Odrastati u demokratiji

(1)

(2)

Odrastati u demokratiji

Obrazovanje za demokratiju i ljudska prava - Nastavni

programi za više razrede osnovne škole

1

Urednici: Rolf Gollob, Peter Krapf i Wiltrud Weidinger

Autori: Rolf Gollob i Wiltrud Weidinger

Knjiga II

u seriji

Knjiga I do VI

Obrazovanje za demokratiju i ljudska prava u školskoj praksi

Nastavne jedinice, pojmovi, metodi i modeli

Publikacija Savjeta Evrope

1

(3)

Mišljenja izražena u ovom djelu odgovornost su autora i ne odražavaju nužno zvanični stav Savjeta Evrope.

Sva prava su zadržana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se prevoditi, umnožavati ili prenositi u bilo kojem obliku ili na bilo koji način, elektronski (CD, internet, itd.) ili mehanički, uključujući i fotokopiranje, snimanje i bilo kakvo pohranjivanje informacija, bez prethodnog pismenog odobrenja Odjeljenja za javno informisanje, Uprave za komunikacije (F-67075 Strasbourg Cedex ili publishing@coe.int).

Ovu knjigu sačinio je, dizajnirao i uredio IPE (Međunarodni projekti u obrazovanju - International

Projects in Education; www.phzh.ch/ipe), centar pri Univerzitetu za obrazovanje učitelja u Cirihu

(PHZH - Pädagogische Hochschule Zürich).

Publikaciju je sufinansirala SDC – Švajcarska agencija za razvoj i saradnju (Swiss Agency for

Development and Cooperation - SDC).

Ilustracije: Peti Wiskemann Korice Peti Wiskemann

Prelom: Radionica grafičkog dizajna, Savjet Evrope

Izdaje Savjet Evrope

F-67075 Strasbourg Cedex http ://book.coe.int ISBN 928-92-871-6332-5

® Savjet Evrope, juni 2010. Štampano u Belgiji

(4)

Koautori i saradnici

Emir Adzović – Bosna i Hercegovina Svetlana Poznyak – Ukrajna

Beatrice Bürgler-Hochuli – Švajcarska Sarah Keating-Chetwynd – Savjet Evrope Regula Kleinberger – Švajcarska

Peter Krapf – Njemačka

Laura Loder-Büchel – Švajcarska

Sabrina Marruncheddu Krause – Švajcarska Ólöf Ólafsdóttir – Savjet Evrope

Arber Salihu – Kosovo2 Felisa Tibbitts – SAD

Gordana Trajkova Kostovska – „Bivša jugoslovenska republika Makedonija”

2

Svako spominjanje Kosova, bilo teritorijalno, institucionalno ili u smislu stanovništva, u ovom tekstu treba shvatiti na način koji je u potpunosti u skladu s Rezolucijom 1244 Savjeta bezbijednosti Ujedinjenih nacija i koji ne dovodi u pitanje status Kosova.

(5)

(6)

Sadržaj

Uvod ... 7

Konceptualni okvir ovog priručnika ... 9

1. Osnovni principi obrazovanja za demokratiju i ljudska prava ... 9

2. Tri dimenzije kompetentnosti ... 10

3. Ključni koncept kao okosnica devet nastavnih jedinica ... 13

Nastavna jedinica 1: Identitet – Ja u svojoj zajednici ... 15

Nastavna jedinica 2: Različitost i pluralizam – Kod kuće u Evropi ... 23

Nastavna jedinica 3: Ravnopravnost – Manjine i većine ... 31

Nastavna jedinica 4: Konflikt – Pravila pomažu rješavanju konflikta ... 43

Nastavna jedinica 5: Pravila i propisi – Osnove zajedničkog života ... 51

Nastavna jedinica 6: Moć i vlast – Ja sam glavni! Jesam li? ... 61

Nastavna jedinica 7: Odgovornost – Ja postajem eko … moja škola učestvuje! ... 71

Nastavna jedinica 8: Prava i slobode – Moja prava - tvoja prava ... 83

Nastavna jedinica 9: Mediji – Mediji u upotrebi: Bih ako bih mogao... 95

Materijal za učenike ... 109

I. Materijal za učenike (integrisana knjižica) ... 111

II. Nastavna sredstva za učenike (integrisana knjižica) ... 139

(7)

(8)

Uvod

Škola je mjesto podučavanja i učenja. Tako je uvijek bilo i nadajmo se da će tako i ubuduće biti. Doduše, ono što se promijenilo jeste gradivo koje se uči u školi i način na koji se ono predaje. Društvo se brzo mijenja u smislu ekonomskog i društvenog života i škole su pod pritiskom da se na najbolji mogući način prilagode novim uslovima.

Ono što se promijenilo u stavovima velikog broja ljudi jeste da škola više nije samo mjesto gdje se učenici pripremaju za odrasli život, već je i mjesto gdje učenici mnogo vremena provode zajedno. To samo po sebi pruža mogućnost za učenje iz druženja s drugima, ali istovremeno obavezuje učenike da razviju socijalne vještine.

Ukoliko škola odluči da integriše obrazovanje za demokratiju i ljudska prava u svoj sistem (mnoge škole imaju veliki stepen autonomije), onda je donijela odluku da aktivno osmisli školski život i kreira model učenja iz prakse za obrazovanje za demokratiju i ljudska prava. Cijela škola – ne samo jedan razred – postaje mikrozajednica. To nije idealizovana slika već stvarnost. Niko ne tvrdi da je zajednički život lagan i bez konflikta, te u tom pogledu škola nije izuzetak. To ne mora predstavljati cilj. Međutim, mora biti moguće da se različiti interesi prepoznaju, da se ti interesi razjasne i da se iz njih nešto može naučiti, s obzirom da su takve vještine ključne za život građanina.

Ovaj priručnik prvenstveno je namijenjen nastavnicima. Iskustvo je pokazalo da isto pomaže edukatorima nastavnika, autorima nastavnih planova i programa, urednicima i prevodiocima udžbenika u zemljama članicama Savjeta Evrope, a možda i šire.

Ovaj priručnik sadrži devet nastavnih jedinica o obrazovanju za demokratiju i ljudska prava. Nastavne jedinice sadrže svaka po četiri lekcije i namijenjene su učenicima u osnovnoj školi – uglavnom za učenike starosti 10 i 11 godina. Svaka nastavna jedinica fokusira se na ključni koncept povezan s obrazovanjem za demokratiju i ljudska prava: identitet – pluralizam – ravnopravnost – konflikt – pravila i propisi – vlast – odgovornost – sloboda – komunikacija. Redoslijed predloženih koraka u podučavanju detaljno je opisan za svaku lekciju, naravno koliko je razumno moguće.

Devet nastavnih jedinica u ovom priručniku ne mogu se grupisati da bi se formirao predmet pod nazivom „ demokratsko vaspitanje“, „obrazovanje za demokratiju i ljudska prava“ ili na koji god način da se taj predmet zove. Nastavna jedinica, međutim, može da se koristi za časove iz geografije, historije, društvenih predmeta, etike, likovnog i tako dalje. U dogovoru s različitim stručnjacima iz zemalja članica Savjeta Evrope, autori su razvili nastavne jedinice koje se fokusiraju na dodatne elemente obrazovanja za demokratiju i ljudska prava, koje se vrlo lako mogu integrisati u već postojeći primarni nastavni program. Posebno u osnovnim školama, gdje nastavnici pokrivaju veliki dio različitih predmeta, iskustvo je pokazalo da je uvođenje dodatnog predmeta samo kontraproduktivno i da će stvoriti dodatni pritisak na nastavnike. Teme obrazovanja za demokratiju i ljudska prava nijesu teme koje se moraju zasebno proučavati, već fokus treba da bude na različitim perspektivama poznatih tema koje se uobičajeno predaju u osnovnoj školi. Autori su to integrisali u postavku ovog priručnika i osmislili nastavne jedinice tako da se one zasnivaju na postojećim kompetencijama nastavnika u osnovnoj školi i na kompleksnosti podučavanja različitih predmeta. Da sumiramo, s gledišta korisnika ovog priručnika, važno je odgovoriti na pitanje da li je obrazovanje za demokratiju i ljudska prava novi predmet ili ne.

Odgovor mora biti da za većinu škola u većini zemalja obrazovanje za demokratiju i ljudska prava nije novi predmet u osnovnim školama, već on dodaje novu perspektivu učenju i podučavanju unutar postojećeg nastavnog plana. To znači da se nastavnici i učenici podstiču da rade na drugačiji i oplemenjujući način.

Obrazovanje za demokratiju i ljudska prava fokusira se na osnaživanje učenika da postanu aktivni građani koji su voljni i sposobni da učestvuju u oblikovanju budućnosti svojih zajednica. U isto vrijeme, obrazovanje za demokratiju i ljudska prava slijedi osnovne principe dobrog podučavanja. Učestvovanje u demokratiji može i mora da se podučava u školama, i može se integrisati u svaki predmet i to u svakom uzrastu.

(9)

Odrastati u demokratiji

Razvoju kompetencije se, stoga, daje prioritet u odnosu na tradicionalni pristup podučavanju usmjerenom na sadržaj.

Da budemo sigurni, obrazovanje za demokratiju i ljudska prava ima i dimenziju podučavanja usmjerenog na sadržaj – podučavanje o demokratiji i ljudskim pravima. Takvi elementi mogu se integrisati u predmet poput obrazovanja za demokratiju i ljudska prava, ili se mogu uključiti u predmet istorije i društvenih predmeta.

Ključni element podučavanja obrazovanja za demokratiju i ljudska prava jeste podučavanje u duhu demokratije, ili kroz demokratiju i ljudska prava, tako da se ta nova perspektiva odražava na cijeloj školi. Ovaj priručnik prikazuje da perspektiva obrazovanja za demokratiju i ljudska prava pruža nove metode podučavanja i učenja u razredu i na taj način obogaćuje uloge nastavnika i učenika. Učenici dobijaju veći udio u vremenu kao pravom vremenu učenja, dok nastavnik djeluje kao posmatrač i moderator, uz svoju tradicionalnu ulogu instruktora. Modeli podučavanja podstiču nastavnika da se fokusira na odabrane teme i da omogućava učenicima dovoljno vremena da te teme podrobno prouče – drugim riječima „uraditi manje, ali to dobro uraditi“.

Nastavna sredstva i radni listovi – priručnik za učenike

Ključni princip svih nastavnih jedinica jeste aktivnost učenika. Ta ideja počiva na činjenici da je podučavanje aktivan proces sticanja znanja i da nije samo proces pasivnog slušanja. Nastavne jedinice stoga postaju trenuci komunikacije, potrage za informacijama, razmatranja i objašnjavanja. Nastavnici podržavaju te procese sa spoznajom da je učenje o demokratiji kontinuirani proces i da je prirodno griješiti. Samostalno učenje od strane studenata potpomognuto je putem takozvanog „kompleta instrumenata“. Dvanaest izabranih metoda potpomažu samostalno učenje usmjereno na vlastiti razvoj (istraživanje u bibliotekama, istraživanje putem interneta, sprovođenje intervjua i anketa, interpretacija slika, mentalne mape, izrada postera, organizovanje izložbi, planiranje i održavanje prezentacija, pripremanje providnih folija ili PowerPoint prezentacija, pisanje novinskih članaka, postavljanje predstava ili održavanje debata).

Radni listovi za učenike pružaju dodatnu podršku. To su pojedinačni radni listovi koji su dio nastavne jedinice i dijele se učenicima. Svi radni listovi za učenike nalaze se na kraju ovog priručnika. Komplet radnog materijala može se jednostavno izvaditi i kopirati za svakog učenika. Svaki radni list je numerisan prema nastavnoj jedinici i lekciji u kojoj se koristi (npr. nastavna jedinica 3, druga lekcija). Nastavnici odlučuju kako i gdje će se materijali dijeliti učenicima i kako će se sakupljati nakon korišćenja. U nekim slučajevima praktično bi bilo da se listovi stave u jednu fasciklu, dok u nekom drugom slučaju nastavnici mogu odlučiti da sve stave u odvojenu knjigu ili da komplet koriste kao što se pojavljuje u ovom priručniku – kao integrisani dodatak.

Iskustvo u korišćenju materijala podobnih za kopiranje pokazuje da je glavni uslov za nastavnike da materijali budu praktični i sami po sebi jasni. Radni listovi moraju biti komplementarni i praktični, ne teški za razumijevanje i da ne zahtijevaju mnogo vremena za objašnjavanje. Radni listovi dati u ovom priručniku stoga su jednostavni za upotrebu, jednostavni za modifikovanje i prilagođavanje specifičnim potrebama razreda ili za varijacije u nastavnim metodima. Osim uobičajenog formativnog vrednovanja učeničkog učešća u razrednim aktivnostima, bilježenja njihovog učešća i motivacije, radni listovi takođe predstavljaju sredstava pomoću kojih se doći do pisane procjene.

(10)

Konceptualni okvir ovog priručnika

1. Osnovni principi obrazovanja za demokratiju i ljudska prava

Aktivno građanstvo najbolje se uči kroz iskustvo, ne slušanjem priče o njemu – pojedincima se mora pružiti mogućnost da samostalno istražuju pitanja demokratskog građanstva i ljudskih prava, a ne da im se govori kako moraju da misle ili da se ponašaju. Obrazovanje za aktivno građanstvo nije samo usvajanje faktičkog znanja, već ono podrazumijeva praktično razumijevanje, vještine i kompetencije, vrijednosti i stavove. Medijum je poruka – učenici mogu isto toliko da nauče o demokratskom građanstvu putem primjera koje im postavljaju nastavnici i načina na koji je organizovan školski život, koliko i kroz formalne metode podučavanja.

Ovi principi imaju mnogo važnih implikacija za proces učenja u obrazovanju za demokratiju i ljudska prava, i to:

a) Aktivno učenje

U podučavanju obrazovanja za demokratiju i ljudska prava naglasak treba staviti na aktivnom učenju. Aktivno učenje je podučavanje djelovanjem. To je podučavanje kroz iskustvo i samostalno rješavanje problema, umjesto da nam neko drugi daje odgovore. Aktivno podučavanje ponekad se naziva „iskustvenim“ učenjem.

Aktivno učenje od izuzetne je važnosti za obrazovanje za demokratiju i ljudska prava jer biti građanin predstavlja praktičnu aktivnost. Ljudi uče o demokratiji i ljudskim pravima kroz iskustvo, a ne kroz puko govorenje o njima. U formalnom obrazovanju to iskustvo počinje u učionici, ali se nastavlja kroz etos i kulturu ponašanja u školi ili na fakultetu. Ponekad se to naziva podučavanje kroz demokratiju ili ljudska prava.

Aktivno učenje može biti stimulativan i motivišući oblik učenja mnogo više nego formalno predavanje i može dovesti do dugotrajnijeg učenja – i za odrasle i za mlade ljude – zato što su učenici lično uključeni. Ono takođe pomaže učenju jer se fokusira na konkretne primjere, a ne na apstraktne principe. U aktivnom učenju učenici se podstiču da izvuku osnovna načela iz konkretnih slučajeva, a ne obrnuto: na primjer, razmatrajući različite tipove prava koji se temelje na specifičnim „pravnim“ slučajevima u školi – kao što su školska pravila ili pravila ponašanja – a ne kroz apstraktnu raspravu o konceptu ljudskih prava.

b) Aktivnosti usmjerene na zadatke

Učenje u obrazovanju za demokratiju i ljudska prava trebalo bi da se osloni na zadatke koje sami nastavnici treba da realizuju tokom nastave obrazovanja za demokratiju i ljudska prava. Ovaj priručnik stoga slijedi principe iskustvenog učenja – učenja usmjerenog na zadatke.

Učenje usmjereno na zadatke važno je iz nekoliko razloga:

– Ono je odličan oblik aktivnog učenja – to jest učenja kroz iskustvo. – Pruža strukturu za različite postavke u učenju.

– Omogućava maksimum raspoloživog vremena za učenje jer učenici rade na zadacima koje u svakom slučaju treba da savladaju.

– Bavi se rješavanjem konkretnih životnih problema i analizom autentičnog materijala. – Čini da učenje smislenijim i stoga stimulativnijim.

– Pruža učenicima osjećaj odgovornosti i uspjeha.

c) Timski rad

obrazovanje za demokratiju i ljudska prava trebalo bi da naglasi kooperativne oblike učenja kao što je rad u parovima, malim grupama ili većim grupama i/ili grupama vršnjačke pomoći. Rad u timovima važan je zbog toga što:

(11)

– Pruža učenicima modele kooperativnog grupnog rada koji mogu primijeniti u razredu.

– Podstiče učenike da razmjenjuju svoja iskustva i mišljenja, a dijeleći svoje probleme imaju veću šansu da ih riješe.

– Postaje protuteža iskustvu individualnog nastupa u razredu.

d) Interaktivni metodi

Obrazovanje za demokratiju i ljudska prava trebalo bi da naglašava interaktivne metode, kao što su rasprave i debate. Interaktivni metodi važne su zbog toga što:

– Pomažu nastavnicima da nauče kako da koriste interaktivne metode u svom podučavanju. – Ohrabruju nastavnike da postanu aktivni učesnici u sopstvenoj nastavi.

e) Kritičko razmišljanje

Kvalitetno obrazovanje za demokratiju i ljudska prava podstiče učenike da sami razmišljaju o pitanjima obrazovanja za demokratiju i ljudska prava, radije nego da im nastavnici pružaju „unaprijed pripremljene“ odgovore. Ta činjenica je važna zbog toga što:

Pomaže onima koji uče da razmišljaju sami za sebe – esencijalno svojstvo demokratskog građanstva. Pruža im osjećaj odgovornosti i moći: osjećaju se sposobnim da preuzmu odgovornost za živote svojih učenika.

f) Participacija

Obrazovanje za demokratiju i ljudska prava pruža mogućnost učenicima da doprinesu procesu učenja. Koliko je god to moguće, trebalo bi da budu podsticani da budu aktivni u svom učenju, a ne samo pasivni primaoci suvih činjenica – na primjer, birajući zadatke na kojima žele da rade, procjenjujući vlastite snage i slabosti i postavljajući ciljeve kako da napreduju.

Element participacije važan je jer:

– pomaže učenicima da nauče kako da ostvare participaciju u svom životu izvan škole; – osnažuje ih i daje im osjećaj odgovornosti.

2. Tri dimenzije kompetencije

Cilj vaspitanja i obrazovanja za demokratiju i ljudska prava jeste da se podrži razvoj kompetentnosti u tri područja: političkoj analizi i procjeni, korišćenju metoda i donošenju političkih odluka i preduzimanje aktivnosti, od kojih su sva tijesno povezana i stoga ih ne treba posebno tretirati.

U svakom nastavnom ambijentu – bilo svjesno ili nesvjesno – trebalo bi da postoje elementi svih triju kompetencija, ali neće sve biti dotaknute na istom nivou. To nije ni potrebno. Moguće se ponekad više koncentrisati na metode, ponekad više na djelovanje, a ponekad više na analizu.

Ukratko, obrazovanje za demokratiju i ljudska prava je: – aktivno – naglašava učenje kroz iskustvo;

– usmjereno na zadatke – strukturirano oko stvarnih nastavnih zadataka obrazovanja za demokratiju i ljudska prava;

– kooperativno – koristi grupni rad i saradničko učenje; – interaktivno – koristi rasprave i debate;

– kritički nastrojeno – podstiče učenike da sami razmišljaju;

(12)

(13)

Konceptualni okvir ovog priručnika

U svakoj nastavnoj jedinici dajemo grubu procjenu do koje će se mjere svaka od tri kompetencije razviti, koristeći tabelu koja je slična primjeru prikazanim malo niže. Tri zvjezdice indiciraju visoki nivo, dvije srednji nivo, a jedna niži nivo. Ipak, od metoda podučavanja i izbora situacija učenja zavisiće hoće li neke kompetencije postati važnije nego što je predviđeno.

Kompetencija u… … političkoj analizi i

procjeni

… korišćenju metoda … donošenju političkih

odluka i djelovanju

** * ***

Dolje je kratki pregled triju kompetencija u obrazovanju za demokratiju i ljudska prava. Ovakav koncept triju kompetencija uveliko je predmet rasprave u političkim naukama i još nema konačnog rješenja te diskusije.2 A. Kompetencija u političkoj analizi i procjeni Sposobnost da se analizira i raspravlja o političkim događajima, problemima i kontroverzama, kao i o pitanjima koja se tiču ekonomskog i socijalnog razvoja, razmatrajući aspekte i vrijednosti predmetne materije.

B.

Kompetencija korišćenja metoda

Sticanje kompetencija i vještina da se pronađu i usvoje

informacije, da se koriste sredstva informisanja i da se učestvuje u političkoj debati i donošenju odluka. C. Kompetencija u donošenju demokratskih odluka i preduzimanju aktivnosti Sposobnost odgovarajućeg izražavanja mišljenja, vrijednosti i interesa u javnosti. Sposobnost pregovaranja i kompromisa. Sposobnost da se procijene vlastite mogućnosti (ograničenja)

u političkoj participaciji i da se donese odgovarajući izbor smjera djelovanja. Kompetencija u političkoj analizi i procjeni Kompetencija u donošenju demokratskih odluka i preduzimanju aktivnosti Kompetencija korišćenja metoda

(14)

A. Kompetencija u političkoj analizi i procjeni

Cilj je da se razvije kompetencija analiziranja političkih događaja, problema i kontroverznih pitanja i da se učenici osposobe da objasne razloge za svoje lične procjene. Škola može doprinijeti ovom procesu tako što će podržati učenike u korišćenju strukturnih pristupa zasnovanih na ključnim konceptima, da dostignu viši nivo kritičkog razmišljanja.

2. Za daljnje čitanje, vidjeti publikaciju Savjeta Evrope How all teachers can support citizenship and human rights

education: a framework for the development of competences (Kako svi nastavnici mogu podržati obrazovanje za demokratiju i ljudska prava: okvir za razvoj kompetencija) (2009). Materijal se može skinuti i naručiti na web stranici www.coe.int/edc.

(15)

Kako bi se učenicima omogućilo da razviju ovaj nivo procjene, što bi trebalo pažljivo promisliti, neophodne su sljedeće kompetencije:

– Sposobnost da se shvati važnost političkog odlučivanja za vlastiti život.

– Sposobnost da se razumiju i procjene rezultati političkog odlučivanja - i namjerni i nenamjernii – koje utiču na učesnike i ne-učesnike.

– Sposobnost da se razumije i prezentira vlastito gledište i gledišta drugih.

– Sposobnost razumijevanja i primjenjivanja trodimenzionalnog modela politike: a) institucionalni aspekt b) usmjerenost na sadržaj c) dimenzija orijentisana na proces.

– Sposobnost da se analiziraju i procijene različite faze političkog procesa na mikro nivou (školski život), srednjem nivou (zajednici), i na makro nivou (nacionalna i međunarodna politika), primjenjujući istovremeno načela demokratskog upravljanja i ljudskih prava.

– Sposobnost prezentiranja činjenica, problema i odluka uz pomoć analitičkih kategorija, identifikovanje ključnih aspekata i njihovo povezivanje sa fundamentalnim vrijednostima ljudskih prava i demokratskih sistema.

– Sposobnost identifikovanja društvenih, pravnih, ekonomskih, životne sredine i međunarodnih uslova, kao i interesa i kretanja u raspravama o tekućim kontroverznim pitanjima.

– Sposobnost razumijevanja i procjene načina na koji se politički događaji prestavljaju u medijima.

B. Kompetencija u pogledu korišćenja metoda

Kako bismo bili sposobni da učestvujemo u raznim političkim procesima, nije dovoljno samo da posjedujemo osnovno znanje o političkim problemima, ustavnim i pravnim okvirima i postupku donošenja odluka, već i opšte kompetencije koje su potrebne kao dio drugih predmeta (kao što su komunikacija, saradnja, interpretacija informacija, podataka i statistike). Specijalne kompetencije i vještine, kao što su biti sposoban argumentovati za ili protiv određenog pitanja, od posebne su važnosti za učešće u političkim događajima, te se moraju uvježbavati i promovirati u sklopu obrazovanja za demokratiju i ljudska prava. Navedeno stavlja naglasak na podučavanje usmjereno na zadatke, jer je davanje zadataka izuzetno važno za razvoj kompetencije. U obrazovanju za demokratiju i ljudska prava, metode prikladne za stimulisanje ili podržavanje kontroverzi u javnosti veoma su prisutne (npr. rasprave i debate). Kako bi to bilo moguće sprovesti, potrebne su sljedeće vještine: – Sposobnost da se radi samostalno i na kritički i fokusiran način (koristeći statistiku, karte, dijagrame,

grafikone, crteže i sl.) u traženju, odabiranju, korišćenju i prezentiranju informacija koje nam pružaju masovni mediji i/ili novi mediji.

– Sposobnost kritičkog korišćenja medija i kreiranja vlastitih medijskih proizvoda.

– Sposobnost da se sprovodi istraživanje, npr. da se pronađu informacije iz originalnih izvora kroz ankete i intervjue.

C. Kompetencija u demokratskom donošenju odluka i preduzimanju aktivnosti

Cilj je steći mogućnost sigurne i adekvatne interakcije u političkom okruženju i javnosti. Kako bi se bilo sposobno da se to čini, neophodne su sljedeće sposobnosti i stavovi:

– Sposobnost jasnog iznošenja vlastitog političkog mišljenja na adekvatan i samouvjeren način, kao i sposobnost ovladavanja različitim formama dijaloga, debate i rasprave.

– Sposobnost da se učestvuje u javnom životu i da se politički djeluje (raspravljanje, debatovanje, vođenje diskusije; ili pripremanje pisane prezentacije i vizuelnih tehnika za postere, zidne novine, zabilješke sa sastanka, pisma urednicima, pisanje peticija, itd).

– Sposobnost prepoznavanja vlastitih mogućnosti kako bi se ostvario politički uticaj i sposobnost formiranja koalicije s drugima.

(16)

Konceptualni okvir ovog priručnika

– Sposobnost da se nametne vlastiti stav, ali isto tako i sposobnost pravljenja kompromisa.

– Sposobnost i spremnost da se prepoznaju antidemokratske ideje i njihovi nosioci, te da se na njih prikladno odgovori.

– Sposobnost i spremnost da se ponaša otvoreno i u duhu razumijevanja u interkulturalnom kontekstu.

3. Ključni koncepti kao okosnica devet nastavnih jedinica

Razmišljanje i učenje umnogome se odnose na povezivanje konkretnog s apstraktnim. Ključni koncepti u ovom priručniku, kao i oni u priručnicima za obrazovanje za demokratiju i ljudska prava za srednjoškolski nivo (Knjiga III: Živjeti u demokratiji; Knjiga IV: Učestvovati u demokratiji) razvijeni su uz korišćenje konkretnih primjera i fokusiraju se na interaktivne situacije učenja.

Umjetnik koji je dizajnirao naslovnu stranicu nacrtao je devet komadića slagalice, jednu za svaku nastavnu jedinicu. Zajedno one formiraju cijelu slagalicu. To ukazuje da je tih devet koncepata povezano na nekoliko načina i da formiraju smislenu cjelinu. Takođe podjednako je važno znati da se svaka nastavna jedinica može koristiti kao samostalna nastavna jedinica i na taj način svaki komad slagalice ima osnovnu vrijednost. Svih devet cjelina zajedno imaju potencijal da ispune jednu školsku godinu nastave obrazovanja za demokratiju i ljudska prava.

Slika vrijedi više nego hiljadu riječi, tako nam govori poslovica. Ova slagalica može čitaocu reći mnogo o ključnim konceptima u ovom priručniku, o implikacijama donošenja didaktičkih odluka i konstruktivističkom učenju.

(17)

NASTAVNA JEDINICA 1

IDENTITET

Osnovni nivo

Ja u svojoj zajednici

1.1 To je ono što volim

Ja sam dječak/Ja sam djevojčica i ono što volim i

radim je ok

1.2 Moji lični simboli (grb I)

To je ono što sam ja

1.3 Ovo je naš grb (grb II)

Mi smo jaki kao grupa zato što smo pojedinci

1.4 Pojedinci i grupe

(18)

Prva nastavna jedinica:

Ključni koncept – „Identitet” (za

osnovni nivo)

Osnovne

informacije za nastavnike: Kako vlastite

percepcije učenika utiču na njihov identitet, njihovu participaciju u

grupama i njihov pogled na društvo?

„Identitet" u psihološkom smislu odnosi se na sliku o sebi (lični mentalni model samoga sebe), samopoštovanje i individualnost. Rodni identitet važan je dio koncepta identiteta. To do određene mjere diktira kako pojedinac gleda samog sebe kao osobu, te sebe u odnosu prema drugima, i prema tome diktira potencijal kojeg on ili ona može unijeti u grupu.

„Identitet” u sociološkom kontekstu fokusira se na koncept ponašanja prema ulogama. U ovom aspektu, pojedinac otkriva svoj identitet kroz učenje društvenih uloga i vlastito iskustvo u tim ulogama.

Međutim, „identitet” se uobičajeno koristi kako bi se opisao lični identitet – sve stvari koje čine osobu jedinstvenom. Istovremeno, sociolozi često koriste taj pojam da objasne društveni identitet, ili skup grupnih odnosa koji određuju pojedinca.

Postaje očito da je identitet vrlo važan u raznim područjima. Ako bi se identitet razmatrao unutar okvira obrazovanja za demokratiju i ljudska prava, onda on ima specifičan karakter: ako su ljudi razjasnili sopstveni položaj sposobni da podržavaju jedan drugog pojedinačno i u grupama. To je cjeloživotni proces koji se neprestano mijenja. Razjašnjavanje nečijeg identiteta ili traženje nečijeg identiteta mora se stoga podržavati od najranijeg doba. To ne bi trebalo da se odvija putem didaktičkih sredstava, već bi pojedincima trebalo pružati mogućnost da to sami otkrivaju, sa svim prednostima i i nedostacima koji takav pristup za sobom povlači. Otvorena i demokratska država jedino može funkcionisati ako pojedinci brane druge, a da ne izgube sami sebe u tom procesu.

Cilj obrazovanja za demokratiju i ljudska prava jeste da se podrži razvoj kompetencija na tri polja. Ova nastavna jedinica ima sljedeći profil kompetencija:

Kompetencija u … političkoj analizi i

procjeni

… korišćenje metoda … donošenju političkih

odluka i djelovanju

** *** *

Nastavna sredstva

U ovoj jedinici koristiće se sljedeća nastavna sredstva iz nastavnog kompleta za učenike. Nastavnik mora da odluči hoće li nekim ili svim učenicima trebati dodatna priprema za rad sa ovim

sredstvima.

.

0 Istraživanje u biblioteci 0 Istraživanje pomoću interneta 0 Provođenje intervjua i anketa X _{Tumačenje slika}

0 Mentalne mape 0 Izrada postera X _{Održavanje izložbi}

X _{Planiranje i održavanje prezentacija}

0 Pripremanje slajdova ili powerpoint prezentacije 0 Pisanje novinskih članaka

0 Izvođenje predstava 0 Održavanje debata

(19)

PRVA NASTAVNA JEDINICA

Nastavna jedinica 1: Identitet

Ja u svojoj zajednici

Kako vlastite percepcije učenika utiču na njihov identitet, njihovu participaciju

u grupama i njihov pogled na društvo?

Naslov lekcije Ciljevi učenja Zadaci učenika Materijali Metodi

Lekcija 1: To je ono što volim

Učenici otkrivaju svoje i tuđe kompetencije i znanja. Postaju svjesni dejstva rodnih

stereotipa.

Učenici zapisuju svoje sklonosti i ponašanja u četiri kategorije. Razmjenjuju svoje odgovore s drugima i razmišljaju o njima. Papir i olovka, štampani radni list („To volim i to ne volim” tabela). Individualni i grupni rad, plenarna rasprava. Lekcija 2: Moji lični simboli (grb I)

Učenici podstiču svoje samopouzdanje prepoznajući i cijeneći svoje pozitivne karakteristike.

Učenici kreiraju svoje vlastite simbole koji će biti dio grupnog grba.

Postavljaju sebi pitanja o percepciji samog sebe i koriste prednosti identifikovane u prvoj lekciji. Učenici formiraju grupe kao preduslov za treću lekciju. Tabele iz prethodne lekcije, štampane kopije grbova (dvije po učeniku), bojice, makaze. Individualni rad, formiranje grupa. Lekcija 3: Ovo je naš grb (grb II)

Učenici postaju svjesni mogućnosti svojih individualnih prednosti koje unose u grupu. Usaglašavaju se oko imena i krilatice grupe.

U grupama od četvoro, učenici pokušavaju da objasne lične simbole drugim članovima grupe. Stvaraju zajednički grb i usaglašavaju se oko njegovog imena, krilatice i zajedničkog simbola. Učenici predstavljaju svoj grb ostatku razreda. Kopije grbova iz prethodne lekcije, bojice, ljepilo. Grupni rad (četvoro) i grupna prezentacija Lekcija 4: Pojedinci i grupe

Kroz raspravu učenici shvataju da njihove individualne prednosti imaju potencijal unutar grupe. Shvataju koncept timskog rada i podjele zadataka. Mogu da identifikuju grupe u društvu gdje se različite snage moraju udružiti kako bi se postigao uspjeh.

Učenici razgovaraju o svojim jačim stranama i vezuju ih za druga iskustva u situacijama izvan škole. U izlaganju ideja identifikuju kompetencije koje su potrebne za uspjeh grupe.

Tabla ili flip

chart.

Plenarna rasprava.

(20)

Lekcija 1

To je ono što ja volim

Ja sam dječak/djevojčica i ono što volim je ok

Vaspitno-obrazovni ciljevi Učenici otkrivaju svoje i tuđe sposobnosti i znanja. Postaju svjesni

dejstva rodnih stereotipa.

Zadaci za učenike Učenici zapisuju svoje sklonosti i ponašanja u četiri kategorije.

Razmjenjuju svoje odgovore s drugim učenicima i razmišljaju o njima.

Materijali Papir i olovke, štampani radni listovi (tabela „Ja volim i ja činim”).

Metodi Individualni i grupni rad, plenarna sjednica.

Opis lekcije

Nastavnik uvodi temu postavljajući pitanja poput: „Koje aktivnosti volite da radite?“, „ Koje aktivnosti ne volite da radite?“, Koje aktivnosti rade djevojčice?“ i „Koje aktivnosti rade dječaci?“. Nastavnik čeka da učenici promisle o mogućim odgovorima i onda traži od njih da odgovore.

Kao drugi korak, nastavnik daje učenicima radni list, papir i olovke. Učenici treba da saviju papir na pola i trenutno koriste samo gornju polovinu. Nastavnik onda pruža učenicima sljedeća uputstva: – Zapišite da li ste dječak ili djevojčica.

– Zapišite pet stvari koje volite da radite. – Zapišite pet stvari koje ne volite da radite.

– Zapišite pet stvari koje ne volite da radite i koje ne radite. – Zapišite pet stvari koje ne radite, ali biste ih voljeli da radite.

Kod svake stvari koju ste zapisali istaknite je li uredu da vaš pol takve stvari radi (Ukoliko ste dječak je li u redu da dječak radi takve stvari, ako ste djevojčica je li u redu da djevojčica radi takve stvari). Kada učenici završe, nastavnik traži od njih da prošetaju razredom i da podjele svoje odgovore sa pet drugih učenika. Zapisuju odgovore tih učenika na donji dio papira.

Nastavnik traži da se učenici skupe i formiraju krug. Nakon toga, odvija se plenarna rasprava sa sljedećim početnim pitanjima:

– Šta mislite o odgovorima vaših kolega? Jeste li iznenađeni? – Koje su to stvari koje samo vi možete raditi?

– Koji od vaših kolega vas je najviše impresionirao?

– Prepoznajete li neke zajedničke ideje o stvarima koje učenici ne rade, ali bi voljeli da ih rade? – Šta se događa ako djevojčica rade stvari koje rade dječaci? Ili ako dječak radi stvari koje rade djevojčice?

– Na koji bi način članovi vaše porodice odgovorili na pitanja?

– Zašto odgovaramo ovako kako odgovaramo? Zašto mislimo da je za neke stvari uredu da ih rade samo djevojčice a za neke je uredu da ih rade samo dječaci?

(21)

– Šta se događa ako neko ne zna o stvarima koje volite da radite i koje radite? – Šta se događa ako neko ne zna o stvarima koje ne volite, ali ih radite? – Ko odlučuje koje stvari mogu raditi djevojčice, a koje dječaci ?

– Šta se događa ako se ograniče stvari koje dječaci i djevojčice mogu raditi? – Mislite li da će uloge ostati iste? Je li uvijek bilo tako?

Dodatak: Lekcija se može produžiti fokusiranjem na pitanje o tome šta učenici ne rade, a htjeli bi. Nastavnik pokušava da pronađe rješenja zajedno s učenicima o tome kako bi se moglo probati da se te stvari urade u razrednom kontekstu.

(22)

Lekcija 2

Moji lični simboli (grb I)

To je ono što sam ja

Vaspitno-obrazovni ciljevi Učenici podstiču svoje samopoštovanje tako što otkrivaju i ocjenjuju

svoje pozitivne karakteristike.

Nastavni zadaci Učenici stvaraju svoje vlastite simbole koje će biti dio zajedničkog

grupnog grba. Postavljaju sebi pitanja o vlastitoj percepciji samih sebe i koriste prednosti identifikovane u prvoj lekciji. Učenici formiraju grupe kao preduslov trećoj lekciji.

Materijali Tabele iz prethodne lekcije, štampane kopije grba (dva po učeniku), bojice, makaze.

Metodi Individualni rad, formiranje grupa.

Popratne informacije

U evropskoj tradiciji grb, ili preciznije rečeno, heraldički znak, jeste dizajn koji pripada pojedinačnoj osobi (ili grupi ljudi) i koji se koristi na razne načine. Istorijski gledano, grbove su koristili vitezovi kako bi se razlikovali od neprijateljskih vojnika. U kontinentalnoj Evropi gradovi su takođe mogli imati grbove. Za razliku od pečata i ostalih oznaka, grbovi imaju formalni opis dat u detaljima. U 21. vijeku, grbove i dalje koriste razne institucije i pojedinci (nekoliko univerziteta, na primjer, donijelo je smjernice o tome na koji se način smiju koristiti njihovi grbovi, kako bi ih zaštitili.

Umjetnost dizajniranja, prikazivanja, opisivanja i bilježenja grbova zove se heraldika. Upotreba grbova od strane država, opština, gradova i sela zove se građanska heraldika.

Opis lekcije

1. Lekcija 2 započinje tako što se formiraju grupe od po četiri učenika. Preporučuje se da se grupe formiraju kroz igru, dijeleći sparene karte u kompletima od četiri ili pak slike u kompletima od četiri, itd. Zadatak učenika je da pronađu druge partnere i da na taj način formiraju grupu.

2. Potom učenici treba da sjednu zajedno u svojim grupama. Svaki učenik dobija jednu kopiju grba. Druga kopija se stavlja na sredinu stola. Postoje četiri djela grba i svaki učenik bi trebalo da izabere jedan dio. Treba olovkom da upišu svoja imena na primjerak grba koji se nalazi na sredini stola. Na svojoj kopiji treba da počnu sa izrezivanjem svog vlastitog komada grba.

3. Nastavnik potom treba od učenika da zatražiti da razmisle o ličnim simbolima koje mogu upotrijebiti da predstave sami sebe. „To je ono što sam ja“ treba da bude krilatica za ovaj zadatak. Proširena poruka ovog zadatak trebala bi da bude „To je ono što ja doprinosim ovoj grupi“. Kako bi to napravili, učenici treba da izvade tabele koje su napravili u prvoj lekciji. Mogu dobiti neke ideje iz kolumni poput: „Volim to da radim i to radim“ i „Ne radim to, a volio bih“. Sada učenici moraju da pronađu simbole koji predstavljaju njihove jače strane kako bi ih ucrtali u svoj dio. Sljedeća pitanja mogu biti od koristi:

– Kako vidiš samog sebe? – Šta ti je potrebno ? – Šta si sposoban da uradiš?

(23)

Lekcija 3

Ovo je naš grb (grb broj II)

Mi smo jači kao grupa jer smo pojedinci

Vaspitno-obrazovni ciljevi Učenici postaju svjesni potencijala svojih individualnih jačih strana

koje unose u grupu. Usaglašavaju se oko imena i krilatice grupe.

Učenički zadaci U grupama od četvoro, učenici objašnjavaju svoje lične simbole

drugim članovima grupe. Stvaraju zajednički grb i usaglašavaju se oko njegovog imena, krilatice i zajedničkog simbola. Učenici prezentiraju grb cijelom razredu

Nastavni materijali Kopije grbova iz prethodne lekcije, bojice, ljepilo.

Metodi Grupni rad (četvoro) i grupna prezentacija.

Opis lekcije

Nastavljajući se na drugu lekciju, učenici raspravljaju o simbolima koje su napravili i razmjenjuju svoje ideje. Nastavnik potom od njih traži da urade sljedeće zadatke:

– Objasnite svoje simbole ostalim članovima grupe; – Zalijepite sve dijelove simbola na svoj grb ;

– Pronađite zajednički simbol za vašu grupu (centar) , krilaticu za vaše ideje (gornji dio) i ime za vašu grupu (donji dio).

Nastavnik treba da kaže učenicima da odluke treba da donose zajednički kako bi se svi mogli s njom identifikovati.

Kompletirani grbovi prezentiraju se na plenarnoj sjednici od strane jednog predstavnika grupe i potom izlažu na zid pored ostalih.

(24)

Lekcija 4

Pojedinci i grupe

Prednosti pojedinaca kao potencijal društva

p

Vaspitno-obrazovni ciljevi Kroz raspravu, učenici shvataju da njihove individualne jače strane imaju potencijal unutar grupe. Oni shvataju koncept timskog rada i podjele zadataka. Mogu identifikovati grupe u društvu gdje se različite snage moraju kombinovati kako bi postale uspješne.

Učenički zadaci Učenici razgovaraju o svojim jačim stranama i vezuju ih za druga iskustva u situacijama izvan škole. U izlaganju ideja mogu da identifikuju situacije u kojima su razne sposobnosti potrebne za uspjeh grupe.

Nastavni materijali Tabla ili flip chart.

Metodi Plenarna rasprava.

Rasprava (razmjena argumenata, iz latinskog, discussio, tj. argument) jeste specifičan oblik verbalne komunikacije između dvije ili više osoba u kojoj se raspravljaju razna pitanja – tj. diskutuju, u kojoj svaka strana iznosi svoje argumente. Rasprava bi trebalo da se održava u duhu zajedničkog poštovanja. Dobar stil diskusije zahtijeva da govornici dozvole i da čak i podstiču da se iskažu druga gledišta i razmišljanja, i pažljivo ih razmatraju umjesto da ih na brzinu odbace. Lične osobine, kao što su mirnoća, pribranost i uljudnost, biće prednost obiju strana. U najboljem slučaju, rasprava će voditi ka rješenju problema ili kompromisu kojeg svi umiješani mogu prihvatiti. U modernim društvima, rasprave su civilizovana – a ne nasilna – sredstva za nošenje s kontroverzom i sa konfliktima interesa i ciljeva. Konflikti se stoga ne zataškavaju, već rješavaju. Učeći i vježbajući svoje debatne vještine, učenici uče osnovne elemente postizanja i održavanja mira u društvu.

Opis lekcije

Učenici sjede u grupama sa flip chart-om koji se nalazi ispred njih.

Dodjeljuje im se zadatak da se upuste u trostepenu raspravu (vidjeti takođe i radni list za učenike): – Razmislite o jačim stranama koje ste nacrtali ili napisali na svom grbu i sve ih ispišite na flip

chart-u.

– Raspravljajte u kojim situacijama te snage mogu pomoći vašoj grupi. Razmislite o primjerima i zapišite ih.

– Kao treći korak, razmislite o situacijama izvan škole. Gdje bi vam te snage i sposobnosti mogle pomoći? Kao pojedincu? Unutar grupe?

Kada učenici završe, formiraju krug kako bi raspravili rezultate na plenarnoj sjednici.

Zadatak je nastavnika da usmjerava raspravu tako da učenici usvoje koncepte korišćenja individualnih jačih strana i sposobnosti kao izvor moći unutar grupe.

(25)

NASTAVNA JEDINICA 2

RAZLIČITOST I PLURALIZAM

Osnovni nivo

Kod kuće u Evropi

2.1 Šta je Evropa?

Šta znam o Evropi i gdje živim.

2.2 Kod kuće sam u Evropi (izrada fizičke karte I)

Zemlje Evrope.

2.3 Kod kuće sam u Evropi (izrada fizičke karte II)

Rijeke, planine i reljefi u Evropi.

2.4 Evropljani su raznoliki i ravnopravni

(26)

Nastavna jedinica 2: Ključni koncept– „Različitost i pluralizam” (za

osnovni nivo)

Osnovne informacije za nastavnike: koji su tragovi Evrope

prisutni u svakodnevnom životu učenika?

Učenici na nivou osnovne škole imaju različitu percepciju vremena i prostornih odnosa nego odrasli. Stoga, kada se razgovara o Evropi kao temi u osnovnoj školi, nužno je pronaći za to doba adekvatne dodirne tačke gdje didaktički koncept evropskog učenja može da se razvije. Koncepti prostora i odnosa drugačiji su od onih za učenike na nivou srednje škole, prethodno znanje učenika, njihovi trenutni stavovi prema Evropi i njenim interesima, kao i drugačiji načini na koje sakupljaju informacije – sve je to nešto što bi nastavnik trebao prethodno da razmotri. Na koji način učenici u osnovnoj školi uče o Evropi? Pritom ne smijemo smetnuti s uma da je jedno od ključnih pitanja obrazovanja za demokratiju i ljudska prava prema Evropi pitanje: Šta je to evropski identitet? Obrazovanje za demokratiju i ljudska prava nije nacionalni koncept. To je koncept koji se bavi pitanjem kako ljudi žive u različitim kontekstima: u kontekstu porodice, susjedstva, razreda, škole, regije, zemlje, i u kontekstu Evrope.

Kada razmatramo stvarnost života učenika, postaje jasno da današnji osnovnoškolci odrastaju s međunarodnom i stoga evropskom dimenzijom u njihovom svakodnevnom životu. što imaju priliku da doživljavaju u kontekstu internacionalnosti, multikulturalizma i višejezičnosti u raznim kontekstima: – kroz zajednički život sa djecom iz različitih naroda i kultura (u vrtiću, školi, mjestu u kojem žive); – kroz međunarodne proizvode;

– kroz evropske i međunarodne reference u medijima koje učenici koriste (knjige, časopisi, televizija, CD-i, internet, itd);

– kroz putovanje.

Većinu tih konteksta učenici od malena uzimaju zdravo za gotovo i usvajaju ih nesvjesno. Na primjer, učenici nijesu svjesni porijekla jela kao što su spaghetti, pizza i croissant, jer još nijesu aktivno iskusili spori postupak integracije prava potrošača unutar Evrope. U isto vrijeme, stereotipi i pojednostavljeni stavovi raznih dijelova našeg kontinenta konstantno se pojavljuju u medijima. Za učenike, ti stereotipi mogu da postanu prvo „saznanje“ o Evropi koje je na neki način postalo „prihvaćeno“. U stvarnosti, to su stavovi ili subjektivna uvjerenja prije nego stvarno znanje.

Stoga se osnovnoškolci ne mogu posmatrati kao tabula rasa kada se govori o Evropi. Ono što podučavanje o Evropi može dodati jeste dimenzija sortiranja, sistematizovanja, proširivanja i objektivizovanja bilo kojeg prethodnog znanja. Nastavni proces stoga treba da bude usmjeren na razmišljanje o trenutnim stereotipima, predrasudama i mišljenjima, kao i fokusiranje na podizanje svijesti o multikulturalnom, višejezičkog i, samog po sebi, raznolikog ali ravnopravnog evropskog društva.

U poređenju sa srednjoškolskim nivoom, podučavanje i učenje o Evropi u osnovnoj školi mora se aktivno iskusiti i živjeti. Podučavanje treba da obuhvativrlo otvoren pristup koji naginje prema dvije disciplinarne dimenzije - ciljno neutralno i idealno - i koje koristi vrlo konkretne primjere iz svakodnevnog života učenika. Za ovo starosno doba, stvarna komunikacija i prijateljstvo jesu centralne didaktičke dimenzije za učenje i podučavanje. Tamo gdje grupa uključuje učenike sa migracijskom komponentom, to se može iskoristiti kao polazište za podučavanje i učenje o Evropi i njenim stanovnicima.

Cilj obrazovanja za demokratiju i ljudska prava jeste razvoj kompetencija u tri oblasti. Ova nastavna jedinica ima sljedeći profil kompetencije:

(27)

DRUGA NASTAVNA JEDINICA

Kompetencije u … političkoj analizi i

procjeni

odluka i djelovanju

** ** ***

Nastavna sredstva

sredstvima.

.

X Istraživanje u biblioteci X _{Istraživanje pomoću interneta} 0 Provođenje intervjua i anketa 0 Tumačenje slika

0 Mentalne mape 0 Izrada postera 0 Održavanje izložbi

X _{Planiranje i održavanje prezentacija}

X _{Izvođenje predstava} 0 Održavanje debata

(28)

Nastavna jedinica 2: Različitost i pluralizam

Kod kuće u Evropi

Koji su tragovi Evrope prisutni u svakodnevnom životu učenika?

Lekcija Vaspitno-obrazovni ciljevi

Nastavni zadaci Nastavni materijali Metodi

Lekcija 1: Šta je Evropa? Učenici reaktiviraju svoje znanje o Evropi i ponovno otkrivaju svoj pogled na kontinent.

Učenici rade s kartom Evrope. Pokazuju iz koje zemlje dolaze, zapisuju koje sve gradove poznaju, koje su im zemlje poznate, i koje važne činjenice već znaju. Kopije karte Evrope, portreti zemalja, olovke, ljepilo, makaze, atlas, knjige, internet (ako je moguće). Individualni i grupni rad, plenarna rasprava. Lekcija 2: Ja sam kod kuće u Evropi (izrada fizičke karte Evrope I)

Učenici izvode kartu Evrope na igralištu svoje škole.

Razvijaju osjećaj za udaljenost i bliskost.

Učenici izrađuju kartu Evrope u igralištu svoje škole. Započinju tako što iscrtavaju zemlje i granice. Pokazuju odakle dolaze.

Kopije karte Evrope kao uzorci, portreti zemalja, papiri u boji, atlas. Rad u parovima i grupni rad. Lekcija 3: Ja sam kod kuće u Evropi (izrada fizičke karte Evrope II) Učenici postaju svjesni različitih karakteristika Evrope kao kontinenta. Počinju shvatati koncept prostornih odnosa tako što vide odakle oni proizlaze.

Pošto su iscrtali zemlje i granice, učenici nastavljaju s karakteristikama reljefa. Iscrtavaju rijeke, planine i druge važne stvari na fizičkoj karti. Na kraju fizička karte se fotografiše.

Kopije karte Evrope kao uzorci, plavi materijali za iscrtavanje rijeka (papir, tekstil itd.), boje prikladne z iscrtavanje planina i ostalog reljefa, (papir, tekstil, itd.), atlas, kamera. Rad u parovima i grupni rad. Lekcija 4: Evropljani različiti i ravnopravni U plenarnoj raspravi, učenici shvataju da Evropa ima raznolike karakteristike. Razmišljaju o tome da evropljani imaju mnogo toga zajedničkog, ali su drugačiji jedni od drugih.

Učenici gledaju sliku fizičke karte. Nastavnik ih podstiče na raspravu oko sličnosti i različitosti u a)

geografskom, b) društvenom kontekstu. Učenici

raspravljaju društvene razlike u Evropi i

pokušavaju naći rješenja za dijalog i uzajamno

razumijevanje.

Slika fizičke karte, portreti zemalja, tabla ili flip chart, komadići papira.

Plenarna rasprava, grupni rad.

(29)

Lekcija 1

Šta je Evropa?

Šta znam o Evropi?

Vaspitno-obrazovni ciljevi Učenici reaktiviraju svoje znanje o Evropi i ponovno otkrivaju svoj

pogled na kontinent.

Nastavni zadaci Učenici rade s kartom Evrope. Pokazuju iz koje zemlje dolaze,

zapisuju koje sve gradove poznaju, koje su im zemlje poznate, i koje važne činjenice već znaju.

Nastavni materijali Kopije karte Evrope, portreti zemalja, olovke, ljepilo, makaze, atlas, knjige, internet (ako je moguće).

Metodi Individualni rad, plenarna rasprava.

Opis lekcije

Učenicima je data kopija prazne karte Evrope (idealno bi bilo da je uvećana do A3 formata). Njihov zadatak jeste da ponovno reaktiviraju ono što znaju o Evropi. Počinju da rade na različitim pitanjima sa liste koja se nalazi ispod karte.

Nastavnik nakon toga predstavlja paket informacija koji se nalazi u dijelu sa radnim listom za učenike (zemlje i glavni gradovi, zastave, rijeke, planine i reljef). Učenici će raditi sa tim materijalima ali isto tako mogu prikupiti informacije koristeći druge nastavne materijale, ukoliko su to materijali dostupni u učionici (internet, atlas, knjige, itd.).

Gotove karte Evrope stavljaju se na zid.

Kao domaći zadatak učenici biraju jednu evropsku zemlju koju će dodatno istražiti kod kuće. To je dio „Portreta zemlje“ u drugoj lekciji. Moraju pronaći partnera s kojim će moći da rade u sljedećoj lekciji i koji bi trebao da izabere zemlju susjednu njihovoj.

(30)

Lekcija 2

Ja sam kod kuće u Evropi (izrada fizičke karte I)

Šta znam o Evropi

Vaspitno-obrazovni ciljevi Učenici izvode kartu Evrope na igralištu svoje škole. Razvijaju

osjećaj za udaljenost i bliskost.

Nastavni zadaci Učenici iscrtavaju karte Evrope na igralištu svoje škole. Rade u

parovima na dvije zemlje koje su istraživali. Započinju iscrtavajući zemlje i granice. Pokazuju odakle dolaze.

Nastavni materijali Kopije karte Evrope kao uzorci, portreti zemalja, papiri u boji, atlas.

Metodi Grupni rad i rad u parovima.

Pojam „fizička karta” ima dva različita smisla. Prvenstveno, fizička karta u kartografsko kontekstu opisuje kartu koja pokazuje prepoznatljive oznake reljefa poput planina, rijeka, jezera okeana i drugih trajnih geografskih obilježja. Kao drugo, pojam fizička karta takođe se koristi u kontekstu genetike, gdje opisuje na koji način DNA razdvaja dva gena te se mjeri u osnovnim parovima, što je suprotno od genske karte.

U kontekstu ovog niza lekcija o Evropi koristi se pojam „fizička karta“ u kartografskom smislu ali u jednom vrlo aktivnom značenju – gdje sami učenici izvode kartu. Jedino se na taj način može shvatiti koncept prostornih odnosa, granica, dužine rijeka i visine planina na nivou osnovne škole. Ovo takođe pomaže učenicima da razumiju socijalne aspekte zajedničkog života na evropskom kontinentu. Tako što doslovce kartu iscrtavaju a potom „stoje“ u zemljama učenici su sposobni da lakše percipiraju svoje susjede i mogu razumjeti granice poput stranih jezika, kultura i drugih granica povezanih s državom. Koncept izgradnje fizičke karte povezuje sve aspekte aktivnog učenja i konkretnih iskustava.

Opis lekcije

Učenici rade u parovima na dvije zemlje nad kojima su sproveli jedno kratko istraživanje kod kuće (zadatak koji su dobili na kraju prve lekcije). Donose na nastavni čas i sve informacije koje su prikupili o zemljama. Takođe donose svoje karte Evrope.

Cijeli razred okuplja se na školskom igralištu. Nastavnik daje uputstvo učenicima da naprave fizičku kartu Evrope koristeći razni materijal koji im je dostupan. Dva učenika rade na svakoj zemlji. Nastavnik zadaje okvir karte tako što definiše područje gdje učenici mogu raditi.

Potom, učenici postavljaju granice država. Neophodno je da provjere da su zemlje ispravno postavljenje jedna do druge. Nakon toga mogu označiti glavne gradove i zastave.

Nakon što su to sve učinili, svaki učenik bi trebalo da stane u svoju zemlju i započne razgovor sa susjednom zemljom. Trebalo bi da razmijene informacije o svojim državama. Nevidljive granice mogu da se pojave, poput potrebe da se govori strani jezik. Rezultat portreta zemalja, kojeg je svaki učenik napravio, jeste taj da učenici treba da razmijene nekoliko riječi jedni s drugima na „njihovom“ državnom jeziku. Ostatak dijaloga može se održati na njihovom materinjem jeziku. Učenici bi trebalo da imaju što je moguće više dijaloga sa svojim kolegama u susjednim zemljama.

(31)

Lekcija 3

Ja sam kod kuće u Evropi (izrada fizičke karte II)

Rijeke, planine i reljefne oznake u Evropi

Vaspitno-obrazovni ciljevi Učenici postaju svjesni različitih karakteristika Evrope kao

kontinenta. Počinju shvaćati koncept prostornih odnosa tako što vide odakle one proizilaze.

Nastavni zadaci Pošto što su iscrtali zemlje i granice, učenici nastavljaju s

karakteristikama reljefa. Iscrtavaju rijeke, planine i druge važne stvari na fizičkoj karti. Na kraju fizička karte se fotografiše.

Nastavni materijali Kopije karte Evrope kao uzorci, plavi materijali za iscrtavanje rijeka (papir, tekstil itd.), boje prikladne za iscrtavanje planina i ostalog reljefa (papir, tekstil, itd.), atlas, kamera.

Metodi Rad u parovima grupni rad.

Opis Lekcije

Pošto što su iscrtali granice zemalja i označili glavne gradove i zastave, učenici nastavljaju s radom na rijekama i ostalom reljefu. Neće svi učenici biti jednako zaposleni jer nemaju sve zemlje velike rijeke i opsežan reljef, nastavnici će možda htjeti da te učenike pošalju u druge grupe koje nijesu završile sa svojim zadatkom.

Učenici treba da koriste različite materijale, kao što su razni tekstili, papir, itd. kako bi napravili rijeke i druge reljefe.

Učenici mogu dodati druge stvari na fizičku kartu, ali to treba da bude dobrovoljno. Učenici bi trebalo sami da odluče hoće li ili ne to da urade; doduše to uveliko zavisi od informacija koje su prikupili istražujući zemlje (prehrana, poznate osobe i slično).

Kad je završena fizička karta, prave se fotografije. Idealno bi bilo da se karta fotografiše dvaput – jedna fotografija sa učenicima koji stoje u „svojim“ zemljama i jedna bez učenika, tako da se sav reljef, rijeke i sl. mogu jasno vidjeti.

(32)

Lekcija 4

Evropljani su različiti i ravnopravni

Stvari koje su nam zajedničke i koje nijesu

Vaspitno-obrazovni ciljevi U plenarnoj raspravi, učenici shvataju da Evropa ima raznolike

karakteristike. Razmišljaju o tome kako evropljani imaju mnogo toga zajedničkog, ali su takođe i veoma različiti jedni od drugih.

Nastavni zadaci Učenici gledaju sliku fizičke karte. Nastavnik ih podstiče na raspravu

oko sličnosti i razlike u a) geografskom i b) društvenom kontekstu. Učenici raspravljaju o društvenim razlikama u Evropi i pokušavaju da nađu rješenja za dijalog i uzajamno razumijevanje.

Nastavni materijali Slika fizičke karte, portreti zemalja, tabla ili flip chart, komadići

papira.

Metodi Plenarna rasprava, grupni rad.

Opis lekcije

Učenici sjedaju u krug. Učenici prikazuju fotografije svojih fizičkih karata. Zadatak učenika jeste da gledaju te slike i razmišljaju o sličnostima i razlikama na karti. Trebali bi da odgovore na pitanja kao što su:

– Koji dijelovi Evrope imaju visoke planine? – Koje su najduže rijeke?

– Koje zemlje imaju sličan reljef?

– U kojim zemljama ljudi govore sličnim jezikom? – Koje se zemlje graniče na moru?

Učenici koriste portrete svojih zemalja kako bi prikupili informacije. Predstavljaju svoju zemlju u obliku prezentacije ili u obliku igrokaza.

Kao drugi korak, nastavnici uvode novi niz pitanja kako bi započeli novu diskusiju. Osim prirodnih i geografskih sličnosti i razlika, postoje druge razlike u Evropi, kao što su društvene razlike ili fenomeni kao što su predrasude. Nastavnik motiviše učenike da izražavaju svoje misli o društvenim razlikama postavljajući pitanja poput:

– Postoje li siromašne i bogate zemlje u Evropi? Koje su bogate? Koje su siromašne? – Je li je život teži u nekim zemljama nego u drugima? Zašto?

– Zašto mnogi ljudi napuštaju svoje zemlje kako bi živjeli negdje drugo? Koji su za to razlozi?

Pošto što su sakupljena razmišljanja učenika o razlikama i sličnostima koje nijesu geografske, učenici sjedaju u grupe od četvoro kako bi došli do novih ideja kako da se dođe do razumijevanja tih društvenih različitosti u Evropi bez poricanja nacionalnih identiteta, a čime bi se osnažio interkulturalni dijalog. Zapisuju svoje ideje na listiće papira i prezentiraju ih pred razredom. Nakon toga lijepe te papiriće pored fotografija na fizičkoj karti (ovo pomaže vizualizaciji).

(33)

NASTAVNA JEDINICA 3

RAVNOPRAVNOST

Osnovni nivo

Manjine i većine

3.1 Svi različiti, svi ravnopravni

Mi prihvatamo jedni druge unutar grupe

3.2 Je li to pošteno?

Manjine i većine u školskom igralištu (istraživanje)

3.3 Je li to pošteno?

Manjine i većine u školskom igralištu (izvještaj)

3.4 Matrica moći

(34)

Nastavna jedinica 3: Ključni koncept – „Ravnopravnost ” (za

osnovni nivo)

Osnovne informacije za nastavnike: Kako podići svijest o

manjinama i većinama u svakodnevnom životu učenika osnovne škole

„Svi različiti, svi ravnopravni” jeste jako poznata krilatica u Evropi. Krilatica odražava temeljne vrijednosti obrazovanja za demokratiju i ljudska prava koje se mogu izraziti na sljedeći način: „S nekim ljudima imamo puno toga zajedničkog, dok s drugim dijelimo vrlo malo. Uprkos tome što s nekima imamo neke zajedničke karakteristike, druge karakteristike nam nijesu zajedničke. Po nekim elementima moje ličnosti ja pripadam većini, po drugim pripadam manjini.” Kada na nivou osnovne škole podižemo svijest o manjinama u većinama, potrebno je da razjasnimo te same pojmove. Uopšteno gledajući, manjina podrazumijeva grupu unutar određene države koja se razlikuje od većinskog stanovništva po nekim svojim ličnim ili kulturalnim karakteristikama. U većini slučajeva, manjina podrazumijeva demografsku grupu koja živi na određenom području zemlje (regija, na primjer), ali isto tako mogu biti razasuti po cijeloj državi ili čak i preko granica države. Karakteristike manjina po kojima se razlikuju od drugih grupa vrlo često su jezik, etničko porijeklo ili vjera, ali ponekad razlike mogu biti moralni stavovi, rodni identitet ili društveni status.

Pojam manjina uopšteno se koristi u slučaju kada tom grupom dominira veća grupa, a u koju se ona ne asimilira. Stoga, uglavnom, manjine obuhvataju etničke ili nacionalne manjine.

Savjet Evrope, zemlje članice i druge međunarodne organizacije donijele su zakone o pravima manjina. Ta se prava poštuju do određenog stepena. Savjet Evrope ima dva obavezujuća instrumenta: Okvirna konvencija o zaštiti nacionalni manjina (ETS br. 157, usvojena 1995 g.) i Evropska povelja za regionalne i manjinske jezike (ETS br. 148, usvojena 1992 g.).

Godine 1992., Generalna skupština Ujedinjenih Nacija usvojila je Deklaraciju o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama. Međunarodni pokret protiv svih oblika diskriminacije i rasizma (IMADR) osnovan je 1988. g. u Tokiju sa ciljem da se skrene pažnja na probleme rasizma i diskriminacije protiv manjina. IMADR se zalaže za prava neprivilegovanih grupa.

U većini slučajeva, pojam manjina odnosi se na grupu ljudi koje karakterišu sljedeći elementi: – mali udio u cjelokupnoj populaciji države;

– nemaju vladajući položaj u zemlji;

– posjeduju zajednička obilježja kao što su etnicitet, religija ili jezik;

– imaju osjećaj solidarnosti ili identiteta kroz percipiranje samih sebe kao manjine. Teško je kategorisati manjine. Često se koriste sljedeće kategorije:

– Nacionalne i etničke manjine: grupe ljudi koje žive na određenoj teritoriji države kojom dominira različita grupa ljudi.

– Jezičke manjine: grupa ljudi koja govori na drugačijem jeziku od onog kojeg govori većina u toj zemlji.

– Vjerske manjine: oni koji imaju drugačiju religiju od one koju ima većina u državi, kao što su protestanti u Irskoj, hrišćani u Saudijskoj Arabiji, ili muslimani u Danskoj ili Njemačkoj. – Polne manjine.

– Manjina starijih ljudi. – Manjina mlađih ljudi.

Kada se radi na osnovnoškolskom nivou sa pojmovima manjine i većine, ključno je da se učenicima objasne ta obilježja. Samo se u tom slučaju funkcija i status manjina i većina može analizirati. Koncept manjina nije nešto nepoznato u svakodnevnom životu učenika, na osnovnoškolskom nivou, učenici često doživljavaju „pripadanje ili „nepripadanje“ određenoj manjini.

(35)

NASTAVNA JEDINICA 3

Definicija manjine u ovom kontekstu odnosi se na sastav školske populacije. Sljedeće lekcije stoga započinju sa svakodnevnim životom učenika i njihovim vlastitim iskustvima sa manjinama i većinama (Lekcija 1-3). U drugom koraku, lekcije se povezuju s manjinama i većinama u društvu i identifikuju se različite grupe (Lekcija 4). Do koje će se mjere status raznih grupa u društvu analizirati, uveliko će zavisiti od dubine rasprave, motivacije učenika i opštem akademskom postignuću. Nijesu sve manjine neprivilegovane. Postoje manje grupe u društvu koje su vrlo dominantne iz nekoliko razloga. Zadatak je nastavnika da usmjeri proces rasprave.

Cilj obrazovanja za demokratiju i ljudska prava jeste da se podrži razvoj kompetencija u tri područja. Ova nastavna jedinica ima sljedeći profil kompetencija:

Kompetencije u … političkoj analizi i

procjeni

odluka i djelovanju

** ** ***

Nastavna sredstva

sredstvima.

.

0 Istraživanje u biblioteci 0 Istraživanje pomoću interneta X _{Provođenje intervjua i anketa} 0 Tumačenje slika

X _{Mentalne mape} 0 Izrada postera 0 Održavanje izložbi

0 Planiranje i održavanje prezentacija

0 Izvođenje predstava 0 Održavanje debata

(36)

Nastavna jedinica 3: Ravnopravnost

Manjine i većine

Kako podići svijest o manjinama i većinama u svakodnevnom životu učenika

osnovne e

students’

osnovne škole

Naslov lekcije Vaspitno-obrazovni ciljevi

Nastavni zadaci Nastavni materijali Metodi Lekcija 1: Svi različiti, svi ravnoprav ni

Učenici uče kako upoznati i prihvatiti druge kao dio grupe. Učenici otkrivaju šta imaju zajedničko, a čega prije nijesu bili svjesni. Postaju svjesni svojih stavova i postupanja prema razlikama.

Učenicima se jedna po jedna predstavljaju različite

karakteristike. Moraju odlučiti posjeduju li ili ne posjeduju sve te karakteristike. Pošto su uočili svoje karakteristike i one svojih kolega, raspravljaju o pitanjima koja se tiču jednakosti.

Komad krede ili užeta kako bi se nacrtala ili napravi ravna linija na podu. Grupni rad, plenarna rasprava. Lekcija 2: Je li to pošteno? (istraživanj e)

Učenici postaju svjesni situacije u svojoj školi posmatrajući druge učenike na odmoru.

Učenici sprovode istraživanje na školskom igralištu tako što broje učenike koji učestvuju u raznim aktivnostima. Bilježe rezultate i sprovode intervjue sa učenicima koji ne učestvuju u aktivnostima. Kopija tabele za unošenje bilješki na školskom igralištu, olovke. Grupe od četiri. Lekcija 3: Je li to pošteno? (Izvještaj) Učenici razmišljaju o podacima koje su sakupili i analiziraju i tumače svoje intervjue, Dolaze do zaključka o manjinama i većinama u svojoj školi.

Pošto su sakupili sve podatke u kvantitativnom i

kvalitativnom smislu, učenici analiziraju i tumače rezultate. Statistički obrađuju podatke i predstavljaju ih ostatku razreda. Bilješke iz druge lekcije, statistička tabela, bojice, posteri, ljepilo. Grupe od četiri, prezentacije Lekcija 4: Matrica moći U plenarnoj raspravi, učenici postaju svjesni da postoje različite manjine kao i većine u njihovoj državi. Shvataju da osjećaj isključenosti može biti rezultat ne samo načina na koji ostali članovi društva posmatraju tebe, već i načina na koji te posmatraju članovi tvoje grupe.

Učenicima se predočavaju različite kartice koje prikazuju grupe unutar društva – neke se smatraju manjinama, a neke većinama. Slažu kartice prema tome što misle da li grupa pripada manjini ili većini. Dodjeljuju grupama kartice moći (sa jakom ili slabom moći). U plenarnoj sjednici raspravljaju koje učinke te kartice mogu imati na manjinu ili većinu. Kartice s riječima, kartice moći. Plenarna rasprava.