pripovijedanje klasificirala ovako:
1. pripovijedanje o događajima
a) historia – pripovijedanje o istinitom b) fabula – pripovijedanje o vjerojatnom 2. pripovijedanje o osobama
SPECIFIČNO RETORIČKO, ODN. ELOKUCIJSKO3 USTROJSTVO KLASIČNOG EPA
- «Ilijada», «Odiseja», «Eneida» u tim su epovima uspostavljene nedvojbene retoričke osobine svakog epskog teksta, profiliran je određeni repertoar tropa i figura koje će se obvezatno pojavljivati u svakom epu i koje će se stoljećima vrlo malo mijenjati, pokazujući u tom pogledu izrazitu konzervativnost
Ustrojstvo:
a) na početku – određenje epske teme
b) invokacija4 kojom pripovjedač uspostavlja izravnu komunikaciju s recipijentom
c) opis glavnog lika, epskog junaka – lik će se predočiti čitatelju prvo u svojem vanjskom obličju (bit će nabrojani dijelovi njegove odjeće, s mnogo epiteta, metafora-simbola, a njegovo junaštvo ili neke druge karakterne osobine bit će recipijentu
2 ornatus = ukras
3 elokucija = okretnost u govoru, rječitost
