419
Marijan Krivak
SPIKE JONZE:
ONA
Što je to »apa at«? Ili, još p e iz ije, »što je to dispoziti «?
Pita ja su o o što si ih posta ljaju a e d oji a elikih filozofa: ži ući Gio gio Aga ben, te je ojat o još aktual iji iako e-ži ući Mi hel Fou ault.
Aparat, tj. dispozitiv, dakle, sastoji se od potpu o hete oge og skupa što ga či e: diskursi, institucije, sve arhitektonske forme; pravne odluke, zakoni, administrativne mjere; znanstveni
iskazi, filozofski, moralni i filantropski stavovi – ukratko, o o eče o i, još iše, ono p ešuće o. Dispozitiv je, zapravo, reža koja se usposta lja iz eđu tih ele e ata. Tako i Deleuze opisuje s ijet u koje ži i o kao »e t opijski po edak u eže ih d ušta a ko t ole«.
No, zapravo, uvijek se radi o – oći. Moć je ta koja p edod eđuje s e eđuljudske od ose u d ušt u, a a eki ači , čak, i osjećaje. Moć je – z a o to još od Fou aulta – sveprisutna, iz i e odas ud i p osti e se s akuda. Osjećaji, ai e, isu liše i o ih od osa oći. Do osjećaja, pak, ikako/ ekako e is o ogli doći da e a o jezik. Jezik jest onaj dispozitiv
koji natkriljuje sve gore navedene. Jezik je najstariji poznati dispozitiv. Dispozitiv je to par excellence.
Jezik je, naime, i st u e t išlje ja ali i aj a a iji put iskazi a ja – osjećaja.
Što je, pak, sada, »ope ati i susta «? Sk aće o OS ili u fil u kojeg sa gledao i o koje piše , OS – operating system one)?
420
Radi se, i opet, o iče u d ugo doli up a o o jeziku. Jeziku koji a služi kao os o o s edst o ogućeg sudjelo a ja u jelokup oj i fo a ijsko-komunikacijskoj paradigmi koja tako sud o os o od eđuje ašu i iliza iju.
Je , pos e s o »p e eže i«... »zaplete i s o« u eže o oga što se –s e učestalije i s e
uvjerljivije – azi a »d ušt o ko t ole« la so i t du o t ole).
Nije ovo, naime, tek toponim teorijske konstrukcije filozofa Gillesa Deleuzea: radi se upravo o nama, sada i ovdje.
Pa za i o da kad go o i o o lju a i? Kada oli o... čez e o... žudi o? Ili, kada » odi o lju a «?
O »lju a i s oj« p ogo a a i lo zapaže i, čet ti dugo et až i ig a i fil Spikea Jo zea,
Ona (Her, . Nako što je i i ijal o ušao u s jetsku ki e atog afiju u su ad ji s ču e i scenaristom Andyjem Kaufmannom – preko p a d a s oja, sas i eo ič a, ali i neprijeporno inventivna filma Biti John Malkovich (1999) i Adaptacija (2002) – ovim je filmom Jonze posve potvrdio svoj veliki autorski i redateljski potencijal. Prije ulaska u kino-svijet, ovaj je autor bio tek dio novog vala mladih video-a tista koji su poetiku spoto a uči ili uz udlji i edije , pa i u jet ičko sto . U to u je s islu ajslič iji ostao da as takođe afi i a i fil ski auto , Da id Fi he .
Protagonist filma, Theodore Twombly (Joaquin Phoe i zaposle ik je t tke u kojoj se pišu pisma raznim osobama.
»Lijepo pis o pisa o uko « azi je jego a sas i pose itog odjela. Sa Theodo e p a i je ajsto u pisa ju tako ih pisa a. Rekli is o, »isti ski u jet ik«. Kas ije će to u fil u
biti priz ato i pot đe o uko iče je jego ih oda a ih u adaka u zase u auto sku k jigu. Theodo eo o se u ijeće očituje u sasta lja ju e oti ih i toplih ljudskih iskaza. Ali... adi se o e fatič osti i osjećaj osti koju o ispisuje u i e drugih ljudi, a za neke, opet, druge
osobe. Theodo e je, zap a o, a gaži a kako i iz azio osjećaje u jesto ekoga drugoga. On je tek s edst o t a sfe a osjećaj osti! Za je juje oso u koja t e a iz aziti i p e ijeti eku »jaku« e o iju, ali ije do olj o ješta u pisa o iz ičaju. Theodo e je, ust a i, su e e i
421
Čak i kada e p e osi iz a o lju a e po uke, u ijek će u jeti uo ličiti »toplu ljudsku iječ«, usput još i ispisa u pute ajd ago je ijeg ljudskog i st u e ta – ruke. (Prisjetimo se samo
hommagea što ga u i »ispisuje« Jea -Luc Godard u svojim Histoires du cinema.) No, da li se aš adi o u i?
Ne, je uka je o dje tek fi gi a a, iječ je o aču alo pos edo a oj, »digital oj u i«. »Rukopis« je elekt o ički proizveden, radi se o simulacrumu pera i papira. Nema ovdje azli e e ti te, t ago a isa ja g afit og zapisa... e a šušta ja i p esa ija ja papi a... S e je, ekoh, fi gi a i ukopis... o, da li i s fi gi a i osjećaji a?
Ne is o ogli iz eći taka , adikala zaključak. Theodo e je, zapravo, vrlo emotivna osoba i jego a pis a »u i e d ugih« u se i p e ose i jego a aspolože ja i ču st a koji a o u se i oslo ađa, ados o ili sjet o –što opet o isi o to u koliko je s p e olio ili zasigu o još u ijek ije) svoj raskid braka s Catherine (Rooney Mara). U nizu flashbackova, deša a se » e i d« p e ota a je Theodo eo a s et og, ali epo at o p oteklog ži ota, p ohujalog i ela količki prizivanog bivanja s hiper-senzibilnom Catherine. (Njezin je lik, či i se, ipak ostao nedovoljno motivi ajući u a ati oj li iji fil a.
Theodo e je a ji i k hak, što se ože iščitati i iz iza pisa a koja je uo ličio ako fatal og
raskida.
Kako se p otago ist osi sa sa oćo ? Pa, ikako d ukčije doli eći a tako ih osa lje ika što ih s akod e o sus eće o. Pokuša a ulaziti u d uge eze, ali su a a i ol p e eliki za »osjetlji u dušu«. Slušali e, pak, u jego i uši a z ak su total e »dispozi io i a osti« su e e og pojedi a tz . d ušt u ko t ole. Ako i e gleda u ek a s og o itela i aču ala,
pute sluš og »apa atusa« Theodo e je u s ako e t e utku dostupa . Ne idi o li i s i i o ič o stal o o ak e p izo e oko se e, a uli i, u t a aju, u kafići a... zap a o s ugdje? Neću i pokušati pitati je li a s e to poz ato!?
422
»oso ošću«, koja se promovira i kao sa a »s ijest«. O a je svjesna osobnost sposobna za ajši i ogući set i telektual ih akti osti, od čita ja e-mail poruka, do planiranja p otago isto ih oć ih izlazaka i odluka. O a s a, tj. Sa a tha upoz aje s ijet i to i ajući p ojek ijo Theodo o ih aji ti ijih žud ji, čež ji, želja... I up a o stoga, Sa a tha se p et a a u »o jekt p otago isto a e oti og a gaž a a«. No, taj će se o jekt usko o
pretvoriti u agensa, tj. u subjekt njihove veze. A Theodore? On se jednostavno – zaljubljuje! Njego a p ijatelji a iz stude tskih da a, A A Ada s takođe je doži jela e oti i šok k oz k ah s oje os ogodiš je eze s Cha leso Matt Lets he . Njezi je doži ljaj lo sliča
onome Theodorovu.
I ona pronalazi prijateljicu u jednom OS1-u!
K ei ajući up a o o aka iza a i eo iča lju a i čet e okut, Jo ze a odašilje ed os isle u po uku. Dakle: čo jek će se p ije ezati uz eku »a tifi ial i tellige e« egoli uz oso u od »k i i esa«. Tek će sas i eo iča i po alo patetiča happy end spojiti d oje p ijatelja i esuđe ih lju a ika.
Vratimo se temeljnom motivu filma.
Kako to da je Theodo e T o l popustio osjećaju p e a »u jet oj i telige iji«? Što ga je potak ulo da se upusti u ezu s »oso o ez tijela«?
I a li a , s e to skupa, ešto za eći o izgled oj a i sko oj uduć osti? I, je li o a eć
ovdje?) I kakve sve to ima veze s aparatom, tj. dispozitivom?
Theodo e T o l zasigu o ije loša oso a. Nap oti ... osjećaja je, duho it, i a azu ije a ja za p o le e s ojih aj liskijih. Ipak, p ijatelji s posla, pa i dugogodiš ja
prijateljica sa studija, či e tek ok i za jego o »ludilo«. Je , kako d ukčije az ati jego u » ezu« sa Sa a tho ? P iz at ćete, o o je »ludilo« kudika o d ugačije od ho oseksual e, lez ijske ili eze s p ipad iko d uge ase, et i iteta ili eligije, pa i ži uće ste iljke ili ži oti je .
423
Aga e će eći, postoje ži a ića, tj. supstancije i postoje aparati. Stvar je u tome da se iz od osa tih d aju skupi a e titeta st o i o o što se azi a »su jekt«. Je , i apa ati su uključe i u sa p o es hu a iza ije. Pot e it je stoga lo op eza od os s apa ati a, je će jedi o u toj pozo oj i te ak iji iti oguće doseg uti azi u su jekti osti.
Lju a iz eđu p i od og, »ljudskog isu iše ljudskog« ića i – istinabog! – senzualnog, ali ipak ko st ui a og e titeta kao p oiz oda koji ado ješćuje zbiljsko tijelo, st a u »k i eso«...
e oguća je!
U adas e apsu d oj, ali i lo tuž oj sek e i fil a, pokušaj tjeles og ko takta i s ošaja iz eđu Theodo ea i Sa a thi a su ogata, p elijepe Isa elle Po tia Dou leda za ša a
katastrofom.
M ogi su su e e i teo etiča i i filozofi eć go o ili o o oj, lo iz jes oj katastrofi. Možda je aju je lji iji i ajk itič iji io Jea -F a çois L ota d u s ojoj k jizi Neljudsko (L'inhumain, . Ta o je s e a ij p et a a ja s ih ljudskih ića, kak e da as poz aje o, u i tual e egziste ije koji a je tijelo tek » espot e i elikt p ošlosti«, zap a o, katast ofiča .
Nešto je što is o s akako t e ali iz jeći.
Ne radi se, naime, tek o, patetički go o eći, »de-hu a iza iji«. Riječ je o eče u du okosež ije . Na a o, ako gleda o iz izu e filozofije, adi se o –smislu.
O to u su, uostalo , fil ski sugesti o p ogo o ili eć montipajtonovci. Njihov je The
Meaning of Life (Terry Jones, 19 duho p ožeta pos eta e sa o filozofiji eć i ži otu sa o e. U če u je, dakle, »s isao«?
Filozofija jezika a e od Gottlo a F egea ao a o kazati će: »S isao je spoz aj a di e zija z ače ja«. Nešto je to što adilazi s aku a io al u kalkula il ost i oguć ost iz aču a a ja i p ed iđa ja adolazećeg u ži otu.
Ustvari, kod smisla, radi se o ži otu s o e.
Ukoliko p opusti o »događaj ži ota«, jego u ljudsku kultu u ople e je ost, ali i jego u si o u i ep ed idlji u » a a ost«, ože a se desiti da iše e z a o odgo o iti a pita ja: »Što ži ot jest?«, »Če u s e to?«,
424
Aga e će tako, a fukoo sko pita je o dispoziti u, eći i sljedeće: Pošto s o se p epustili
totalnoj kontroli od strane gadgeta – raču ala, ta leta, o il ih telefo a – izgubili smo svoju subjektivnost. Identiteti koji se – tako misle – p epuštaju a od oj »slo odi« de -subjektiviza ije, postaju tek o jekti a »up a ljačkog st oja«. Je , »telefo i i« kako nesumnjivog boga suvremenosti, » jego o zloči ačko eliča st o«, Mo itel, azi a Aga e , a koji je aoko tek puko »ko u ika ijsko s edst o« zasigu o a e olakša aju ko takt s d ugi oso a a, ego su tek apa ati up a lja ja aši želja a. A kada su a
jednom okupirane i posve bespo oć e aše želje, postaje o isti ski o o i kapitalističke de su jekti iza ije. Još je eliki Boetije to az ao »do o olj i opst o «!
Suvremeni korpo-kapitaliza os aja aša tijela, ali i aše želje. Mo il i telefo i i aču ala, u to e ikako isu » eduž o s edst o«. Naoko, o dje p e lada a tek » a oduš ost« u s eopće ko is o »i fo a ijsko-ko u ika ijsko « ok i u.
Ipak, o aj tko se i dopusti da ga pos e o uz e » elula i telefo «, ez o zi a koliki u s e u to e io i te zitet žud je ji e pok e ut – a isti je esu ji o gole u slučaju es et og Theodorea Twomblyja – e ože si p is ojiti eki » o i su jekti itet«. O si ože p iuštiti tek – oj. To je oj pute kojega, e e tual o, ože iti za ilježe u statistički a keta a i tako... kontroliran.
Pojedi a postaje tek ojko u općoj kalkula il osti, e t opijski s ep oži ajućeg »d ušt a ko t ole«. Postaje dijelo apa ata, dijelo dispoziti a. Na a o, dispoziti a jedi og
subjekta-supstancije danas – Kapitala.
Prisjetimo se ovdje kako stvari stoje s pojmom dispozitiva, odnosno aparata kod Foucaulta. Ako se spo e e o jego e t d je iz klasič og spisa Nadzor i kazna (Surveiller et punir,
, »zat o fu k io i a kao apa at z a ja«.
Naravno, u filmu se ne radi, doslovno, o zatvoru! Radi se o sistemskoj strategiji. Zat o e i s o, pute ekla e aši e ije, u st ateški »zat o siste a«.
Je , z a o p e a isto e auto u, dis ipli a o je d ušt o o o koje o likuje, od os o »d esi a pojedi a« u jesto da ga kaž ja a.
425
Stal i disku s o poželj osti ko u ika ije o iteli a i aču ali a – na koncu i OS1! – govori o, kod Fou aulta i pli it oj, po eza osti disku sa, oći i politike. Aparat, doista, proizvodi
želju!
Kroz slože i ozaik teh ika i p o edu a, ko t oli a se disku zi a p oiz od ja, pa o da i želja za takovim gadgetima.
U analizama tijekom 70-ih kod Fou aulta se deša a etodologijski po ak od a heologije z a ja p e a ge ealogiji oći .
Tada će u ig u ući i jegov pojam oći, kao proizvodnje i konstitucije subjekta.
No kakav je to subjekt?
Za Foucaulta je on – etodološki sugesti o, o po alo teo ijski ateg uto – bez ostatka »p oiz od političkih teh ika, p o edu a i oći«, ez o tologijske îti.
Pretjerano?
Na a o, ali lo sugesti o je o o ug ađe o u ko stitu iju su jekta fil a Ona!
Ne ep esi a, ali p odukti a oć – ovdje oć st a a ja e oti og i e otskog od osa sa
strojem –z ak je da je apa at/dispoziti st ateški uči ko ito a djelu.
Ako ože o o dje p euzeti Fou aulto ko eptual i i st u e ta ij, u osi o i još jeda poja iz jega. Nai e, »a ato opolitika tijela«. Njezi a je » a io al ost« a djelu i u fil u
Ona. Sad ža a je u sklopo i a disku sa i oći p isut ih u d ušt u, a utječu a želje pojedinaca.
Tako je i oguće ili je ipak e oguće? da Theodo e p ih ati i tijelo Sa a the. Opet će o o dje u esti i još jeda Fou aulto poja .
Tz . pasto al a oć u zapad o je s ijetu oz aka o e oći koja ko t oli a dušu. Za ok ide tal og čo jeka o a se, doista, ože utjelo iti i u o ako o e tipu e oti e eza osti kak u u fil u p ikazuje: od osa čo jeka i st oja.
Apa at, tj. dispoziti , a eki ači , p euzi a pasto al e oći koje upravljaju p otago isto i e oti i ži oto .
Posljedice? Katastrofa!
Još jeda fil ski p i je s ega toga je i posljed je ost a e je Te ja Gillia a Nulti teorem
426
s oji i tual i ek ili iz o pokuša a doh atiti – ni ma je i iše – sam smisao
postojanja. No, Kapital je, ali i Qohe s , pod stal i adzo o . Gillia hlad i oko crno-bijele fotografije utjelovljuje jednog od glavnih aktera suvremenosti, nadzornu kameru. O a je s ješte a a aspelo, u jesto az ije e ožje gla e. Sjeti o se o dje Be ja i a i
njegove teze o Kapitalizmu kao religiji!)
Može o li se od s ega toga spasiti? Postoji li »u je e a, p a il a« upot e a apa ata poput, e i o, o il og telefo a? Ili p a il o, od os o ep a il o »t oše je e e a« na njega? Je , ako je eć jezik s dispoziti , gdje o da ože o p o aći utjehu u s akod e o
funkcioniranju s takovim aparatima?
Da ne bude nesporazuma, i sama je humanizacija djelo dispozitiva, tj. aparata.
Dispozitivi nam daju stanovite oblike subjektnih ide titeta. Može o iti pisa , ta go fa atik, anti-globalizacijski aktivist, pa onda i web-surfer i mobitelski ovisnik... u istoj osobi. Dispozitivi daju multiple subjektivitete istoj supstanciji.
Ipak, iti u jed o t e utku e ože o eći da s o se i pribavili subjektnost!
Radi se tek o uloga a što ih ig a o u st ategijsko pla u susta a. Spo e uti, pak, susta video- adzo a, pokazuje da s o tek u jed o » eliko zat o u«.
Aparat nas –slič o eshatološko pozi u P o id osti – vodi u Katastrofu.
Nema pravilne uporabe aparata, eći će Aga e . U ijek će o pog iješiti u to e. No, ije, zap a o, st a u to e... St a je u »sak aliza iji« kojoj s o pod g uli ašu upo a u
svekolikih aparatura. Nesumjerljivost njihove realne uporabe prema njihovoj zbiljskoj, smislenoj uporabljivosti –katast ofička je.
Ljudska je p i oda ipak su iše k hka za toliku esu je lji ost.
Stoga, eći će Aga e , t e a o profanaciju... trebamo subjektivizaciju. (Ovdje je talijanski auto lo lizak političkoj filozofiji jed og Ja uesa Ra i ea.
T e a o, dakle, o o još alo p eostalog od ize e, sla e, pok a e e, po iže e... profane, ali ipak »ljudske, isu iše ljudske« egziste ije.
427
U naglom nestanku Samanthe, pa onda i svih OS1-o a, p uže a a je, a e u d a atu giji fil a, još jed o p ilika da se po o o p i ak e o s oji liž ji a. A a gla a koja se spušta a Theodo eo o a e ože iti tek patetiča happy end, ali volio bih ga vidjeti kao
otvorenost i o i početak Iako se adi tek o a e ičko fil sko hitu koji je t iju fal o za šio p ošlogodiš ju ki o-sezonu, Ona Spikea Jo zea iše je od tek... fil a.)
