Keith Sherwood - Čakre kola života.pdf

Texto

(1)Keith Sherwood. Čakre - kola života Sadržaj Uvod Što ćete naučiti Vi ste energetsko biće Pomoćna polja Psihospiritualna integracija Druga pažnja Razvijanje druge pažnje Prvobitno odvajanje Židovsko-kršćanska tradicija Dvojnost Uzrok našim teš koćama Moj j e život bio nesretan Odrastanje/Sazrijevanje Proučavanje drugih ljudi Osobna odgovornost Maraton Uspon planinom Ja jesam unutar mene Put u nutrinu Cjelovitost Strah i prana Nepostojanje Ego Nepristranost Neustrašivost Ponovni procvat Simbioza Trudnoća Porođaj Rano djetinjstvo Dojenje Obavljanje nužde Uvjetna ljubav Ljutnja Povjerenje Nedužnost Preduvjeti Kočenje protoka Misli i emocije Atmosfera Doživljavanje atmosfera Samousavršavanje Sustavi vjerovanja Plodovi neiskrenosti Samougađanje Hrabrost Uklanjanje straha Jogičko disanje Značajne promjene.

(2) Rezonancija Manje zamjetno djelovanje Je li nam stres neprijatelj? Fizičko tijelo Unutrašnji dijalog BIP-meditacija Unutrašnja lađa Vrhovno svetište Nevidljivi svijet Astralno tijelo Međusobno privlačenje Mentalno tijelo Nepristranost Spiritualno ili uzročno tijelo Čakre Muladhara-čakra Muladhara-meditacija Svadhistana-čakra Svadhistana-meditacija Manipura-čakra Manipurna-meditacija Anahata-čakra Anahata-meditacija Visuddha-čakra Visuddha-meditacija Ajna-centar Ajna-meditacija Sahasrara-čakra Sahasrara-meditacija Terapija preko čakri Sigurnosna opna Tjelesna relaksacija Ustave Vratna ustava Ustava dijafragme Ustava korijena Otvaranja i uravnoteženje rada čakri Prana i čišćenje čakri Aure Privlačenje i odbijanje Morfogenetska polja Veza uma i mozga Jaje Nadiji Disanje trbuhom Prednosti vježbe Hara Hara-disanje Prizvuk Od jina i janga do tantre Jin i jang Pojačavanje protoka Susumna-meditacija Tsing Predaja Pravila svakodnevnog ponašanja i zdravlje Je li stres neprijatelj? Redovitost.

(3) Kemijski odmor Kalorijska pothranjenost Pravilna prehrana Jedimo kako valja Tjelesno vježbanje i zdravlje Očuvanje zdravlja. I. Uvod Svrha je življenja sam život. Johann. Wolfgang. Goethe. Pri proučavanju psihologije čovjeka i zasebno čovjeka valja uzeti u obzir čovjekov energetski sustav zbog njegova utjecaja na psihu i ponaganje čovjeka te odnose medu ljudima. Da bi psihologija bila svrsishodna, čovjeka mora opisati kao cjelovito biće i objasniti njegov stav prema svijetu u kojem živi i prema ljudima s kojima stupa u vezu. Djelomičan je opis neupotrebljiv, kao i djelić gusarske karte, jer čovjeku neće pomoći pronaći zakopano blago. Zakopano je blago, za psihologiju čovjeka, sreća, skladan i uravnotežen život pun ljubavi, povjerenja i osjećaja neizmjerne radosti. Svi smo mi u potrazi za kartom ljudske svijesti što bi nas brzo i djelotvorno dovela do blaga koje se, što svi intuitivno znamo, krije u nama. Nažalost, unatoč svim dostupnim informacijama, mnogi ljudi još nisu pronašli put do sebe. Ne mogu shvatiti kako to da se jednog dana osjećaju dobro a već sutradan loše, kako to da se jednog jutra bude prepuni energije, a sutradan ujutro osjećaju se iscrpljeniji nego prošle večeri. Ne znaju zašto katkad privlače ljude, a zašto im katkad djeluju odbojno, zašto su danas zadovoljni sobom, a već sutra nisu. Jedino nisu iskusili dosljednost, cjelovitost i zadovoljstvo u tim svim osjećajima, mislima, dobrim i lošim raspoloženjima, i nipošto ne uspijevaju, za to naći pravi razlog. CJnatoč važnosti koja se pridaje osjećajima, odnosima medu ljudima i samosvijesti, ni danas ne možemo pojmiti tko smo zapravo i zašto se upravo tako osjećamo, razmišljamo te ponašamo. Više od dvadeset godina proučavao sam čovjeka i njegov energet.ski sustav. Na temelju, istraživanja zaključio sam kako čovjekove teškoće uzrokuju energetski problemi. Misli, osjećaji i ponašanja energetski su doživljaji. Kako biste otkrili tko ste, te zašto se ponašate tako, osjećate i razmišljate, morate poznavati svoj energetski sustav i kako na vas djeluje energija - vaša vlastita, ona drugih ljudi i energetskog polja koje prožima i povezuje cijeli svemir. Što ćete naučiti Ova knjiga treba popuniti praznine standardnih psiholoških modela tanane anatomije čovjeka i poslužiti kao priručnik. U tu svrhu navodim vježbe i tehnike kojima možete povisiti svoju razinu energije, pretvoriti nezdrave frekvencije energije u zdrave, živjeti pomireni sa sobom, održavati skladne odnose s bliskim osobama i multidimenzionalnim.

(4) svijetom u kojemu živite, koji će vas sjediniti s kozmičkim energetskim poljem i sviješću. Sve ljudske teškoće, duhovne, mentalne, emocionalne ili tjelesne prirode uzrokuje stezanje, nesposobnost čovjeka da slobodno zrači energijom zbog prepreka u energetskom sustavu. Ova će vas knjiga naučiti kako da uklonite te prepreke i oslobodite spremišta energije koja su stvorila te zapreke. Ta spremišta energije emocionalne su i mentalne krhotine što ih u djetinjstvu niste mogli preraditi u svojemu energetskom sustavu. Ona su rezultat preopterećenja energijom, velikom boli, strahom ili ljutnjom. Njih su izazvali suviše prijeteći osjećaji ili snažni šokovi. Kad ovladate navedenim tehnikama, moći ćete osloboditi zakrčene putove do spremišta energije. Vježbom će te nezdrave frekvencije energije, koje su zakočene preprekama, moći pretvoriti u zdrave. Kad naučite kako ćete pretvarati energiju, raspolagat ćete s više energije zdrave frekvencije. Ova će vam knjiga objasniti i što je prana. Prana na sanskrtu znači apsolutna energija. Ona se očituje u nekoliko oblika, a nazivaju je ki, chi ili kundalini. Najviše ćemo pažnje posvetiti frekvencijama od kojih se sastoji čovjekovo energetsko polje, a utječu na svijest, odnose među ljudima i na tjelesno zdravlje. Naučit ćete kako se prana kreće vašim tananim energetskim sustavom, da je on sastavljen od čakri (transformatora energije), aura (spremišta energije) i nadija (kanala energije) i kako prana utječe na živčani sustav i fizičko tijelo. Naučit ćete kako prana prelazi s jedne osobe na drugu, kako se može upiti i zadržati u svakoj tvari. Naučit ćete da postoje različite zrake prane koje se mogu usmjeravati prema drugim ljudima te kako one utječu na odnose među ljudima. Ipak, najvrednija spoznaja što je nudi ova knjiga je ta da ćete naučiti izliječiti sebe iscijelivši svoj energetski sustav. Energija je osnova našeg proučavanja, jer upravo energija u mnoštvu svojih oblika određuje tjelesno, emocionalno i mentalno zdravlje čovjeka, te razinu njegove svijesti. Vi ste energetsko biće Prije nego što počnemo, treba znati da svako živo biće nije samo tjelesno biće. Svako je živo biće i energetsko biće. Pojedinac je sustav međuzavisnih energetskih polja što utječu i na okolinu u koju prodiru. Svemir je prožet tim poljima i čovjeka možemo promatrati kao lokalizaciju ili koncentraciju u kozmičkom polju. Taoisti to polje nazivaju tao, budisti brahma. Lokalna polja nisu samo u interakciji s kozmičkim poljem, nego i međusobno ovise jedno o drugomu. Svaku misao, emociju i akciju možemo promatrati kao pražnjenje energije koja isijava iz lokalnog polja, naprimjer osobnoga energetskog polja čovjeka. Žarište iz kojega energija zrači u kozmičko polje osjećamo kaoja. Naše osobno energetsko polje,ja, kao i energetska polja svih drugih ljudi nalaze se u kozmičkom polju i iz njega se napajaju energijom. Ovo objašnjava našu povezanost na nižim razinama. U Bhagavadgiti piše: "Obitavajući u vječnosti, svetac bez naprezanja uživa u blagodatima bljeska koji sija iz beskonačnosti. On osjeća jedinstvo života, sebe vidi u svim bićima, a sva bića u sebi, te o svemu nepristrano sudi.,, Dakle, svi smo mi potekli iz istoga kozmičkog energetskog polja.

(5) koje nas napaja energijom, jer ono je spremište prane i svijesti. Nemoguće je stoga spoznati sebe ako sebe ne poznajemo kao energetska bića, dio kozmičkoga energetskog polja. Imamo iskrivljenu sliku stvarnosti smatramo li se izdvojenima od ostalih, te ako o svemiru razmišljamo u granicama triju dimenzija. Pomoću svijesti, fizičkog tijela i osjeta, koje nosimo kao ogrtač, prikupljamo informacije 0 materijalnom svijetu. Za putovanje po materijalnoj stvarnosti treba nam svijest i fizičko tijelo koje nosimo poput ogrtača. Ali, poistovjeti li se čovjek samo s fizičkim tijelom, sviješću i osjetima, povjerovat će da nije ništa osim toga, pa neće moći spoznati bit svemira i uspostaviti pravi odnos prema njima. Iskrivljujući poimanje stvarnosti, čovjek će poremetiti odnos prema kozmičkom polju i svim ostalim lokalnim poljima unutar njega, uključujući i vlastito. Budući da svi imamo fizičko tijelo i svijest, naizgled samo izdvojene jedinke, ali to je tek privid. Naši osjeti primaju tek maleni dio kozmičkog energetskog polja i vrlo su ograničeni. Istina je malo drukčija: svi smo mi međusobno povezani i dio smo istog bitka. Mi smo lokalizacija unutar kozmičkog energetskog polja i svijesti. Pomoćna polja Naš je organizam sastavljen od niza međusobno povezanih organa. Osobni energetski sustav čovjeka isto se tako sastoji od međusobno povezanih i zavisnih pomoćnih polja. Njima upravljaju organi tananoga energetskog sustava, koje nazivamo čakre. U čakrama i organima tananoga energetskog sustava može nastati poremećaj ili oštećenje. Tad se poremeti i funkcioniranje pomoćnog polja jer energija je blokirana i neujednačene frekvencije, pa se ono steže. Blokade i poremećaji sele u susjedna pomoćna polja te na njih negativno utječu tako da se i ona počnu stezati. Ti su poremećaji uzrok svih mentalnih, emocionalnih i tjelesnih teškoća. Energetske blokade priječe čovjeka da slobodno zrači energijom, pa se ne mole osjećati kao cjelovito biće. Osim toga, poremećaji u tananome energetskom sustavu priječe i dublje razumijevanje drugih ljudi. Čovjek koji pati od poremećaja u tananome energetskom sustavu ne može ostvariti bliske, cjelovite odnose s drugim ljudima, koji bi ga ispunjavali zadovoljstvom. Poremećaji i blokade u pomoćnim poljima ne dopuštaju čovjeku da osjeti svoje prirodno stanje stapanja s kozmičkim poljem. Psihospiritualna integracija Psihospiritualna integracija proces je kojim se liječe nezdrava stanja (bolesna stanja čovjekova energetskog sustava i njegova energetskog polja). Tim se sustavom postiže sklad i uravnoteženost u čovjekovu energetskom polju i organima tananoga energetskog sustava. Krajnji je cilj psihospiritualne integracije razvijanje čovjekove cjelovitosti. Cjelovitost se postiže samoprisjećanjem, sabiranjem 1 stapanjem. Samoprisjećanjem, sabiranjem i stapanjem čovjek spoznaje sve ličnosti koje se u njemu kriju i doživljava ih kao cjelovita ljudska bića. Ma kraju psihospiritualne integracije sve se te zasebne jedinke u njegovoj svijesti stapaju u ja jesam. Ma tom stupnju razvoja čovjek postaje svjestan svega i slobodno zrači energijom iz svih svojih središta moći i svijesti. Čovjek se oporavlja, ponovo osjeća i svjesno doživljava svoje skrivene.

(6) ličnosti kad ukloni energetske prepreke i oslobodi energiju zatomljenu u tananome energetskom sustavu. To je prisjećanje. Mjega slijedi prikupljanje izgubljenih dijelova ličnosti. Prikupljanje se može usporediti sa skupljanjem razasutih dijelova neke cjeline. Jedinstvo je stvaralački proces u toku kojega se od svih prikupljenih dijelova sastavlja cjelina. Stapanje je rezultat prisjećanja i prikupljanja. Stapanjem se postiže psihospiritualna integracija ja jesam postaje kao svoja ličnost. Ja jesam cjelovita je ličnost. Isprva se pojavljuje kao zasebna ličnost koja je duboko zakopana u nesvjesnomu. Tako je, naime, osjeća čovjek koji se počeo prisjećati tko je i prikupljati svoje nesvjesne dijelove. Ja jesam zbir je svih nesvjesnih ličnosti čovjeku koji je uspio prikupiti sve svoje nesvjesne dijelove. Integrirana osoba spoznaje bit ja jesam: kompletna ličnost koju zajednički tvore svi svjesni i nesvjesni dijelovi. Psihospiritualna integracija vraća čovjeka u prirodno stanje cjelovitosti zbog uklanjanja energetskih blokada, otvaranja čakri i omogućavanja njihova uravnoteženog funkcioniranja, te procesa prisjećanja, prikupljanja i stapanja. Kad se postigne integracija, čovjek se osjeća kao cjelovito biće, sjedinjeno s cijelim ostalim svijetom i ponovo osjeća neizmjernu radost. Pravo na neizmjernu radost dano mu je rođenjem... postiže stanje djeteta o kojemu je govorio Isus: " Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstvo božje kao malo dijete, taj sigurno neće ući u nj.„ Druga pažnja Ja jesam, jedinstvo svih ja, svemir doživljava drukčije od svjesnog ja s kojim se poistovjećuje većina ljudi. Ja jesam svijet doživljava subjektivno jer osjeća energetska polja. Ja jesam ne prihvaća samo pojavu, nego i to kako ona utječe na osjećaje, misli i svijest promatrača. Ne doživljava samo njihovu kvalitetu, nego i cjelokupnu mrežu isprepletenih odnosa, oprečnosti, rodova, veze između uzroka i posljedica, osjeća ritam i vibraciju itd. U skladu sa stavom ja jesam prema svijetu, živa i neživa priroda žive na svim razinama svijesti. Sve diše, sve pulsira životom. Duh je prisutan u svakoj stvari i upravo pomoću duha (energetskog polja) ja jesam uspostavlja vezu sa svime u manifestiranom svemiru. Kako bi ja jesam uspostavio vezu s nekim ili nečim, potrebno je da čovjek razvije sposobnost kako bi osjetio energiju koja zrači u obliku polja ili zraka. To postiže razvijanjem druge pažnje. Ljudi doživljavaju svijet na dva načina. Prvi je preko pet osjetila. Informaciju koja pristiže iz materijalne okoline, uključujući i fizičko tijelo, prima jedno ili više osjetila, ona putuje živčanim sustavom do racionalne svijesti, koja je interpretira. Interpretacija ovisi o prethodnom iskustvu i znanju. To nazivamo prvom pažnjom. Glavni su organi njezine spoznaje osjetila i racionalni, analitički um, koji su funkcije svijesti. Njeno primanje svemira je mehaničko i usredotočeno na samog sebe. Kozmologija takvog ja temelji se na svemu što osigurava blagostanje tijela i opstanak. Druga pažnja je pažnja ja jesam, koja svijet doživljava intuitivno srcem. Živčani sustav ne prerađuje informaciju nego je prima. Prerađuje je tanani energetski sustav (čakre, aure, nadiji ) koji svijet doživljava energetski, osjećajući energetska polja. Energetska su polja interdimenzionalna pa stoga nisu ograničena ni prostorom ni.

(7) vremenom. CJmjesto da prodiranje temelji na prošlim iskustvima, druga pažnja doživljava svemir neposredno. Prva pažnja sve promatra u kontekstu uzroka i posljedica. Sebe smještava u trodimenzionalni svijet organiziran oko linearnog protoka vremena. Za prvu pažnju svemir je uređen i predvidljiv, nalik je na veliki stroj koji se pokreće u skladu s racionalnim matematičkim zakonima. Sjećajući se prošlosti i poznavajući sadašnjost, predviđa budućnost. Druga pažnja, pak, doživljava svemir kao nedjeljivu, dinamičnu cjelinu, načinjenu od bezbroj dimenzija, koje interpenetriraju jedna drugu i nisu podložne toku vremena, koje se jedino i mogu definirati u kontekstu neprekidno promijenjenih odnosa. Druga pažnja zahtijeva potpuno sudjelovanje, a to znači osjetiti, iskusiti i dotaći svijet koji tad prodire u nju i djeluje neprestano na nju. Poznati izraz bili dirnut objasnit će vam što razumijevam njime. Razviti drugu pažnju znači razviti sposobnost da na vas djeluje, da vas potakne i prožme događaj tako da u njemu sudjelujete na svim razinama kauzalnosti. Najlakše ćete shvatiti što je druga pažnja ako je ilustriramo analogijom holograma. Prva pažnja temelji se na razdvajanju i promatranju pojava, dok ih druga sažima u nihovoj cjelovitosti. Njezin je svemir kao hologram "... spleten ili zaogrnut... odnosno, svaki njegov dio, na određenom smislu, sadrži cjelinu. Obasja li se bilo koji djelić holograma, pred vašim će očima zabljesnuti cijela slika,,. Druga pažnja cjelinu vidi u svakom djeliću i svaki djelić u cjelini. Druga pažnja promatra svijet intuitivno pa su za nju "duh i materija međuzavisne i povezane... Obje zaogrću projekcije više stvarnosti Naša urođena druga sposobnost, pažnja, svoj unutrašnji i vanjski svijet promatra intuitivno, srcem i nesvjesnim. Možemo je usporediti s prozorom kroz koji ja jesam promatra i doživljava manifestni svijet. Cisteći prozor i uklanjajući prepreke koje nam zaklanjaju vidik, razvijamo drugu pažnju, jer tako ja jesam ima jasan pogled na sva zbivanja. Razvijanje druge pažnje i uklanjanje prepreka koje zaklanjaju vidik, koje se nalaze u vidokrugu, nužno je u procesu psihospiritualne integracije kako bi ja jesam moglo izroniti na površinu.. II. Razvijanje druge pažnje Ratnici se pripremaju za osvještenje, a osvijeste se tek kad se liše samoljublja. Carlos Castaneda U ovome je poglavlju opisana metoda razvijanja druge pažnje u toku tjedne serije vježbi, pažnje ja jesam koja svijet doživljava intuitivno, srcem. Drugu pažnju možete razviti tek kad se udaljite mentalno, emocionalno i tjelesno od svih svojih postupaka, te kad počnete promatrati što činite. To se naziva provjera. Cl ovoj ćete seriji vježbi naučiti kako da se provjerite, a zatim i to da svijet doživite preko druge pažnje. U toku provjere morate se.

(8) ponašati kao liječnik, biti trijezni i nepristrani te samo promatrati aktivnost kojom se bavite. Vježbama iz ovog poglavlja ispitat ćete se na tjelesnoj, emocionalnoj i mentalnoj razini. Prvoga ćete se dana koristiti svojom nedavno snimljenom fotografijom, koja će vam poslužiti i u toku vježbe trećega i četvrtoga dana, a petoga dana bit će vam potrebna fotografija iz pubertetskoga razdoblja vašeg života i iz djetinjstva. Prije nego što počnete vježbati, izaberite fotografije. Poželjno je da ste na fotografiji sami i da je snimljeno cijelo tijelo. Prvi dan Zauzmite udoban sjedeći položaj i počnite proučavati svoju najnoviju fotografiju. Počnite s provjerom tijela. Potražite napete i stegnute dijelove tijela, jer ovdje skupljate bol, strah ili ljutnju. Postavljajte sebi pitanja. Predlažem vam da pitanja napišete na papir te pribilježite odgovore koji vam padaju na um tako ih možete poslije pročitati opet. Zapitajte se: djeluje li osoba sa slike opušteno ili napeto, ponaša li se prirodno ili njegove kretnje i položaj govore u prilog tome da nešto prikriva. Budite precizni i zabilježite sva područja koja vam se ne čine otvorena ili opuštena. Što se tiče emocija, obratite pažnju na osjećaje osobe s fotografije: je li sretna ili tužna, zadovoljna ili nezadovoljna? Kakve osjećaje izražava? Zapitajte se izražava li ta osoba svoje osjećaje iskreno li ih preuveličava i ne izražava primjereno. Zatim, sviđa li vam se izraz na njezinu licu? Ako vam se ne sviđa, upitajte se zašto. Napokon, posvetite se mentalnome i, dok proučavate sliku, nastojte odrediti misli osobe sa slike. Neka njezine misli postanu vaše. Zapitajte se jeste li nalik na tu osobu, o čemu biste razmišljali i biste li uopće išta mislili. Možda bi vaša svijest bila posvema bistra. Ako ne, verbalizirajte misli osobe i nekoliko trenutaka slijedite njezine misli. Pošto ste nekoliko minuta proučavali sliku, zapišite pitanja i odgovore za daljne proučavanje, pa se istim tim načinom počnite ispitivati i na slikama iz puberteta i djetinjstva. Pošto ste završili, ispružite se na ravnoj površini tako da vam ruke budu ispružene uz tijelo. Nastavite vježbom provjeravajući trenutno tjelesno, emocionalno i mentalno stanje. Zatim počnite duboko disati kroz nos opuštenim i ujednačenim ritmom. Kad budete pripravni, posvetite pažnju stopalima; udahnite i stegnite mišiće stopala što jače možete. Zadržite dah tri sekunde. Nakon tri sekunde, izdahnite i opustite mišiće stopala. Ponovo udahnite duboko i ponovite isti postupak, ali ovaj put s mišićima članaka i listova noge. Nastavite ponavljati vježbu s bokovima, stražnjicom, zdjelicom, srednjim i gornjim dijelom trbuha, grudima i ramenima, vratom, rukama i dlanovima. Nakon toga, stegnite mišiće lica i zadržite ih u tom položaju slijedeće tri sekunde. Nakon tri sekunde opustite ih i izdahnite. Otvorite usta, isplazite jezik i što više rastegnite mišiće lica; zadržite dah tri sekunde, a zatim opustite mišiće lica Da biste dovršili vježbe prvog dana, stegnite čitavo tijelo (ovaj put stegnuvši i mišiće lica) i zadržite dah. Nakon tri sekunde snažno izdahnite zrak kroz nos i naglo opustite sve mišiće tijela. Obratite pažnju na svoje fizičko tijelo i provjerite kako se osjeća. Obratite pažnju na tanane vibracije i energiju koje njima protiču. Potražite područja napetosti ili stegnutosti. Potražite područja koja su otupljena, koja naizgled nemaju nikakvih emocija. Zatim pažnju posvetite.

(9) svojim emocijama, promatrajte kako se šire, ali ne prepuštajte se nijednoj od njih, nego ih samo ispitajte. Upitajte se: što osjećam, gdje su smješteni ti osjećaji? Opirem li im se ili oni slobodno teku mojim tijelom? Jesam li ih dobro procijenio; ako jesam, kakav sam sud donio? Provjerite svoju svijest obraćajući pažnju na, spontane slike što se pojavljuju. Distancirajte se od svojih misli. Nemojte ih kontrolirati; jednostavno ih promatrajte. Nastavite i dalje imati ulogu promatrača i ispitajte svoje tjelesno, emotivno i mentalno stanje da ga ne pokušavate promijeniti. Provjeravajte sve svoje razine slijedećih deset minuta ili sve dotle dok ne budete zadovoljni. Zatim otvorite oči. Osjetit ćete se budni, potpuno opušteni i bolje no prije. Drugi dan Ponovite vježbu stezanja i opuštanja koju ste naučili prvi dan. Zatim, umjesto da promatrate svoje stanje, stvorite u svijesti sliku kako ustajete i hodate deset koraka od svojeg tijela. Važno je da vam pri tom sva osjetila budu budna, tako da sebe vidite kako hodate i da tu radnju osjetite na tjelesnomu, emocionalnomu i mentalnom planu. Pošto ste prešli deset koraka, polagano se okrenite, vratite se natrag i ležite u svoje tijelo. Ne zaboravite da je ostati promatrač važnije od doživljaja što ste se prošetali i vratili natrag. Ne povodite se za tim doživljajem. Samo nastavite na tjelesnomu, emocionalnomu i mentalnom planu provjeravati osobu koja hoda. Pošto ste legli u svoje tijelo, opustite se slijedećih deset minuta. Kad se osjetite zadovoljno, otvorite oči. Osjetit ćete se budni, posve opušteni i bolje nego prije. Treći dan Za vježbu trećeg dana bit će vam potrebna fotografija snimljena nedavno, a izvodite je u sjedećem položaju. Fotografiju stavite ispred sebe tako da je možete jasno vidjeti a da pritom ne pomičete glavu. Kad ste postavili sliku ispred sebe, zatvorite oči i počnite duboko i ritmički disati kroz nos sve dok se ne opustite. Posvetite pažnju prstima stopala. Obratite li na njih pažnju samo nekoliko časaka, osjetit ćete kako vas žare. Osjetit ćete vibracije u prstima stopala, koje nastaju cirkulacijom. Osjetite kako se vibracije šire stopalima i osjetite kako vam se stopala opuštaju. Nastavite istom vježbom obraćajući pažnju na članke. Obraćajte pažnju na njih tako dugo dok ne osjetite kako vas počinju žariti i opuštati se. Pomoći će vam pritom zamislite li sliku da masirate i milujete članke nogu. Tom se vizualizacijom možete koristiti za svaki dio tijela za koji smatrate da će mu činiti dobro. Nastavite proces tjelesne relaksacije posvećujući pažnju listovima noge. Posvetite se zatim koljenima. Osjetite kako se žarenje širi od koljena do bedara. Obraćajte pažnju na bedra sve dok se sasvim ne opuste. Ponovite isto s bokovima, stražnjicom, zdjelicom, donjim dijelom trbuha i križima, gornjim trbuhom i srednjim dijelom leda. Zatim osjetite žarenje u grudima i ramenima. Pošto opustite ramena, pažnju usredotočite na prste. Nastavite opuštati prste, dianove, zglobove, podlaktice, laktove i nadlaktice; onda pažinju posvetite vratu i grlu. Za iice nužna je osobita pažnja. Mnogi ljudi emocionalnu napetost gomilaju u mišićima lica. Počnilte s vilicom, zatim prijeđite.

(10) na bradu, usne, obraze, nos, uši, oči, čelo: osjetite kako se žarenje uspinje potiljkom te napokon osjetite kako se cijelo tjeme žari i opušta. Kad ste tako postali svjesni svoga tijela, otvorite oči, ali ne sasvim i nemojte posve izoštriti pogled. Gledajte sliku ispred sebe. Ponovite tu vježbu s osobom sa slike. Počnite s prstima njezinih stopala i potražite vibraciju. Zatim prijeđite na stopala i napokon na cijelo tijelo kako biste osjetili vibraciju u svakom dijelu njezina tijela; osjetite kako se opušta tijelo osobe sa slike. Pošto ste završili, zatvorite oč i opuštajte se deset minuta. Kad osjetite zadovoljstvo, opet otvorite oči. Osjetit ćete se budni, posve opušteni i bolje no prije. Četvrti dan Vježbu četvrtog dana počnite u sjedećem položaju, a fotografiju kojom ste se koristili trećeg dana stavite ispred sebe. Zatvorite oči ritmički dišite kroz nos sve dok se ne opustite. Otvorite oči na trenutak, nemojte nikamo usredotočiti pogled i brojite do tri dok gledate fotografiju ispred sebe. Zatim brzo zatvorite oči i mentalno vizualizirajte fotografiju 20 sekundi. Taj postupak ponovite još dvaput. Nakon trećeg ponavljanja otvorite oči ponovo pogledajte sliku, ali ovaj put obratite pažnju na emocije koje izražava osoba sa slike. Opet zatvorite oči neka budu sklopljene još 20 sekundi. Vizualizirajte fotografiju, ali ovaj put idemo korak dalje. Saživite se s osobom sa slike i provjerite je na emocionalnom planu tako da osjetite njezine emocije. Ponovite to ispitivanje još dvaput. Nakon trećeg ponavljanja otvorite oči, pogledajte fotografiju i osjetite mentalno stanje osobe sa slike. Izbrojite do tri, ponovo sklopite oči, a zatim vizualizirajte i saživite se s mentalnim stanjem osobe sa slike. Taj postupak ponovite još dvaput po dvadeset sekundi. Nakon trećeg ponavljanja, zatvorite oči i opuštajte se slijedećih deset minuta. Kad otvorite oči, bit ćete budni, opušteni i osjećat ćete se bolje nego prije. Peti dan Petog dana ponovite vježbe koje ste naučili četvrtog dana, ali koristeći pritom sliku iz djetinjstva i puberteta. Šesti dan Šestoga dana počnite vježbati zauzevši sjedeći položaj ispred zrcala. Nemate li zrcalo u kojem možete vidjeti cijelo tijelo, uzmite najveće zrcalo koje imate kod kuće. Sjednite na dva metra udaljenosti od zrcala. Ponovite vježbu osvještavanja, koju ste radili trećeg dana. Pošto ste završili, ponovite vježbu vizualizacije, koju ste naučili četvrtog dana, ali tako da umjesto svoje fotografije gledate vlastiti odraz u zrcalu. Trajanje vježbe produžite na 40 minuta. Kad ste završili, opuštajte se deset minuta. Onda otvorite oči. Osjetit ćete se budni, posve opušteni i bolje nego prije. Sedmi dan Sedmog dana ponovite sve vježbe koje ste naučili u toku prošlih šest dana. Zauzmite udoban sjedeći položaj. Sklopite oči i duboko.

(11) ritmički dišite kroz nos sve dok se ne opustite. Sjedite spokojno u tom položaju dišući tako slijedećih deset minuta. Ponovite vježbu osvještavanja, koju ste naučili trećeg dana. Zatim se provjerite na tjelesnomu, mentalnomu i emocionalnom planu. Ostanite pritom distancirani. Promatrajte se objektivno kao što kritičar ocjenjuje glumca u kazalištu. Dopustite glumcu da ustane i pođe u šetnju. Ovo je stvarna šetnja, a ne vizualizacija. Poistovjetite se s glumcem, tako da osjetite sve što on doživljava na tjelesnomu, emocionalnomu i mentalnom planu dok hoda. U tom stanju svijesti hodajte 20 minuta i provjeravajte glumca. Kad se vratite na svoje mjesto poslije 20 minuta, opuštajte se pet minuta i vratite se u svoje stanje svijesti zatvorenih očiju, dišući duboko i ritmički kroz nos. Kad otvorite oči, osjetit ćete se budni, posve opušteni i bolje nego prije. Ako ste se u toku šetnje temeljito ispitali i ostali distancirani, shvatit ćete što razumijevam pod pojmom druga pažnja. To je sasvim novo stanje svijesti i nov način gledanja na svijet. Drugu pažnju morate razviti jer u protivnome nećete moći potpuno doživjeti svijet tako da neprestano osjećate neizmjernu radost, što je i cilj psihospiritualne integracije. Ako drugu pažnju niste uspjeli razviti u toku prvog tjedna, ponovite ove iste vježbe dvaput sljedećeg tjedna. Ne uspije li vam ni tad, ponovite opet cijeli program. Ponavljajte te iste vježbe sve dok ne razvijete drugu pažnju. To je veoma važno jer ja jesam preko druge pažnje uspostavlja vezu sa svime u manifestiranom svemiru. Preko druge pažnje povezano je ja jesam s kozmičkim energetskim poljem i osobnim poljima unutar njega. Kao što kaže Jung: "... spoznajemo sebe samospoznajom i... Tako se budi svijest koja više nije zatočena u trivijalnome, hipersenzitivnom svijetu ega, nego slobodno sudjeluje u svijetu objektivnih interesa. Ta proširena svijest više nema ništa zajedničkoga s ranjivim, egoističnim naramkom osobnih želja, strahova, nada i ambicija koje moraju biti kompenzirane ili preplavljene nesvjesnim oprečnim težnjama. Takva svijest uspostavlja vezu sa svijetom stvari, a čovjeku omogućava da ostvari apsolutno povezano i neraskidivo sjedinjenje sa svijetom.,,. III. Prvobitno odvajanje Naša sistemska zaslijepljenost tek je posljedica predrasude da Bog živi izvan čovjeka. C. G. Jung Prema židovsko-kršćanskom nazoru čovjek je nesavršeno biće koje se može odvojiti od kozmičkog polja. Postavke psihospiritualne integracije suprotne su toj tvrdnji. Tehnike psihospiritualne integracije namijenjene su uklanjanju toga lažnog osjećaja odvojenosti, koji čovjeka priječi da se svjesno osjeti povezan s kozmičkim poljem i da uživa neizmjernu radost stapanja s njim..

(12) Najoštrija razlika između ortodoksnog kršćanstva i židovske vjere te psihospiritualne integracije u tome je da i kršćanstvo i Zidovi vjeruju kako se čovjek rađa izdvojen (zbog istočnoga grijeha), te da se čak i nakon obraćenja još može odvojiti od kozmičkoga energetskog polja i svijesti ako griješi, i da je tada duhovno mrtav. Integracija ne prihvaća prvobitnu odvojenost čovjeka, ni odvojenost kao objektivnu istinu, lako čovjek svjesno ne doživljava svoj unutrašnji život, te ponavlja postupke koji ga samo udaljavaju od njega, na nesvjesnoj razini on se nikad nije niti se ikad može odvojiti od kozmičkog polja. Vjerovao ili ne, on postoji unutar kozmičkog polja, bez obzira na to osjećao li on to svjesno ili ne. On je oduvijek bio i oduvijek će biti u Tau, Brahmi i svijesti Krista, kako to formuliraju kršćani. Na nesvjesnoj razini on neprekidno osjeća i komunicira s kozmičkim poljem iz kojega se i napaja energijom. Svaki čovjek postoji unutar polja i prima njegove blagodati baš kao i Isus iii svaki prosvijećeni učitelj. Razlika je u tome što prosvijećeni učitelj doživljava svoje stapanje s kozmičkim poljem na svjesnoj i nesvjesnoj razini. Oslobodio se iluzije da je zaista samo ono što postoji u materijalnom svijetu. Spoznao je tko je u odnosu prema kozmičkom energetskom polju i svijesti što ga prožima jer neposredno osjeća kozmičko polje i sve - kozmičku svijest koja krijepi polje. Svjesno osjeća kozmičko polje jer više se ne poistovjećuje samo sa svojom sviješću i tjelesnim osjetima. Umjesto toga, sabirući sve dijelove svoje ličnosti, stapa ih u ja jesam - sintezu svih ja i preko ja jesam uspostavlja pravi odnos sa svim i onim što je sadržano unutar svega. -. Zidovsko-kršćanska tradicija. J*. Temelje zapadne filozofije postavili su židovski učenjaci i teolozi. Prema židovskoj predaji, Židovi su izabrani Božji narod, odvojili su se od Boga te se razlikuju od svoje braće jer svojstvena im je izdvojenost. Te su ideje pridonijele institucionalizaciji odvojenosti. Zidovi su morali ugoditi ljubomornome i strogom Bogu. U knjizi Izaije prorok kori, kudi djecu Izraela. Govori im: "Svojom ste se izopačenošću udaljili i od sebe i od Boga, vaši grijesi pomračili su njegovo lice, tako da vas više čuti ne može,, i ponovo u Levitskom zakoniku Bog govori riječima proroka: "Obećao sam vam da ćete naslijediti njihovu zemlju i postati njezini vlasnici, vlasnici zemlje kojom teče med i mlijeko; ja, vaš gospod Bog koji vas je izdvojio od ostalih ljudi,,. lako je Isus propovijedao da je svaki čovjek njemu nalik i da se može obraćati Ocu (kozmičkomu energetskom polju i svijesti) predajući se Duhu Svetomu, stroga i dogmatska kršćanska teologija pridavala je veću važnost formi nego duhu Isusova učenja. Kao i farizeji prije njih, kršćanski su teolozi - dijelom i zato što su prihvatili Aristotelovo učenje - počeli propovijedati da se čovjek rada koa podvojeno biće. Apostol Pavao govori u poslanici Galaćanima: "Živite po Duhu pa sigurno nećete udovoljavati požudi tijela, jer tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela: to se dvoje međusobno protivi,,. Tim su se, a i mnogim drugim izrekama stoljećima koristili svećenici kako bi potkrijepili tvrdnju da čovjek stoji izvan kozmičkog polja i da prebiva u stanju odvojenosti gdje je sve ili ja ili drugi. Kršćanstvo nas uči da čovjek u prvobitnom stanju (rajskom vrtu) nije bio podvojen i da je osjetio jedinstvo života na temelju vezanosti za Boga. Ali.

(13) grijehom (na grčkome grijeh znači separacija) čovjek postaje rascjepkan i gubi osjećaj jedinstva. Za svakoga je kršćanina Isus branitelj koji se kod Oca zalaže za iskupljenje posrnuloga ljudskog roda, on je most između Duha (Oca) i tijela (ljudskog roda). Zahvaljujući' Isusu koji postaje Krist, ja jesam, i njegovoj ulozi posrednika, ljudskom je rodu ponovo dostupan Otac, sve. Vezu s ocem izgubili su nakon Adamova grijeha. Zahvaljujući Isusu, čovjek ponovol postaje cjelovit jer dostupni su mu tanani svjetovi, a put do njih prokrčio je Isus svojim osobitim odnosom prema ocu. Kao što je Isus rekao svojim učenicima: "... nitko ne zna tko, je Sin, i nitko ne zna tko je Otac, nego, onaj komu Sin htjedne objaviti... Budući da su mu dostupni unutrašnji svjetovi, kršćanin zna stoje izgubio Adamovim izgonom iz raja. Za kršćanina Isus je arhetip nerascijepljena čovjeka. Čovjeka stopljena s kozmičkim poljem, svim. Isus je postao Krist, pomazan, razbivši iluziju Maja (o rascjepkanosti). Postavši cjelovit, iskusio je pomazivanje pranom što nesmetano teče tijelima onih koji su se probili iz podvojenosti u ja jesam. Dvojnost Doktrina odvojenosti, koja je temelj ortodoksne teologije i uzrok mnogih nerazumijevanja i nepotrebnih patnji, osnova je i ortodoksne psihologije. Ortodoksna psihologija gradi svoje stavove na Newtonovu i kartuzijanskom učenju daje odvojenost prirodno stanje čovjeka. Ni kršćanska Crkva koja svoje učenje temelji na Aristotelu, ni ortodoksna psihologija koja se u svojim istraživanjima i doktrini isuviše povodi za empirijskim dokazima, ne mogu čovjeka sagledati kao cjelovito, multidimenzionalno biće. Budući daje svoju tradiciju gradila na Aristotelu, Sokratu i Platonu, Crkva je čovjeka promatrala samo u kontekstu njegove dvojnosti. Prema Platonu, čovjeka stalno razdiru dva oprečna aspekta njegovo prirode - podlost i plemenitost. Između te dvije suprotstavljene krajnosti nalazio se element duge timos (element hrabrosti), koji spaja plemenite težnje svijesti s ljudskim animalnim tjelesnim žudnjama. Platon je svojim učenjem nastojao objasniti tu urođenu podvojenost svojstvenu čovjeku, a Aristotel je nadopunio, Platonovo učenje. Ali i za nj je čovjek bio podvojen. Aristotel bi svoje učenike poučavao da se čovjek hrabrošću poistovjećuje s plemenitošću svojeg karaktera i izdiže se iznad niskosti. Taj oblik hrabrosti nužno za sobom povlači potiskivanje onih elemenata u svoje prirode koje smatra niskima. On ih odbacuje, i umjesto da ih uklopi u svoju ličnost, on sudi i osuđuje te oni postaju drugi unutar njega sama. Prema Aristotelu, hvalevrijedne osobine moraju nadvladati one koje su dostojne prezira. Ta je Aristotelova podvojenost postala dio kršćanstva i racionalizma koji su udarili temelje modernoj znanosti i psihologiji. Drugi su neželjeni, nevoljeni dijelovi ličnosti koji leže duboko zakopani u nesvjesnom dijelu neintegrirane osobe. To su maleni zli dusi što su ih najprije odbacili roditelji, a zatim i dijete, koje se radije odreklo dijela sebe kako ne bi izgubio ljubav i spone s roditeljima. Upravo se tih drugih unutar nesvjesnoga moramo prisjetiti, moramo ih sabrati i stopiti kako jedne s drugima tako i sa svjesnim dijelom naše ličnosti..

(14) Newton i njegovi suvremenici, osobito Descartes, utemeljitelji moderne znanosti Zapada, zapadni su svijet bacili u naručje racionalizma i materijalizma. Racionalizam i materijalizam pobijedili su srednjovjekovno shvaćanje svijeta, lako je trpjelo pod teologijom što je propovijedala podvojenost, ono se oslanjalo na intuiciju i vjeru. Osim toga, u srednjem je vijeku Bog još bio u središtu svemira i pretežno agrarno stanovništvo još je slijedilo primjer svojih najstarijih predaka koji su život nalazili u svakoj stvari i subjektivno doživljavali stvarnost. Srednjovjekovnome je čovjeku, sve osim njega, bilo odraz Boga (i još je bio sjedinjen s kozmičkim energetskim poljem i sviješću). Ali Newton, Descartes i njihovi suvremenici, prethodnici znanstvene revolucije, istisnuli su Boga iz središta Sunčeva sustava. Cjelina je rascjepkana, organsko postaje mehaničko. Svemir promatraju kao veliki stroj, koji je Bog pustio u pogon, a zatim ga napustio. Zahvaljujući Descartesu, znanstveni pristup postaje analitički i temelji se na izvođenju zaključaka. Prirodu je dijelio u podatne djeliće i podrobno ih analizirao kako bi otkrio njihovu pravu narav. Dakako, u tome mehaničkom svemiru mjesta nije bilo za jedinstvo, kozmičko polje, duh, pa ni za mogućnost postojanja sveopće, vladajuće svrhe ili namjene u korijenu toga fenomeničkog svemira. Ni izvan samog svemira nije moglo postojati ništa što se ne bi moglo izmjeriti ili izvagati. Sve izvan materijalne stvarnosti tumačilo se kao halucinacija ili tek let na krilima mašte, kojom je mogla biti ponesena samo neobuzdana ili primitivna svijest. Znanost Descartesa, Newtona i njihovih suvremenika rascijepila je svijet. Odbila je da na nj gleda ekološki, kao na sjedinjeno polje. S vremenom, vanjska je rascijepljenost vodila unutrašnjoj. Uzdrman je i nazor da čovjek postoji unutar polja sveprisutnog Boga. Čovjek je postao izdvojeno mehaničko biće, stroj koji živi u svemiru nastanjenom drugim strojevima, koji se može proučavati izvan konteksta svoje okoline. Zanemarena je duhovna strana čovjeka, a ruglu je izvrgnut unutrašnji svijet. Čovjek je kao i svijet postao rascjepkan, podvojen protivno vlastitoj prirodi. Freud i mnogi njegovi suvremenici prihvatili su podvojenost čovjeka. Čovjekovu svijest podijelili su na id, ego i superego, koji žive u stalnome međusobnom sukobu. Svojom su teorijom označili konačni trijumf razuma nad intuicijom, podvojenosti nad cjelovitošću, čovjeka su odvojili od izvora njegove duševne hrane - kozmičkoga energetskog polja i svijesti. U skladu s tim Nietzscheova smjela izjava "Bog je mrtav,, i Marxove optužbe religije nadvladale su tisućljetno intuitivno znanje i iskustvo: poučavale su da je čovjek - kako više nije povezan s kozmičkim energetskim poljem i sviješću - postao stroj, doduše čudesan ali ipak konačan, smrtan i usamljen, jer više mu nisu bile dostupne više sfere. Po Freudu, čovjekova potreba da osjeti višu svijest i postigne integraciju bila je tek infantilna želja za povratkom u prenatalno stanje. Budući da Freud nije prepoznao kako je to zapravo čovjekov vapaj za cjelovitošću i samoostvarenjem, osudio je čovjeka na nepotpunu spoznaju o sebi. Razum je pobijedio intuiciju, čovjekov je unutrašnji život potopio hladni analitički razum i logika. Slijedeći tu filozofiju, ni kršćanstvo ni ortodoksna psihologija čovjeku nisu pomogle da pronađe put do sebe, do spokojstva. Oni radije umiruju i daju lažne nade, tako da čovjeka otupe na bol i strah koji vreba na njih iz dubine njihova bića..

(15) IV. Uzrok našim teškoćama ...U dubinu, onamo ponirati moram. Ondje je vječni mir. Henrik lbsen Iako je svaki čovjek objektivno stopljen s kozmičkim poljem, svjesni osjećaj sjedinjenja više ne postoji kod većine ljudi zbog poremećaja u njihovu osobnom energetskom polju. Kad je poremećeno osobno energetsko polje čovjeka duže razdoblje, on će zaboraviti prvobitno stanje sjedinjenja koje je iskusio u ranom djetinjstvu i svjesno će osjećati samo izdvojenost i popratnu egzistencijalnu bol. Nažalost, tako se danas osjeća većina ljudi. Mnogi ljudi još nisu svjesni da se uzrok svake teškoće krije u raspodjeli energije. Nisu svjesni toga da, žele li riješiti svoje teškoće i postići životne ciljeve, moraju promijeniti kvantitetu i kvalitetu energije koja protiče njihovim tananim energetskim sustavom, te da moraju promijeniti svoj stav prema energetskom polju što ih okružuje i prožima. Proučio sam i ovladao korištenjem i transmutacijom energije i zapanjilo me s koliko nerazumijevanja i nemoći ljudi pristupaju energiji. Mnogima ne uspjeva promijeniti i razviti svoju ličnost, jer ne shvaćaju da su njihove teškoće uzrokovane poremećajima u tananome energetskom sustavu i osobnomu energetskom polju. Čak i kad spoznaju to, na raspolaganju im nije oruđe kojim bi otklonili glavni kvar u svojemu energetskom sustavu. Moj j'e život bio nesretan Veliki sam dio života posvetio proučavanju energije, ali isprva ne iz altruističkih pobuda... Vrlo se malo ljudi počinje baviti psihospiritualnom integracijom iz pravih razloga; ja sam se njome počeo baviti zato što sam, kao i većina ljudi, bio nesretan. Najveći dio proveo sam pokušavajući pronaći uzrok tom stanju, umjesto da sam uživao u životu. Zbog toga sam veoma patio, jer sebe sam sjekao na dijelove, te sam nastojao spoznati sebe upoznajući zasebno svaki svoj dio. Tako sam živio u pogrešnom uvjerenju da ću saznati tko sam i koji je smisao mojeg života. Moj se problem, kako sam saznao poslije, nije sastojao u tome što nisam znao tko sam. Osnovni je problem bio što sam sam sebi postavio to pitanje. Na pitanje "tko sam to ja,, se ne može odgovoriti jer ono vodi k mučnome, napornome i nemilome daljnjem odvajanju i unutrašnjem razdoru. Kako sam saznao poslije, to sam pitanje postavio sebi kako bih izbjegao bol pri susretu s drugima koji su se krili u mojoj nutrini... malenim, zlim dusima koji vrebaju iz mojega nesvjesnoga. Umjesto da sam sebi olakšavao patnje, izbjegavao sam te druge, pa sam tako sve više patio. Katkad je bol bila tako jaka da se nisam mogao prisjetiti ni onog razdoblja svog života, kad je nisam osjećao. Želja da spoznam sebe, riješim unutrašnje konflikte, ublažim bol te dosegnem barem prividni mir i sklad, nagnala me da proučim svoj tanani energetski sustav. Postupno sam naučio načela psihospiritualne.

(16) integracije, pa sam se prisjetio i sabrao dotad izgubljene i neželjene dijelove svoje ličnosti. Kako sam počeo prikupljati druge koji su bili zakopani u mojoj nutrini, postao sam sretniji i uspješniji. Promijenio sam sebe i oslobodio energiju zatočenu u sustavu o kojemu govorim u ovoj knjizi, sustavu što ga nazivam psihospiritualna integracija, a spoznao sam ga iz nužnosti i potrebe da shvatim i integriram naizgled nespojive dijelove moje ličnosti. Odrastanje/Sazrijevanje Bio sam vrlo osjetljivo dijete. Kako sam patio i zbog svoje rascjepkanosti, tako sam jednostavno bio bombardiran energijom koja je isijavala iz energetskih polja drugih ljudi u obliku misli, osjećaja i tjelesnih senzacija, a toga nisam bio svjestan. Ako sam bio uz čovjeka, svijest kojega je bila ispunjena crnim mislima, upio bih ih. Ako bi netko projicirao negativne emocije, također bih ih apsorbirao. Na mene bi prelazile i glavobolje i druge blaže boli i boljetice, a toga nisam bio svjestan. U pubertetu sam doživio krizu izazvanu teškoćama kod kuće i u školi, a njoj je pridonio nedostatak razumijevanja i podrške, što uglavnom prati seksualno sazrijevanje. To me natjeralo da se suočim sa sobom i svojim oprečnim željama, osjećajima i idejama - bremenom koje sam gomilao od ranog djetinjstva. Cl toku te adolescentske krize čvrsto sam odlučio pronaći izlaz iz teškoća proučavajući svoju nutrinu. Moja kriza nije ni po čemu osobita niti me izdvaja od drugih ljudi. Svi se suočavamo s tom krizom na svoj način. O čovjekovu stavu prema krizi i odlučnosti ovisi hoće li posegnuti za psihospiritualnom integracijom ili će život i sebe prihvatiti kao fragmentarnost. Razlika je između mojega života i života drugih ljudi što sam aktivno i svjesno nastojao shvatiti što me to koči i nastojao ukloniti te kočnice kako bih mogao potpuno proživjeti svoj život. Nakon te adolescentske krize odlučio sam posvetiti se samo jednom cilju, koji je ubrzo postao moja strast: postati kompletna ličnost, slobodno zračiti bez straha, bez obzira na prilike u kojima se nalazio. Otad je moja životna preokupacija postala upoznavati sebe i biti ja, to što jesam. Proučavanje drugih ljudi Kako sam napredovao u proučavanju sebe, otkrio sam ua tako što više znam o sebi, više spoznajem i o drugim ljudima. Jer, bez obzira na to gdje živimo i kojoj kulturi pripadamo, na energetskoj smo razini svi isti; svi smo potekli iz istog izvora. Svakom novom spoznajom sve sam se više približavao svome cilju, doživljaju bitnog jedinstva koji je temelj svega. William James kaže: "Normalni razvoj karaktera sastoji se od jačanja i stapanja unutrašnjih ja. Viši i niži osjećaji, korisni i pogrešni impulsi, počinju kao komparativni unutrašnji kaos - moraju oformiti sustav ispravno poredanih funkcija. Nesreća često karakterizira razdoblje sređivanja i borbe,,. I ja sam se borio, moji su se rascjepkani djelići bavili sobom, te nisam mogao doživjeti preobraćenje koje bi me vratilo stanju neizmjerne sreće. Morao sam se prisjetiti, sabrati i sjediniti zakopane i porazbacane dijelove svoje ličnosti. Ideja da je jedna katarza dovoljna kako bi se potpuno promijenio čovjekov život nije realna. Promjena je postupan proces. Iznenadna spontana promjena čini se spontana.

(17) jedino našemu svjesnomu, dok nas na nesvjesnom planu još očekuju mjeseci nepregledna pripremna rada. Dr. Roberto Assagioli naziva to razdobljem "psihičke inkubacije,,, u toku koje nesvjesno stječe iskustva. Maše svjesno osjeća poticajnelatentne snage koje postoje u nesvjesnomu i u našim višim tijelima, ali nesvjesnomu treba vremena da bi preradilo ta iskustva i da bi popustile kočnice. Taj je proces ritmički, uključuje vrijeme inkubacije i čas nagle, spontane promjene. Doživio sam stotine otkrića i obraćenja, što mije pomoglo da se prisjetim te da prikupim i sjedinim izgubljene dijelove mene. Moja mladenačka kriza izazvala je niz pročišćenja i poslije su takva iskustva postala svakodnevna pojava u mome životu, pretvorila su se u proces, a on je s vremenom urodio sjedinjenjem mojih ja i nestankom ja jesam. Osobna odgovornost Pravi sam put našao kad sam prestao kriviti druge za svoju nesreću i preuzeo odgovornost na sebe. Čim sam zapazio da biram stezanje, shvatio sam da mogu ponovo zračiti. Tako sam krenuo u potragu za nečim čega bih se mogao dohvatiti i što bi me odvelo do moje nutrine, kojoj je bila prijeko potrebna promjena. Činilo mi se da najprije moram krenuti od emocija. Vjerovao sam: nađem li sredstva kojima ću osloboditi zakočene emocije, vratit ću se na pravi put i nastaviti živjeti ispravno. Tako sam počeo istraživati. Srećom, priključio sam se programu skupnih susreta koji su uveli Daniel Caserall i Arthur Janov. Osnovna metoda terapije skupnih susreta, kako se tad zvala, bilo je suočavanje i doživljaj prvobitnog iskustva. Kad bi neki član skupine bio neiskren - ne mislim pritom da je lagao, nego da je krivotvorio osjećaje zakočivši ih ili prepuštajući im se - skupina bi mu se suprotstavila i zahtijevala od njega da izrazi prave osjećaje. Osim toga, grupa ne bi prihvatila ponašanje koje je učvrstilo te neadekvatne emocije ili zakočilo slobodno izražavanje pravih emocija, i ono bi se moralo promijeniti. Morao je prihvatiti rizik da izmijeni svoje postupke i ponašanje, jer to ga je sprečavalo da živi potpuno i sebe izrazi iskreno. Članovi skupine naučili su oslobađati stare strahove, ljutnje i patnje što su u njima bili zapreteni godinama. Kad su se oslobodili tih starih emocija, lakše su promijenili stare navike i prestali se povoditi za starim ponašanjem. Bilo je lakše postati iskren i ponašati se odraslije u sadašnjosti. Maraton Jedno iskustvo proživljeno sa skupinom bilo je za mene veoma značajno. Upravo taj doživljaj pokazuje kako energija u obliku emocija može biti zatočena u osobnomu energetskom polju čovjeka i kako utječe na njegov život godinama. Sve se odvijalo u toku maratona u Woodstocku, Mew York, 1972. godine, koji je trajao 18 sati. Moja je grupa utrku počela u 18 sati. U toku većeg dijela noći pomagao sam vodi skupine Alu. Oko dva sata poslije ponoći, tek pošto su neki od nas pojeli zakusku, počeo je govoriti neki član skupine. Rekao je kako nikad nije bio dovoljno dobar roditeljima i kako ih nije usrećivalo ništa što je uradio. Govoreći, počeo je plakati. Osjetio sam kako zrači tugom. Osjećaj je ubrzo postao zarazan i proširio se cijelom skupinom. Činilo se da je svakoga od nas dirnuo.

(18) u srce. Bio je to osjećaj dubokog očaja da nikad nismo bili dovoljno dobri roditeljima, ma koliko se trudili. Morao sam se poistovjetiti s drugim članovima grupe i osjećajem beznađa zakopanim duboko u njihovoj duši. Nakon nekoliko minuta počelo me tištiti u grudima. Osjećaj potištenosti nije se u mene pojavio već dugo, ali sjećao sam ga se vrlo dobro. Užasavao sam se toga osjećaja, osjetio sam ga kao dijete i pribojavao ga se, i uvijek bi ga potiskivao te nastojao otresti ga se svim silama. Osjećao bih se jezivo. Taj bi osjećaj ispio svu radost. Ako bih ga mogao izraziti riječima, tad bih rekao: "Radost je kratka vijeka, ali ja sam ovdje zauvijek. Ovdje ne možeš ništa učiniti, nikad me se nećeš osloboditi,,. Vidio sam da se svatko osjeća upravo tako. Prvi smo put shvatili, nakon osam sati utrke, da smo u istoj koži, da smo svi bili prikraćeni kao djeca i da je svatko od nas, na svoj način, čeznuo za ljubavlju. Tuga je ulazila u mene kako je on govorio. Bio sam tužan jer bio sam duboko povrijeđen kao i svi ostali članovi skupine. U tom sam trenutku poželio utješiti druge članove grupe kako bih ublažio njihovu bol. Ali njihova je boi samo pojačavala moju, te sam sebi morao priznati da je i meni potrebna utjeha. Osjećao sam se povrijeđen i u jednome sam se trenutku sažalio nad malenim dječakom u svojoj nutrini, koji je bio tako dugo zbunjen i napaćen. I svi su ostali bili povrijeđeni duboko. Osjetio sam kako mi naviru suze samilosti. Bio sam tako tužan da sam pomislio kako ću se raspuknuti ako me netko ubrzo ne zagrli. Svaki je član skupine plakao u svojem kutku i cijela je soba promijenila izgled, kao da je preko nje prošla sjenka. Nisam više mogao podnositi sjedinjenje u grupi, pa sam položaj promijenio tako da sam se okrenuo prema zidu i noge oslonio o njega kako bi se lakše opustio. Bilo mi je lakše jer tako sam bio sam. Sklopio sam oči osjetio se umorno i slomljeno. Pred očima su se pojavili roditelji. Godinama sam ih optuživao za svoju nesreću. Više ih nisamželio okrivljavati. Samo sam se želio odmoriti. Razmišljao sam o tome kako je teško moralo biti njihovo djetinjstvo i sažalio sam se nad njima i poželio da su se njihovi roditelji više brinuli o njima. Više ih nisam mogao kriviti za nerazumijevanje i zapostavljanje. To mi se činilo tako niskim i ništavnim kad sam samo pomislio kako je zacijelo bio težak njihov život. Prvi sam se put, i to me zapanjilo, sjetio kako me majka zagrlila: tad sam se osjetio siguran. Tako se sigurnim nisam osjećao već godinama. Jamačno sam bio ponijet tim mislima i emocijama duže vremena. Naime, kad sam otvorio oči, zapazio sam da više nitko ne sjedi na stolu, svi su sjedili na podu budno prateći što se zbiva sa mnom. Al je sjedio meni zdesna. Zbunio sam se i iznenadio te sam skrenuo pogled. "O Bože,,, šaptao sam, a netko mi je stavio ruku na rame, na što sam ja želio vrisnuti: "Ne dodiruj me, ostavi me sama,,, ali nisam mogao prozboriti ni riječi. Stisnuo sam vjede i borio se protiv neizbježnog olakšanja koje je izviralo iz mene. Čuo sam nečiji glas: "Zašto se ne predaš Keith?,, Bio je to Al, koji je ponavljao: "Zašto se ne predaš? Nikad im nećeš biti dovoljno dobar, nikad nećeš biti što oni žele da budeš; jednostavno se predaj!,, Još mu nisam mogao odgovoriti i začuo sam kako kaže: "Otvori usta i reci: Predajem se.,, To sam i uradio. Isprva tiho, tako da sam jedva mogao čuti sebe. Ali nakon nekoliko trenutaka brana je pukla i riječi su navirale same: "Predajem se.,, Druge su me dvije ruke uhvatile i čuo sam i ostale glasove. Nježno su me polegli na pod. Nekoliko časaka poslije moje.

(19) ruke i noge počele su se žariti, a glava mi je postala tako lagana da sam osjetio vrtoglavicu. Netko me primio za ruku i odasvud sam osjetio kako me prožima ljubav. Ležao sam tako i ponavljao "Predajem se„ te osjećao kako nestaje breme što sam ga nosio godinama, kao da ga netko skida s mojih ramena. U času katarze vratio sam se u vrijeme prije boli i samoće, kad sam bio neizmjerno voljen i prihvaćen. Osjetio sam kako me zaogrće i prožima energija moje majke i postaje dio mene. U tom sam času spoznao: odbacivši svoju ? bol, zacijelo sam odbacio i nju, a odbacivši nju, zacijelo sam odbacio i sebe. Prvi mi je put postalo jasno da sam, odbacivši njezinu energiju, izgubio bitni dio svojega osobnog energetskog polja. Kao što smo tijelom produkt naše majke i oca, tako smo i energetski sinteza njihovih energetskih polja. Odrastanjem integriramo druge frekvencije energije u naše osobno energetsko polje - ali odbivši ili zaboravivši nešto tako važno kao što je vibracija majke ili oca, uvelike štetimo vlastitome energetskom sustavu. Dok sam tako ležao, tiho sam ponavljao: "Predajem se, predajem se.„ Sto sam to duže ponavljao, osjećao sam sve veći mir. Nisam mogao ništa učiniti ni promijeniti. Jedino sam se mogao predati, zaboraviti da imam tolike teškoće i prihvatiti stvari onakvima kakve jesu. Obuzeli su me osjećaji spokojstva i mira. Bili su toliko posvećeni, kao da me umiva božanska energija. Odmarao sam se sklopljenih očiju. Nisam imao osjećaj vremena ni prostora. Ovdje je bio samo mir, osjetio sam Alovu ruku na čelu, bio je to izvanredan osjećaj i pridonio je osjećaju duboke radosti, koji me prožimao. Tako sam dugo ležao i nakon nekog vremena poželio biti sćam. A1 mi je prišapnuo: "Ostani s nama, Keith, i reci nam što se zbiva.,, "Želim biti sam, mogao sam izustiti tek to. Prošetao sam prostorijom i osjetio da je svaki od njih dio mene i želio sam ih nekako dotaknuti, ali znao sam da ne smijem, barem ne tad. Zato sam izišao na dvorište i zaputio se prema obližnjem potočiću. Gotovo da nisam osjećao kako hodam. Mogao sam samo osjetiti elemente što su me dodirivali, vodu koja, kako mi se činilo, nije nikad jače žuborila i povjetarac snažniji no ikad prije. Kad sam pogledao u nebo, vidio sam milijune zvijezda. Kako sam pogledao uvis, osjetio sam valove energije kako teku mojim tijelom i neizrecivu toplinu. Valovi energije, jedan za drugim, proticali su preko i kroza me. Nešto poslije toga sve se u meni počelo razvodnjavati i isparavati tako da se više nisam osjećao. Plakao sam kao nikad dotad. Mogao sam vidjeti i osjetiti kako svjetlost zrači kroza me, osjećao sam zahvalnost. Sjeo sam pokraj potočića te promatrao. V. Uspon planinom ... Spoznati sebe nije dostatno. Kao ni da nas duhovnost naše prirode približava Bogu. Ta se mogućnost može ostvariti znanjem i ljubavlju. Thomas Merton Nakon dvije i pol godine skupne terapije postao sam terapeut, pa sam vodio skupne susrete narkomana. U to sam vrijeme počeo proučavati jogu, pranajamu i meditaciju. Time sam se bavio tri.

(20) godine, sve dok nisam upoznao svojeg učitelja. Zajedno smo putovali Sjevernom i Srednjom Amerikom. Osnova njegova učenja temelji se na ideji da pravo znanje, ono koje pročišćava, dolazi od svega neposredno preko našega nesvjesnoga. Da bismo mogli neposredno komunicirati sa svime, učio nas je da obraćamo pažnju i prisjetimo se tko smo. Objašnjavao je da čovjek ponovo mora postati nitko (nalik na dijete). Tako će biti prazan, što je nužno da bi na površinu izronilo pravo ja, ja jesam. Svoj će dolazak navijestiti na dva načina: bistrinom i zahvalnošću. Sa svojim sam učiteljem radio tri godine. U proljeće 1975, pošto smo nekoliko mjeseci proveli u Gvatemaii, vratili smo se u New York City. Kad smo stigli, rekao mi je da me naučio svemu što zna, te da se raskida naš odnos učenik-učitelj. "Odsad pa nadalje,,, napomenuo je, "mogu ti biti samo prijatelj,,. Savjetovao me je da primjenjujem svoje znanje jer tako ću ostati na svojoj dharmi (životnoj stazi), lako sam godinama nastojao izgraditi sebe, ostao sam zatečen; smeo sam se. Uplašio sam se jer osjetio sam se isključen. Sve dotad nisam bio svjestan koliko ovisim o njemu. U tom sam času spoznao da mi je još bila potrebna njegova podrška jer osjećao sam se rascjepkano. Nedostajali su važni dijelovi slagalice. Nakon rastanka, počeo sam očajavati zbog necjelovitosti, pa sam se pridružio Pentakostnoj crkvi. Uskoro sam počeo učiti za svećenika. Kad sam završio školu, otišao sam kao misionar u Dominikansku Republiku. Ja jesam unutar mene Sljedbenici Pentakostne crkve, za razliku od suvremenih kršćanskih sekti, vjeruju kako su u suvremenom svijetu moćima duha (iscjeljivanje, čuda, vidovitost) obdareni posvećeni duhovi, i kako Duh Sveti postaje dio čovjeka kad on svjesno primi Krista u svoj život. To nazivaju ponovnim rođenjem. Prihvatio sam većinu poučavanja te Crkve, ali kad sam postao svećenik, a i prije, zbunjivalo me kako je moguće da se formulom ili ceremonijom u crkvi ili samo jednim događajem ili katarzom čovjek može preobratiti od duhovno mrtvoga, odsječenoga od Krista (kozmičkog polja) u duhovno živoga, ponovo rođenoga (povezana s kozmičkim poljem). Odnosno, sad se mogao prisjetiti tko je, sabrati sve svoje djeliće i iskusiti sjedinjenje. Taj mije postupak bio besmislen. Bio je previše mehanički; u jednom ste času duhovno mrtvi, a u drugom već probuđeni. Postupno sam počeo shvaćati što razumijevaju pod pojmom ponovno rođenje i istinsko stapanje kad sam se počeo moliti da bih uklonio blokade energije i da bih uspostavio vezu sa ja jesam u svojoj nutrini. Molitva je postala sredstvo prisjećanja, sabiranja i stapanja. Proživljena, posvećena molitva najbolji je način za mentalno i emocionalno oslobađanje, te za čišćenje energetskih blokada. Kad sam se počeo redovito moliti, postupno su se lomile zapreke koje su mi onemogućavale da slobodno zračim mentalnom i emocionalnom energijom. Kad sam iskazao svoje najveće strahove, boli i razočarenja, našao sam izgubljene dijelove ličnosti. Moje se srce smekšalo, sve se više budila druga pažnja. Što je druga pažnja bila budnija, tim sam se osjećao cjelovitije i radosnije. Ali i dok sam molio, proživljavao sam krize. Sad znam da ih je uvijek izazivao osjećaj necjelovitosti. Osjećaj frustracije i neugode zbog necjelovitosti uvijek me uvlačio u krizu. Opadao sam u krizu jer.

(21) duboko je u mojoj nutrini bila potreba da se osjetim cjelovitijim i povezanijim sa svojim tijelom i materijalnim svijetom. Dojadilo mi je biti mjesečar, neosjetljiv na čudesni svijet oko mene. Kako su se prepreke stale lomiti, molitve su počele odzvanjati duboko iz moje nutrine i stala su se otvarati zaključana vrata. Osjećao sam kako duboko u meni postoji druga osoba koja se moli kroz mene. Isprva nisam znao što se zbiva, ali bio sam siguran da se nitko drugi ne moli kroz mene jer ta mi je osoba bila poznata, poznate su mi bile frekvencije energije koje su proticale mojim tijelom kad se molila ta osoba. Znao sam da sam u djetinjstvu osjetio tu punoću, isti taj osjećaj koji je postajao veći i zaokruženiji. Kako sam se tako molio, okolinu sam ispunio svojom prisutnošću i, činilo mi se, izmijenio sam stav prema svemu. To je bilo znano, prisjetio sam se rubovima svijesti da sam takve osjećaje proživljavao u ranom djetinjstvu. Ta je osoba, kad bih joj dopustio da se izrazi, jačala sve više. Kad bi se izražavala, osjećao bih kako me ritmički ispiru valovi energije što bi mi donosili neizrecivu radost. Ta se osoba manifestirala na više načina, mijenjala je oblike, veličinu i ličnosti. Nekad bi se pojavljivala s tugom, a nekad s radošću. Kako sam toj osobi dopustio da se potpuno izrazi, ubrzo se uklopila u moj svakodnevni život. Ili, bolje rečeno, ja sam se uklopio u njezin. U molitvi se izražavala riječima, ali i energijom i proširenim osjećajem moje ličnosti, koji me počeo prožimati. Taje promjena pridonijela proširenom osjećaju i viziji moje ličnosti i izmijenila moj život. Kako me počela prožimati ta druga osoba, raspršili su se moji strahovi i ojačala moja snaga, jer radost je dopirala iz moje nutrine, pa tako više nisam bio podložan hirovitim vanjskim događanjima. Napokon sam stigao kući. Napokon sam se prisjetio tko sam i prikupljanjem i stapanjem doživio sebe kao integrirana čovjeka: sintezu svih ja - odnosno,ja jesam. Indijski pjesnik Tagore govori o tome u "Žetvenim pjesmama,, (Gitanjali): "Putnik mora znati na tuđinska vrata doći kao na svoja, i čovjek mora lutati cijelim svijetom da bi našao unutrašnje svetište. Moje su oči posvuda lutale prije no što sam ih zaklopio i u suzama tisuće potoka potopio svijet rekavši poplavom sigurnosti ja jesam. „ Put u nutrinu Rezultat je psihospiritualne integracije pojava ja jesam. Taj se proces inače nesmetano odvija kod ljudi koji nemaju zakočeni energetski sustav. Prirodan je i stoga što nije nužan nikakav napor da bi se održavao, jer podržava ga viša svijest, sue koja vječno žudi za stapanjem sa svojom kreacijom. Dok sam bio u crkvi, Isus Krist bio je za mene arhetip, kao što su to Bodhisatva ili avatara na istoku. On je živi dokaz da se svatko od nas može prisjetiti i prikupiti sebe; stopiti zasebne dijelove svoga bića i postati cjelina. Ipak, svaki pravi učenik mora shvatiti da se cjelovitost može postići samo ako spozna vlastitu prirodu, pomiri se s njome i dopusti joj da se slobodno izrazi. Kad dopusti sebi tu slobodu, izbavlja se ropstva i postaje slobodan. Nada li se da će cjelovitost postići pomoću nekog Mesije ili magične formule, njegova je potraga uzaludna jer neće postići cilj. Ponirući u nutrinu, ponovo može osjetiti oslobađanje sve svoje prirodne energije i snage koja je u njemu zatočena i zbog.

(22) rascjepkanog načina njegova života bila prigušena i izobličena. Zato umjesto da teče prirodno, ona se jedino može manifestirati na neprirodne načine. Kad čovjek počinje spoznavati sebe, ubrzo otkriva svoju pravu narav i njoj svojstvenu složenost. Kad istraži samu srž svojeg bića, otkriva mu se vlastita priroda u svojoj cjelovitosti. Clviđa daje mnogo više nego što je dotad mogao i zamisliti. Clviđa da dosiže beskonačnost kojim god putem krenuo. Cjelovitost U metafori što je iznosim ovdje, mladi Braham (arhetipski učenik) godinama je bio u potrazi za mirom... tražio je izlaz iz stalne patnje. On je, za razliku od drugih mladića svoje dobi, koji su znali što hoće, želio samo jedno - oslobođenje od vječne boli. Na svojemu je putu sretao mnoge ljude koji bi se sažalili nad njim, te bi ga utješili ili savjetovali. Ali ništa od toga nije bilo duga vijeka. Već je bio na rubu očaja kad je čuo za mudrog čovjeka, koji je postao cjelovit i koji je našao svoj mir. Rekli su mu da mudrac živi duboko u šumi. Nakon naporna puta našao je mudraca kako sjedi pokraj potočića ispod starog banjanstabla. Starac mu je ponudio da sjedne. Naešto zatim mladić je skupio svu hrabrost i zapitao ga: "Kako da postanem cjelovit i tako nađem svoj mir?„ Učitelj ga je pomno promotrio i savjetovao mu: "Pođi u selo, ondje ćeš naći to što tražiš.,. Mladić je zahvalio mudracu i hitro se zaputio prema selu, ispunjen nadom i očekivanjem. Ali u selu je našao tek nekoliko koliba i tri starice s košarama, koje su sjedile na tržnici. Jedna je prodavala komade žice, druga djeliće metala, a treća komadiće drvca. Posljednjim je novcem Braham kupio komadić žice, djelić metala i drvce, jer bio je uvjeren da oni imaju magičnu moć. Ali ubrzo je shvatio da nisu čarobni ni po čemu. Bile su to sasvim obične stvari. Duboko razočaran, vratio se mudracu i rekao mu što je našao te ga izgrdio. Tražio je da mu objasni zašto ga je prevario. Mudrac mu je na to odvratio: "Ubrzo ćeš shvatiti.,, Potišten, mladi je Braham ostavio mudraca. Kako nije imao kamo poći, lutao je šumom. Kad se stišao njegov bijes i kad je izblijedjelo njegovo razočarenje, začuo je glazbu koja je odzvanjala šumom. Budući da se spuštao mrak, pohitao je u pravcu iz kojega je dopirala glazba. Kako se približio, prepoznao je zvuk sitara. Duboko dirnut, sasvim se primaknuo mjestu otkuda je dopirala glazba. Uveliko se iznenadio kad je vidio da je svirač onaj isti mudrac koji ga je izigrao maloprije. Osim toga, zaprepašten, otkrio je da je šumom lutao ukrug te da se vratio na ono isto mjesto gdje je ostavio mudraca. Ovdje je postao svjestan vještih sviračevih prstiju. Bio je toliko ponesen da je za časak zaboravio na sebe i u tom trenutku spoznao je istinu: sitar je načinjen od drva, metala i žice. Tad je shvatio mudračevu poruku. Uvidio je, prvi put u životu, da će drvo, metal i žica biti beznačajni sve dok ih bude promatrao kao zasebne cjeline. Ali kad se sastave, cjelinom tvore sitar. Spoznao je mudrost starčeve poruke; dobio je sve što je tražio. Od rođenja bio je cjelina: cjelovit u svakom pogledu. Sve dotad nije shvatio da namjena svakoga pojedinog dijela njegova bića nije da živi zasebno. Oni svi zajedno tvore složenu ekologiju duha, duše i tijela, što je cjelovito biće. Uvidio je, prvi put, da se svaki pojedini dio može spoznati tek unutar cjeline. On je u prošlosti bio opsjednut svakim.

(23) djelićem posebno te se izgubio jer poistovjetio bi se samo s jednim dijelom, a druge bi odbaciovao. Toga je časa spoznao: poistovjetivši se samo s jednim dijelom svoje ličnosti, drugi gube na važnosti i tako smetne s uma tko je zapravo. Napokon je shvatio da je život proces prisjećanja, sabiranja i sjedinjenja. Hermann Hesse bio je svjestan važnosti integracije jer napisao je: Siddharta (potkraj života) je osluškivao šum rijeke i začuo... "pjesmu tisuća glasova: kad ne bi čuo samo izdvojeni jecaj ili smijeh, kad njegova duša ne bi bila zaslijepljena samo jednim glasom i upijala bi ga u sebe, kad bi ih sve slušao, cjelinu, jedinstvo, tad bi čuo da se svečana pjesma tisuće glasova stapa u jednoj riječi: Ohm-savršenstvu.. VI. Strah i prana ... Budi ustrajan u istini, oslobođen tjeskoba svijeta i usredotočen u sebi. Bhagavadgita Cilj psihospiritualne integracije je cjelovitost, a ona se ne može postići kad joj se strah ispriječi na putu, blokira je. Strah sputava. Čovjek obuzet strahom osjeća se slab, malen i nesiguran. Steže se na svim razinama, poremećen mu je energetski sustav, pa ne mole izgraditi pravi odnos prema sebi kao ni prema drugim ljudima. Mnogo je vrsta straha i o njemu su napisane opsežne knjige. Strah je antiteza postojanja, osnova je svakog straha strah od nepostojanja. Najveći strah nije strah od smrti, nego od utrnuća, potpunoga gubitka ljubavi, što uzrokuje krajnje odvajanje. Ali kad sebe doživimo kao cjelinu, kao dio velike ekologije koja je sinteza svega vidijivoga i nevidljivoga u svemiru, kozmičkog polja, tad uviđamo daje utrnuće nemoguće. Hermetička filozofija uči nas "da svemir kao cjelina, svakim svojim dijelom ili jedinstven, postoji u svijesti svega, u svijesti kojega i mi živimo, krećemo se i postojimo,,. Neograničeno zračenje energije, koje nazivamo sve, povezuje svaku stvar. To je jaka stapajuća snaga što zrači na svim razinama kauzalnosti. Ona povezuje, gradi odnose, spaja svemir... ona je načelo stapanja što spaja tvar, energiju i svijest na svim razinama. Hermetizam potječe iz starog Egipta. Prema predaji, čovječanstvu ga je darovao Thoth, egipatski bog Mjeseca, začetnik mnogih znanosti, izumitelj pisma, kojega su Grci izjednačili sa Hermesom Trismegistosom. Od najstarijih vremena slave ga kao gospodara svih gospodara. Ako je doista i postojao, tad je otac ezoterične mudrosti. Nisu nam poznate pojedinosti iz njegova života, ali prema nekim izvorima bio je Abrahamov suvremenik. Bez obzira na vjero36 dostojnost tih podataka, Hermes je čovjeku podario ućenje koje je utjecalo na razvoj filozofije i religije. Budući da je energija koncentrirana, mi smo sastavni dio kozmičkoga energetskog polja, pa se iz njega ne možemo ukloniti, kao ni očica vune iz pletiva da se ne razmrsi čitavo pletivo. Sve dok sebi svjesno dopuštamo slobodno zračiti, svjesno osjećamo radost povezanosti.

(24) s kozmičkim poljem. Ali kad je slobodno zračenje energije zakočeno zbog stezanja uzrokovanog strahom, tad gubimo svjesni osjećaj sigurnosti i zadovoljstva što može proisteći samo iz tog doživljaja. Tad se osjećamo posve izdvojeni i sami. DA. Free John piše: "Strah je u opreci s ljubavlju (kozmičkom sviješću), slobodnim osjećajem - zračenjem - jer izaziva stezanje cijelog bića. Vodi prema odvojenosti, izdvojenosti iz kozmičkoga energetskog polja i svijesti. Strah ispunjava vakuum što nastaje zbog neuspostavljenih odnosa, a tome je pridonijelo... izdvajanje. Kad je čovjek povezan sa životom... straha nema.. Sve dok strah čovjeka čini rascjepkanim i izdvojenim od drugih ljudi, i sve dok čovjek vjeruje u evanđelje odvajanja, a ne vjeruje i ne osjeća stapanje i pravu bliskost, koji se grade ljubavlju, sve dok teži svemu ostalomu a zapostavlja graditi ja jesam koje vječno teži sjedinjenju, bit će otok, zaključan u zlokobnom krugu natjecateljstva koje ga tjera da se bori protiv drugih izvan sebe, a i protiv onih koji su zakopani u njegovome nesvjesnome. Izgubit će povjerenje u svakoga, kao i u sebe, pa će živjeti u pritajenom strahu, sam i nesiguran. Nepostojanje Kad govorimo o strahu od utrnuća, moramo se zapitati tko se to u nama njega i boji. Boji li ga se ja jesam ili neki drugi dio naše ličnosti pati od straha od izdvajanja i propasti, te gradi zid straha kad je ugroženo njegovo postojanje? Gdje ima sigurnosti, nema straha. Strah uzrokuje sumnja, nesiguran ishod. Nema straha gdje postoji ja jesam, jer ono ne poznaje sumnju; ono živi vječno i povezano je s kozmičkim energetskim poljem koje prožima svemir. U konačnoj je analizi ja jesam oslobođeno straha jer u svijetu stalne promjene ono vrlo dobro zna da su život i smrt tek prijelazna stanja iz jedne kauzalnosti u drugu, iz jedne stvarnosti u drugu. Ja jesam ne može ni zamisliti svoje uništenje jer zna da sve što postoji u kozmičkomu energetskom polju ne može nestati; može se promijeniti njegov vanjski lik, može se uspeti ili pasti na skali evolucije jer mijenjaju mu se vibracije, ali osnovni strah od uništenja, egzistencijalni očaj zbog posvemašnje izdvojenosti nepojmljiv je. Božanstvo Shri Krishna tješi Arjuna u Bhagavadgiti: Mudri, znaj, ne žale Ni mrtve, niti live. Nigda vrijeme to ne bijaše Kad ja, ti, il ove vode Ne bijasmo, nit'će ikad Itko od nas prestat bit'. U Upanigadama piše: U početku bijaše samo om sam Pogledao je unaokolo i nije mogao, vidjeti nikoga osim sebe..

(25) Uplašio se Zato se i danas čovjek uplaši Kad ostane sam Pomisli: Čega da se plašim Kad nema nikoga drugoga osim mene. I strah mu iščezne Jer, čega bi se on trebao plašiti? Strah nastaje samo od drugoga. Ja jesam, sjedinjenje svih ja, zauvijek je stopljeno s kozmičkim poljem. Veza ja jesam s kozmičkim poljem može se usporediti s valom koji je dio mora (kozmičko energetsko polje), svoje postojanje duguje moru, ali sebe izražava dižući se iznad razine mora i iskazujući svoju snagu, oblik, pa čak i stvara energiju prije no što se ponovo vrati moru. Njegovo je shvaćanje intuitivno. Uči poniranjem u svoje doživljaje. Dotiče sve što iskušava, te zauzvrat dopušta da ga dimu. Tako sve doživljava potpuno i neposredno. Svijest (racionalna svijest, fizičko tijelo i osjeti) ne može pojmiti sigurnost opstanka jer nema je temeljiti na čemu. Postojanje svijesti neprestano je ugroženo jer ona nije uronjena u kozmičko energetsko polje. Umjesto da plovi kozmičkim poljem, svijest pluta na površini. Polje je održava na životu kao more brodić, ali ona unatoč tome nije dio polja. Budući da nije uronjena u kozmičko polje, svijest, da bi nešto spoznala, mora se služiti prvom pažnjom, kojoj je potrebno određeno polazište. Druge strukture sudi po sebi i u skladu s prošlim događanjima. Da bi spoznala svemir, mora ga prelomiti i analizirati svaki pojedini dio. Cl njenoj je naravi da šumu ne vidi od drveća. Oslanjajući se samo na osjetila i racionalnu svijest, može razumijevati svemir proučavajući svaki njegov djelić. Svijest se može prikazati kao vidljivi dio čovjeka. Ona se prema vanjskom svijetu odnosi intelektualno, racionalno i aktivno. Bavi se intenzivnom akcijom: to znači da vrijeme i mjesto ispunjava radom: bilo razmišljanjem, osjećanjem, gradnjom ili rušenjem. Ego je dio i svjesnoga i nesvjesnoga. Cl svojemu je najčistijem obliku sinteza koja međusobno povezuje centre osviještenosti i energije. Ego Vezu sa svijetom čovjek uspostavlja preko ega. On potječe iz svjesne prirode čovjeka, takozvanog ja, koje sve izvan sebe doživljava kao drugo, te od ja jesam - nesvjesne prirode čovjeka, koja sve doživljava kao dio univerzalne cjeline u kojoj je sve povezano i nema drugih. Kad se ego nalazi u središtu, tako da podjednako sudjeluje u nesvjesnoj i svjesnoj prirodi čovjeka, zna da postoji unutar svega i kao ja jesam zna da se ta spona ne može nikad raskinuti. Kad se ego razvije isključivo unutar svijesti, ta mu spoznaja izmiče jer njegova svijest nije uspostavila vezu s kozmičkim poljem. Budući da postoji samo unutar svijesti, ne može obavljati svoju prirodnu funkciju, a ta je da sagradi most između svjesnoga i nesvjesnoga, racionalnoga i intuitivnoga... vidljivoga i nevidljivoga svijeta..