IZVORNIK-FRAKTALNE-MUDROSTI

(1)

IZVORNIK FRAKTALNE MUDROSTI

ili nov pogled na naše mogućnosti

• ••

.* puni

potGncuoL

ZAGREB, 2014.

(2)

Sadržaj

Predgovor...7

Čitatelju... 15

Uvod... 24

Kako se sve d o go d ilo ...29

Fraktalnost - što je to?...37

Nekoliko riječi o nama i Vama te malo o povijesti 41 Racionalno i intuitivno - dvije strane medalje 41 Razum... Raz-um... Svijest... Osvješćivanje.... i teorija jačanja duha 49 Osnove fraktalne metode... 58

Nacrtaj svoj svijet... 68

„Fraktalni ključ" za tajnu skrivenu iza sedam pečata 71 Fraktalni crtež i čovjekov razvoj 114 Popis literature... 118

(3)

Predgovor

Linija, boja, masa, ploha... likovni su elementi kojima oblikujemo uporabne predmete i umjetnička djela, a priroda oblike koji nas okružuju. Običan čovjek obično ih povezuje s nečim što vidimo i često na tome i ostane. Jedino umjetnici, fizičari i psiholozi, kojima se struka izravno veže uz likovne elemente i njihovo opažanje, istražuju njihov dublji smisao.

Još dok sam studirala na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti susrela sam se s pojmovima shematski i doslovni opažaj. Američki psiholog James J. Gibson pedesetih je godina 20. stoljeća proučavao i definirao te dvije vrste opažaja, pa je tako shematsku razinu opažaja definirao kao površnu razinu opažaja, a doslovnu kao dubinsku, univerzalnu razinu opažaja.

Uzmemo li primjer vaze s cvijećem, shematska razina odnosila bi se na viđenje vaze i cvijeća, odnosno nečega što smo odlučili tako imenovati, a doslovna na viđenje različitih vrsta masa te boja, odnosno vizualnih elemenata koji grade te oblike.

Danas idemo korak dalje i na isto pitanje možemo dati još jedan odgovor. Ne vidimo ni vazu i cvijeće, ni vizualne elemente. Vidimo zgusnutu energiju koja se rasporedila tako da je stvorila oblik koji prepoznajemo kao masu i boju, odnosno vazu i cvijeće.

Krenemo li obratnim smjerom, možemo reći da se prvo očituje energija, a potom se ona manifestira u svemu materijalnom. Ako je sve u osnovi energija, onda su i linija i boja i masa energije koje imaju specifičnu vibraciju. Upravo ovaj smjer i ovakvo razmišljanje temelj je jedne nove grane medicine, tzv. vibracijske medicine, koja se bavi istraživanjem energije i njezine frekvencije te njezinim utjecajem na naše emocionalno-psihičko i fizičko stanje. Tera- pija bojom predstavlja jedan od prototipskih načina vibracijskog iscjeljivanja i posljednjih deset-dvadeset godina bilježimo širok spektardostignuća u liječenju bojom.

Za terapeutsko djelovanje boja i blagodati liječenja bojom i svjetlošću (kromoterapija i helioterapija) znalo se već prije 5000

(4)

T. Z. POLUJAHTOVA, A. E. KOMOV

godina, u starom vijeku i u doba egipatske kulture. Od tada do danas istraživanje djelovanja svjetlosti i boja na naš živčani sustav za- okuplja pažnju mnogih znanstvenika i umjetnika. Neki su istraživali psihološko djelovanje boja na emotivna stanja, drugi se više orijen- tirali na novo shvaćanje boje kao frekvencije koja preko očiju i hipo- talamusa dolazi do svake stanice u tijelu.

Upravo je takav utjecaj boje, a i crte, istraživala ruska znanstveni- ca, klinička psihologinja i obiteljska terapeutkinja Tanzilia Polujah- tova koja je prije dvadeset godina ponudila nov pogled na naše Ijudske mogućnosti i nakon dugogodišnjih istraživanja utemeljila novu metodu art terapije, tzv. metodu crtanja fraktala.

Ona je objedinila umjetnosti i znanost i vizualne elemente, crtu i boju, iskoristila kao alat za promjenu unutarnjeg stanja. Osmislila je ključ po kojemu se sada zna koju boju valja primijeniti u slučaju pojedinog emotivnog i fizičkog poremećaja. Zajedno s A. J. Komo- vom objavila je knjigu u kojoj opisuje metodu koja omogućuje dobivanje informacija skrivenih u podsvijesti i čijom se primjenom utječe na uravnoteživanje unutarnjeg stanja te oslobađanje kreativnih snaga i potencijala svake osobe.

Fraklali kao forma nisu nam nepoznati. Šezdesetih godina 20. stoljeća francuski matematičar Benoit Mandelbrot želio je mate- matičku formulu pretvoriti u vidljiv oblik. S pomoću računalne tehnologije stvorio je fraktale, geometrijske oblike koje je moguće beskonačno mnogo uvećavati tako da se pri svakom novom uve- ćanju vide detalji koji prije nisu bili vidljivi. Osnovni princip fraktala jest da između oblika kao cjeline i njihovih dijelova postoji sličnost.

Sličnost računalnih fraktala i fraktalnih crteža leži u načinu grad- nje oblika. Fraktalni crtež, koji sami crtamo prema određenim uputama, predstavlja naš život koji se sastoji od mnogo zasebnih dijelova, a svi oni čine cjelinu. Mijenjajući jedan dio unutar fraktalnog crteža, izravno mijenjamo svoj život.

Fraktalni crtež je forma koja se sastoji od neisprekidane crte i obo- jenih polja. Kombinacije boja, različite vrste linija i različiti pritisci koji se koriste u fraktalu djeluju terapeutski. Linija je zadužena za davanje smjera našim mislima, u ovom slučaju pozitivnim mislima,

(5)

a svaka boja zaslužna je za postizanje sklada unutar nekog životnog područja (zdravlje, odnosi, kreativno izražavanje, posao...).

Posebnost fraktalnih crteža sadržana je u tome što prvi put imamo mogućnost nacrtati i vidjeti svoje unutarnje stanje. Ruka osobe koja crta povezuje se preko olovke s podsviješću i preko nje ona dobiva informacije o emotivnom stanju, ravnoteži, odnosno neravnoteži određenih životnih područja. No, put nije samo jednosmjeran. Tu istu crtu i boje koristimo u terapeutske svrhe, kaojijek" koji nam pomaže unijeti sklad u svoje emotivno stanje i djelovanje.

Većina onih koji su crtali fraktale svjedoči o smanjenju stresa, po- većanju vitalne energije, oslobađanju kreativnog potencijala i većoj potrebi za stvaranjem i djelovanjem. Crtanjem fraktala doista je moguće postići skladnije obiteljske i partnerske odnose, poboljšati zdravlje i biti uspješan u poslu. Tehnika crtanja fraktala vrlo je jednostavna i svima pristupačna. Fraktali se crtaju zatvorenih očiju, a boje se biraju prema pravilima crtanja određenih fraktala. Osobito je zanimljiv prvi, tzv. dijagnostički crtež iz kojeg možemo dobiti informacije o tome koliko koristimo kreativan potencijal, živimo li u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti, što nas blokira, a što nas inspiri- ra. Preko boja dobivamo informacije o vitalnoj energiji, duhovnom putu, količini zadovoljstva, obrazovanju, odnosima, zdravlju i os- talim aspektima našeg života.

Nakon dijagnostičkih crteža slijedi crtanje korekcijskih fraktala, koji se crtaju prema određenim uputama. Koristeći terapeutsku kombinaciju boja, osoba koja crta izravno kreira svoj život i okreće ga u željenom smjeru.

Knjiga koja je pred vama objavljena je 2002. godine, a od tada do danas tehnika se razvila u mnogo smjerova. Mnogi autoričini učenici i sami su pridonijeli osmišljavanju novih tehnika crtanja. Osim dijagnostičkih i korekcijskih fraktala, postoje i druge zanim- Ijive vrste fraktala. Mogu se crtati mini ciklusi, fraktali podrške, fraktali u paru, fraktali za ispunjenje želja te umjetnički fraktali. Svaki od njih ima svoja pravila crtanja kako bi se došlo do zadanog cilja. Zanimljive su i dvije potpuno drugačije vrste fraktala - emocion- alni i kristalni fraktali, koji se crtaju na drugačiji način. Prije crtanja

(6)

potrebno je osvijestiti i odrediti početno stanje te definirati cilj koji osoba želi ostvariti, a zatim se točkama i crtama kreiraju fraktali koji u tome pomažu.

Metoda crtanja fraktala iznimno je jednostavna i pristupačna svima, bez obzira na dob, likovnu pismenost i iskustvo. Crtati fraktale jednako vole i djeca i odrasli. Metoda je namijenjena svima koji uživaju u osobnom razvoju, ali i svima onima koji rade s drugim Ijudima. A kad se nauče pravila crtanja fraktala, svatko može početi samostalno crtati. Uz to, nisu nam potrebni nikakvi posebni uvjeti za crtanje, a materijal je jeftin i svakom dostupan. A buduči da se terapija zbiva za vrijeme crtanja, osoba koja nauči pravila može samoj sebi postati terapeut.

U Hrvatskoj fraktale crtamo od 2011. godine. Te je godine grupa polaznika u organizaciji Narodnog sveučilišta Dubrava - Zagreb sudjelovala u projektu međunarodnog Grundtvig obrazovnog partnerstva Art express pressing stress, @rtRe-start (2010-2012) održanog u Vilniusu (Litva). U sklopu projekta održavale su se i radionice crtanja fraktala koje je vodila Brigita Paulauskiene, aktivna učenica autorice metodeTanzilije Polujahtova.

Spontano crtanje i bojanje oduševilo je polaznike. Najviše mene, jer sam godinama imala potrebu spojiti sadržaje iz umjetnosti i tehnike osobnog razvoja. Istog trena sam pomislila da je to ono za čim sam čeznula. Konačno sam otkrila tehniku kojom je moguče s pomoču „likovnog" pomagati Ijudima kako bi njihov život bio kvalitetniji. I ne samo drugima, več i sebi. S oduševljenjem sam na- crtala svoj prvi ciklus, a potom neko vrijeme zaboravila na fraktale. No, onda su se počele događati „slučajnosti". Nakon nekog vremena pogledala sam unatrag i prvi puta doživjela iskustvo„pravog smjera".

Osjetila sam lakoču u djelovanju, nisam se više toliko brinula hoču li nešto obaviti kako treba. I kod kuče i na poslu osječala sam sklad. Priči tu nije bio kraj. Nazvala me Dunja iz Narodnog sveučilišta Du- brava i predložila da zajednički organiziramo Brigitin dolazak u Za- greb. Sa žarom sam se prihvatila organizacije prve radionice crtanja fraktala u prosincu2012. godine.Vijest ofraktalima od tada se širila 10

(7)

sama od sebe. Uskoro je započeo rad volonterske grupe koja se sas- tajala svaki drugi tjedan u mjesecu, uslijedile su nove radionice i na kraju skupna izložba pod nazivom„Fraktalmanija" na kojoj je svoje radove izložilo dvadesetdvoje crtača, djece i odraslih.

Od kraja 2012. godine kontinuirano smo širili metodu fraktala Hr- vatskom. Prezentirali smo je učiteljima, psiholozima, defektolozima i svima koji uživaju u osobnom razvoju. Metoda se najviše koristila kao sredstvo rada na sebi.

U svibnju 2013. godine Brigita nas je opet počastila dolaskom, naučili smo još više i poželjeli sve skupa podiči na još višu razinu tako što ćemo u Zagreb dovesti autoricu metode i učiti izravno od nje. Osmislila sam projekt „Vidjeti nevidljivo" u kojem ćemo kroz niz radionica istražiti upravo to - kako vidjeti ono što je nevidljivo. Naučiti kako profiniti opažaj i „vidjeti" energiju koja svojom vibracijom daje informacije o tome što se događa u cijelom našem sus- tavu duh-duša-tijelo. Osim metode crtanja fraktala upoznat ćemo se i s metodom korekcije zvuka, koja djeluje po istom principu. Au- torica umjesto boje i crte u toj metodi koristi zvuk, odnosno glas koji svojom vibracijom, različitim jačinama, intonacijama te visokim i niskim tonovima djeluje na organe i emocionalne procese.

Metoda crtanja fraktala omogućuje nam posve nov način promatranja svijeta koji nas okružuje i svijeta u nama. Fraktalni crtež je energetski crtež. Njegova vibracija prodire u naše tijelo, misli i osjećaje. Crtajući fraktale, otvaramo se višoj svijesti i oslobađamo kreativnu energiju. Povezujemo se s bićem koje je izvor sreće, vese- Ija, zadovoljstva i svih duhovnih vrijednosti. U svijetu apstraktnih boja i crta dobivamo mjesto u kojem misli nestaju, ostaje samo duh spojen s višim vibracijama. Crtanjem fraktala uranjamo u meditativno stanje u kojem postoje samo sklad i ravnoteža. Dok crtamo, mi se mijenjamo i otvaramo novim mogućnostima.

Nadamo se da će vam ova knjiga pružiti novo iskustvo i potaknuti vas da upoznate fraktale i doživite čaroliju osobne promjene.

(8)

IZVORNIK FRAKTALNE MUDROSTI

ili nov pogled na naše mogućnosti

Kako bolje upoznati sebe? Kako doprijeti do podataka skrivenih u dubinama naše podsvijesti? Kako naučiti prepoznavati i postizati svoje ciljeve? Kako prijeći na višu razinu vlastitog razvoja? Odgo- vore na takva i slična pitanja naći ćete upravo na stranicama ove knjige.

Autori T. Z. Polujahtova i A. E. Komov već su odavno poznati po univerzalnim metodama i novim istraživanjima u području re- habilitacijskih programa i bioenergoinformacijskih tehnologija. Na temelju svojih metoda razradili su praktičnu primjenu koja je mnogima omogućila ozdravljenje i rješavanje važnih životnih problema. Ovom su knjigom pokrenuli priču o svojim spoznajama i istraživanjima na području znanosti o čovjeku. Predstavljena metoda privlači šire slojeve svojom jednostavnošću i dostupnošću, a najviše stopostotnom učinkovitošću.

Sustav prilagodljivih metoda opisanih u knjizi već se desetljećima uspješno primjenjuje u praksi i bit će zanimljiv svima - roditeljima, psiholozima, psihoterapeutima, pedagozima, valeolozima' i os- talim medicinskim djelatnicima. Knjiga je namijenjena širokom krugu čitatelja koji žele poći putem samoupoznavanja i samoraz- voja te samostalno rješavati životne probleme i istodobno pomagati u tome drugima.

Valeologija - (jedno od značenja lat. vaieo -„biti zdrav")„opća teorija zdravlja", koja zagovara sveobuhvatan pristup čovjekovu tjelesnom, moralnom i duhovnom zdravlju. Pojam je 80-ih godina 20. stoljeća uveo sovjetski znanstvenik, farmaceut i doktor znanosti Izrail'lcković Brehman. (slobodni prijevod I. M. iz Fesenkova L. V., Šatalov A.T., Kon- ceptualni i znanstveni status valeologije (o problemu postavljanja opće teorije zdravlja/ Baksanskij O. E., Liseev I. K., Filozofija zdravlja. Moskva, IF RAN, 2001.)

(9)

Čitatelju

Za autore je ovo svečan trenutak jer ste Vi, dragi čitatelju, uzeli u ruke i otvorili ovu knjigu. Odmah na početku želimo napomenuti kako je sve što je u njoj izloženo rezultat dugogodišnjeg za- nimljivog, složenog i (s našeg stajališta) korisnog rada. Pružamo i Vama priliku upoznati se s nevjerojatnom tehnikom koju smo nazvali „fraktalna metoda analitičke dijagnostike, prognoziranja i korekcije čovjekova stanja". Naziv je dugačak i nekima će se učiniti kompliciranim, ali sama metoda i povijest njezine pojave vrlo su zanimljive, a rezultati primjene uvjerljivi. Knjiga će Vas sigurno zain- teresirati i metodu ćete poželjeti primjenjivati u svakodnevnom životu.

Metoda o kojoj ćemo govoriti privlačna je zbog jednostavne primjene i očitih, korisnih rezultata. Prema našem mišljenju, slične su metode neophodne upravo u naše vrijeme, u novom stoljeću. Mi današnji Ijudi potpuno se razlikujemo od onih prije nas. Vri- jeme nam nameće nova iskušenja, nove životne poteškoće kojima stječemo nova iskustva. Zbog toga smo potpuno drugačiji od Ijudi koji su živjeli sredinom 20. stoljeća. Pa čak i sada, dok čitate ove rečenice, znatno se razlikujete od čitatelja s kraja drugog tisućljeća.

Uvjereni smo da je ova knjiga pisana u duhu vremena i životno neophodna.

Većina današnjih metoda testiranja uspješno otkriva većinu Ijud- skih problema. No, pri korištenju testnih tehnologija koje se primjenjuju u klasičnoj psihologiji susrećemo se s mnogim pitanjima na koje su ponuđeni jednostavni odgovori ,,da" ili ,,ne". Pritom se često rabe različite kartice, slike ili crteži.

Ponekad se primijenjuju mješovite varijante, npr. pitanja i sličice. Takva je općeprihvatljiva forma testnog materijala u svakom slu- čaju praktički jednaka. Pritom je čovjek stisnut između„da" i„ne" ili mora svjesno odabrati jedan od odgovora ponuđenih u testu. Dolazimo do zaključka da će se odgovor morati uklopiti u okvire predodređene tekstom.

(10)

Obaveza svjesnog odabira„da" ili„ne" često izaziva unutarnji pros- vjed, a u nekim se slučajevima i odustaje od testiranja. U slučaju kada nema mogučnosti odustajanja od testa, ispitanik odabire odgovore u skladu s onim što se od njega očekuje. Ako su odgovori iskreni, čak se ni tada ne odražava istinsko stanje stvari.

Testiranje često prate vrlo složeni analitički i matematički izračuni koji zahtijevaju upotrebu računala. Osim toga, za svladavanje su- vremenih tehnologija testiranja potrebni su određeno vrijeme i posebna priprema te zato takvo testiranje nije dostupno svakome tko bi želio samostalno razumjeti sebe.

Mi ne želimo suprostavljati fraktalnu metodu uobičajenim oblici- ma testiranja, već Vas želimo upoznati sa sjajnom tehnikom koja, s jedne strane, isključuje mogućnost svjesnog odgovora, a s druge pruža priliku za samoispravke (samokorekcije) ako je to nužno. Up- ravo te značajke čine fraktalnu metodu jedinstvenom i informacij- ski bogatom. Fraktalna metoda pobjeđuje svojom jednostavnošću, prirodnošću i potpunom odsutnošću napetosti u samom procesu testiranja i daljnje primjene. Ona pomaže svakom čovjeku objektiv- no procijeniti svoje vrijednosti i nedostatke, pomaže mu osvrnuti se na ono što je nepoželjno i to ispraviti. Fraktalna se metoda temelji na mehanizmu koji pokreće skriveni kreativni potencijal odnosno sposobnost samoizražavanja i samoostvarenja. U knjizi se nalaze crteži onih koji su u sebi otkrili jedinstvene kreativne sposobnosti kojima je priroda obdarila svakog od nas (crteži I. Malogrišjenko, grad Krasnoturinsk, Sverdlovska oblast i G. Kabakova iz Vilniusa).

Moguće je da neki čitatelji zaključe da su ti radovi neprofesionalni. Oni su međutim vrijedni upravo zato što su ih naslikali Ijudi koji se nikad prije nisu bavili slikanjem. Ta je činjenica vrlo važna.

U daljnjem tekstu navodimo komentare znanstvenika i stručnjaka iz različitih znanstvenih područja koji primjenjuju fraktalnu metodu u svojoj struci.

(11)

Bit fraktalne metode jest povezanost između motorike ruku i čo- vjekovih psihičkih, psihofizioloških stanja. U primjeni se uzima u obzir racionalno i intuitivno poimanje čovjekove kreativnosti. Au- tori knjige posvječuju veliku pažnju proučavanju psihofizioloških, psihičkih, prostornih, simboličkih i misaonih značajki boja i nijansi te načinu na koji utječu na čovjekovu svakodnevnicu.

Autori se pozivaju na mnogobrojne znanstvene izvore koji potvr- đuju ulogu boja u čovjekovu životu te tvrde kako su percepcija boja i odabir boja zapravo odraz osobnog unutarnjeg stanja.

Stoga su razrađene psihofiziološke karakteristike svake nijanse, jer doživljavanje boja i odabir boja usko su povezani s čovjekovim psihofizičkim stanjem. Zapravo detaljno i uvjerljivo predstavljaju metodiku dijagnostike stanja osoba podvrgnutih testiranju. Dakle, ovaj je rad od velikog znanstvenog i metodičkog interesa i može se koristiti za testiranje psihičkih i fizičkih stanja, a može se primjenjivati i kao vježba za kreativno otvaranje jer se racionalno i intuitivno pojavljuju kao uzajamno dopunjujući aspekti tek na razini psihofizioloških i psihičkih početaka kreativne djelatnosti.

A. A. Barabanov, profesor pri Katedri osnova arhitektonskog projektiranja UralGAHA, voditelj Laboratorija arhitektonsko-likovne semiotike u Ekaterinburgu

Fraktalna metoda dijagnosticiranja čovjekova psihičkog zdravlja odnosi se na područje medicine, psihologije, pedagogije i može se koristiti za dijagnosticiranje psihofiziološkog zdravlja. Prema kri- teriju „učinkovitost - vrijednost" to je jedna od najboljih metoda. Slične metode dijagnosticiranja postoje, no broj informacija koje pacijent unosi u fraktalnu sliku mnogo je veći. Upravo su takve informacije istinski odraz duše i tijela. Nijedna metoda još nije ponudila takvo opširno iščitavanje podataka na svojim testiranjima. Fraktalna slika je ono čemu će čovječanstvo težiti jer pruža obnovu izgubljenog znanja o sebi kao elementu materijalnog svijeta. Pre- ma mojem mišljenju, ta znanja i ne trebaju svima, već onima koji liječe, koji pomažu obnavljati ravnotežu u svijetu. Metoda ne sadrži

(12)

T. Z. POUJJAHTOVA, A. E. KOMOV

samo dijagnostiku, nego i liječenje. Za liječenje je nužna tzv. faza dinamike koja prognozira čovjekovo stanje. Vrijeme kada su liječili bez pokretanja unutarnjih zaliha organizma prolazi. Upravo je zato u sklopu fraktalne metode razrađena tehnika samoizlječenja ili samokorekcije čovjekova stanja. T. Z. Polujahtova i A. E. Komov uče Ijude služiti se fraktalnom metodom i njezinim tehnikama bez kemijskog utjecaja, to jest ne putem razaranja, več putem stvaranja! Za razumijevanje i rezultate potreban je napor - metoda nije za lijenčine, što je sjajno. Ukupnost operacija smanjuje utjecaj svijesti i dopušta joj prikazati se kao„ svjesno nešto skrivam, ali to činim loše". Zbog toga se povečava informacijska sposobnost. Pod vod- stvom učitelja metoda se prilagođava svakom pojedinom čovjeku.

Dakle, fraktalna metoda aktivira duboke podsvjesne mehanizme i na taj način povečava vjerojatnost pravilne dijagnostike. Na taj način možemo bolje razumjeti čovjekovo psihoemocionalno stanje, razgovorom možemo osjetiti skrivene komplekse i zajedno istinski ocijeniti psihičko i fizičko stanje pacijenta te usmjeriti pažnju na uzroke zatvorenosti njegove svijesti koji ga drže zarobljenim u samome sebi. Standardni pokazatelji zdrave nesputane kreativne suradnje svijesti i podsvijesti otkrivaju mogučnosti samostalnog dijagnosticiranja, korekcije i programiranja vlastitog stanja, koristeči općeljudsko poimanje sklada i Ijepote. Metoda je jednostavna i do- stupna svima u čemu i jest njezina prednost.

Iskreno podržavam ovaj rad i objavljivanje knjige.

S. N. Pavlikov, profesor pri Katedri radioelektronikeTOVMI, doktor tehničkih znanosti, Vladivostok

Dijagnostika, prognoza i korekcija s pomoću fraktalnog crteža doista je neobični alat koji je teško svrstati u bilo koju kategoriju psi- holoških metoda. Rezuitati dijagnosticiranja fraktalnom metodom koreliraju s rezultatima dobivenim drugim poznatim psihološkim metodama. Mogućnost preciznog prognoziranja stanja te razvoj i korekcija ličnosti neophodne su činjenice u radu praktičnog psihologa. Zbog svojeg relativno jednostavnog usvajanja, metoda 18

(13)

je prihvatljiva pedagozima, roditeljima i mnogim drugima koji traže odgovore na psihološka pitanja.

Osim toga, rad na fraktalnom crtežu zanimljiv je svim naraštajima jer budi zanimanje za čovjekov unutarnji svijet, a ravnoteža koja se

postiže potiče na još dublje ovladavanje metodom.

L. J. Ušakova, doktor kemijskih znanosti, docentica pedagogije i psihologije, Ekaterinburg

Primjena fraktalne metode za dijagnostiku i samostalnu korekciju psihoemocionalnog stanja u gradu Kišinjevu pokazala je visoku učinkovitost, čak 75-90 posto. Posljednjih pet godina s pomoču te su metode stotine Ijudi uspjele popraviti svoje zdravstveno stanje, uskladiti socijalne, kreativne i međuljudske odnose.

Metoda koja se temelji na znanstvenim radovima (B. Mandelbrot, Fajdysz, Liischer i dr.) jednostavna je i pristupačna svima, pa se mo- že preporučiti širokim slojevima s ciljem ozdravljenja i prevenci- je kako u medicinskim i obrazovnim ustanovama, tako i u životu općenito.

J. I. Zimnica, doktor medicinskih znanosti, Kišinjev

Fraktalnu metodu koristim i u osobnom i u poslovnom životu. Tom se tehnikom služe i moje sestre, djeca i učenici. Nastupila sam na skupu učitelja i ondje pokazala fraktale svojih učenika. Nakon toga sam dobila dozvolu za održavanje seminara psiholozima i nastavnicima. Praktična primjena te tehnike pomaže roditeljima bolje razumjeti skrivene probleme djece, pozitivno utječe na us- pjeh djece u školi, poboljšava sustav samoprocjene djeteta, unosi ravnotežu u odnos između djece i odraslih.

Kad ovladamo tehnikama fraktalne metode, iz svakog fraktalnog crteža možemo iščitati puno informacija o našem unutarnjem stanju. Idućim crtežima, ako je potrebno, možemo popraviti ono što smatramo lošim.

(14)

T. Z. POLUMHTOVA, A. E. KOMOV

Fraktalna metoda mi pomaže pri rješavanju privatnih problema. Prije sam se opterećivala sitnicama. Fraktalna metoda mi je pružila priliku sagledati samu sebe iz drugog kuta. Otada sam poboljšala odnose u obitelji, a posebno me veseli što sam pronašla zajednički jezik sa snahama, bez poteškoća rješavam tekuće probleme i uživam u skladu između svojih bližnjih.

S. S. Sokolova, novinarka, televizijska voditeljica, Jakutsk

Zanimljiv način dijagnosticiranja i korekcije. Fraktalna metoda zaista djeluje! Kao zdravstveni, djelatnik, koristim je za dijagnostiku.

I. Tokareva, zdravstvena radnica, Jakutsk

Mivećdvijegodineprimjenjujemofraktalnu metoduupedagoškoj praksi izviđačkog centra jer nam pomaže bolje upoznati unutarnje stanje djece s kojom radimo. Također, lakše otkrivamo djetetov skriveni potencijal. Djecu od 10-12 godina upoznajemo s tehnikom fraktala te ih podučavamo kako popraviti unutarnje stanje koristeći određene boje.

Nakon toga su djeca uspješnija u školi, kreativnija, bolje pamte i lakše se koncentriraju.

U razredima provodimo dijagnostiku prema fraktalnoj metodi i detektiramo nezdrave odnose u obiteljima. Tehnikom korekcije ili samoispravka roditelji i djeca popravljaju svoje odnose, a time i svoje unutarnje stanje i ponašanje. Djeca u Ijetnim izviđačkim kampovima rade prema toj metodi dva tjedna. Očite su promjene u njihovu ponašanju, a to odmah zapažaju i roditelji. Mnoga djeca nastavljaju crtati fraktale i kod kuće.

N. A. Kulik, učiteljica povijesti viših razreda škole br. 47, Vladivostok I. N. Nikolajeva, učiteljica povijesti viših razreda škole br. 78 i direktor gradske opće organizacije„lzviđački centar", Vladivostok

(15)

Fraktalna metoda analitičke dijagnostike testira'na je na mnogim Ijudima i danas se uspješno primjenjuje u privatnoj praksi i obiteljima. Rezultati oduševljavaju. Metoda ne samo što detektira probleme, već i nudi njihov ispravak korekcijom. Praktična primjena fraktalne metode očigledno poboljšava čovjekovo emocionalno, psihičko i fizičko stanje. Ubrzava duhovni rast i razvoj kreativnih sposobnosti. Metoda je privlačna svim generacijama zbog dostupnosti i nevjerojatne jednostavnosti. Za testiranje su vam potrebni samo papir, bojice, flomasteri i želja da sebe što bolje upoznate.

0. A. Kolesnikova, profesorica na Daljnevostočnom agrarnom sveučilištu, Blagovešjensk

Fraktalna metoda ne samo što uspješno dijagnosticira čovjekovo tjelesno stanje ili psihoemocionalnu atmosferu u obitelji, na poslu ili u školi, ona uz to daje sjajne rezultate u procesu (samo)ispravlja- nja problema.

Metoda također pomaže otkrivanju kreativnih sposobnosti kako djece tako i odraslih. Vrlo dobro funkcionira u rješavanju obiteljskih problema.

V. V. Afoničeva, psihologinja, Blagovešjensk

Metodu fraktalnog crteža koristim u privatnom životu jer mi po- maže vidjeti raznovrsnost mojeg unutarnjeg svijeta. Pri donošenju odluka oslanjam se na vlastite vrijednosti, a svoje nedostatke po- kušavam ispraviti nježno i polako. Metoda omogućuje objektiv- no sagledati sebe, ocijeniti prošle događaje i postaviti ciljeve za budućnost.

(16)

Navela bih neke konkretne primjere primjene fraktalne metode u životu. Otkad crtam fraktale na zadanu zadaću, imam odlične rezultate u svojoj komercijalnoj djelatnosti, u organizaciji putovanja, u rješavanju problema porasta prodaje robe.

Roditeljima sedmogodišnjeg djeteta koje je imalo poteškoće u razvoju govora i čitanja bilo je predloženo ostaviti dijete kod kuće još jednu godinu ili ga upisati u školu za djecu s posebnim potre- bama. S tim sam djetetom radila tri mjeseca primjenjujući fraktalnu metodu. Dijete sada slobodno govori i čita i upisano je u redovnu školu.

0. Kovarskene, pedagog, Vilnius

Molitva

Oprosti mi milostivi Bože, oprosti i snagu mi podari, Da mogu kao i Ti opraštati iz Ijubavi,

Pomozi mi širiti dobro oko sebe,

Jer moje smrtno tijelo žudi za svakim djelićem Tebe, Blagoslov spusti i mudrost svoju

Na klicu što stenje u beskrajnom polju, Jer niknut će mladica tvog beskrajnog tijela, koju ću njegovati kroz svoja dobra djela!

A. Kuz'menko

(17)

(18)

Uvod

Metoda, koja je dobila naziv„fraktalna" prvi je put bila primijenjena 1991. godine na seminarima na kojima se govorilo o neiskorištenim Ijudskim mogućnostima i o tome kako ih ostvariti. Od 1991. pa do 2000. održanoje više od 500 seminara na kojimajesudjelovaloviše od 8000 Ijudi. Tada je oko 9000 Ijudi svladalo i naučilo fraktalnu metodu, a pokusne slike naslikalo je fraktalnom tehnikom više od 11 000 Ijudi s područja Rusije i okolnih zemalja.

Metoda ima široko područje primjene. Uspješno se primjenjuje u ruskim gradovima Blagovješčensku, Vladivostoku, Ekaterinburgu, Ivanovu, Krasnoturinsku, Sankt-Peterburgu, Tyndi, Jakutsku. Me- toda je pronašla svoju primjenu i u Vilniusu (Litva), Klajpedi (Litva), Kanausu (Litva), Alitusu (Litva), Kišinjevu (Moldavija) itd.Tako smo još prije pisanja knjige prikupili mnogo podataka o praktičnoj primjeni fraktalne metode u Rusiji i izvan nje. Analiza tih podataka pokazala je da etničke, nacionalne ili teritorijalne razlike ne utječu na rezultate. Fraktalna metoda analitičke dijagnostike, prognoze i korekcije čovjekova stanja (u daljnjem tekstu samo„fraktalna metoda") svugdje daje jednako visoke rezultate.

Glavna zadaća metode jest izraziti vlastitu osobnosti crtežom na- crtana prema određenim pravilima.

Nakon analize dobivenih podataka i njihove primjene, uz pomoć brojnih istraživanja formulirani su osnovni pojmovi fraktalne tehnologije.

Puni naziv metode koja se temelji na takvoj tehnologiji jest fraktalna metoda analitičke dijagnostike, prognoze (predviđanja) i samokorekcije čovjekova stanja i njegovih problema.

Fraktalna se metoda oslanja na običan crtež i u tome je njezin duboki smisao. Matematičar Herbert VVerner Franke, jedan od osni- vača fraktala i fraktalnog slikarstva, piše: „Neki stručnjaci ne vjeruju da izgovorenu riječ možemo prevesti na jezik crteža. Oni tvrde kako je kvaliteta vizualne informacije manja od verbalne.Takav stav nije

(19)

prihvatljiv i logičan. Mudra izreka„Bolje jednom Vidjeti nego stoput čuti"već je odavno potkrijepljena dokazima iz psihologije percep- cije. Vizualni se sustav puno bolje nosi s protokom informacija jer ima deset puta veći intenzitet nego ostali osjetilni sustavi uzeti zajedno. Osim toga, vizualni sustav uspješno obrađuje informacije dvodimenzionalne i, dakako u određenoj mjeri, trodimenzionalne strukture. Zamjena riječi crtežima nije samo prelazak u nov sustav kodiranja, već i prihvaćanje nove metode opisivanja svijeta.

Verbalna je komunikacija linearna, vremenski poredana struktura u kojoj automatski dajemo prednost načelima linearnog poretka. Na isti način funkcionira uzročni sustav ili povijesni proces. Jezik slika omogućuje nam promatrati istodobno više odnosa, npr. petlje interakcijskih procesa, komunikacijskih mreža i dr. Sasvim je vjerojatno da je to posljedica naše nespososbnosti da mislimo mrežnim kategorijama, upravo zato što smo čvrsto spojeni s opisnom kate- gorijom verbalnog jezika" [9, str. 162],

Brojne su studije pokazale da mozak čuva precizne informacije o čovjekovoj osobnosti, navikama i zadanim ciljevima, kao i osobne fiziološke informacije.

Sposobnost iščitavanja tih podataka zadaća je koju su pokušavali i pokušavaju riješiti mnogi znanstvenici. Predstavljena fraktalna metoda nudi rješenje te zadaće. Godine iskustva u praktičnoj primjeni još jedanput potvrđuju ponavljanje informacijskih sadržaja pri prelasku sjedne razine na drugu. Pritom se vrlo precizno pohranju- ju osobne karakteristike i parametri pojedinca, a zatim se pojavljuje mogućnost izvlačenja podataka na površinu iz duboke podsvijesti određenim tehnološkim operacijama koje čine osnovu fraktalne metode.

Metoda će biti zanimljiva stručnjacima iz područja psihoanalize, ali i svakome komu je stalo do sebe i svojih bližnjih. Često ni ne pomišljamo na to da negdje postoje duboki„korijeni" naših uspo- na i padova. „Korijeni" su pohranjeni u našoj podsvijesti i znatno utječu na donošenje odluka, oblikuju naše ponašanje i navike te čine temelj našeg djelovanja.

(20)

Fraktalna metoda pruža nam priliku locirati te„korijene" i pomaže ne samo učiteljima, psiholozima, psihoanalitičarima i psihoterapeutima u njihovoj struci, več i svakom tko želi dublje razumjeti vlastito stanje i stanje drugih Ijudi te pronači svoje mjesto u životu.

Štoviše, uz razumijevanje biti fenomena sudbine, metoda nam omogućuje ispraviti ih na prirodan način. Veliko iskustvo pokazuje da se primjenom fraktalne tehnike neizmjernog povećavaju čovjekove duhovne komponente i poboljšava kreativnost, koju bez sumnje ima svatko. Zahvaljujući tome, otvaraju se novi obzori za profesionalni i osobni rast te neutraliziraju negativne značajke Ijud- ske naravi.

Posebnost metode je u njezinoj jednostavnosti i dostupnosti svima. Izvedbeni dio fraktalne metode temelji se na sposobnosti raspoznavanja boja, grafici i skladu crta. Za provedbu fraktalne metode nisu Vam potrebni skupa oprema i istraživanja, dovoljni su Vaša želja, bojice, flomasteri, kemijske olovke i deblji papir.

A rezultat će nadmašiti sva Vaša očekivanja!

(21)

(22)

Dijalog s učiteljem

- Je li Svijet osamljen? - Ne, Svijet nije osamljen. - Doista tako misliš? - Onda je jako okrutan. - Ne, nije ni okrutan. - Doista tako misliš? -Tada je lažan.

- Nije ni lažan, stvaran je i istinit. - Ne, lažan je!

- Nije Svijet lažan, Ijudi su lažljivci.

- Ako je stvaran, gdje je Njegova stvarnost? - Možda je u snovima?

- 1 u snu i na javi susrećemo stvarnost. - Privid je njegov uzrok.

-Ta gdje se krije onda Njegova tuga?

- U tebi, u meni, u svima onima koji žive na Svijetu. - Uostalom, mi stvaramo izvor sudbine.

- Danas misliš drukčije nego prije nekoliko godina. - 1 to mi je drago!

V.AIfoničeva, 15.lipnja 1995.

(23)

Kako se sve dogodilo

Fraktalnu metodu otkrila je Tanzilija Zakirovna Polujahtova 1991. godine. Zašto tvrdimo da je to otkriće? Zato što ni prije prve primjene fraktalne metode, ni poslije, a ni sada (za vrijeme pisanja ove knjige) nismo upoznali ništa slično. Vjerojatno se netko od naših čitatelja negdje susreo s nečim sličnim, ali to je sigurno bila jedna od tehnika metode fraktalnog crteža, kako ga je nazvala 1991. Tan- zilija Polujahtova.

Rekli smo već da je rasprostranjenost seminara prilično široka. Osim toga, sama metoda se podučava više od deset godina. Polaz- nici naših seminara i radionica za osposobljavanje aktivno je primjenjuju u svakodnevnom životu. Danas imamo velik broj sljedbeni- ka diljem Rusije i zemalja u okruženju koji na razrađenim temeljima podučavanja i obuke grade svoju profesionalnu djelatnost. Stoga vjerujemo da su naši čitatelji već u životu naišli na nešto slično. Usput, pisanje knjige potaknuli su uporni zahtjevi naših učenika, mnogih prijatelja i kolega. Priprema knjige je trajala dugo, i evo, na kraju ipak je pred Vama, dragi čitatelju, i Vi ćete ocijeniti što smo učinili. Metoda je zbog nekih svojih aspekata znanstvena inovaci- ja. Tek se nedavno pojavila, a već postoji škola fraktalne metode koja se razvija i djeluje na toliko zanimljiv i neuobičajen način da u bliskoj budućnosti možemo očekivati razvoj metode u sklopu nekog konkretnog znanstvenog sustava koji će joj otvoriti nove vidike u proučavanju čovjeka kao neiscrpnog izvora informacija.

Sam pojam fraktal (kao i pojam fraktalnost) Tanzilija Polujahtova uspješno je posudila od matematičara za osmišljavanje svojeg sustava ispitivanja. Fraktali su svojom skladnom Ijepotom s konačnom preciznošću pomogli razumjeti i spoznati istinske prirodne mehanizme koji prodiru u srž Ijudskog postojanja.

Uz pomoć fraktalnog identiteta, fraktalne sličnosti u prelasku od malog k velikom, od dubine prema površini, otkrivamo bit Ijudske osobnosti, narav svojih mogućnosti, prednosti i mana te bit čovjeka kao fenomena.

(24)

čini jednostavnom. Način njezina pojavljivanja međutim krije puno zanimljivih stvari.

Dogodilo se to na jednoj od prvih radionica, kada je Tanzilija Po- lujahtova upoznala vrlo zanimljivu osobu, talentiranog optičkog fizičara. On je na svojim predavanjima s oduševljenjem govorio o teoriji fraktalnih skupova.

Metoda fraktalnog crteža nije se odmah pojavila, najprijeju jetre- balo dovesti u neki simbiotski odnos s onim što je bilo poznato i onim što je nedostajalo u prijašnjim istraživanjima. Nedostajao je univerzalan mehanizam za otkrivanje karakteristika svakog pojedinca i prirode njegovih mogućnosti.

U to vrijeme, a i sada, uvijek se pojavljuju ista pitanja: Na koji način što preciznije izraziti fizičko i emocionalno stanje pojedinca? Kako i u kojem obliku predočiti njegovu osobnost? Neumorna potraga za odgovorima dovela je do nastanka fraktalne metode.

Načelo fraktalnosti na čudesan je način omogućilo pratiti kako se bit vanjskih obilježja čovjekova karaktera očituje u beskonačno malim pojedinačnim crticama njegove osobnosti i obratno. Ono se pojavilo kao most po kojemu informacije putuju od svjesnog k nesvjesnom. Zahvaljujući tome, s pomoću „ključa" pojavljuje se trodimenzionalna slika tj. karakteristike ispitivane osobe.

„Priroda neostvarenih mogućnosti, njihovo ostvarenje i primjena u praktičnom životu" bila je glavna tema radionica koje su se održavale u tom razdoblju, počevši od 1988. godine. Polaznicima je bilo zanimljivo istraživati i otkrivati vlastite radne potencijale, razvijati kvalitetu duše i duha te prirodnim putem tragati za sa- moostvarenjem. Takvo je okruženje bilo plodno tlo za ispitivanje načela fraktalnosti i stvaranje fraktalne metode.

Možemo zaključiti da se metoda pojavila zahvaljujući mogućnosti upoznavanja s istinskom biti i smislom fraktala i fraktalnosti kao takve. Ona je došla zajedno sa sviješću o tome da se prirodni identiteti u nekom okruženju očituju prema matematičkim zakonitostima reda (u kontekstu prave naravi prirode) i o tome kako se ostvaruju u životu. Postupno se oblikovao zanimljiv sustav koji je postao temelj^m nove metode.

(25)

Metoda fraktalnog crteža, kako su ga tada nazivali, rođena je kao sama od sebe na jednom redovnom seminaru blizu Moskve. U to su se doba seminari održavali u burnoj atmosferi, s brojnim slušateljstvom, u kontinuiranom nizu zanimljivih susreta sa znanstvenicima. Slušatelji su, „spoznavši sebe", tražili sve više informacija, a to je dovelo do potrebe za pronalaženjem neobičnih i jednostavnih tehnika samoupoznavanja.

Posebno je važan dan 14. srpnja 1991. godine. Do tada se već razvila tehnologija testiranja fraktalnim crtežom. Za sudjelovanje u testiranju polaznici su morali uzeti isti list papira za crtanje formata A4. Dimenzije nisu odabrane slučajno, nametale su ih proporcije buduće slike. Kako bi isključili utjecaj svijesti na sliku, za vrijeme crtanja svi su sudionici morali zatvoriti oči. Zatim su, ne podižući ruku s papira, 45 do 60 sekunda vodili kemijsku olovku po papiru pokušavajući popuniti što veći dio. Odabrano je vrijeme dovoljno za obavljanje prvog zadatka.

Na seminaru je bilo 49 osoba, odraslih i djece. Zanimalo nas je kakve crteže će naslikati djeca, što će biti na slici mladih Ijudi, a što na slici zrelih osoba. Najstarijem ispitaniku bilo je 56 godina, najmlađem tek 6.

Proces stvaranja slike zatvorenih očiju izgledao je kao prekrasno otajstvo. Bilo je zanimljivo promatrati kako se sve to zbiva. Kad je vrijeme iscurilo, svi su otvorili oči i pogledali svoje crteže i najedan- put, dvorana se zatresla od gromoglasnog smijeha. Takva reakcija ispitanika ponavlja se na svakom seminaru posljednih deset godina. Ono što je bilo nacrtano, doista je izazivalo smijeh. Crteži su bili različiti: na jednima su bila pravokutna polja, na drugima tro- kutasta, na nekima su crte bile glatke, na drugima izlomljene, na trećima kontinuirane petlje i krugovi. Nakon pomnog promatranja međutim pokazalo se da se neke slike podudaraju po određenim pravilima i kriterijama.

Nakon toga, ispitanici su dobiveni crtež trebali obojiti. Kako bi iz- bjegli svjestan odabir boja, bilo je dogovoreno da bojice i flomas- tere biraju zatvorenih očiju.

(26)

galeriju Ijudskih stanja. Značajke svakog crteža očitovale su se u karakterističnim usklađenim linijama, geometriji polja i raznoliko- sti boja. Upravo na tom seminaru primijenjena je prva varijanta „ključa" odnosno tumačenja dobivenih fraktalnih crteža. Ovdje že- limo napomenuti da je„ključ" bio pomno razrađen puno prije. O tome svjedoči deset godina rada jer za sve to vrijeme nije doživio veče izmjene. Svi su bili iznenađeni, nisu mogli shvatiti u čemu je tajna tih detaljnih i preciznih obilježja.

Definiranje jasnih odredaba i stvaranje samog „ključa" temelji se na dugogodišnjem iskustvu i radu sa samim bojama odnosno s nji- hovim energetskim funkcijama, a uz to, potvrđeno je praktičnom primjenom u dijagnostici određivanja boja čovjekoveaure. Detaljni karakter linija i polja, njihove proporcije i veličine istraživane su sve do 1995. godine. U tom su istraživanju osnovni izvor bili stgtistički materijali odnosno analiza materijala prikupljenog na seminarima u različitim gradovima.

Isprva se u istraživačkom radu primjenjivala vrlo jednostavna i učinkovita tehnika: s pomoću obične prizme (izrađene od optičkog stakla u obliku jednakostranične prizme sa zrcalnim reflektorom) promatrala se šarena duga iznad kontura Ijudskog lika. Bilo je savršeno jasno vidljivo (u lomljenju grana prizme) da svaki čovjek ima vlastitu i neponovljivu kombinaciju spektra boja. Zanimljivo je bilo to što se u različitim fizičkim i psihičkim stanjima iste osobe očitovala različita kombinacija boja.To je bila prava aura (energetski omotač) čiji je spektar boja nosio u sebi najzanimljiviju informaciju o osobi.

S vremenom su se iskristalizirali određeni obrasci i karakteristike nijansi tipične za djecu, odrasle muškarce i žene i starije Ijude. Svat- ko je imao vlastitu dominantnu boju, koja je bila ključan kriterij. Stoga su se osnovna obilježja boja koja se rabe u„ključu" formirala kao rezultat analitičkog rada s prizmom.

Najzanimljivije je bilo to što su se prevladavajuće boje u prizmi i u fraktalnom crtežu poklapale. Svaki polaznik je bojio polja pretežno onom bojom koja je prevladavala u spektru boje njegove aure vid- Ijive kroz prizmu. •

(27)

Iz sveg su se toga mogle uočiti dvije zakonitosti: prvo, potpun izostanak određene boje i, drugo, obilje pojedine boje. Nedostatak ili mala zastupljenost boje govori o tome da osobi nedostaje ili da je u previranju određena osobina koja se simbolizira energetskim karakterom te boje. S druge strane, obilje određene boje upućuje na prisutnost izrazito specifičnih osobina osobe koje se iščitavaju iz energetskog karaktera prevladavajuće boje. Nakon nekog vremena pojavila se još jedna značajka.

Dominantna boja na crtežu upućuje na fiziološki problem. Taj je problem izražen u nesvjesnoj želji da se upravo bojom dopuni određeni nedostatak osobnosti, to jest određena boja dominira upravo onda kada njezine energetske karakteristike nedostaju, pa ih osoba na taj način dopunjava. U tim se slučajevima za vrijeme ispravka (korekcije) osobi predlagalo da unese upravo tu boju u svoje daljnje crteže.

Ako je osoba prihvaćala preporuku i slikala u skladu s uputama, pozitivne promjene bile su vidljive već na trećem ili četvrtom crtežu.

Prošlo je već više od deset godina uzastopne primjene fraktalne metode, ali njezin je temelj ostao isti. Velika količina prikupljenog i analiziranog materijala govori o ispravnosti svih osnovnih postavki fraktalne tehnike. Zanimljiva je činjenica da na pitanje zašto na crtežu prevladava neka boja svaka osoba odgovara isto: upravo mi ta boja stalno dolazi u ruku. Znači, možemo zaključiti da domi- nacija ili odsutnost pojedine boje u procesu oslikavanja crteža ne podliježe utjecaju svijesti.

Na ovaj ili onaj način svaki je sudionik nesvjesno davao prednost pojedinoj boji ili njezinim nijansama. Jasno je svakako to da mehnizmom za odabir boja upravljaju procesi koji su skriveni u dubljoj razini čovjekova života. Upravo taj mehanizam određuje na staničnoj i molekularnoj razini deficit elemenata u procesu me- tabolizma. Na kraju, negdje u dubini podsvijesti pojavljuje se im- puls, a ruka uzima bojicu upravo te nijanse koja je Ijudskom tijelu potrebna u tom trenutku. U konačnici, cijeli crtež daje potpunu sliku čovjekova stanja koje se iščitava iz značenja boja.

(28)

T. Z. POLUJAHTOVA. A. E. KOMOV

U svakom slučaju, kada s pomoću boja pokušavamo odrediti čo- vjekove osnovne karakteristike, njegovo stanje i probleme, ili kada rješavamo zadaće ispravka već otkrivenih poteškoća, svaki put posežemo za istinskim svojstvima određene boje i njezinim energetskim parametrima i funkcijama. Za usporedbu ću navesti svima jednostavan i razumljiv primjer. Ljudski se organizam sastoji od kemijskih elemenata, odnosno od cijelog spektra mendeljejevljeva periodnog sustava elemenata. Tu se ne daje prednost pojedinom kemijskom elementu u čistom obliku, jer u prirodi to ne postoji. Slično tome i u fraktalnoj tehnologiji nije prirodno davati prednost pojedinoj boji u čistom obliku. Mi samo izdvajamo prevladavajuće boje i naglašavamo određenu kombinaciju boja i nijansi iz ukup- nog spektra boja koje potpuno preslikavaju sve što je svojstveno samom čovjeku.

Procesi Ijudskog biološkog sustava imaju valnu prirodu. Upravo oni nam omogućuju iščitavanje optimalnih rješenja, dijagnosticiranje i korekciju primjenom fraktalne metode.

(29)

(30)

Kad bi Stvoritelj unaprijed pokazao sudbonosna raskrižja, Koliko bi okrutnih dana i mjeseci unaprijed predao sudbini!

Nije li Ijepše dobro dobrim stvarati? I tako okrutnost sudbina zaskočiti?

Ono dobro dobro koje si ti učinio, tvoje je dobro...

(31)

Fraktalnost - što je to?

Naziv fraktalna metoda nije izabran slučajno. Poimanje fraktala i fraktalnosti pojavilo se nedavno, sedamdesetih godina 20. stoljeća. Povezano je s razvojem računalne tehnike i s mogućnostima koje su se otvorile znanstvenicima. Termin fraktal uveo je u upotrebu matematičar Benoit B. Mandelbrot. U svojem članku „Fraktali i ob- nova teorije ponavljanja (iteracije)" on piše:„Godine 1975. osmislio sam termin fraktal kako bih dao naziv svojem prvom radu iz tog područja. Nisam međutim naveo matematičku definiciju jer sam osjetio da taj pojam, kao i dobro vino, mora odstajati prije nego se 'rastoči u butelje'. Svi oblici koje sam tada istraživao i nazivao fraktalima prema mojem su shvaćanju bili nepravilni, ali i međusobno slični". [9, str. 137]

Doista, fraktali su svuda oko nas. Oni su u obrisima planinskih la- naca, u vijugavim linijama morskih valova. Neki od njih su stalni i nepromjenjivi, drugi se mijenjaju poput oblaka koji plove ili pla- mena svijeće.

Evgenija Solodova u članku„Stvarnost fraktala" piše:„Pažljivo pro- motrite krošnje stabala - one predstavljaju tipične fraktalne strukture koje se ponavljaju u svakoj grani i u svakom grananju stabla. Usput, upravo je grananje ono svojstvo koje je karakteristično za fraktale. Baš taj proces grananja u mnogočemu objašnjava smisao pojma kaos, koji je danas jako zanimljiv ne samo matematičarima, već i fizičarima. Što mi obično razumijevamo pod kaosom? To je nešto nekontrolirano, bez mogućnosti predviđanja ponašanja ob- jekta u dugom razdoblju. Ovdje se zapravo radi samo o račvanju puteva (mogućnosti) pri čemu sustav odabire jedan ili drugi odvo- jak. U svakom pojedinom trenutku uzročna se veza čuva, ali nakon

nekoliko račvanja više se ne vidi."

Ovdje je još jedan aspekt koji neprestano nadahnjuje znanstveni- ke - neopisiva Ijepota fraktala.,, Naš osjećaj za Ijepotu - piše dalje Evgenija Solodova - pojavljuje se pod utjecajem ravnoteže između reda i nereda u prirodnim fenomenima: oblaci, stabla, planinski lan- ci. U tehničkim objektima gubi se upravo onaj luksuz neregularnosti

(32)

T. Z. POLIUAHTOVA, A. E. KOMOV

nereda i nepredvidivosti koji je svojstven samo prirodnim fenomenima. U fraktalima je taj luksuz prisutan. Fraktali su simbol nove faze razvoja znanosti, oni su etapa spajanja znanosti i umjetnosti, to jest spajanja dvaju komplementarnih načina razumijevanja prirode - analitičkog i intuitivnog. Na kraju drugog tisućljeća proširio se hladni racionalizam znanosti i tehnologije i transformirao svijet do te mjere da je sam čovjek postao ugrožen. Na kraju krajeva mnogi su veliki mislioci osvijestili neadekvatnost ukorijenjenog načina mišljenja. Fundamentalizam je već izgubio svoju eksklu- zivnu atraktivnost. Danas neće biti dovoljno samo naučiti osnovne zakone i shvatiti načelo funkcioniranja svijeta, potrebno je tražiti objašnjenje kako se ta načela očituju u stvarnosti.

Otkrivanje fraktalnosti svemira razrješava divovski splet najtežih problema u svim znanstvenim područjima. Ta se„rupa" u slici svijeta, gdje nije bilo fraktala, zakrpala".

Jedan dio slagalice koji pomaže izgraditi skladnu sliku svijeta jest metoda iz naše priče. I možda postaje jasno zašto smo ga nazvali fraktalnim. Načelo srodnosti ili sličnosti koristi se prije svega kada čovjek crta svoj prvi fraktalni crtež. U određenom trenutku mi nesvjesno u taj naizgled neprivlačan crtež unosimo svoja unutarnja stanja. Slikamo sami sebe, svoj unutarnji svijet zajedno sa svim stečenim iskustvima: brigom, problemima, bolestima, žalostima i radostima. Crtež sadrži potanke informacije o nama samima. On i mi slični smo kao dvije kapi vode.

Postoji prilično uvjerljiva teorija da je svijet oko nas neka vrsta fraktalne strukture. U toj se strukturi svaka informacija pravilno ponavlja na razmjerno različitim razinama. Stoga atom sadrži iscrpnu informaciju o ustroju svemira i obratno. Dakle, proučavajući atom i njegove sastavnice (proučavanje mikrokozmosa) otkrivamo tajne ustroja naše galaktike. Mi ne postavljamo sebi cilj zaštititi ovo ili ono mišljenje, već zapažamo analogiju mikrokozmosa i makrokozmosa pri opisu načela djelovanja fraktalne metode. U našem slučaju makrokozmos je čovjek, a mikrokozmos crtež.

Mi smo sastavni dio lanca: galaktika-Zemlja-čovjek. Oblikujući okolinu u interakciji s vanjskim svijetom, čovjek mijenja i obnavlja 38

(33)

taj svijet i u mikro i u makroformama. S druge strane i sama okolina znatno mijenja i utječe na naš život. Sa stajališta fraktalne logike posve je razumljivo da nije samo svemir onaj koji utječe na nas, več i mi Ijudi aktivno utječemo na semir.

Možemo zaključiti da opčenito čovjekova djelatnost ima dvije prirodne funkcije. Prva i osnovna svodi se na usklađivanje čovjekova stanja sa stanjem vanjskog svijeta. Druga, koja je prerušena i skrive- na u našim suptilnim osjećajima, aktivira želju za pronalaženjem nekog višeg smisla u onome što nam se događa, odnosno želimo razumjeti duboke korijene uzroka zbivanja i prirodnih fenomena. Ako u čovjeku dominira prva funkcija, vidimo jasno izraženog materijalista, ako dominira druga, čovjek pokazuje više suptilnih duhovnih karakternih crta i filozofski sklad uma. Upravo te rubne varijante ovih pokazatelja dovode do toga da se jedni Ijudi bave isključivo materijalnom stranom života, a drugi samo duhovnom. Jednostrani svjetonazor značajka je suvremenog čovjeka i to je oz- biljan problem. Međutim, mehanizmi učenja o svijetu i prilagod- be njemu nalaze se u svakom od nas, oni su izvorno pohranjeni u samoj čovjekovoj prirodi. Htjeli mi to ili ne, svi procesi koji nas okružuju poštuju zakone i konstante makrokozmosa. Na razini svojeg društvenog uma čovjek pokušava stvoriti subjektivne zakone i živjeti po njima, ali oni su obično u sukobu s objektivnom stvarnosti i samo su odraz čovjekove želje za prilagođavanjem promjenji- vim uvjetima življenja. Da bi se postigla skladna percepcija i inter- akcija s okolinom, potrebne su metode i tehnike koje će čovjeku omogućiti razvoj samog mehanizma interakcije tih dviju funkcija.

(34)

T. Z. POLUJAHTOVA. A. E. KOMOV

Bjelji od bijeloga nećeš biti, Crnji od crnoga ne možeš postati. Ono što postoji, nećeš zaboraviti, Ono čega nema, nećeš iznevjeriti. A što će biti u budućnosti - doznat ćeš Samo ako nastaviš živjeti.

I dokle god se ne povodiš za predviđanjima, bit će kako biti mora.

(35)

Nekoliko riječi o nama i Vama

te malo o povijesti

Recimo nešto o nama iVama.Tko smo, odnosno što je to čovjekov mikrokozmos? Kako svladati svoje emocije i dotaknuti svijet suptilnih energija? Što je bit zbivanja? Kako prepoznati urođenu prirodu talenta i na koji način ga razviti? Kako optimalno iskoristiti urođeni potencijal, kako opipati ono što je skriveno ispod gomile događaja, okolnosti i stalnih sumnji?Ta i mnoga slična pitanja pojavljuju su prije ili poslije u životu svakog čovjeka. Nipošto nisu nova, ali svejedno je svatko od nas prije ili poslije prisiljen tražiti odgovore i rješavati prastari problem„biti ili ne biti".

Našu stvarnost otežavaju i katastrofe, kojih je iz dana u dan sve više. Tempo života stalno se ubrzava. Golem broj Ijudi više nije u stanju izdržati takvu utrku, koja se često zbiva bez ikakvih pravila. U različitim dijelovima svijeta i različitim Ijudima predviđaju se događaji negativnog karaktera koji drastično utječu na sudbinu čovječanstva. Osim toga, Zemlja ulazi u doba Vodenjaka, tzv. novo doba.

Danas je najvažnije preispitati svoj pristup svijetu koji nas okružuje i potruditi se sagledati ga očima čovjeka koji ne uzima, nego daje. Prema našem mišljenju taj je proces čvrsto povezan s procesom preobrazbe čovjeka kao ličnosti. Proces uključuje čitav niz odre- đenih stečenih osobina u svim sferama čovjekova djelovanja: du- hovnoj, mentalnoj i fizičkoj. Radost samorealizacije u punoj mjeri možeš osjetiti tek kada stojiš na putu sklada ili ravnoteže svojeg unutarnjeg svijeta i razmjenjuješ iskustva s onima koji te okružuju. Tek tada doživljavaš potpuno ispunjenje života dubokim smislom postojanja.

Možda razumijevanjem tih jednostavnih i drevnih istina možemo objasniti činjenicu da se u današnje vrijeme mnogi Ijudi zanima- ju za alternativne metode podučavanja i liječenja te žele aktivno surađivati i prilagoditi se okolini. Nova otkrića u psihologiji,

(36)

T. Z. P0LU3AHT0VA, A. E. KOMOV

bioenergetici, valeologiji i eniologiji2 pomažu čovjeku snaći se u svim raznolikostima svijeta te izabrati vlastiti put i shvatiti uzrok fenomena zbivanja oko nas.

Ljudska svijest i samo društvo u procesu spoznaje svijeta sve su grubo podijelili na materijalni i mistični svijet. Materijalni svijet je sve ono što nas okružuje.To je svijet u kojem mi živimo. Ne možemo živjeti a da ne razumijemo taj svijet i ne osvijestimo svoje mjesto u njemu. Prisiljeni smo rješavati svakodnevna životna pitanja, razvijati znanost i tehnologiju, stvarati potrebne materijalne i tehničke temelje. Sve ostalo što ne možemo objasniti sa stajališta materijalnog, nekad davno se pripisivalo mistici ili se u najboljem slučaju na takve fenomene nije obraćala pozornost. Živjelo se po principu: to se ne događa, jer se nikada ne može zaista dogoditi. Sve done- davno nije bilo dodirnih točaka između tih dvaju svjetova.

Oni su bili neprijateljski i dijametralno suprotni. Ali se dogodilo da je upravo razvoj znanosti i tehnologije potaknuo čovjeka da na neki način objasni fenomene koji sa stajališta materijalnog svijeta proturječe zakonima logike. Mnogo je primjera takvih fenomena, ali mi smo se ograničili na samo nekoliko poznatih primjera koji su u svoje vrijeme doslovce preokrenuli stare dogme i pojmove i postavili se kao epohalne prekretnice u procesu proučavanja svijeta oko nas.

Sasvim prirodno, prisjetit ćemo se klasične mehanike Isaaca New- tona. U svoje doba smatrana je neupitnom, no pokazalo se da se odnosi samo na tijela koja se sastoje od velikog broja molekula i koja se kreću znatno sporije od brzine svjetlosti. Ako nije ispunjen prvi uvjet, stupa na snagu kvantna teorija, a ako nije ispunjen drugi - stupa na snagu teorija relativnosti Alberta Einsteina.

Čovjek je na objektivnoj, tj. znanstvenoj razini, spoznao da ima malo snage i sredstava za opisivanje svijeta oko sebe. Dakle, da ne može potpuno shvatiti zakone svemira i zato je prisiljen koristiti

2 eniologija - bavi se zakonitostima energoinformacijske razmjene u prostoru, napose između Ijudi i, uvjetnorečeno, neživih biča.

(37)

neke modele kako bi objasnio i potvrdio ovu ili onu svoju teoriju. S obzirom na to da svaki model pretpostavlja postojanje određenih rubnih uvjeta potrebnih za rad tog modela, i čovjek sam sebi svjesno postavlja određene granice unutar kojih pokušava izgraditi vlastiti život. Svijest o subjektivnosti postojanja ima za čovjeka ključnu ulogu. Nespornojedajesvijetoko nas materijalan,jednako kao i mi koji ga nastanjujemo. Ali, s druge strane, isto je tako nesporno da su naši doživljaji i osječaji subjektivni, kao što su subjektivni i zakoni po kojima pokušavamo živjeti. Stalno se susrećemo s paradoksima koji postaju sastavnim dijelom našega bića. Kao primjer možemo navesti paradoks dvojne prirode elektromagnetskog zračenja.

S jedne strane, zračenje se sastoji od valova jer stvara dobro poz- nat fenomen upletanja, a s druge, poznato je da se zračenje sastoji od pojedinačnih čestica. Znači, ultraljubičasto svjetlo ima sposobnost izbacivati elektrone iz površinskog sloja neke tvari što znači da se treba sastojati od pokretnih čestica.

Veliki fizičar VVerner Heisenberg napisao je sljedeće: „Najteže je govoriti o kvantnoj teoriji. Ne znamo koje riječi moramo rabiti umjesto matematičkih simbola. Jasno je samo jedno, da jezični poj-

movi nisu pogodni za opisivanje strukture atoma." [6, str. 40] Jedan od poražavajućih udaraca nanio je Nevvtonovoj mehanici Michael Faraday kada je bakrenoj žici približio magnet i izazvao električnu struju, to jest pretvorio je mehanički rad u električnu energiju. Kao rezultat toga razvila se teorija elektromagnetizma i u našem se rječniku pojavio pojam (elektromagnetskog) polja. Zatim su se pojavile znanosti kao što su kvantna fizika, nuklearna fizika, mikroelektronika, kibernetika i dr.

Paradoksalnih primjera možemo navesti mnogo, no ostat ćemo na ovima. Najvažnije je to što svi pokazuju kako je čovjek u svojem razvoju prisiljen tražiti objašnjenja za svaki nov fenomen. Postoji i vrijeme kada je čovjek pokušavao prilagoditi svijet sebi i svojim osjećajima, kad nije nimalo razmišljao o tome da je on zapravo dio svijeta kojemu se svijet ne može podrediti i da mora pokušati živjeti u savršenom skladu sa svijetom.

(38)

(39)

Kada se stiša svakodnevna žurba, zraka posljednja bljesne za rastanak, zapalit ću svijeću i sjesti uz prozor, prisjećajući se, draga moja, tebe.

Kamo li će me pozvati moj osamljeni put, u zvijezdu s neba polažem nadu,

zapali svijeću, daruj mi san, prisjećajući se, draga moja, tebe. I neka zavijaju snježne oluje, neka kiše ispiru put prema kući ja ću svejedno pronaći put k tebi,

prisjećajući se, draga moja, tebe.

Umoran ću se vratiti kući, ti ćeš izići na prag, dočekati me. Ispričat ću ti kako je bilo na putu, kako me tvoja svijeća vodila, draga moja. 6. p r o s in a c 1996., I. M a lo g riš e n k o

Racionalno i intuitivno - dvije strane medalje

Pri rješavanju zadaće postavljene na kraju prethodnog poglav- Ija pomoći će prihvaćanje postojanja mističnog svijeta ili svijeta iluzija, kao što kažu na Istoku. Taj svijet treba prihvatiti kao objektivnu stvarnost ili realnost. Mistični svijet za razliku od materijalnog nikada ne dijeli zbivanja na sastavne komponente, već obratno, razmatra sva zbivanja kao dijelove nekakve sveobuhvatne cjeline. Istočnjački mudraci tvrde da postoji apsolutno znanje. Postizanje takvog znanja moguće je jedino kada se čovjek nalazi u stanju spremnom za neintelektualnu percepciju stvarnosti.To je moguće isključivo u meditativnom ili mističnom stanju.

(40)

Fritjof Capra, autor sjajne knjige Tao fizike, kaže: ,,lz povijesti je poznato da Ijudski um raspolaže dvama načinima spoznaje, odnosno dvama tipovima svijesti koji se često nazivaju racionalna i intuitivna svijest. Te dvije svijesti su se tradicionalno povezivale sa znanošču i religijama. Na Zapadu se intuitivni ili religiozni tip svijesti smatrao manje vrijednim od racionalnog znanstvenog na- čina spoznaje, a na Istoku je istodobno bilo rasprostranjeno su- protno mišljenje". Sljedeče izjave dvojice velikih mislioca upravo odražavaju ta dva tipična pristupa. U Grčkoj, Sokrat je rekao:„Znam da ništa ne znam". U Kini je rekao Lao Tse:„Najbolje je znanje ono kojeg nismo svjesni". [6, str. 22]

„Racionalno znanje stječemo u procesu svakodnevne interakcije s različitim predmetima i pojavama u našem okruženju. Ono se odnosi na intelekt, čija je funkcija razlikovati, razvrstavati, uspo- ređivati, mjeriti i kategorizirati. Tako nastaje svijet intelektualnih razlika, svijet suprotnosti koje ne postoje jedna bez druge i zato budisti nazivaju taj tip relativnim." [6, str. 23]

Istočni mudraci teže izravnoj percepciji stvarnosti koja nadilazi racionalno i emocionalno. Pogledajmo potvrdu iz Upanišada: Što je tiho, neuništivo je, jer nema formu

koju bi dodirnuo.

Što nema okusa ni mirisa, nepromjenjivo je.

Bez početka i kraja, više nego veliko, Čvrsto

-AkoTo postigneš - oslobodit češ se iz ralja smrti. K a th a U p a n iš a d a

Budisti nazivaju takvo znanje apsolutnim jer se ne temelji na ocr- tavanju granica, apstrakciji i klasifikaciji intelekta koji su, kako smo vidjeli, uvijek relativni i okvirni.To znanje je, kako nas uče budisti, izravna percepcija nediferencirane, nedjeljive i nedefinirane„takovosti" svega. Apsolutno postizanje te„takovosti" ne samo što leži u 46

(41)

osnovi istočnjačkog misticizma, več je i temeljna'karakteristika svih mističkih iskustava.

„Istočni mudraci stalno inzistiraju na činjenici da viša stvarnost ne može biti predmet refleksije ili znanja. Ona ne može biti adekvatno napisana riječima jer se nalazi izvan područja osjećaja i intelekta iz kojih nastaju naše riječi i pojmovi. Upanišade govore ovako o tome: Tamo ne prodire nit pogled, ni

Riječ, ni um. Mi ne znamo, mi Ne razumijemo.

Pa kako to možemo naučiti? K e n a U p a n iš a d a

Lao-Tse, koji naziva takvu stvarnost ,,tao", kaže istu stvar u prvoj kitici Tao Te Ching: „Tao koji se može izraziti, nije vječni tao". Ova činjenica, koja se jasno vidi u svakom čitanju, govori o tome da čo- vječanstvo nije postalo mudrije prethodne dvije tisuće godina ia- ko je racionalno znanje u porastu. Ta činjenica služi kao dovoljan dokaz nemogućnosti prijenosa apsolutnog znanja riječima. Prema riječima čitelja Zhuanga:„Kada bi se o tome moglo govoriti, svatko bi o tome ispričao svome bratu".

Dakle, apsolutno znanje je potpuno neintelektualna percepcija stvarnosti, iskustvo koje se pojavljuje u neobičnom stanju svijesti koje možemo nazvati meditativno. Postojanje takvog stanja pro- vjereno je ne samo mnogobrojnim studijama na Zapadu i Istoku, nego i podvrgnuto psihološkim istraživanjima.

Prema riječima Williama Jamesa: „Naša obična svijest, racionalna svijest, kako je nazivamo, samo je jedna posebna vrsta svijesti dok se oko nje, odvojeni vrlo tankim granicama, nalaze apsolutno različite potencijalne forme svijesti." [6, str. 24]

(42)

(43)

Ne boj se ponora praznine i ne straši se nebitka. Ono je istinsko ti, A bitak je samo dio tebe. Samo odrazzrcala, Ono je himera iz himera,

Ono je povlaka između dva Početka. Prazan je tvoj svijet i tvoja prepreka. On je samo misao, on je samo Igra. Cijeli ovaj svijet, ta on je - fantom! ...Gdje nema ni„sutra" ni„jučer", Tvoj istinski i vječni dom!

A. K u z m e n k o , v e lja č a - tr a v a n j 1997.

Razum... raz-um... svijest... osvješćivanje...

i teorija jačanja duha

Razumna volja gradi mostove.

U trenutku kajanja čak je najstrašnije: Ponor može biti osvijetljen čistom Misli. Kao vatreni komet, prodiruči U bezdan mraka, pretvara u pepeo Sve na svojem putu kao što Vatrena snaga Duha rastjeruje Sva čudovišta tame....

Z b ir k a „ K a p i kiše", V la d iv o s to k , 1997.

Sve o čemu smo govorili pokazuje da čovjek nije obdaren samo sviješču, osjetilom mirisa, sluhom, vidom i receptorima okusa. Ima još nešto što mu omogučuje s bilo kojim stupnjem adekvatnosti prihvatiti objektivnu realnost ovog svijeta. To nešto ne može se

(44)

T. Z. POllUAHTOVA, A. E. KOMOV

opipati, izvagati ili podragati, ali to nešto može se prihvatiti kao dar i razviti u sebi i tako otvoriti neke, dotad neiskorištene pričuve.

Prije nego što zakoračimo na taj put, treba razumjeti koliko na čovjekovo postojanje utječe njegov vlastiti razum. Usmjereni put razvoja kojim korača čovjek opskrbljuje svijet mirnočom i razbo- ritošću. Navedimo mišljenje jednoga od učitelja društva spoznaje Krišne, koji u članku„Tajne svijesti" piše:„Funkcije Ijudskog razuma nisu ograničene samo na obradu informacija. U osnovi našeg ispitivanja jest svijest, ali nitko do sada nije uspio opisati je kvantita- tivno kao što se opisuju kemijske reakcije, gravitacijska sila ili drugi fizički fenomeni. U isto vrijeme, nemogućnost kvantitativnog opisa svijesti nikako ne dovodi u pitanje činjenicu njegova postojanja - o postojanju svijesti svakzna iz vlastitog iskustva."

Postoji međutim tzv. mehanički pristup kojim neki znanstvenici pokušavaju ,,sve fenomene ovoga svijeta objasniti na temelju relativno jednostavnih zakona fizike. Pozivajući se na spomenutu mehaničku pozadinu, znanstvenici pristupaju istraživanju mozga i pri tome računaju da će u konačnosti razumjeti mehanizam njegova djelovanja te naučiti upravljati njime i reproducirati sve njegove funkcije uključujući i ono što mi zovemo sviješću..."

„Ipak", piše dalje autor članka „Tajne svijesti", postoje mnogo- brojni dokazi da se svijest bitno razlikuje od s njome povezanog ponašanja. Na primjer, čovjek se slučajno udari čekićem po prsti- ma. To će izazvati određeni, uobičajeni skup reakcija: čovjek počne vikati, protrese ruku, iskrivi lice od boli itd.. Istražujući reakciju organizma mi bilježimo stanovitu promjenu kemijskog sastava krvi, karakteristične elektromagnetske impulse u mozgu i dr. lako su te zabilježene promjene samo dio događaja, one se razlikuju od osjećaja boli kao takvog.

Svatko od nas zna iz vlastitog iskustva što je to bol, ali bez obzira na to, ona se ne može fizički opisati" [5, str. 18].

Kako bismo razumjeli reakciju mozga na vanjske podražaje, raz- motrimo jedan zanimljiv mehanizam kojim se ostvaruje jedna jako važna funkcija našeg mozga - funkcija aktivacije. 0 njoj govore malo jer se vrlo teško istražuje. No, ta se funkcija izravno tiče 50