* Rad primljen za štampu 20. 02. 2013. godine.
** Dr sci. vet. med. Bojan Toholj, docent, MSc Jovan Spasojević, istraživač saradnik, dr Milenko Stevančević, redovni profesor, MSc Marko R. Cincović, asistent, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet, Departman za veterinarsku medicinu, Srbija
DOI: 10.2298/VETGL1402101T UDK: 616-08+616.718.7+616.72-002:636.234
TERAPIJA TARZALNOG ARTRITISA KOD KRAVE*
THERAPY OF TARSAL ARTHRITIS IN COW
Toholj B., Spasojević J., Stevančević M., Cincović R. M.**
Uz mastitise i reproduktivne poremećaje, oboljenja lokomotor
-nog sistema predstavljaju jedan od najznačajnijih problema u savre
-menoj govedarskoj proizvodnji. U ovom radu opisan je dijagnostički postupak i mogućnost terapije septičnog artritisa kod krave. Po obav ljenom opštem kliničkom pregledu, urađeni su ultrazvučna dijagnosti
-ka i artrocenteza afektiranog zgloba. Nakon urađene ultrazvučne di
-jagnostike i probne punkcije zgloba, sprovedena je terapija koja je obuhvatala lokalni i sistemski tretman. Po sprovedenoj terapiji usta
-novljeno je značajno poboljšanje zdravstvenog stanja životinje. Otok je u potpunosti iščezao i hromost je bila slabije izražena, te se progre
-sivno smanjivala u narednom ispitivanom periodu.
Ključne reči:krava,artritis, ultrazvuk, artrocenteza, terapija
Artritis (Artritis) je nespeciičan naziv koji upućuje na zapaljenje zgloba. Ra
zličiti su etiološki činioci (mehanička sila, mikroorganizmi itd.) koji učestvuju u pa
togenezi artritisa. Na osnovu toga postoje različite podele artritisa, ali najviše ko
rišćena klasiikacija je na osnovu trajanja artritisa (akutni i hronični artritis) i na osnovu etioloških činilaca (aseptični i septični artritis). Akutni artritis karakterišu svi lokalni znaci zapaljenja afektiranog zgloba: otok (tumor), bol (dolor), temperi ranost (calor), crvenilo (rubor) i poremećaj funkcije (functio laesa). Hronični ar
tritis nastaje posledično, obično tako što u akutnom toku ne dođe do ozdravlje nja. Kod hroničnih artritisa uglavnom nalazimo degenerativne promene zglobnih struktura sa posledičnim poremećajem funkcije samog zgloba. Septični artritis predstavlja jedno od najznačajnijih patoloških stanja lokomotornog sistema kod velikih životinja (HaerdiLanderer i sar., 2010). Ono može nastati na nekoliko nači
na: direktno, ozledom zgloba i unošenjem infekta u zglobnu šupljinu (ubodna ra na); širenjem procesa sa periartikularnog tkiva; jatrogeno – u slučaju hirurškog
zahvata (češće je kod konja); hematogeno, kada mikroorganizmi putem krvi iz udaljenih afektiranih područja dospevaju do zglobnih struktura (Schneider i sar., 1992; Hardy, 2006).
U kliničkoj slici artritisa, pored lokalnih znakova zapaljenja afektiranog zglo
ba (akutni artritis), kao glavni simptom možemo da izdvojimo hromost (claudi -catio). Hromost se u zavisnosti od lokalizacije i intenziteta procesa može man
ifestovati kao: hromost u fazi predvođenja; hromost u fazi opterećenja; mešovi ta hromost; intermitentna hromost. Dijagnoza hromosti, odnosno artritisa, dalje,
postavlja se na osnovu anamnestičkih podataka, detaljnije adspekcije, palpacije, zatim specijalnim dijagnostičkim metodama, gde se mogu izdvojiti: rentgenska di
jagnostika (RTG), ultrazvučna dijagnostika i artrocenteza. RTG omogućava uvid u stanje zglobnih površina kostiju i evaluaciju određenih degenerativnih promena mekih struktura zgloba (npr: kalciikacija).
Ultrazvučna dijagnostika omogućava evaluaciju zglobnog sadržaja i na taj način blagovremeno otkrivanje patološkog procesa (Heppelmann i sar., 2009), dok artrocenteza makroskopskim pregledom, zatim bakteriološkom, citološkom i biohemijskom analizom dobijenog eksudata omogućava detaljniji uvid u sta nje upalnog procesa. Citološki parametri: >10.000 polimorfonuklearnih ćelija (nc)/
µL i > 90% neutroila – postoji sumnja na septični artritis; >25000 nc/µL i >80% neutroila – signiikantni su parametri za postavljanje dijagnoze septičnog artriti
sa (Hardy, 2006; Starke i sar., 2007). Pored navedenih parametara, od značaja za postavljanje dijagnoze septičnog artritisa su i sledeće karakteristike eksudata: zamućenost, viskoznost, prisustvo krvi, ibrina i gnoja.
Hromost, pored toga što predstavlja ozbiljan zdravstveni problem pojedinih jedinki, odnosno simptom poremećaja lokomotornog sistema, predstavlja i jedan od glavnih razloga na farmama muznih krava za isključivanje grla iz proizvodnje (Warnick i sar., 2001; Heppelmann i sar., 2009).
Terapija artritisa najčešće podrazumeva: sistemsku aplikaciju antibiotika širokog spektra, lavažu zgloba i lokalno aplikovanje antibiotika (Hardy, 2006). Lo
kalna lavaža se izvodi korišćenjem velikih količina izotoničnih rastvora. Kortiko
steroidi i nesteroidni antiinlamatorni lekovi se koriste za ublažavanje bola i otoka. Kortikosteroide, međutim, treba oprezno primenjivati ili izbegavati kod septičnih artritisa kao i kod gravidnih životinja. Potporna i simptomatska terapija je takođe veoma bitna. Ona podrazumeva: aplikovanje vitaminsko mineralnih preparata, obezbeđivanje kvalitetne hrane i meke prostiruke. Neophodno je obezbediti miro
vanje životinje.
U slučaju koji se prikazuje, pacijent je bila krava, stara 5 godina, Hol štajn frizijske rase. Krava je oteljena pre 120 dana i nalazila se u servis periodu. Iz ana
mnestičkih podataka, dobijenih od strane osoblja sa farme, je ustanovljeno da je desetak dana ranije primećen otok u predelu levog tarzalnog zgloba i pojava hro
mosti. Potom je obavljen klinički pregled grla. Pored opšteg kliničkog pregleda i pregleda na hromost, urađena je ultrazvučna dijagnostika i artrocenteza. Ultraz
vučna dijagnostika je izvedena primenom ultrazvučnog aparata Falcovet (Esaote
Pie Medical, Holandija) i linearne sonde, frekvencije 68 MHz, korišćenjem B mo
da. Nakon izvršenog ultrazvučnog pregleda područje tarzalnog zgloba je po prin cipima antisepse pripremljeno za artrocentezu.
Artrocenteza je izvršena na dva mesta tibiotarzalnog zgloba:
• Articulatio tarsocruralis (dorzalna zglobna vrećica, medijalna strana zglo
ba) (slika 1) i
• Articulatio talocalcaneocentralis (zglobna vrećica sa lateralne strane).
Slika 1. Prikaz mesta gde je izvršena artrocenteza / Figure 1. View of the place where arthrocentesis was done
Nakon prikupljanja anamnestičkih podataka, obavljen je klinički pregled životinje. Krava je bila smeštena u slobodnom sistemu uzgoja zajedno sa os
talim kravama i ležala je u sternalnom položaju. Teško je ustajala. Slabo je uzi mala hranu. Izmerene vrednosti trijasa bile su u granicama izioloških vrednosti
(telesnatemperatura38,7oC, frekvencija pulsa73/minut, frekvencija disanja30/ minut). Adspekcijom, ustanovljena je izražena hromost na zadnjoj levoj nozi i di
fuzan otok u predelu levog tarzalnog zgloba. Palpacijom u predelu tarzalnog zglo
ba ustanovljen je difuzan bolan otok, sa luktuacijom sadržaja u zglobnoj kapsu
li. Grlo je izdvojeno iz zapata u boks za iksaciju životinja po obavljenom klinič
kom pregledu. Leva zadnja noga je zatim dodatno iksirana i područje levog tar
zalnog zgloba pripremljeno za ultrazvučni pregled (šišanje, brijanje, nanošenje
transdjuserskog gela). Ultrazvučnim pregledom ustanovljeno je prisustvo sadrža
ja povećane ehogenosti. Uočen je i fenomen luktuacije (eng. “luctuation pheno
mena”) u predelu “zglobnih vrećica“ tarzalnog zgloba (slika 2).
Slika 2. Ultrazvučni pregled. A: položaj sonde kod pregleda; B: ultrazvučni nalaz, zapaža se prisustvo sadržaja povećane ehogenosti u području zglobne vrećice (foto: J. Spa
-sojević, 2012)
Figure 2. Ultrasound examination. A: tube position during the examination; Right: Ultrasound indings, there can be noticed the increased echogenic content in articular capsule (photo: J. Spasojevic, 2012)
Nakon izvršenog ultrazvučnog pregleda, područje tarzalnog zgloba po prin
cipima antisepse pripremljeno je za izvođenje artrocenteze. Pre izvođenja artro
centeze, izvršena je aplikacija lokalnog anestetika potkožno u predelu tarzalnog zgloba. Artrocenteza je izvršena na dva mesta i to: Articulatio tarsocruralis (dor
zalna zglobna vrećica, medijalna strana zgloba) i Articulatio talocalcaneocentra -A
lis (zglobna vrećica sa lateralne strane). Postupkom artrocenteze je dobijeno oko 200 ml serohemoragičanog eksudata (slika 3).
Nakon evakuacije sadržaja iz zglobne šupljine, izvršena je lavaža zgloba iziološkim rastvorom (slika 4). Nakon izvršene lavaže zgloba intraartikularno je
Slika 3. A: Priprema mesta za izvođe nje ar
-trocenteze po principima antisepse; B: izvođenje artrocenteze u predelu Ar
-ticulatio talocalcaneocentralis; C: izvo đenje artrocenteze u predelu Articula tio tarsocruralis (foto: J. Spasojević, 2012)
Figure 3. A: Preparing the place for arthrocentesis after antisepsis principles; B: Performing arthrocente-sis in the region of Articulatio talocalcaneocen-tralis; C: Performing arthrocentesis in the region of Articulatio tarsosruralis (photo: J. Spasojevic, 2012)
A B
aplikovan oksitetraciklin (Engemycin® 10% LA, “Intervet International” Holandija,
u dozi od 10 ml intraartikularno).
Slika 4. Postupak izvođenja lavaže zgloba i aplikovanja antibiotika (foto: J. Spasojević, 2012)
Figure 4. Procedure of joint lavage and antibiotics application (photo: J. Spasojevic, 2012)
Nakon lavaže zgloba i intraartikularnog aplikovanja antibiotika, postavljen je zavoj na pritisak. Lokalna terapija po opisanom postupku sprovođena je nared
nih 5 dana.
Pored lokalnog antibiotskog tretmana, antibiotik je aplikovan i sistemski. Par
enteralno (intramuskularno) aplikovan je antibiotik korišćen i u lokalnom antibiots
kom tretmanu u dozi od 1 ml/10 kg t.m. Sistemska terapija je trajala tokom 7 dana. Nakon 10 dana primećeno je značajno poboljšanje zdravstvenog stanja životinje. Otok je u potpunosti iščezao i hromost je bila slabije izražena, te se progresivno
smanjivala u narednom periodu.
Uz mastitise i reproduktivne poremećaje, oboljenja lokomotornog sistema predstavljaju jedan od najznačajnijih problema u savremenoj govedarskoj proiz
vodnji. Direktno, predstavljaju ozbiljan zdravstveni problem svake jedinke koji iziskuje veterinarsku brigu i lečenje. Međutim, usled pada produkcije mleka, slabi
jeg prirasta i isključivanja grla iz dalje proizvodnje, oboljenja lokomotornog siste
ma prevazilaze okvire veterinarske medicine i postaju značajan ekonomski prob
lem (Heppelmann i sar., 2009). U širokoj lepezi oboljenja lokomotornog sistema, može se izdvojiti septični artritis kao jedno od najznačajnijih oboljenja lokomotor
nog sistema kod velikih životinja (HaerdiLanderer i sar., 2010).
Septični artritis predstavlja često oboljenje teladi i sporadično oboljenje odraslih grla (Divers i Peek, 2008) imože nastati na nekoliko načina: direktno,
ozledom zgloba i unošenjem infekta u zglobnu šupljinu (ubodna rana); širenjem procesa sa periartikularnog tkiva; jatrogeno – u slučaju hirurškog zahvata (češće je kod konja); hematogeno, kada mikroorganizmi putem krvi iz udaljenih afekti
ranih područja dospevaju do zglobnih struktura (Hardy, 2006; Schneider i sar., 1992). Oboljenje se najčešće dijagnostikuje u svom akutnom toku, kada dominira
ju hromost i lokalni znaci zapaljenja afektiranog zloba. Dijagnozu artritisa, dalje, postavljamo na osnovu anamnestičkih podataka, detaljnije adspekcije, palpacije, zatim i specijalnim dijagnostičkim metodama, gde se mogu izdvojiti: rentgenska dijagnostika (RTG), ultrazvučna dijagnostika i artrocenteza. Pored svojih name
na u dijagnostičke svrhe, navedene specijalne dijagnostičke metode mogu da se koriste i u evaluaciji septičnog artritisa, pružajući nam na taj način uvid u trenut
no stanje i tok oboljenja. Kako bi sprečili dalji razvoj ovog oboljenja, a time i dalje komplikacije koje bi verovatno dovele do momenta ekonomskog iskorišćavanja životinje, neophodno je pravovremeno sprovesti terapiju septičnog artritisa.
Terapija septičnog artritisa podrazumeva: sistemsko aplikovanje antibioti
ka širokog spektra, lavažu zgloba, lokalno aplikovanje antibiotika (Hardy, 2006). Lavaža zgloba vrši se ispiranjem zglobne šupljine afektiranog zgloba velikim količinama izotoničnih rastvora sve dok na mestu isticanja tečnosti iz zglobne šupljine ne dobijemo što je više moguće bistru tečnost. Ovaj postupak se može izvesti i pomoću 0,4% rastvora povidon joda (Meier, 1997). Međutim, ukoliko se u postupku lavaže koristi rastvor povidon joda, a pre lokalnog aplikovanja antibioti
ka, neophodno je izvršiti ispiranje zglobne šupljine sa 500 ml iziološkog rastvora kako bi se izbegla mogućnost interakcije joda sa lokalno aplikovanim antibiotikom (Heppelmann i sar., 2009). Lavažu zgloba treba sprovoditi kontinuirano u toku tri dana, nakon kojih se na osnovu kliničkih znakova i citoloških parametara nastav lja ili prekida ovaj postupak u terapiji artritisa (Koler i sar., 2007; Heppelmann i sar., 2009). Lokalno aplikovanje antibiotika podrazumeva intraartikularnu aplika
ciju rastvora antibiotika. Aminoglikozidi i cefalosporini treće generacije su antibi
otici koji se često koriste u terapiji septičnog artritisa (Hardy, 2006). Takođe, pored višekratnog aplikovanja, u lokalnom tretmanu septičnog artritisa mogu se koristiti i retard farmakološki oblici antibiotika (HaerdiLanderer i sar., 2010). Sistemska terapija podrazumeva parenteralnu aplikaciju antibiotika širokog spektra dejstva tokom minimum sedam dana i parenteralnu primenu NSAIL (nesteroidnih antiin
lamatornih lekova) i primenu kortikosteroida. Kortikosteroide, međutim, treba iz
begavati kod septičnih artritisa kao i kod gravidnih životinja. Potporna i simpto matska terapija je takođe veoma bitna.
Septični artritis predstavlja jedno od najznačajnijih patoloških stanja lokomo
tornog sistema kod velikih životinja. Dijagnoza septičnog artritisa postavlja se na
osnovu anamnestičkih podataka, opšteg kliničkog pregleda i pregleda specijalnim dijagnostičkim metodama od kojih se mogu izdvojiti: rentgenska dijagnostika, ul
trazvučna dijagnostika i artrocenteza. Terapija septičnog artritisa podrazumeva: sistemsko aplikovanje antibiotika širokog spektra, lavaža zgloba i lokalno apliko
vanje antibiotika. Efekti terapije su veći ukoliko je oboljenje dijagnostikovano u
ranom stadijumu svog razvoja.
NAPOMENA / ACKNOWLEDGMENT:
Ovaj rad je deo projekta TR31062, koji inansira Ministarstvo prosvete i nauke R. Srbije. This work is a part of the Project TR 31062, inanced by the Ministry of Education and Science of the Republic of Serbia.
1. Divers J, Peek F. Rebhun’s Diseases of Diary Cattle. Philadelphia, USA: Saunders Elsevier; 2008. 2. Hardy J. Etiology, diagnosis, and treatment of septic arthritis, osteitis, and osteomyelitis in foals.
Clin Tech Equine Pract 2006; 5:309317.
3. HaerdiLanderer MC, Habermacher J, Wenger B, Suter MM, Steiner A. Slow release antibiotics for treatment of septic arthritis in large animals. Vet J 2010; 184: 1420.
4. Heppelmann M, Koler J, Meyer H, Rehage J, Starke A. Advances in surgical treatment of sep tic arthritis of the distal interphalangeal joint in cattle: A review. Vet J 2009; 182: 16275. 5. Heppelmann M, Rehage J, Koler J, Starke A. Ultrasonographic diagnosis of septic arthritis of the
distal interphalangeal joint in cattle. Vet J 2009; 179: 40716.
6. Koler J, Feist M, Starke A, Nuss K. Resection of the distal/proximal interphalangeal joint and digit amputation in 21 breeding bulls – indications, clinical indings and longterm outcome. Berl Munch Tierarztl Wochenschr 2007; 120: 15664.
7. Meier C. Vorgehensweise bei eitriger Gelenksentzundung des erwachsenen Rindes und klinische Erfahrungen mit der Spulbehandlung. Prakt Tierarzt 1997; 78: 893–906. German 8. Rhode C, Anderson DE, Desrochers A, StJean G, Hull BL, Rings DM. Synovial luid analysis in
cattle: a review of 130cases. Vet Surg 2000; 29: 3416.
9. Schneider RK, Bramlage LR, Moore RM, Mecklenburg LM, Kohn CW, Gabel AA. A retrospective study of 192 horses affected with septic arthritis/tenosynovitis. Equine Vet J 1992; 24: 43642.
10. Starke A, Heppelmann M, Beyerbach M, Rehage J. Septic arthritis of the distal interphalange al joint in cattle comparison of digital amputation and joint resection. Vet Surg 2007; 36: 350’9.
11. Warnick LD, Janssen D, Guard CL, Grohn YT. The effect of lameness on milk production in dairy cows. J Dairy Sci 2001; 84: 198897.
THERAPY OF TARSAL ARTHRITIS IN COW
Toholj B., Spasojević J., Stevančević M., Cincović R. M.
With mastitis and reproductive disorders, musculoskeletal diseases represent one of the most important problems in modern cattle production. In this paper we described the diagnostic procedure and the possibility of treatment of septic arthritis in cattle. After a
Literatura / References
successful general clinical examination, ultrasound diagnostics and arthrocenthesis of af fected joint are done. After ultrasound examination and trail puncture of the joint are done, we conducted therapy which was consisting of local and systemic treatments. By conduct ed therapy there was a signiicant improvement in the health of the animal. The swelling is completely evaporated and lameness was less pronounced, and it is progressively re duced in the future.
Key words: cow, arthritis, ultrasound, arthrocenthesis, therapy
ТЕРАПИЯ ПРЕПЛЮСНЕВОГО АРТРИТА У КОРОВ Б. Тохоль, Й. Спасоевич, М. Стеванчевич, М. Р. Цинцович
При маститам и репродуктивным расстройствам, заболевания опорнодвига тельного аппарата являются одним из наиболее важных проблем в современном производстве крупного рогатого скота. Эта статья описывает процесс диагностики и возможность лечения септического артрита крупного рогатого скота. После общей диспансеризации были сделаны УЗ и артроцентез пораженного сустава. После диа гностического ультразвука и тонкоигольной аспирации сустава, мы провели терапию, которая включала местную и системную терапию. Лечение показало значительное улучшение здоровья животных. Отек полностью исчез, и хромание было менее вы раженным, и постепенно уменьшалось в предстоящий период.
Ключевые слова: коровы, артрит, ультразвук, артроцентез, терапия