Verujte mi da nisam ni znala da moj divni Declan
može da ima ovakvog suparnika I to ni manje ni više
nego rođenog brata.
Malo je reći da sam uživala radeći ovu knjigu, ja
sam prosto bila oduševljena I želim da se zavhvali našoj
divnoj Nelly koja se pobrinula da I ova knjiga dođe do
vas.
Uživajte drage moje…..
Vreli Britanac...
Odbijena djevojka…
Jedna noć pogrešne identifikacije…
Dvije nedelje prije njenog vjenčanja, Remi Montague je vjerenik
odbacio brže nego što pojane male sestre odbacuju svoje štikle.
Naoružana svojom najboljom prijateljicom i bocom tekile, ona uskače
u avion kako bi utopila svoju tugu prije jesenjeg semestra koji počinje
na Whitman Univerzitetu.
Nije planirala da prisustvuje zabavi pod maskama.
Sigurno nije ni planirala da se probudi pored britanskog lošeg
momka koji joj je slomio srce prije tri godine – razorno zgodnog i
golog Dax Blaya. Osim toga, ona pojma nema otkud im tetovaže koje
odgovaraju jedna drugoj.
Po povratku u Whitman, oni zajedno nastoje da se pretvaraju kako
nisu imali noć neobuzdane strasti u Londonu.
Ali to je prokleto teško učiniti kada živite u istoj kući…
Jedna noć. Dva oštećena srca. Strast za čitav život.
1.
Glasno i jasno, ova noć je bila užasna. Na žalost, to je bio moj medeni mjesec.
Teško sam uzdahnula i pogledala po Maskaradi, intimnom noćnom klubu u Londonu, gdje svi nose crne domino maske, neki složene a neki jednostavne kako bi sakrili svoj identitet. Neki su čak i nosili srednjovjekovni tip odjeće i duge, labave ogrtče.
Ali ne ja. Ja sam bila moderna u uskoj haljinici i štiklama od 8 centimetara, koje su me činile visokom skoro metar i osamdeset pet centimetara. Da, ja sam maskirani div u plavoj haljini, nadvisujući svaku djevojku i neke momke za barom.
Zubi su mi se zabili u donju usnu dok sam pogledom prelazila po zadimljenom klubu – oči su mi poskakivale sa jednog nasumičnog lica na drugo. Osjetila sam se užasno usamljeno, što nije nimalo iznenađjujuće jer je moj mladoženja bila MIA.
Ostavljena sam.
Tačno tako. Hartford Wilcox, zvani Govnjivko sa Whitman Univerziteta u Sjevernoj Karolini, me je ostavio dvije nedelje prije vjenčanja dok smo večerali u našem omiljenom italijanskom restoranu, Mario's.
On je bio sve što sam željela na mojoj Lista Savršenog Muškarca – izuzev njegovog brzog završavanja odnosa i suviše dlakavih grudi, ali sam prešla preko tih stvari, jer spori, strastveni, izluđujuće dobri seks nije sve što bi trebalo da bude.
Vjerujte mi.
Imala sam to – prije dugo vremena.
Ta vrsta strasti može da ti potpuno otvori grudi i kašikom iščupa srce iz njih. Nisam nikad više željela takav gubitak ponovo.
Moja najbolja prijateljica Lulu, koja je došla sa mnom u London u poslednjem trenutku, me je bocnula prstom kad smo sjele za teškim drvenim šankom u klubu. «Hej, Zemlja zove Remi, makni taj ostakljeni pogled i naruči piće već jednom. Žedna sam.»
Alkohol. Klimnula sam. Vrijeme da se napijem.
«Ding, muškarci su ovdje vreliji nego let-lampe,» dodala je na njenom južnjačkom rastezanju u govoru. Zagladila je njenu kratku rozu kosu i ispravila crnu suknju.
Očito, bila je u lovu na muškarca – kao što sam i ja trebala da budem.
Mlako sam se složila, više skenirajući pića iza šanka. «Želim tekilu,» rekla sam.
Okrenula je lice ka meni. «Šta? Znam šta ti se desi kad piješ to đubre. Ili jedeš tonu takosa i povraćaš ili se zamotaš oko nekog uobraženog kopileta sa dobro razvijenom zadnjicom.»
Namrštila sam se. Dlakavi Hartford je imao sjajnu zadnjicu – koja vjerovatno razora neku zadnjicu djevojke iz sestrinstva upravo sada.
Kratak smijeh je pukao iz mene, jedan od onih jadna-sam-ali-se-pretvaram-da-sam-okej smjehova koji u zadnje vrijeme koristim često. U zadnje vrijeme, nalazila sam se između jecajućeg nereda i ljute žene koja je periodično postajala toliko razjarena da je 'sranje' bila jedina riječ koja je izgleda bila podesna u svakoj datoj situaciji. Odlazak u postu kako bih poslala ostavio me je, ali hvala u svakom slučaju obavještenje. Sranje. Odlazak na mjesto za venčanje i ne dobivši nazad deset hiljada dolara depozita. Duplo sranje. Shvatanje da si beskućnik za jesenji semestar – koji je počinjao za dve nedelje – sveto sranje.
Moja majka je rekla da je to sve moja greška naravno.
Pogledavši dolje, shvatila sam da sam pribjegla mojoj navici kad sam nervozna – uvrtanju moje dijamantske teniske narukvice oko zgloba kao da je brojanica.
Moraš da se pokreneš, Remi.
Šanker se nagnuo prema nama, visok, mršav momak sa bradom i sa tetovažom ruža niz
ruku. Predstavio se kao Mike i pitao nas šta želimo. Lulu je naručila kao i obično, martini od jabuke.
Ja sam naručila čitavu bocu Silver Patrona. Zaboravu, ime ti je Remi.
«Tvoja sahrana,» Lulu je prošaputala kad sam iskapila prvu turu i zasisala limun koji je Mike bio ostavio. Stresla sam se dok se spuštao naniže, dok mi se lice zgrčilo.
«Kao loša odluka,» rekla sam, brišući usta maramicom. «Ali me vodi gdje želim. Daj mi petnaest minuta i možda ću biti u iskušenju čak i da igram.»
Polovično je frknula, a polovično se nasmijala. «Lažljivice.»
Da. Moje igranje izgleda kao kad se zlatna ribica baca po podu. Popila sam još piće kad su dvojica momaka došla i započela razgovor sa Lulu. Nisam ih ni pogledala. Ona se skoro onesvijestila kad su nas pitali da igramo.
«Hajde da se zabavimo, Remi,» preklinjala me je dok je prvo čežnjivo gledala u podijum, a zatim u mene. Momci su već bili tamo, pokazujući nam da im se pridružimo.
«Pridružiću se za sekudnu.» Vjerovatno neću. Nadurila se. «Lažeš.»
«Vjerovarno. Ali ne brini za mene.» Odgurnula sam moje ne-dobro užasno raspoloženje i pokazala na bocu s tekilom. «Osim toga, ovaj tip i ja imamo sastanak.»
Žalosno mi se osmijehnula. «U redu. Ali ako vidiš nekog s kim bi voljela da se zabaviš samo naprijed. Nemoj da sjediš na toj stolici čitavu noć i misliš na dlakavog Hartforda. Znaš kako kažu – Klin se klinom izbija.»
Nakon što je otišla, zepetlja sam narukvicu. Gunđala sam ispod daha, ponovo se sjetivši kako mi se Hartford zakleo da će me voljeti zauvijek – samo kako bi zatim raskinuo sa mnom preko tanjira sa lazanjama. Um mi je otišao u bolje sjećanje. Mislila sam na njegovu ljubaznost i finu prirodu, njegovu sklonost da učestvuje u svakoj mojoj potrebi, njegov skroz-američki izgled –
Oh, za ime božije, prestani sa sentimentalnim sranjem, viknula sam na sebe. Lulu je bila u pravu. Bio mi je potreban muškarac toliko različit od Hartforda da –
Usta su mi se otvorila kad je prelijep muškarac prošao pored mene, a pod prelijep mislim na potpuno hodajući seksipil sa tijelom kao od cigli.
Zatvorila sam usta i prilagodila moju brašunastu polumasku – iritirajuća pera sa strane su nastavila da se lijepe za moj crveni karmin – i okrenula se kako bih ga malo osmotrila. Skliznuo je u sjedište pored mene, visok i širok sa mišićavim ramenima i masivne građe. 'Whata Man' od Salt'N'Pepa mi je pala na pamet.
Provjerila sam izgled u ogledalu iza bara, mentalno analizirajući vjerovatnoću da prosječna djevojka poput mene ulovi nekog poput njega.
koje su mi u izgledu išle na ruku. Moja zlatno-smeđa kosa koja je bila do ramena, moje paperijaste 'jastuk usne' kako ih je Lulu bila opisala, i najzad prostor između moja dva prednja zuba koja su inače bijela i savršena. Lulu je tvrdila da mi oni daju egzotičan izgled poput Madonne ili Sookie Stackhouse. Kako god. Bila sam pravi obožavatelj True Blooda. Momak je okrenuo glavu u mom pravcu. Zatim je brzo skrenuo pogled.
Prokletstvo. Imala sam otprilike šansu jedan gazilon da mu oko zastane na meni.
Pomerio se na stolici, nagnuvši se bliže meni. Njegov parfem se kovitlao u vazduhu, miris skupog viskija i mošusa koji su se miješali zajedno kako bi stvorili opojan, pomalo opasan miris. Zastala sam, naježila sam se kad je začinjeni dašak izazvao daleko sjećanje. Znala sam taj miris...
Ali šta god da je moj nos prepoznao, nije povezao sa mojim umom.
Što sam lukavije mogla, prostudirala sam njegov izgled od glave do pete. Kao i ja, nosio je crnu masku, mada je njegova bila muževnija, ne krijući mu njegovu isklesanu vilicu kao kod filmskih zvjezda. Usne su mu bile pohotne i slatke, donja punija od gornje sa blagim udubljenjem u sredini. Dok sam gledala, liznuo je usne i zubima ga ugriznuo kao da je u dubokim mislima. Prošao je rukom kroz njegovu crnu, dužu, razbarušenu kosu, držeći je iznad glave nekoliko sekundi, a onda je pustio da bi se vratila na razbraušeno a ipak savršeno mjesto.
Koreografija muškog savršenstva. Odlijepila sam oči od njega.
Nešto u vezi sa njim je poslalo jaka zvona upozorenja u svaki atom mog tijela. Opasnost, opsanost. Ne diraj to.
Bićete uništeni iz puške M-16 pravo u srce.
Ali moj pogled nije bio uskraćen zahvaljujući uskoj crnoj majici i oblikovanim grudima zbog čega je bilo očito da koristi unutrašnjost teretane, dalje niz ruke koje su izgledale kao da bi mogle da polome dasku na pola – ili mene.
Fini bicepsi, G. Lijepi.
Komad otpora bila je tetovaža letećeg zmaja na njegovoj lijevoj ruci – bila je veća od mog dlana sa živim bojama plave i narandžaste. Moj pogled je pratio konture dizajna od krila do višestrukih očiju. Masna crna boja na spoljnim linijama insekta joj je davala muškost.
Divno.
Naravno, ja nisam imala tetovaže – moja mama bi odlijepila od toga – ali potajno sam uvijek željela jednu. Umjetnička strana mene im se divila na ljudima, naročito onim koje su uključivale krila. Vjerovatno žbog toga što sam ja djevojka ptica, pošto ću jednog dana diplomirati ornitologiju.
Njega večeras?
Da, reklo je moje tijelo, idi na G. Lijepog. Učini ga svojim!
On je bio potpuna suprotnost Hartfordu, koji je bio plav, mršav i bez tetovaža. Grickala sam nokat. Šta da učinim da me primijeti?
Upravo tada, crvenokosa sa rastresitom Farrah Fawcett kosom je dokoračala do njegove stolice, samouvjereno, noseći usku, bijelu suknju koja joj je jedva prekrivala dupe. Prebacila je kosu preko ramena, opušteno prelazeći njenim prstom preko njegove ruke i započela razgovor. Njene vještačke, crne trepavice su treptale. Nadimala je njene velike grudi.
Vidjela sam šta je to. Klasični ritual parenja.
Čak i flamingosi zabacuju glavu i malo po malo prave korake prema njihovom željenom partneru. Crvenokapa manakin ptica se udvara hodanjem po obližnjoj grani. To je poprilično najbolja stvar ikad.
Pa zašto ja ne bih mogla to da uradim?
Nagnuo se ka njoj i iscerio se nemoralno. Njegov govor tijela mi je govorio da je svjestan da je najprivlačnija osoba u klubu. Prošaputala mu je nešto u uvo, grudi pravo pred njegove oči, ali šta god da je rekao nije bilo ono što je ona željela da čuje jer je nekoliko trenutaka kasnije prekrstila ruke preko grudi, gadno me pogledala i udaljila se.
Trepnula sam. Šta sam uradila?
Onda se okrenuo i uperio njegov razorni osmjeh u MENE.
Srce mi je poskočilo u grudima.
Sranje, napravio je kontakt očima – onoliko koliko je moguće sa klaustrofobičnom maskom na licu.
Ali čekaj? Je li on lud?
Nisam znala kako da prstom-prolazim-preko-njegove-ruke stvar i seksi prebacivanje kose. Nisam znala kako da postavim grudi da mi stoje tako visoko.
Svi su znali da ja ne flertujem. Ni za milion godina. Hartford me je pozvao da izađemo samo jer sam se saplela preko njegove noge kad je izlazio iz biblioteke.
I sjećanja su me ubola u srce.
Glupo, glupo, glupo. Čitavo ovo veče i svi muškarci. Zaboravi G. Lijepog. Zaboravi Hartforda. Zaboravi sve.
Kucnula sam po šanku pokušavajući da privučem pažnju da bi mi donijeli još limuna. Mike sa bradom i tetovažama je najzad primjetio da mašem. Podigla sam moj opustošeni limun da vidi. Nasmiješio se, dao mi signal podignut palac i čim je završio trenutnu narudžbu pića, donio mi ih nekoliko u lijepoj zdjeli.
«Znači… Amerikanka?» pitao je naginjući se preko šanka.
«Nekako je očito.» Pokazala sam bradom na njega. «Ti britanac?» «Očito.» Usne su mu se izvile.
Sipao mi je sledeće piće koje sam eksirala, zagrizla sam limun i lupila čašicom o šank. Piće kasnije, lepršala sam na ludi zvuk tehno muzike, koju čak nisam ni voljela.
«Možda bi trebalo da pijuckaš,» Mike je prošaputao, i dalje viseći okolo. «Da si imao poslednje dvije nedelje kakve sam ja imala, i ti bi to eksirao.»
Pustio je to, prošavši rukom preko brade, dok su mu oči prelazile preko V-izreza moje haljine. Odugovlačeći. Pogledao me je u oči. «Kako se zoveš, dušice?»
Začkiljila sam. «Da li flertuješ sa mnom? U redu je ako to radiš. Samo kažem.»
«Apsolutno. Ti si prokleto prelijepa.» Prešao je pogledom preko mojih grudi. Ponovo. Nasmijala sam se.
Možda je moj momak za oporavak upravo ovdje, ispred mene.
«Kad završiš s nabacivanjem klijentkinji, šankeru, mi bi htjeli da dobijemo piće,» G. Lijepi je prasnuo autoritativnim britanskim akcentom koji je zahtijevao da bude čujan, uzrokujući da Mike ode od mene i fokusira se na njega. Nagnuo se preko i uzeo njegovu narudžbinu.
Namrštila sam se. Čekala sam minut da mi padne na pamet.
Skoro da sam znala taj akcenat – dubok sa mekim zaobljenim samoglasnicima, vrstu glasa zbog koje poželiš da uskočiš u njegov krevet i da ga jašeš kao kaubojka.
Na zvuk toga, drhtavica mi je prošla uz kičmu, dio mene je želio sa skočim sa stolice i pobjegnem vrišteći, ali je druga strana mene željela da pređe prstima premo usne G. Lijepog i zamoli ga da kaže još nešto.
Moje ime.
Moj broj telefona.
Romeov monolog ispod Julijinog prozora.
Okrenula sam se na barskoj stolici i utvrdila da su oči G. Lijepog na meni, kao da je i on prepoznao čudnu privlačnost između nas. Neobično.
Šta se dešavalo? Zašto je on buljio u mene? Srce mi je poskakivalo, skakalo uz moje grudi. Koža mi se naježila.
Poznajem li ga?
Poznaje li on mene?
Sinulo mi je, sve je skliznulo na mjesto. Dax Blay?
Dah mi je zastao, progutala sam niz emocija koje bi mi krenule niz kičmu kad god bih pomislila na njega. On je bio moja jedina OGROMNA greška; vrijeme kad sam odbacila inhibicije i pažljivo isplanirane planove u stranu i pošla za mojim instiktima (puno seksa), samo da bi mi se sve to bacilo nazad u lice.
Ali muškarac pored mene nije bio Dex. Hvala bogu.
Prošle godine na kampusu na kraju godine, na žurci bratstva sa Hartfordom, vidjela sam Dexa i imao je kraću kosu, kao i uvijek, i bio je bez tetovaže. Da. Nema šanse.
Plus, poslednje što sam čula je da je u Raleighu gdje živi njegov otac. Ipak...
Dex je bio britanac. Mogao je da ima porodicu ovdje. Možda se istetovirao?
Ne. Mislim, koje su šanse da budemo u istom klubu, iste večeri u zemlji u kojoj nijedno od nas nije živjelo?
Nastavi dalje, Remi. Zaboravi grešku – Dexa. Fokusiraj se na barmena. Njemu se sviđa tvoj
dekolte.
Odlučna da privučem nazad Mikeovu pažnju nakon što završi sipanje pića drugima, lukavo sam pokušala da pređem desnom rukom niz dekolte na haljini – vidi ovo Mike – ali čipka na grudima mi se zakačila za tenisku narukvicu u svom tom procesu, ostavljajući da
mi zglob visi kao kvasna kuhinjska krpa na najneprimjernijem mjestu. Drmnula sam rukom.
Protresla sam ga.
Znoj mi je iskočio na čelu. Zadržavajući dah, uvrnula sam i povukla narukvicu, zbog čega je delikatni materijal na mojim grudima prijetio da se protegne u opasnoj zoni.
«Pa, pakao», disala sam praveći pauzu u procjeni.
Uz tijelo sa dekolteom, haljina je bila uglavnom od rastegljivog plavog materijala koje su zajedno držale trake i patentni zatvarač sa strane. Kako je trebala da bude dio moje garderobe za medeni mjesec, bila je Tory Burch i koštala je četiri stotine dolara, najskuplji komad odjeće koji sam ikad platila za izlazak i šanse nije bilo da sam željela da je oštetim. Možda ću morati da je vratim da bih iznajmila stan u Whitmanu.
Lulu. Trebala mi je Lulu. Ona je bila čarobnjak sa problemima sa garderobom.
Okrenula sam se na stolici i slobodnom rukom joj mahnula, ali bila je zauzeta plesanjem, očito se sjajno provodeći. Mahnula sam objema rukama, jednom visoko a drugom nisko. Nekoliko osoba je odmahnulo nazad sa zbunjenim izrazima lica, ali Lulu nije primjerila.
Prokletstvo.
Zaječala sam i spustila se nazad na mjesto, spremna da vrištim. Šta sad? Da odem u kupatilo i popravim tamo? Dobar plan.
Ali klub se nakrivio kad sam ustala, a zbog bljeskajućih svjetala sam zaškiljela kad su me bljesnula pravo u lice. Zaklimala sam se u mojim leopard štoklama koje me je Lulu natjerala da obujem – i uhvatila sam se za stolicu kako bih održala ravnotežu.
Udahnula sam kako bih se sabrala, ali nisam mogla da mislim pravo. Prostorija mi se okretala, i odjednom mi je bilo muka i zašto sam popila svu tu tekilu, i oh moj Bože, moj
zglob je bio vezan za moju sisu kao ruka Tirexa.
«Hej, moja smjena se završava za sat vremena ili tako nešto, zavisno od gužve. Hoćeš da odemo na piće?» Mike je rekao.
Uhh. Zaboravila sam sve vezano za lijepog barmena. Idi, Remi. Budi kul. Ne budi luda.
Pažljivo sam se okrenula ka njemu, koristeći moju zarobljenu ruku kao naslon za bradu, tjerajući me da nagnem glavu pod čudnim uglom.
«Uh, možda? Ne baš. Samo ja, uh – moram da odem do toleta. Ja – ja, vratiću se za minut.» Pokušavajući da budem neprimjetna, pošla sam preko šanka da uzmem moju torbicu, ali kako je to bila moja lijeva ruka, a ne desna koju sam koristila najviše vremena, izgubila sam ravnotežu i posrnula, a moj članak se izvio sam od sebe. Jauknula sam kad se moja cipela lansirala ko zna gdje sa mog stopala dok sam ja pala pravo naprijed, u krilo G. Lijepog.
2.
Petnaest minuta ranije
Moj rođak Spider (pravo ime Clarence) i ja smo ušli u noćni klub. Imao sam samo jedan cilj za večeras: Alkohol i to dosta njega.
Nisam imao seks osamdeset sedam dana, pet sati i nekoliko minuta, što je izgledalo čudno za zgodnog i harizmatičnog momka kao što sam ja, koji je navikao da ima različitu djevojku svakog mjeseca, ali kad me je moj blizanac Declan izazvao na celibat kako bih raščistio glavu, prihvatio sam njegov izazov.
Osim toga, nije bilo za Blay muškarce da odbiju izazov. Tako da je počeo.
Ali danas, prije nego što smo krenuli u klub, morao sam da se nosim sa mojim ocem, gospodinom Winstonom Blayom, bivšim ambasadorom SAD-a, s kojim je moja mama engleskinja zatrudnjela sa mnom i mojim bratom, oženio je – a onda odmah razveo nakon godinu dana.
Zvao me je ranije iz njegove vile u Raleighu kako bi zahtjevao da odem na postdiplomske studije nakon završetka na Whitnamu.
Škola još nije ni bila počela, a on mi je već bio na leđima. Kao po običaju. Rekao sam «pakao ne.»
Kao peta godina za seniora, bio sam veliko razočrenje za njega.
Ali ove godine – ove godine – sam trebao da se saberem i odlučim šta ću da radim nakon šro diplomiram.
To je značilo da ne živim više u kuću bratstva. Urađeno. Zato na zimskom semestru koji dolazi sam beskućnik.
Noseći njegovu standardnu sivu kožnu jaknu i uske farmerice, Spider je prilagodio masku oko njegove svijetlo plave kose i gurnuo me, kako bi me podsjetio da ja stavim moju.
Sa njegovim sklonim pokušajima da ode u zatvor zbog tuča i korištenja heroina, zvanično sam bio njegov bebisiter ovog ljeta u Londonu, dok se njegovi drugovi iz benda Vital Rejects ponovo ne sakupe zbog turneje. Šta mogu da kažem? Dobar sam rođak, a to mi je i pružilo šansu da budem van Raleigha tokom ljeta.
Ušli smo u glavni dio kluba gdje se šank od petnaest metara nalazio u zadnjem dijelu prostorije i znatan dio podijuma bio ispunjen tijelima koja su se uvijala.
Spider je frknuo dok je gledao okolo po klubu. Volio je maske jer je tako mogao da sakrije ko je stvarno bio. «Ima li kakvih opklada večeras?» pitao je dok je trljao jednu ruku o drugu.
«Brate, ako želiš da izgubiš novac, pomoći ću ti.»
Cijelo ljeto smo pravili glupe opklade za male količine novca. Ko može duže da bude pod ledenim tušem? Ja.
Ko će da ustane u pabu i pjeva «Ja sam mali čajnik»? Ja.
Uopšteno glupe stvari, ali Spider je trebao svakavo odvraćanje od nevolja u koje bi mogao da upadne.
«Osjećam da sam srećne ruke večeras,» rekao je kezeći se. Klimnuo sam. «Naravno. Šta imaš na umu?»
Njegove braon oči su zasijale iza maske. «Ko može prvi da dobije seks na brzaka u toletu?»
Namrštio sam se. «Ne.»
Normalno, već bih bio na nasumičnu vezu za jednu noć – čak i u kabinu kupatila – ali niko nije izgledao pravo za to neko vrijeme. Ali, ako bi savršena djevojka za to naišla, odrekao bih se svog celibata u tren oka.
«Jesi li siguran? Ti si samoprozvani Gospodar Sexa Whitman. Hmmm?» Podigao sam obrvu. «Stvarno ćeš uraditi to – bacićeš rukavicu?»
«Da. Ti si nadrkanko koji nešto treba da povali. Nisi peder, zar ne?» Začkiljio se u mene. «Pomalo si frustriran, plus svi ti nabildovani mišići.»
lokalnoj teretani, pustio sam kosu da mi poraste duže nego uobičajeno i uradio sam moju prvu tetovažu. Spider je bio prekriven njima, glavna je bila crna udovica na vratu, a vidjevši njegovu dobio sam želju za moju.
«Nisam gej,» rekao sam.
«Ali moraš da priznaš da ti se sviđaju tretmani lica i piling. Plus, tu su proizvodi za kosu i odjeća – i uh da ne zaboravim muške torbice.»
«To je mesinger torba.»
«Gluposti!» Lupio me je po leđima. «Volim da te zadirkujem. Ali ozbiljno, šta nije uredu sa tobom?»
«Ništa, šupku. Možda postavljam moje standarde na veći nivo.»
«Idiot,» nasmijao se. «Hajde, baci opkladu već jednom.» Potapkao je prstima po nozi – znak koji je pokazivao da je nervozan.
«Daj mi minutu,» rekao sam dok sam ispitivao tijela na podijumu, a zatim skenirao oblast oko šanka. Ništa interesantno. Ista muzika. Neke djevojke koje bi vidjeli svakog puta kad bi došli ovamo.
Čekaj, čekaj. Osim nje. Visoka djevojka u plavoj haljini.
Lijepo. Moje oči su zastale i lutale preko oblina brinete sa dugom sjajnom kosom.
Sjedeći na barskoj stolici s rukama prekrštenim preko grudi i namrgođenim licem, zračila je bijesom sa primjesom seksa. Usne su joj bile karmin crvene, pune, u obliku srca...
Jeza je prošla kroz mene. Kurac mi se trgnuo.
Ali nije bila moj tip. Više sam volio plavuše, niske i manje ljute. I ako sam se ikad pokolebao oko tog stereotipa, neminovno bih udario maljem u srce.
Sjećaš se Remi?
Odgurnuo sam misli o njoj gdje stavljam stvari koje me čine ludim – duboko u moj stomak.
Oštro sam udahnuo. Do sad je bila udata za Hartford Wilcox, koji je takođe bio Omega – najveći rival mog bratstva. Gomila kretena.
Bio sam predsjednik Tau bratstva u isto vrijeme kad je i on bio predsjednik Omega, i naše dvije kuće su se mrzjele. Omege su bili lažovi koji su se oblačili kao modeli Ralph Lauren i koji su igrali golf. To su bili loši momci, mješovita grupa meleza koji su radili šta su htjeli. Borili smo se za najviša mjesta u svemu u kampusu od toga ko će pobijediti na
univerzitetskim igrama do toga ko je imao najzgodnije djevojke kao 'male sestre'. Nije bilo neobično da se bijemo poslije neke napete utakmice.
Nastavivši, pregledao sam ostatak kluba ali mi se pogled vratio ponovo pravo na misterioznu djevojku. Lutanje. Provjera s polja. Obasjavanje njene kose pod svjetloma. Čak i sa prekrštenim rukama i ratobornim izrazom lica, bila je, dobro, zanimljiva.
Prsti su me svrbjeli da joj skinem masku sa lica. Jesam li je znao?
Nije vjerovatno da je neko iz mog djetinjstva. Prošlo je dvanaest godina od kako sam živio u Londonu. Kratko sam razmatrao da li bi mogla da bude neka studentkinja sa Whitmana, ali to je bilo skoro nevjerovatno s obzirom da je Raleigh bio preko Atlantskog okeana.
Spider je pratio moj pogled. «Pitam se šta joj je uvrnulo gaćice pa je takva?»
Slegnuo sam ramenima, posmatrajući je dok smo se prbližavali šanku. «Problemi sa momkom?»
«Vjerovatno je pravi ženo-mrzac. Dobre sise, ipak. Ja bih je.»
Prevrnuo sam očima. «Možda joj je potrebno samo piće. Meni jeste.»
«Priznaj, barem bi je ubo,» rekao je. «Sviđa ti se – mogu da vidim to u tvojim očima. Ima nešto što ti se sviđa, kažem. Možda voliš bijesni seks? Postoji nešto u tome i tretiranja jednog drugog kao životinje.» Zamišljen izraz mu je prešao preko lica.
Nasmijao sam se. Lik je bio čudak. «PI, druže.»
Slegnuo je ramenima. «Možda traži momka za oporavak. Mogao bi da budeš ti.»
Klimajući glavom na način koji mi je govorio da je došao do neke odluke, rekao je «Zbog toga pravi opkladu da ne možeš da učiniš da se ova djevojka zaljubi večeras u tebe. Iiii» - razvukao je riječ – «zasladiću opkladu – u deset hiljada.»
«Šta?» isfrfljao sam. «Ja nisam rok zvijezda kao ti.» «Imaš novca.»
Istina. Kad je moja mama umrla, naslijedio sam novac od njenog životnog osiguranja, plus mi je otac podario rani poklon za diplomiranje nekoliko mjeseci ranije.
Odmahnuo sam glavom. Možda sam bio bezbrižan tip, ali nisam bio u zabludi. Morao sam da čuvam svaki cent ako sam želio da jednog dana budem samostalan i da ne zavisim od oca. «Čuvam to za kišne dane.»
Koji će biti ovdje za dvije nedelje kad škola počne. Napućio je usne. «Kad si postao takav izviđač?»
«Nisam izviđač. Radim kad hoću, šta hoću. Ja sam životinja za zabave.»
Proučavao me je, očigledno ne kupujući ono što sam prodavao. «Okej, dobro. Hajde da uradimo ovako: deset hiljada ako osvojiš njeno srce, a ako izgubiš daš mi uobičajeno – jednu funtu.»
Zastao sam. «Šta ti tu dobijaš?»
«Uzbuđenje, dušo, žurba, taj osjećaj koji me čini visoko kao da sam na jebenom nebu.» Nasmijao se zlobno. «Pa, jesi li za?»
«Ne znam. Jedna noć je ... teško, čak i za seksi tipa kao što sam ja.» Izvio sam obrvu. «Daj mi više vremena. Zarđao sam.»
«Takva si pičkica. Ne. To mora da bude večeras... jesi li za?»
Slegnuo sam ramenima. Znao sam da ga izluđjuje kad ne prihvatim njegove opklade. Zastenjao je. «Ti si kreten koji misli da je plava kosa kul.»
«Kul je ili je ja ne bih imao.» «I ludak.»
«Ih. Nije prvi put da me tako zovu. Priznaj, bilo ti je baš lijepo dok si me čuvao ovog ljeta. To ti je dalo vremena da stekneš perspektivu, zar ne?»
Realizacija ostvarena. «Nedostajaću ti kad odem, je l'da? Čitavo ljeto sam ti pravio čaj, brisao s tvog telefona pozive od starih devojaka, čistio tvoj stan, prao tvog mercedesa, i još sam bio tvoj pratilac. Praktično sam ti neophodan. Šta ćeš ti bez mene?»
«Naučiću da štrikam i isplešću ti krvavu kapu. Samo se složi sa opkladom više.» Nasmio sam se. «Ne.»
Ali već sam bio krenuo ka njoj.
Čim je stolica pored nje bila slobodna, zauzeo sam je. Spider je sjeo pored mene s druge strane, s uzbuđenim izrazom lica dok je gledao djevojku u plavoj haljini koja je pokušavala da mahanjem privuče pažnju šankeru. Pomislio sam da sam čuo američki akcent, ali s obzirom da je jedan od muzičkih zvučnika bio blizu gdje smo sjedeli, nisam mogao da uhvatim šta je govorila.
Smijeh je eruptirao iz njega. «Već osjećam pobjedu. Ima da ga popušiš.»
«Začepi gubicu, Lorde Seksa. Povali je.»
Bez njenog znanja, gledao sam je u ogledalo preko puta šanka, dok me je ona očito posmatrala, glave blago nagnute prema meni dok su njene oči išle od vrha moje glave do mojih Converse patika.
Suspregao sam osmijeh i pogledao u Spidera. «Imam je u šaci.» «Uh-huh,» pjevao je.
Stvari su skrenule sa puta kad je zgodna crvenokosa ljuljajući kukovima došla do mene. Zakikotala se. «Moji prijatelji su me izazvali da dođem do tebe i pitam te za ples. Hoćeš li?» pitala je, prstom klizeći niz moju ruku.
Iscerio sam se. «Izvini, ljubavi, ne mogu.» Spustivši glas, pokazao sam glavom prema djevojci u plavoj haljini. «Već sam se dogovorio sa njom.»
Shvatila je poentu i otišla dok je djevojka u plavoj haljini sve to posmatrala. Široko sam joj se nasmiješio i podigao obrvu prema njoj – hej, dušice, želim te.
Ignorisala je moju poruku koju sam joj poslao pogledom, izgledala je imuno na moj šarm. Prokletstvo. Ova maska je bila prepreka.
Dok sam gledao, šanker se nagnuo preko šanka kako bi flertovao sa njom s očima koje su bile svuda po njenim grudima. Ukočio sam se, dok je moja ljutnja rasla.
Nema šanse da dobije bilo šta od toga.
Ovo je bila prva djevojka za koju sam bio zainteresovan tokom čitavog ljeta, nisam htio da dozvolim da je taj kreten dobije. Skrenuo sam mu pažnju ljutnjom na njega i naručivanjem pića.
A onda se sudbina umiješala.
Djevojka u plavoj haljini je ustala, zaokrenula se, zaljuljala u njenim štiklama, i
oooppaaaa, pala pravo u moje naručje.
Bum, bum. Pogodak.
3.
Mišićave ruke su me bez oklijevanja uhvatile, osiguravši da ne padnem na pod. Hvala
Bogu.
«Imam te,» njegov hrapav glas je rekao.
Moja slobodna ruka je otišla oko vrata mog spasioca i zadržala se tu. «Zdravo,» dahnula sam i podigla pogled ka njemu. «Dobro hvatanje.»
Seksi osmijeh je prešao preko njegovog isklesanog lica. «Jesi li ti anđeo koji je pao iz raja kako bi bio sa mnom?»
«Prije bih rekla da sam došla iz pakla.» Zabacio je glavu nazad i nasmijao se.
Hladan vazduh je prostrujao mojim donjim dijelom tijela.
Izvijajući vrat, vidjela sam da mi se haljina bila podigla do struka, pružajući mu jasan pogled na moje noge i podvezicu od plave čipke od seta. Još jedan komad odjeće skupo plaćen za ovaj put. Zaječala sam, osjećajući da mi lice crveni. «Oh sjajno, sad sam bljesnula dupetom čitavo mjesto.»
«Lijepe gaćice,» promrmljao je, lagano mi spuštajući haljinu i ne piljeći u mene. Bod za njega. Ali opet, momak zgodan kao on nije morao da pribjegava virenju. Vjerovatno je mogao da ima bilo koju djevojku koju poželi.
«Bulje li svi u mene?» Prekrila sam lice rukama. «Mrzim da budem u centru pažnje.» «Ne. Nekoliko. Neki se smiju.»
Provirila sam kroz prste kako bih vidjela da mi se smiješi njegovim divnim bijelim zubima.
«Ma daj, u redu je. Zezam te. Nikog u ovoj rupi pakla nije briga,» rekao je. «Mada je tvoja cipela odletjela preko prostorije. Možda je nekog lupila u glavu.»
Poslala sam želju ka nebesima, poželjevši da je to bila crvenokosa.
Koristeći moju slobodnu ruku, odgurnula sam se gore i dovela u red dok sam sjedela u njegovom krilu. Glava mu je i dalje bila iznad mene, ruke na mom struku kako bi se uvjerio da ću biti tu. Procijenila sam da je bio najmanje metar devedeset pet visok.
«Visoki momci su mi najdraži,» promrmljala sam, a zatim se ujela za usnu samoprekoravajući se. «I očito da mislim na glas. Izvini.»
«Dobra stvar je onda da sam visok.» Oči su mu se spustile na moja usta. Zadržao ih je tu. Progutala sam.
Šta sad?
Ti si bomba gadura sa mozgom veličine Teksasa! Iskoristi to!
Možda bih mogla da ga opčinim sa mojim slučajnim osamdeset trivijalnostima ili da ga mučim sa obrascima ptica selica? Šta god. Ne moram da budem lijepa da bih imala seks sa kim bih htjela. Da.
Moje misli su se vratile na veliki apartman za mladence. «Hm, slučajno pitanje ovdje – voliš li krevete sa laticama ruža razbacanim svuda?»
Oči su mu bile poluotvorene i teške. «Rekao bih da.»
Moje oči prošle su preko njegovih širokih ramena. «Sjajan odgovor.»
«Hm, nudiš li mi to mjesto za spavanje večeras?» Stegao me je rukom jače oko struka. Zastala sam, razmišljajući.
Mogu li da idem sa ovim?
Veze za jednu noć nisu mi bile uobičajne.
Više sam uživala u opreznoj zabavi, kao popunjavanju mog godišnjeg kalendara, pisanju životnih ciljeva i kucanju tabela. Imala sam svaki detalj mog postojanja isplaniran, sve do imena moje buduće djece.
A poslednjeg puta kad sam imala neplaniran trenutak avanture, skoro da sam uništila – «Šta je ovo?» Zabrinutost mu je prošla licem kad je primjetio moj ručni zglob zakačen za haljinu. Potpuno sam bila zaboravila na to. «Šta nije uredu sa tvojom rukom?» Topla ruka je uhvatila moj lakat, prsti su mu putovali do mog zgloba.
«Zakačila sam narukvicom za haljinu.» Još jedno crvenilo je krenulo mojim vratom kad sam se sjetila spektakla koji sam napravila. «Pripadala je mojoj baki – nasleđe – a bila je poklon od mog oca za šesnaesti rođendan. Ja – ja sam prestravljena da ću je polomiti ili
da ću uništiti haljinu. Poznajući moju sreću, uradiću oboje.» Pogledala sam dolje u dijamantsku zakačenu narukvicu i namrštila se. «Ubilo bi me da je polomim, ali pretpostavljam da uvijek mogu da je odnesem na popravku.»
«Čekaj, daj da vidim,» rekao je, proučavajući tkaninu gdje je moja ruka trenutno visila. Jesam li primjetila da je lice bilo blizu mog dekoltea?
Da, i stvarno me nije bilo briga.
Jesam li primjetila da sam zbog njegovog muškog mirisa imala želju da se trljam o njega kao mačka?
Da, pomazi me, molim te. Natjeraj me da predem. «Možeš li da je skineš?»
Poželjela sam da mi puls uspori. «Ne, kopča se zakačila za materijal i previše je stegnuto da bih mogla da izvučem ruku. Vjeruj mi, dosta vremena sam pokušavala da je otkačim.» Izdahnula sam. «Bilo je ovo ludo veče.»
«Hm.» Usne su mu se napućile na sladak način kad se nagnuo bliže, a ja sam progutala pljuvačku, ponovo osjećajući stidljivost.
Uopšte nije bio moj tip: mišićav stas, tetovaža, samouverenost. Ali večeras samo želim osvetnički seks.
A ovdje je bio G. Lijepi – poslužen na srebrnom poslužaoniku. Bila bi šteta ne iskoristiti priliku, zar ne?
Apsolutno, rekla je tekila.
Žalostivo mi se osmijehnuo. «Ovo će zvučati kao ljigava fraza, ali ako me pustiš da stavim ruku na prednju stranu haljine, uspjeću da je otkačim a da ne iscijepam tkaninu. Neću te namjerno uhvatiti za sisu.» Dječački je namignuo. «Hoću li uraditi tako?»
Dodirni sisu! Dodirni sisu! Pročistila sam grlo. «Naravno. To bi bilo sjajno.»
Sa finesom koja me je iznenadila – kao da je bio naviknut da uvlači ruke u žensku odjeću – spustio se niz dekolte moje haljine, zadnjom stranom ruke pritiskajući čipku na mom grudnjaku. Bradavice su mi očvršćale – naravno – i moje je lice postalo crvenije. Moleći se da će mrak u klubu sakriti moju zastiđenost, izbjegavala sam njegove oči i proučavala zmaja na njegovoj ruci. Nekoliko napetih trenutaka kasnije, pronašao je gdje je metal bio zaglavljen i polako manevrisao preko materijala.
vidjela rupi na haljini.
«Pravi si majstor. Narukvica mi znači sve na svijetu, a ova haljina – recimo da košta više od plaćanja mog automobila. Hvala ti. Ozbiljno.» Implusivno, kratko sam ga zagrlila i povukla se. «Um, mogu li te častiti pićem kako bih pokazala moju zahvalnost?»
Prsti su mu prošli niz moju kičmu. «Hajde da počnemo sa poljupcem zahvalnosti.» Glas mu je postao promukao. «Volio bih da poljubim pravog anđela.»
Eksplozija toplote je detonirala u mom tijelu.
Plavokosi tip pored njega je frknuo, vjerovatno na fraze G. Lijepog koje je servirao. Ali meni su se svidjele njegove rečenice. Puno.
«Ignoriši ga,» rekao je G. Lijepi, pokazujući na svog prijatelja. «Ljubomoran je što si pala u moje krilo a ne u njegovo. Sad, što se tiče polupca...»
«Upravo ovdje u klubu?»
«Volim da mislim da će nas ljudi gledati. Ti ne?» prošaputao mi je uvo. Zadrhtala sam. Možda. Ideja je zvučala tako seksi.
Usne su mu očešale moju ušnu školjku. «Osim toga, zar ne zaslužuje princ svoju nagradu? Uhvatio sam te – mogla si da pogineš upravo ovdje na podu.»
«Pala sam sa stolice. Nije kao da je to bila zgrada ili tako nešto.» Ali moja glava se već naginjala prema njegovoj.
«Ali to je moglo da se desi,» rekao je, prstima prolazeći preko mojih usana, lica centimerima udaljenog od mene.
Leptirići su pravili kolutove u mom stomaku.
«Pretpostavljam da je postajala šansa da budem na putu ka bolnici sada.» «Istina.»
Možda je to bila tekila, a možda anonimnost maske, ili možda je to činjenica da je to pitao tako slatko, ili prokletstvo, možda je to bio samo on, ali njegovo rezonovanje je bilo potpuno smisleno. Klimnula sam.
Njegova ruka je pomjerila moju bradu malo nazad zbog boljeg ugla dok su njegove pune usne savršeno odgovarale mojim.
Produbio je poljubac polako, nježno poput svile, s vještinom momka koji tačno zna kako da zapali vatru. Rukama sam mu prošla kroz kosu dok mi se toplota pela uz kičmu, a kada je zastenjao od zahvalnosti, istopila sam se po njemu.
Grebanje njegovih zuba, meko sisanje po mojoj donjoj usni i uhvatila sam se njega. Vreli. Lagani. Poljupci.
Dok se nije naglo završilo.
Naglo se odmakao kao da je uboden, pa čak iako nisam mogla da mu vidim izraz lica iza maske, vidjela sam duboku brazdu između obrva. Rukom je brzo prešao preko vilice i opsovao uspod daha.
Jesam li uradila nešto? Ujela ga za jezik?
«Šta se desilo?» izdahnula sam, dok mi je puls lupao poput čekića. Sad kad sam osjetila njegov ukus, željela sam više. Bila sam posvećena da idem dalje i bila sam dovoljno pametna da znam da elektricitet između nas nije uobičajan.
Otvorio je usta kao da kaže nešto, ali ih je onda zatvorio, očima me proučavajući kao da je imao u vidu nešto ozbiljno.
«Jesam li užasna u ljubljenju?» pitala sam. «Ne.»
«Dah od tekile?» namrštila sam se.
«Ne, ne, tvoji poljupci su sjajni. Prokleto nevjerovatni. To je problem.» Prošao je rukom kroz kosu, lice me se uozbiljilo.
Izgledao je kao potpuno druga osoba. Šta se dešava?
«Jesi li oženjen? Viđaš se sa nekim?» «Ja sam Usamljeni Rendžer.»
«Zašto? Ti si sebični šupak koji misli samo na sebe?» Zastao je. «Da.»
«Pa, imaš sreće. To mi odgovara u potpunosti. Zato začepi i poljubi me.» Nekoliko otkucaja tišine je prošlo dok su njegove oči utanjale u moje.
Ukočila sam se. «U redu. Shvatila sam poentu. Nisi zainteresovan. Dobro došao u klub.» Okrenula sam se da bih ustala iz njegovog krila, ali se njegova ruka stegla oko mog struka. «Čekaj,» rekao je, ublažujući stisak. «Zainteresovan sam. Vjeruj mi.» Ujeo se za usnu na potpuno muževan način. «Samo – kad kasnije budeš ljuta, sjeti se da si željela da te poljubim?»
«Preklinješ me da te poljubim onda?» Glas mu je bio hrapav, sa prizvukom poznatosti. Rukama sam mu sklonila kosu sa čela, noktima prelazeći preko njegovih obraza. «Je li to ono što želiš?»
«Ne mogu da se sjetim šta želim,» prošaputao je, usnama se približivši kako bi opet uhvatio moje.
Zvuk kluba je izblijedio u pozadini i sve što je bilo bitno su bile njegove usne na mojima dok su se naši jezici zadirkivali. Jezikom je liznuo moju gornju usnu, a zatim je zasisao između zuba. Posjedovao me je i ja sam se pogubila zbog vatre koja je počela u mojim kostima i prošla kroz čitavo moje tijelo.
On je bio Kralj Ljubljenja. Vrhovni Vladar.
«Remi,» izdahnuo je između poljubaca na moje usne.
«Da,» odgovorila sam. I on je to osjetio. Ova kosmička sila nas je spojila. Nebesa su se udružila, univerzum je bio razumljiv i sve stvari su bile moguće.
Magija.
Nije me bilo briga ko gleda – Lulu ili šanker ili plavokosi tip. Varnice su se raširile kad su njegove usne napustile moje prelazeći preko moje vilice do vrata, moja najveća slabost, gdje je jako zasisao, a onda osjetljivu tačku spuštao nježne poljupce i prošaputao moje ime – kao da je tačno znao šta mi se sviđa. Vratio se nazad na moje usne, pustošiće ih, uranjajući duboko, pretražujući, tražeći, kao da je umirao od žeđi, a ja sam bila voda. Čekaj.
Jasnoća je došla polako, u djeliće, a onda odjednom niti istine koje su bile dugo u zadnjem dijelu mog mozga su svanule. Sudbina. Ona je lukava kučka i mijenja se svakim korakom, izborom da odabereš različiti put, stvara sinhronizaciju trenutaka koji se usklade i spadaju u nježno mjesto, kao leptir koji nepogrešivo pronalazi put do kuće bez obzira na udaljenost.
Sudbina me je pronašla i udarila me u stomak – pakao, upravo me je bacila vukovima. To nije bilo čudno.
Rekao je moje ime.
Otrgla sam usne od njegovih, teško dišući. «Ti... ali tetovaža... kosa... Dex Blay?»
Iskezio se sa samouvjerenim osmijehom koji mi je sad izgledao potpuno poznato. «Možeš da me zoveš Dex. Ili Gospodar Seksa. Ili Tatice. Kako želiš.»
Oštro sam udahnula. Kako sam mogla da budem tako glupa?
Bol mi se skupila u grlu; nije da nisam bila navikla na njegove pametne primjedbe, ali kad ih je uperio direktno u mene, ostaci ljutnje i bola iz naše prošlosti urličući su se vratili na površinu kao novootvorena rana.
Ne dozvoli mu da ti uđe pod kožu.
Udarila sam ga po licu. Ne onako jako kako sam željela, ali dovoljno jako da me ruka zaboli.
Stegao je zube, oštro me pogledao i podigao dlan kako bi dotakao njegov obraz. «Ne bi trebala da budeš ljuta.»
«Zašto nisi u Raleigh gdje bi i trebao da budeš?» Moje pesnice su se stisnule.
«Zašto ti nisi sa zapuštenim starim Hartfordom?» prsnuo je nazad. Oči su mu trznule na moj goli prstenjak a zatim zalijepile za moje lice. «Zar ne bi trebalo da si udata? Zašto ideš okolo po Londonu ljubeći nasumično muškarce?»
«Ah! Znao si da sam to ja čitavo vrijeme,» brecnula sam. «Još jednom si dokazao da sam uvijek za tebe bila igra.»
I ta misao me je posjekla toliko duboko, da je čak ni tekila nije mogla ublažiti.
«Djevojke vole moje igre.» Njegova insinuacija je bombardovala moj um sa hiljadama sjećanja.
Ja. On. Mi.
Sedamdeset dva sata u maloj sobi.
Poljupci. Prelijepi, predivni, beskrajni poljupci. Požuda.
A zatim – raziranje. Tama.
«Nema kočopernog povratka, Remi?»
Oči su mi se suzile i da sam mogla da bacam vatrene strijele iz njih, ispalila bih nekoliko njih u njegove prepone. Moje oči su otišle do tamo a zatim brzo skrenule, ali očito ne prije
nego je primjetio.
Usne su mu se izvile. «I dalje ti se sviđa ono što vidiš? Jednom kad probaš Dexa, želiš ga uvijek.»
«Kao i obično, tvoj ego je toliko velik da zauzima čitav ovaj klub.»
Kruto se nasmiješio. «Stvarno? Izgleda da treba da te podsjetim da si voljela koliko veliki je. Nisi mogla da se zasitiš mog 'G. Argetinska Patka'» – koristio je vazdušne znake izvoda – «kojeg si ti tako prigodno nazvala po nekoj rijetkoj ptici koja ima kurac od 45 centimetara.»
Zapamtio si to?
Naravno, nije bio četrdeset pet centimetara – ali nije bio ni jadan, takođe. Lice mi je pocrvenjelo.
Promijenila sam temu. «Sjajno. Baš sjajno. Imaš li pojma koje sam mjere preuzela kako bih bila sigurna da te izbjegavam na Whitmanu nakon što si me šutnuo? Što je teško uraditi s obzirom da je mali univerzitet,» rekla sam. «Odustala sam od dva predavanja samo kako ne bih sjedela u istoj prostoriji sa tobom. Izašla bih iz kafeterije kad bi ti ušao. Napustila bih biblioteku u sred grupnog učenja. Jedina mjesta na kojima smo se viđali su bile zabave i službeno. I sad si ovdje večeras... ne ide po pravilu neću nikad više da pričam
sa tobom, Dax.»
Groknuo je. «Ne znam za tvoja pravila jer mi ih nikad nisi rekla i kunem ti se na sve ono što je sveto, nisam znao da si to ti na stolici. Sve do prvog poljupca. Mislim, tvoj glas mi je bio poznat i mirisala si kao ti, šećerno i slatko, nekako kao kolačić – i tvoje tijelo» – prešao je očima preko mog tijela – «i dalje razbija sa tim vrelim oblinama –»
«Tako si pun sebe da...» Tražila sam odgovarajuće riječi. «... Ja ne mogu čak ni da te opišem.»
Prekrstio je ruke. «Vidim da i dalje misliš da si bolja od svih drugih, ali ti si pala u moje krilo i nemoj da misliš da nisam vidio kako si me odmjeravala u ogledalo. Praktično si me jebala očima.»
Zgrčila sam se. «Samo zato što nisam znala je to nedolični samoprihvaćeni pustošnik-vazduha-koji-očekuje-da-mu-se-sve-žene-bace-pod-noge sa kojim sam bila na Whitmanu. I ti si Tau.»
Plavokosi tip koji je slušao pažljivo, koraknuo je bliže nama mašući rukama. «Čekaj, čekaj. Znači vas dvoje imate prošlost – prije tog Hartford tipa?»
Oboje smo ga ljutito pogledali.
Zakikotao se od radosti. «Ovo je prokleto smiješno.»
«Ne, nije, Spider,» Dax je rekao. «Sve opklade padaju u vodu.» Momak je frknuo. «Nikad.»
Kakve opklade? Njegovo ime je Spider?
Spider se okrenuo prema meni. «Izvinjavam se zbog mog rođaka. Imao je naporno ljeto vodeći računa o meni. Nego da krenemo dalje, odakle znaš kopilana?»
Nakrivila sam bradu. «Djevojka sa kojom je spavao u to vrijeme nas je uhvatila zajedno u kući bratstva. Ispričala je čitavom sestrinstvu da sam ja razlog što je raskinuo sa njom. Zatim su te – te zle djevojke bacale jaja na vrata moje sobe, a sljedećeg dana je moj auto bio izlijepljen nalepnicama na kojima je pisalo drolja, da ne pominjem da me je čitav kampus ogovarao mjesecima –»
«Šta, dođavola?» Dax je skinuo svoju masku, a ja sam suzbila uzdah na pun uticaj njegovog lica. Ubijao me je, naročito onim živa sivim očima sa debelim crnim trepavicama dužim nego kod bilo koje djevojke.
Bio je previše zgodan. Previše opasan. Previše sve.
Bio je tačno sve ono što sam trebala da izbjegavam.
Mišić je zaigrao na njegovoj vilici. Pesnice su mu se stegle. «Eva-Maria ti je to uradila? Zašto mi nisi rekla?»
Bila sam previše uništena da bih ga pogledala, a kamo li pričala sa njim. «Ne bi ništa pomoglo,» rekla sam tiho, prisjećajući se.
Olujne oči su srele moje. «Prokleto nikom nisam rekao za nas. I koliko se sjećam, ti si otišla od mene. Možda si trebala da zatražiš objašnjenje umjesto što si samo izletjela iz moje sobe.»
Tišina i napetost su se uglavili između nas. Ruke su mi se tresle, pa sam ih stavila iza leđa.
govore tijela. «Ne staj sada,» rekao je. «Umirem da čujem sve sočne djelove.»
Usta su mi se ukrutila. Uzdahnula sam i pogledala u Spidera. «Uobičajena priča: Brucoškinja je pala na iskusnog momka iz bratstva koji je samo želio vezu za jednu noć.» «Tako znači?» Spider je pitao Daxa, okrenuvši glavu nazad ka njemu.
«To je tvoja verzija, Remi,» rekao je zagonetnog lica, nemogućeg za pročitati.
Moje oči su prešle preko crta njegovog lica, gledajući u impresivne oči u koje bi se izgubila prije tri godine; senzualne usne koje su me posjedovale. Zaista, bio je lijep. Bio je nevjerovatno zgodan, tip momka kojeg preklinješ da te voli – samo što ja nisam nikog preklinjala. Progutala sam, prisiljavajući sebe da skrenem pogled sa njega. Fokusirala sam se na Spidera. «Istina je da sam bila jedna od djevojaka u dugom redu s kojom je te godine izlazio. Prestala sam da brojim nakon broja četrdeset dva.»
Spuder je zabacio glavu nazad i nasmijao se, njegova bodljikava plava kosa je sjajila pod reflektorima. «Ozbiljno? Ovaj momak? On čitavo ljeto nije imao djevojku.»
«Prokletstvo, pretjeruješ,» Dax je promrljao prema meni s mračnim izrazom lica. «A kako možeš da znaš sa koliko sam djevojaka bio? Špijunirala si me?»
«Ha. Kako da ne.»
«Šta god.» Njegove ruke su se očešale o moje grudi kad je pošao da uzme njegovo piće sa šanka.
Sranje! I dalje sam bila u njegovom krilu.
Poskočila sam sa njegovih nogu, ali sam se trgnula kad je moja desna noga dotakla pod. Moj članak. Naravno, počela je da pulsira. Mora da sam je povrijedila više nego što sam mislila. Dobrodošli u moj život.
Oštro uzdahnuvši kako bih zadržala bol, othramala sam za cipelu, koju je srećom neka ljubazna osoba stavila blizu ivice plesnog podijuma. Brižljivo manevrišući, savila sam se i uspjela da je uhvatim. Izula sam i drugu i obje sam cipele držala u jednoj ruci.
«Šta ti nije uredu sa člankom?» Dax je bio ustao sa njegovog mjesta i pratio me. «Jesi li povrijeđena? Zašto nisi nešto rekla?»
Presjekla sam ga očima. «Zašto? Bi li bio ljubazniji?» Spusti je trepavice, pa otvorio. «Ne želim ti bol, Remi.» Zašto je njegov glas morao da zvuči tako brižno? Zašto je morao da bude vreliji nego ljeto u podne?
Zašto, zašto, zašto sam ga poljubila?
Nisam željela da budem uvučena ponovo u njegov vrtlog.
«U redu sam.» Othramala sam nazad do šanka i zgrabila moju torbicu. Mikea nije bilo nigdje na vidiku, tako da sam izvukla punu šaku novčanica od dvadeset funti i stavila na šank, nadajući se da će pokriti tekilu i razumnu napojnicu, iako je u vodiču pisalo da šankeri u Londonu se ne oslanjaju na napojnice.
Zgrabila sam bocu i priljubila je blizu.
Dax je čitavo vrijeme bio pored mene. Gledao je. «Prestani da oblijećeš,» rekla sam mu.
Pomjerio se da bi stao ispred mene, riješenost mu je bila ispisana na licu. I možda kajanje.
«Remi, čekaj. Nemoj da odeš ovako. Očito je da si povrijeđena od pada i uznemirena što me vidiš, i ja – prokletstvo – te nikad ne bih poljubio prvog puta da sam znao da si to ti. Stvarno.»
«Jer sam tako odvratna?» Bol se ugnijezdio u moje grudi. Nikad me nije želio na način na koji sam ja njega željela.
«Ne. Jer ne bih želio da te pređem.» Uzdahnuo je i ispružio ruke. «Vidi, sve drugo na stranu, ja sam džentlmen, vjerovala ti u to ili ne. Mama me je naučila da osiguram da djevojka stigne do kuće i da bude sigurna. Makar mi dozvoli da ti pozovem taksi ili da pronađem Hartforda. Je li on ovdje negdje?» Izvadio je svoj mobilni telefon.
Naslonila sam se uz šank kako bih smanjila pritisak na moje stopalo. «Ti stvarno ne znaš, zar ne?»
«Ne znam šta?» Obrve su mu se naborale.
Ugrizla sam se za usnu i buljila u pod, osjećajući onaj poznati sram koji sam iskusila otkad sam morala da objašnjavam ljudima da se Hartford predomislio u vezi ženidbe. «Šta propuštam?» Glas mu je postao tiši. Napetiji. Sužene oči su se ponovo spustile do mog golog prsta. «Zašto ne nosiš svoj vjerenički prsten? Je li te povrijedio?» Koraknuo je bliže, njegova ispružena ruka tražeći moju, ali ju je zatim spustio pored kad sam se povukla nazad.
«Ne, nije tako.» Ispravila sam kičmu, umorna od toga da budem tužna zbog Hartforda. «On – on – me je ostavio dvije nedelje prije vjenčanja. Rekao je da mu treba vremena da
razmisli – pauza.» Nasmijala sam se, ali to nije bilo stvarno. «A svi znamo šta pauza znači, zar ne?»
Oči su mu se raširile i možda sam vidjela suosjećanje u njima, ali sam to ignorisala. Nisam željela njegovo sažaljenje.
«Kako novac uplaćen za medeni mjesec nije mogao da se vrati, došla sam ovdje sa Lulu, uglavnom kako bih pobjegla od pogleda i moje mame.» Zastala sam, pustivši da sve izađe na vidjelo. «Sad čak nemam ni mjesto da živim. A zatim je tu moj autistični brat Malcom – brinem se o njem pola vremena, i ne želim ni da pomislim na moja predavanja ovog semestra ili prijavi za postdiplomske studije. Imala sam sjajan plan, znaš – plan. Udati se za odgovornog, finog momka, završiti doktorat, otkriti novu vrstu ptice, brinuti se za Malcoma, imati četvoro djece, ali pogodi šta? Moj plan je sranje. Moji ciljevi su sranje. Čak je i moj rezervni plan propao. Sve je propalo jer je moj savršen momak odlučio da nisam savršeni izbor za njega.» Moj glas se slomio, ali sam ga vratila nazad.
«Gdje je Lulu?» Glas mu je bio nježan, iznenađujući me.
«Provodi se sjajno – kao što bi trebalo. Umjesto da sam na medenom mjesecu, ja sam u nekom prljavom klubu s maskama, gdje i zidovi vjerovatno imaju veneričnu bolest, umjesto da sam u romantičnim šetnjama po Hajd parku – ili makar da imam nevjerovatan seks.»
«Žao mi je, Remi.»
Obuhvatila sam obraze, osjećajući toplotu. «Ne znam čak ni zašto sam izbrbljala ovo tebi. Čak ni ne podnosimo jedno drugo. Molim te, skloni mi se sa puta.»
«Ne.»
«Da,» prsnula sam i gurnula ga u čvrsti zid njegovih grudi kako bi mi se sklonio sa puta. Nije se ni pomakao.
«Prokleto te ne ostavljam.»
«Užasno si gospodarski nastrojen,» odvratila sam. «Nekad ti se to sviđalo.» Sjenka je prošla njegovim licem.
Jeste. Voljela sam da prepuštam kontrolu nekom. Tvoja sam, Daxe. Radi šta želiš.
Zaokrenula sam se da odem na drugu stranu, iznenadan pokret mi je izazvao užarenu bol koja se obavijala oko mog zgloba. «Uhhhh!» Skočila sam na jednu nogu i uhvatila se za ivicu šanka kako ne bih pala ravno na lice.
«Hriste, jedva možeš da hodaš,» Dex je brecnuo ogorčeno, jake podlaktice su se našle ispod mojih nogu i podigle me.»
«Šta to radiš?» zavriskala sam, boreći se sa žongliranjem moje torbe, cipela i tekile kad me je podigao.
«Nosim te.»
«Spusti me,» rekla sam bez daha. Njegova blizina je pustošila moj raniji bijes.
Odmahnuo je glavom. «Počinjem da mislim da si sve ovo planirala kako bi mogla da se družiš sa mnom.»
«Samo sanjaj.»
Trenutci teške tišine su prošli dok je zurio u mene. «Šta?» Buljila sam u njega.
Ignorisao je moje buljenje, s čudnim izrazom na licu. «Imao sam nekoliko snova o tebi,» rekao je.
«Košmare?» rekla sam pametno, ali leptirići u mom stomaku su poludjeli na pomisao da je mislio na mene. Smirila sam ih, jednog po jednog.
Nastavio je. «U jednom si obučena u kostim sirene, samo što si imala noge i bakreno crvenu kosu. Naravno, ja jašem konja dok te jurim po plaži. Ti vrištiš kao da je život u pitanju – 'upomoć, upomoć' – ali imaš sjaj u očima... želiš da te uhvatim. Stavljam te na mog konja i nosim vodim te do moje pećine gdje vrištiš moje ime najmanje sto puta. U ekstazi.»
Moja usta su se otvorila tokom njegovog živopisnog, detaljnog opisa. «Sanjao si o meni kao o Ariel?»
«Kome?»
«Mala sirena – Disneyev film?» «Ne gledam Disneya.»
Trepnula sam. «Samo se zajebavaš sa mnom, zar ne?» Jer to ne bi imalo smisla. Zašto bi uopšte mislio na mene, a kamo li sanjao o meni? Zaboravio me je čim mu je sljedeća djevojka uskočila u krevet.
Ništa nije odgovorio, prolazeći kroz gužvu.
Ljudi su nam se sklanjali sa puta dok je išao kroz njih sa krutim izrazom lica. Koristeći široka ramena, pošao je stepenicama kako bi izašao na zadnja vrata kluba. Niko nije
izgledao iznenađeno vidjevši da muškarac nosi ženu kroz mračan klub. Još jedan minus za ovo mjesto.
Pogledala sam preko njegovog ramena kako bih vidjela Spidera koji je išao za nama sa kezom na licu. Izgledao mi je malo poznato, ali u ovom trenutku me nije bilo briga ko je. Najvažnija stvar u mojoj glavi je bila da me Dax Blay nosi okolo kao džak krompira. I to mi se na neki način svidjelo.
Naprežući se, pokušala sam da se ne naslonim na njegove nevjerovatne grudi, ali na kraju sam popustila komforu njegovog nošenja i naslonila obraz na njega. Moja slobodna ruka je zaokružila njegov biceps kako bi se pridržala, a on me je pogledao sa upitnim izrazom lica. Izraz lica mu je omekšao, učinivši da mi srce preskoči.
Bože. Šta je bilo to u vezi njega što me je činilo tako slabom?
Odgovor je bio jednostavan: Dax Blay je bio moja Ahilova peta, moja jedina slabost. «Nemoj da misliš da su stvari u redu samo zato što mi pomažeš.»
Njegove živo sive oči su se ukrutile. «Shvatam to, Remi. Mrziš me. Ja sam bezobrazno neodgovorno kopile.»
Njegove riječi su me rasjekle, probile u srce i zabile duboko donijevši nazad sjećanja koja je najbolje da ne budu rečena.
Suzbila sam ta osjećanja. Teško.
«Ja – ja te ne mrzim. Ni za milion godina ne bih mogla da te mrzim,» prošaputala sam. Oči su mu se vratile na mene. Pretražujući. Izdahnuo je i skrenuo pogled. «Je li? Na čudan način to pokazuješ.
Ujela sam se za usnu kako ne bih rekla ono što mi je na srcu. Ne možeš da mrziš prvog momka kojeg si ikad voljela.
4.
Život mi je upravo kučkasto opalio šamar sa slučajnošću života? Zašto je od svih klubova u Londonu morala da ušeta u onaj gdje sam ja?
Još bitnije, zašto nisam shvatio da je to ona prije nego sam je poljubio? Možda mali dio mene jeste; onaj romantični dio koji niko nije nikad vidio.
Ne možeš da je imaš, podsjetio sam se. Ona je van tvojih granica.
Hodao sam uz stepenice, ljubitelji kluba su se pritiskali uz ogradu kako bi nam se sklonili sa puta. Bio sam ljut. Ne, precrtajte to. Bio sam bijesan, emocije koje su se svuda provlačile, gore, dolje i bočno, bile su dovoljno visoke da lupim svakog ko mi se nađe na putu.
Nevoljno se opustila dok sam je nosio uz stepenice, njena zatvorenost je bila skoro opipljiva, sjenka povrijeđenosti je bila u njenim safirnim očima. Nisam mislio da je ta bol zbog toga što me je vidjela. Zamumlao sam. Ta misao je bila potpuno smiješna.
Spustila je oči, krijući ih od mene, ali sam mogao da vidim da su njene emocije, kao i moje, bile svuda. Sumnjao sam da je to imalo veze s našim poljupcem i da je bilo u vezi sa njenim bivšim vjerenikom.
Misleći na nju koju je Hartfordostavio pred oltarom ostavio me je učinila ludim.
Ali zašto sam bio pun gasa kao trkački automobil? Ja – kul momak koji se nikad nije osvrtao na djevojke koje je osvojio.
Zbog Remi Montague, zato; jedina djevojka zbog koje mi mozak eksplodirao – i na smrt me prepala – kad sam imao nešto više od devetnaest godina.
Zastao sam. «Tvoj članak? Dobro si?»
Klimnula je, taj ranjeni pogled me je ponovo udario, njene pune usne otečene još uvijek od mojih poljubaca.
Skrenuo sam pogled sa njenog lica, ali nisam zaustavio isplivavanje sjećanja.
Počeli smo na početku njene brucoške godine kad se pojavila na zabavi kuće Tau u petak veče i, kao magnetom, moje oči su se odvukle na nju.
Uopšte nije bila moj tip sa doličnim džemperom i nevinim plavim očima.
Uglavnom sam išao za djevojkama iz sestrinstva koje su znale moje igre – ženske sa velikim količinama očeva novca i sa stavom zainteresovane za seks. Ali Remi; postojalo je nešto u vezi nje što me je uvuklo – čak iako je bila stidljiva, imala mozak kao Ajnštajn i oblačila se kao da je krenula na roditeljski sastanak.
Njene pune usne su, međutim, govorile drugu priču, zahtjevajući da budu poljubljene. Govorio sam sebi da je ostavim na miru. Nekoliko puta.
Ali kao privučen magnetom, našao sam se pored nje. Nisam mogao da se oduprem. Pričali smo i smijali se preko šoljica punča. Nešto kasnije, vezali smo ruke i smejali se kad su nas poslali na sprat u igri Sedam Minuta U Raju. Da. Bila je glupa, ali svakako smo je igrali. Nismo imali pojma gdje će nas vrelina povesti kad smo ušli u sobu i poljubili... i ljubili. Zapalila me je strašću i cijela sedamdeset dva sata, valjali smo se goli po mom krevetu. To je bio vikend za praznik rada i većina kuća su bile prazne. Ustajali smo da spremimo hranu, istuširali se, i jurili smo jedno drugo po kući, ali uvijek bismo se vratili nazad u moj krevet.
Brzo. Polako. Ja gore. Ona gore. Sjedeći na stolici. Uza zid.
Bila je sve što sam ikad želio kod djevojke – osim što nisam mogao da je imam. Ja nisam imao veze sa djevojkama.
Onda se Eva-Maria, jedna od malih sestara bratstva s kojom sam bio nekoliko puta, pojavila tog ponedeljka i sve uništila. Umarširala je u moju sobu i poludjela. Bacala je knjige na Remi i tvrdila da sam njen momak.
moje sobe, dok sam ja go stajao tamo pokušavajući da na logičan način objasnim da Eva-Maria nije stvarno stalna stvar, već samo neko s kim sam spavao kad sam bio napaljen. Vratio sam se u sadašnjost kad je Remi stavila uz moju ruku flašu tekile kako bi uzela gutljaj. Ošamarila me je večeras. Nije da nisam bio zaslužio. Naravno, bio sam uobražen pametnjaković kad je konačno shvatila ko sam ja, ali to je sve bio paravan.
Nisam znao kako da reagujem na nju.
Imala je tu čudnu sposobnost da se osjećam kao brbljiva guzica.
Odmahnuo sam glavom. Fokusiraj se na ovdje i sad. Odvedi je do štanda, smjesti je sa kesom leda, zovni taksi i pošalji je kući.
I Hartford. Kurvin sin. Pomisao na njega mi još više raspiruje ljutnju. Ostavio ju je?
U kom univerzumu to još ima smisla? Počeo je da se viđa sa Remi nekoliko mjeseci nakon što smo ja i ona imali našu aferu, i od onog što sam viđao po kampusu, izgledali su ludi jedno za drugim. Nije da nisam primjetio.
«Hoćeš li me spustiti u skorije vrijeme?» Glas joj je imao blagu opasku. «Ovaj cirkus koji praviš zbog ove stvari mi stvara mučninu.»
«Vjeruj mi, ne mogu dovoljno brzo stići tamo da te spustim,» odvratio sam.
Svaki štand je bio zauzet, ali me to nije spriječilo da odmarširam do jednog zauzetog u zadnjem uglu. Sa stisnutim zubima, ljubazno sam zamolio troje ljudi da se pomjere. Dobio sam nekoliko podignutih obrva i jedno promrmljano šupak, ali sa Spiderom iza mene, svi su se podigli i otišli.
Spusti sam je upravo kad je konobarica dojurila do nas i pitala šta nam je potrebno. «Čaša vode i kesa leda,» kratko sam rekao. «Pala je dolje blizu šanka. Požuri, molim te.» Konobaricine oči su se rasplamsale. «Da vam pozovem menadžera?»
Remi joj je odmahnula sa slabim osmijehom. «Kad dobijem led to će splasnuti. Vjerujte mi, bila sam i gore.»
Uzeo sam dodatnu stolicu od stola koji je bio nekoliko stopa udaljen i povukao je do Remi. «Evo. Podigni nogu.»
Podigla je, gledajući u sve drugo samo ne u mene.
«Gdje je Lulu sad?» pitao sam je. Ona je bila duša svake zabave i potpuna suprotnost od Remi; bile su kao nokat i prst.
«Igrala je kad sam je poslednji put vidjela.»
«Nije trebala da te ostavlja samu u noćnom klubu.»
Ignorisala me je i mazila bocu tekile. «Ova stvar ima bolji ukus što je više piješ. Hoćeš malo?»
«Pijana si, Remi,» promrmljao sam. «Nisam.»
Posmatrao sam je, uzimajući u obzir razmazani ruž od ljubljenja. Oči su joj takođe bile staklaste, s teškim sjajem u njima, pogled na koji sam bio navikao tokom godina kad god bi naletjeli jedno na drugo.
Uzdahnuo sam i okrenuo se Spideru, opisujući mu Lulu sa njenom prepoznatljivom rozom kosom i visinom. Izgledao je sumnjičavo o pretraživanju plesnog podijuma, ali je odjurio da je nađe.
Nakon nekoliko momenata tišine, skinula je masku, spustila je na sto i grickala njen nokat na palcu, nešto što sam vidio tuce puta sa radi na zabavama bratstva kad nije znala da je posmatram.
Je li mislila o meni?
O našem jebenom epskom poljupcu? Ne, ti seronjo.
Slomljena je zbog drugog tipa. Izvuci glavu iz pijeska. Plus, prepametna je za tebe. Čak i
pijana, vjerovatno razmišlja o nekoj ptici u Africi i kako...
«Prestani sa koračanjem,» rekla je, posmatrajući me. «Hoćeš li, molim te, sjesti?»
Izdahnuo sam. Dio mene nije htio da je ostavi, mada sam u ovom trenutku mogao jer će Lulu biti uskoro ovdje. Protrljao sam vilicu i povukao još jednu stolicu do štanda gdje je bila. Mogao bih biti i koristan. «Daj da ti pogledam zglob.»
Pomjerila je nogu sa stolice i smjestila je na moje koljeno. Kilometar duge i meke, noge su joj bile predobre. Remi nije bila lijepa ako bi ste gledali pojedinačno: nos joj je bio mrvicu predug, jagodice visoke i pomalo široke, prostor između njena prednja dva zuba vidljiv, ali kad se sve to iskombinuje zajedno, bila je jedna od najseksi djevojaka koje sam ikad sreo. Samo što ona to nije znala.
Da, da, voliš kako izgleda. To te čini tvrdim. Produži dalje.
mi je to činilo išta dobro. Čim bi me vidjela, prohujala bi.
Prešao sam prstima preko otečenog grumena na desnoj strani njenog članka. Bio je mali, i zbog toga što sam bio oko Declana, u teretani, i iz opšteg znanja iz sporta, znao sam da će biti uredu. «Mislim da je uganuće, ali da nije ozbiljno. Boli li te još?»
Ramena su joj se napela kad sam je dotakao. «Ne onako puno.»
«Ako se otok do sjutra ne smanji, moraćeš da odeš do doktora. Mogu da ti preporučim jednog ako želiš. Bio sam čitavo ljeto ovdje i imam dobar osjećaj za mjesto.»
«Biće u redu. Padam stalno. Mogu li sad da dobijem nogu nazad?»
«Što se mene tiče možeš.» Pomjerio sam joj nogu i odvukao stolicu dalje od nje.
Sekunde su prolazile dok je gledala u zid i igrala se sa kosom, koja je padala niz njena leđa kao jebeni vodopad. Sjećanja su me ubola – jedno gdje sam moju ruku umotao u njenu kosu, povlačeći njeno lice unazad dok sam se zabijao u nju.
Promeškoljio sam se na mom sjedištu.
«Zašto si me poljubio drugi put kad si znao da sam to ja?» Crtala je po stolu kažiprstom. Podigla je glavu kad joj nisam odmah odgovorio, njene oči su susrele moje. «Dax?»
Slegnuo sam ramenima. «Jer se i dalje sjećam tog vikenda koji smo proveli zajedno... jer – prokletstvo – ne znam, u redu?» Ustao sam, prekrstivši ruke. «Ovaj led nikako da stigne. Odoh da vidim gdje –»
«Dax. Sačekaj.»
Okrenuo sam se nazad, prelazeći očima po njoj.
Duboko je udahnula sa izrazom zbunjenosti na licu. «Vidi, došla sam ovdje večeras tražeći momka za oporavak. Željela sam da povrijedim Hartforda tako što ću se seksati sa zgodnim britancem. Zbog toga sam te poljubila.»
«Ne osuđujem te, Remi.»
«Onda mi se onaj šanker nabacivao na neki način, ali sam imala ruke T. reksa i pala i ti si me uhvatio, a ja sam pomislila da nas je sudbina spojila, i onda onaj poljubac...» Zastala je i nakrivila glavu. «Je li imalo ikakvog smisla ovo što sam rekla?»
Ni približno, ali sam klimnuo.
Uzdahnula je. «U svakom slučaju, dolazim do toga da nisam trebala da te ošamarim. To ne liči na mene i bila je kretenska reakcija. Izvini.»
