REGIONALNA GEOGRAFIJA ...1
ZAPADNA EUROPA...3
Ujedinjeno Kraljevstvo ...4
Irska ...28
Francuska ...33
ZEMLJE BENELUKSA...48
Nizozemska...51
Belgija...57
Luksemburg ...61
SJEVERNA EUROPA...63
Danska ...65
Norveška ...70
Švedska ...76
Finska...81
Island...85
REGIONALNA GEOGRAFIJA
Moderna je geografija začeta u 19.st. Najzaslužniji za stvaranje te moderne geografije su dva Njemca: Humbolt i Ritter. U 19.st. sve znanosti stvaraju svoje prave temelje. Tada se geografija dijeli na fizičku i socijalnu. U geografiji 19.st. razlikuju se dva smjera:
• geografski determinizam – prirodna osnova je temelj razvoja čovjeka, Ratzell
• geografski posibilizam – čovjek utječe na promjene u prirodi, Vidal de la Blanche, razvila se zahvaljujući razvoju industrije.
Determinizam stoji u višoj mjeri nego posibilizam. Razvoj regionalne geografije dijeli se na dvije faze: • od 19.st. do 1950ih
• od 1950ih do danas.
Regionalna geografija se utemeljuje početkom 20.st. i ona je temeljni dio geografije. Utemeljitelj suvremene regionalne geografije je Immanuel Kant. On je bio profesor geografije i radio je u Kalinjingradu te je razvio suvremene metode geografije.
U početku je regionalna geografija bila izrazito deskriptivna (opisivačka). Težište je bilo na pitanju gdje je što? To je bilo popisivanje inventara na površini zemlje. Smatralo se da je regija omeđena prirodnim granicama te je unutar svake regije postojao specifičan način života ljudi. U Hrvatskoj bi primjer takve regije bila Cetinska krajina (mentalitet, način života…). Regije se, dakle, razdvajaju na temelju prirodnih resursa.
Od 1950ih način život u svim zemljama se unificirao zbog naglog gospodarskog razvoja čiji je glavni impuls bila industrijalizacija. Zbog unificiranja života regionalna geografija zapada u veliku krizu i kao reakcija na to javlja se u SAD-u 1950ih NOVA REGIONALNA GEOGRAFIJA. Ona je 1960ih prihvaćena i u zapadnoj Europi. Na njen razvoj su utjecali:
• pozitivizam – znanstvena teorija da se sve pojave na zemlji mogu analizirati i kvantificirati (izraziti brojevima), došla je iz prirodnih znanosti
• globalizacija – industrijski razvoj u svim zemljama svijeta.
Danas se regije izdvajaju na osnovu ekonomsko-geografskih obilježja. Najbitniji su ekonomski pokazatelji. Nema točno određenih elemenata za određivanje regija odnosno svaki istraživač ima svoje principe. Glavni pricipi bi bili: gustoća naseljenosti, stupanj urbanizacije u postotcima, BND po stanovniku, udio poljoprivrednog stanovništva, udio zaposlenih po sektorima, stopa nezaposlenosti, industrija (postotak zaposlenih u industriji, visina dohotka, udio u propulzivnim1 industrijama)… Ovakav je sistem posebno razvijen u zapadnoj Europi.
Regija je manja prostorna cjelina izdvojena na temelju homogenih obilježja (prirodnih i društveno-geografskih). U Europi se izdvajaju: sjeverna, južna, istočna, zapadna i srednja Europa te postoje još dva prijelazna prostora: jugoistočna Europa (kojoj pripada i Hrvatska) i sjeveroistočna Europa (Litva, Latvija i Estonija). Srednja Europa je bila podijeljena za vrijeme socijalističkog poretka u istočnoj Europi, a od 1990ih se ponovno oblikuje i to kao prostor pod izrazitim gospodarskim, političkim i kulturnim utjecajem Njemačke. U tom kulturnom pogledu Hrvatska bi se mogla svrstati u srednju Europu.
Kod proučavanja regija polazi se od dva principa regionalizacije: • regionalizacija po državama
• izdvajanje regija bez obzira na državne granice – najnoviji princip.
Novi princip se razvio u Europskoj Uniji i kod ove je podjele, zaista, najvažniji ekonomski element. Tako npr. Engleska i Nizozemska čine jednu regiju – imaju jak tercijarni sektor, razvijenu industriju, veliku gustoću naseljenosti… Hrvatska ima velike regionalne razlike (poljoprivrednik u Slavoniji sličniji je poljoprivredniku u Mađarskoj, nego poljoprivredniku u Dalmaciji).
Razvila su se dva modela regionalizacije:
• model centar-periferija → postoje centri ekonomske moći i okupljanja stanovništva. Ti centri napreduju, a sve što je izvan njih naziva se periferijom i gospodarski zaostaje, slabo se razvija. Ovaj se model pokazao točnim.
• model trans-granične suradnje → ovaj model postaje sve značajniji u Europskoj Uniji zbog ukidanja granica. Primjer je granica Njemačke i Francuske na prostoru Rajne gdje su ljudi počeli više cirkulirati te je počeo jači ekonomski razvoj.
ZAPADNA EUROPA
Zapadnu Europu čini šest država: Ujedinjeno kraljevstvo, Irska, Francuska, Nizozemska, Belgija i Luksemburg. Ona se izdvaja na osnovi tri kriterija:
1. visoki stupanj ekonomske razvijenosti (visoki BND po stanovniku)
BND (GNP)2 je ukupna vrijednost proizvedenih dobara i usluga u toku jedne godine u nekoj državi (to nisu
primanja i plaće). BND pokazuje gospodarsku snagu neke države, ali nema veze sa standardom u nekoj državi. Kanada ima najveći standard u svijetu, a slijede Norveška, Francuska i Velika Britanija. SAD ima najveći BND, ali Švedska ima veći standard. Vidljivo je da postoje i velike regionalne razlike (Irska je najzaostalija zemlja zapadne Europe).
2. velika gustoća naseljenosti 3. visoki stupanj urbanizacije
One zemlje koje imaju više od 75% gradskog stanovništva smatraju se visoko urbaniziranim.
Država BND ($/st) Gustoća naseljenosti (st/km2) Udio urbanog stanovništva (%)
Luksemburg 35 860 166 78 Belgija 25 380 335 72 Nizozemska 24 780 388 76 Francuska 24 200 108 78 Ujedinjeno kraljevstvo 21 410 242 91 Irska 18 710 53 60 Hrvatska3 4 620 78 54
Geografske regije u Europi
2 BND (bruto nacionalni dohodak) je manja vrijednost od BNP (bruto narodnog proizvoda) jer se odbije vrijednost sredstava
(sirovine). Narodni dohodak je neto društvenog proizvoda.
Ujedinjeno Kraljevstvo
Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske United Kingdom of of Great Britain and Northern Ireland Površina: 244 110 km2
Broj stanovnika: 59,5 mil Glavni grad: London (6,3 mil)
Od kontinentalnog dijela Europe, britansko je otočje odvojeno La Mancheom (francuski naziv) odnosno Channelom (engleski). Ujedinjeno Kraljevstvo se sastoji od četiri cjeline:
• Engleska – 130 439 km2; 50,2 mil stanovnika
• Škotska – 78 783 km2; 5,1 mil stanovnika
• Wales – 20 768 km2; 2,6 mil stanovnika
• Sjeverna Irska – 14 120 km2; 1,1 mil stanovnika
Ujedinjeno Kraljevstvo zauzima najveći dio Britanskog otočja: Britanski ili Veliki otok, dio Irskog otoka i niz manjih otoka i otočnih skupina: otok Wight, otok Man u Irskom moru, Kanalske otoke uz obalu Francuske, Hebride te Shetlandsko i Orkneysko otočje.
Geološka građa
Britansko kopno se postupno izdizalo od sjeverozapada prema jugoistoku, a istim smjerom opada starost naslaga. Najstariji dijelovi pripadaju kambriju. Prvo se izdiglo Škotsko visočje gdje prevladavaju magmatske stijene. Nakon Škotskog visočja izdižu se južna Škotska, Wales, Cornwall i Devon.
Bitne su bile kaledonska (ordovicij – silur) i hercinska orogeneza (u karbonu). Kaledonskom je izdignuto Škotsko gorje i dio Sjeverne Irske, a hercinskom Cornwall i Devon. Cornwall i Devon su povezani s europskim kopnom. Oni su dio Armoričkog luka kojem pripada i poluotok Bretagna i koji se pruža sve do Centralnog masiva u Francuskoj. Luk je nastao hercinskom orogenezom.4
U siluru je izdignuto granično područje Engleske i Škotske. Karbon je najbitniji jer su u tom razdoblju nastale naslage ugljena. U tom su periodu nastali Penini, središnja Škotska te južni Wales. Sve do kraja paleozoika iznad morske razine su se izdigli Škotska, Wales, jugozapadna Engleska odnosno svi dijelovi Ujedinjenog Kraljevstva osim jugoistočne Engleske.
Mezozoik je predstavljen pravilnom izmjenom pješčenjaka i vapnenca i to uglavnom u istočnoj Engleskoj. Mezozojske stijene (uglavnom vapnenci) se nalaze u obalnom dijelu (Doverski klifovi) i cijela podloga Engleske je mezozojske starosti tj. karbonatne građe. U kenozoiku dolazi do transgresije u prostoru Londonskog bazena (nadiranje mora na kopno) kada se prekrivaju mezozojske naslage.
U pleistocenu je cijelo područje Ujedinjenog Kraljevstva bilo pod ledom, a izuzetak je samo južni dio Engleske.
Reljef
Osnova Ujedinjenog Kraljevstva je Britanski otok koji se u smjeru sjever – jug pruža u dužini od 900 km. Obala je razvedena i duga 14 429 km. Nijedna točka kopna nije udaljena od mora više od 120 km. Zaljevi prodiru duboko u unutrašnjost i utječu na razvedenost obale. Obala Ujedinjenog Kraljevstva spada među najrazvedenije obale svijeta. Britansko je otočje skup uzvisina na kontinentskom šelfu. Okruženo je morem čija je najveća prosječna dubina manja od 90 m. Velika Britanija ima oko 5 500 otoka, otočića i hridi. Njih 5 000 se pruža uz zapadnu obalu.
Britanci svoj kopneni reljef svrstavaju u tri kategorije: • Highlands – visočje
• Uplands – pobrđe • Lowlands – nizine.
Highlands čine dijelovi Sjeverne Irske, sjeverni Wales i Škotska (osim središnjeg dijela). Ovi dijelovi spadaju u najstarije cjeline zemljinog kopna. Ovdje se nalazi i najveći vrh Velike Britanije – Ben5 Nevis u Škotskoj
(Grampian gorje) s 1 343 m nadmorske visine. Ovaj je dio nastao kaledonskim nabiranjem i povezan je s kaledonskim gorjem u Skandinaviji (Norveška).
Uplands čini mlađe gorje hercinske starosti. To su Penini u sjevernoj Engleskoj i južni Wales. Ovaj je prostor bitan zbog nalazišta ugljena.
Lowlands se pruža jugoistočno od crte koja povezuje Bristolski kanal (Bristol Channel) i ušće rijeke Tees u sjevernoj Engleskoj (tu se nalazi grad Middlesbrough). Ovaj je dio različit od ostatka britanskog kopna i srodniji je kontinentalnom dijelu Europe.
Prevladavaju mezozojske naslage koje su prekrivene tercijarnim sedimentima. Ovaj je sediment erodiran na nekim mjestima pa na površinu izbijaju karbonati.
Tragove vulkanske aktivnosti nalazimo u Sjevernoj Irskoj, sjeverozapadnoj Engleskoj (Lake District) i zapadnoj obali Škotske (otok Mull).
Tragovi pleistocenske glacijacije su jako vidljivi jer je ona ostavila veliki broj reljefnih formi. One su najbrojnije u Škotskoj, a zatim i Walesu i jugozapadnoj Engleskoj. Gotovo cijeli prostor Velike Britanije bio je pod ledom, osim najjužnijih dijelova. Zbog rada leda sniženi su i zaobljeni planinski vrhovi.
Radom leda oblikovani su duboko usječeni morski zaljevi fjordskog tipa (u Škotskoj se zovu firth6), glacijalna jezera (u Škotskoj se zovu loch) i duboke riječne doline (glen7). Murray, Belfast… su jezera nastala djelovanjem leda, kao i u susjednoj Skandinaviji.
Rudno bogatstvo
Ugljen
Najkvalitetniji je kameni ugljen koji se nalazi: • u južnom Walesu u usječenim dolinama
• na obroncima Peninskog gorja u grofovijama Lancashire (Manchester), West Midlands (Birmingham), Durham (Durham), Northumberland (Newcastle), Humberside i Yorkshire (Leeds, Shefield)
• na obroncima planina u škotskim grofovijama Ayr i Lanark (u blizini je Glasgow), te Lothian i Fife (u blizini je Edinburgh).
Sva nalazišta ugljena se nalaze na kontaktu pobrđa i nizine. Ujedinjeno Kraljevstvo je bilo jedan od najvećih proizvođača kamenog ugljena na svijetu. Početkom 20.st. proizvodnja se kretala oko 300 mil tona godišnje. U Velikoj je Britaniji 1913. iskopano 280 mil tona ugljena, a od 1930ih proizvodnja pada na 215 mil tona. Daljni pad uslijedio je nakon II.sv.rata, pa je danas proizvodnja ispod 100 mil tona godišnje, a zbog toga su nastali veliki socijalni problemi.
Odnos potrošnje krutih i tekućih goriva bio je 1950ih 50:50, a danas je 90:10 u korist tekućih goriva. Nafta i plin se još više eksploatiraju. Ovo je veliki problem jer je Ujedinjeno Kraljevstvo bila velika rudarska država.
Nalazišta nafte
Nafta je danas najvažnije rudno bogatstvo. Nalazišta nafte se nalaze u sjevernom dijelu Sjevernog mora između Škotske i Norveške. Glavni naftni terminal je Aberdeen na istočnoj obali Škotske. Po proizvodnji nafte
5 Ben na škotskome znači vrh.
6 Zaljevi tipa firth su šire otvoreni prema obali od fjordova. Najveći su Firth of Forth, Firth of Clyde i Solway Firth. 7 Najpoznatija je Glen More koja odvaja Sjeverozapadno visočje i gorje Grampian i u kojoj se nalazi Loch Ness.
Ujedinjeno Kraljevstvo je prva zemlja Europe sa 160 mil tona (1995.). Godišnja se proizvodnja kreće oko 100 mil tona, a potrošnja nafte oko 75 mil tona pa se dio nafte izvozi.
Plin
Nalazišta plina se nalaze u južnom dijelu Sjevernog mora uz obalu Engleske. Godišnja proizvodnja plina iznosi oko 45 mrd m3 pa je Velika Britanija među prvih deset svjetskih proizvođača. Plin je sve popularniji i sve se više
koristi jer manje zagađuje okoliš. Željezna ruda
Nalazišta željezne rude su u navedenim rudarskim regijama. Danas se znatno manje koristi jer je jeftinije uvoziti nego kopati u dubinu.
Klima
Klimu Velike Britanije određuje pet faktora:
• položaj Britanskog otočja u vodenoj masi (zbog toga ima više vlage i manje temperaturne amplitude)
• utjecaj Golfske struje zbog čega Velika Britanija ima 10°C više temperature od prostora Angloamerike koji je na istoj geografskoj širini
• utjecaj zapadnih vjetrova koji sa toplijeg oceana donose topliji, ali i vlažniji zrak • reljef
• čvorišni položaj Britanskog otočja u globalnoj cirkulaciji zračnih masa – Britansko otočje se nalazi između hladnog Arktika, blagog Atlantika i promjenjivog kontinentalnog dijela Europe. Zbog tog čvorišnog položaja česti su vjetrovi i oluje koje su najizraženije na obali. Ovaj položaj naglašava azorska anticiklona i islandska ciklona (minimum). Tijekom ljeta bitan je utjecaj azorske anticiklone, a on se posebno zna osjetiti u južnoj Engleskoj. Oceanski i kontinentalni utjecaji važniji su od geografske širine.
Temperature
Zima je vrijeme jakih vjetrova, a nisu ni neuobičajni proboji hladnog arktičkog zraka. Oni donose snijeg i maglu. Izoterme se pružaju okomito od sjevera prema jugu. Zapadni dio je topliji zbog Golfske struje odnosno oceanskog utjecaja, a istočni hladniji. Razlika između Hebrida i Syllyja je 1°C, dok je razlika između Syllyja i Londona 3°C, a bliže je Londonu nego Hebridima odnosno razlika sjever – jug je znatno manja od razlike istok – zapad.
Ljeti je izraženiji utjecaj geografske širine pa se izoterme pružaju u smjeru istok – zapad. Najtopliji su južni, a najhladniji sjeverni dijelovi. Razlike su 4°C. Zbog utjecaja azorske anticiklone u južnom dijelu nisu neuobičajne ljetne vrućine. Proljeće je najugodnije godišnje doba.
Padaline
Velika količina padalina je najkarakterističniji element britanske klime. Padaline donose zapadni vjetrovi s Atlantika8. Najviše padalina imaju zapadni gorski dijelovi, a prema istoku količina padalina opada što je i logično. U Londonu su kiše ravnomjerno raspoređene tokom cijele godine. Velika je vlažnost zraka.
Područje Količina padalina (mm/god) Prostor
Škotsko visočje 4000 Lake District 3500 Wales 2000 Zapad Manchester 819 London 638 Istok
8 Utjecaj zapadnih vjetrova u Europi osjeća se sve do rubnog, Uralskog gorja.
Insolacija i naoblaka
Zbog velike količine vlage s Atlantika velika je naoblaka odnosno mali je broj vedrih dana. Oblačno nebo i dugotrajna kiša su najizrazitiji na sjeverozapadu (Škotsko visočje).
Tu u prosjeku kiša pada 5 dana tjedno. U grofoviji Kent, na jugoistoku, prosjek pada na tri dana u tjednu.
Dnevno trajanje insolacije u Škotskom visočju je manje od 3h, u sjevernoj Engleskoj 3-4 h, a na jugoistoku 5 h dnevno (primorje).
Magle
Specifičnost britanske klime su i magle. Magle su najizrazitije zimi i u proljeće kada je kopno hladnije od mora. Tada nastaju kontaktne magle. Ljeti je magla najizrazitija u primorju, a u ostatku godine izrazitije su u unutrašnjosti. Prosječni godišnji broj dana s maglom na obali iznosi 110 dana, a u unutrašnjosti 200 dana. Gradske magle su eliminirane jer se ugljen više ne koristi u velikim količinama.
Klimatske zone
1. SjeverozapadOvoj zoni pripada i Sjeverna Irska. Zime su blage, a ljeta svježa s mnogo padalina. Zimi su temperature iznad 4°C, a ljeti ispod 16°C.
2. Sjeveroistok
Sjeveroistočna zona ima svježa ljeta i hladne zime, te mnogo padalina sa zimskim maksimumom. Zimi su temperature ispod 4°C, a ljeti ispod 16°C.
3. Jugozapad
Jugozapadna zona ima blaga ljeta i blage zime s mnogo padalina (zimski maksimum). Zimi su temperature iznad 4°C, a ljeti iznad 16°C.
4. Jugoistok
Jugoistočna zona je najugodnija za život. Zimi su temperature ispod 4°C, a ljeti iznad 16°C. Ima svježe zime i topla ljeta s najviše insolacije i najmanje vlage.
Vode
Britanske rijeke su kratkog toka. Najdulja rijeka je Severn koja se ulijeva u Bristolski kanal i duga je 390 km. Thamesa je duga 338 km. Rijeka Trent duga je samo 270 km, no s estuarijem Humber dužina joj je 340 km. Ona ima najveće porječje od 21 400 km2.
Zbog nizina, rijeke nemaju veliki pad, a cijeli prostor Engleske ispresijecan je razvodnicama. Zbog toga je bilo moguće izgraditi sustav plovnih kanala. Kolebanje vodene razine je malo tj. vode ima tijekom cijele godine. Zbog izdizanja morske razine nakon pleistocena najveći dio riječnih dolina pretvoren je u estuarije9. U nekim slučajevima dvije rijeke imaju isti estuarij. Zbog toga je problem mjeriti duljinu rijeka. U estuarijima je izraženo izmjenjivanje morske vode te je stoga glavni faktor za mjerenje duljine britanskih rijeka morska mijena (plima ili oseka). Na škotskoj obali brojni su fjordovi.
9 Estuarij ima blage obale za razliku od rijasa koji ima strme obale.
Insolacija (%)
Glasgow 17
Južna Škotska 25
Britanska obala ima veliku amplitudu plime i oseke što se odražava u estuarijima rijeka. Na primjer u Cardiffu je plimna amplituda 11,4 m. U unutrašnjem ušću rijeke Sever amplituda iznosi 13 m. Plimni val prodire u rijeke velikom brzinom, a i vrijeme nastupanja oseke također se odvija brzo. Tako na ušću rijeke Humber kada nastupa oseka protok je 11 puta veći nego na ušću Dunava. Zbog ovoga plovnost rijeka ovisi isključivo o plimi i oseci. Zato postoje vodeni kanali u kojima nema oscilacija plime i oseke. Poznato je da svi brodovi koji dolaze u London moraju čekati na ušću Thamese kako bi mogli uploviti. Na poluotoku Cornwallu oseka je vrlo velika pa se brodice za oseke nađu na suhom.
Britansko otočje okružuje duboki ocean i plitka rubna mora. Najvažnije more je Sjeverno more. Ono je “rudnik ribe”. Sjeverno more je sivkaste boje i to zbog planktona, a on je hrana za ribu. Tu se događa miješanje tople Golfske struje i hladne arktičke struje10 pa je to područje najpogodnije za ribu.
Irsko more je pliće i siromašnije organskim životom.
Jezera su najizrazitija na Škotskom visočju, Lake Districtu i u Sjevernoj Irskoj. Sva veća jezera su ledenjačkog postanka. Jedino jezero tektonskog postanka je Loch Ness u dolini Glen More (ono je tektonski predisponirano).
Vegetacija
Prirodna je vegetacija u Velikoj Britaniji gotovo uništena, ali se ona može rekonstruirati na temelju klime i tla. Škotsko visočje je gotovo u potpunosti golo i to zbog oštre klime i slabo razvijenog tla. Hebridi su najogoljenije područje Velike Britanije. Slabe šume su jedino razvijene u uskim dolinama.
Jugoistok je bio prirodno područje hrastove šume, a ostatak Velike Britanije je imao bukovu šumu. Čovjek je gotovo u potpunosti uništio tu prirodnu vegetaciju.
Vegetacija Velike Britanije se svrstava u četiri kategorije:
• šume i šumarci (forest and woodlands) → 5% površine Ujedinjenog Kraljevstva • pustopoljine i močvare → na pobrđima i visočjima, Škotska i Wales
• travnate površine → pašnjaci, pretežno u Engleskoj
• slane močvare (uz zaljev The Wash nalazi se najveće močvarno područje Ujedinjenog Kraljevstva). Pustopoljine, močvare i travnate površine su glavne kategorije i čine skoro 90% teritorija.
10 Jer je otvoreno prema Norveškom moru.
Povijesno-geografski razvoj
1. Prapovijesno i antičko razdoblje
Najstarije poznato stanovništvo Britanije bili su Iberijci, srodnici predkeltskog stanovništva u Galiji i na Pirinejskom poluotoku. Njih su smijenili i s njima su se izmiješali Kelti.11 Oni su došli s europskog kontinenta
oko 600.pr.Kr. Sredinom 1.st.pr.Kr. počinju rimska osvajanja. Rimske su legije 43.po.Kr. srušile keltsko kraljevstvo Katuvelauna te su Rimljani postupno zauzeli cijeli Britanski otok do brdskih granica Škotske.
Kelti su se povukli u brdska područja Walesa i Škotske.12 Kako su to neplodni prostori, osnova keltskog gospodarstva bilo je stočarstvo i to je utjecalo na bolju valorizaciju britanskog prostora. Keltska naselja predurbanog tipa bila su oppida – utvrde koje su u vrijeme ratova služile kao pribježište te su bile zameci urbanog razvoja. Pikti, Škoti i Briti su plemena koja su činila šareni keltski mozaik plemenskih grupa.
Rimska je civilizacija bila agrarna (ratarska).13 Rimljani su Englesku počeli osvajati upravo zbog plodnog tla i
klime. Kako bi vladali osvojenim prostorom, Rimljani grade niz castruma. Većina gradova koji su se razvili iz tih castruma danas u nazivu ima nastavak –chester. Upravno središte u to doba bio je Colchester.
Za vrijeme cara Hadrijana, Rimljani su na sjeveru izgradili zid – Hadrijanov zid – kako bi se obranili od upada Kelta. To je bio niz međusobno povezanih utvrda. U 5.st. Hadrijanov zid je srušen i rimski posjed je ugrožen.
2. Rani srednji vijek
U kulturnom pogledu početak ranog srednjeg vijeka na Britanskom otočju predstavlja 449. godina kada germanska plemena – Angli, Sasi, Juti – dolaze na englesko tlo s poluotoka Jyllanda i s ušća Labe. To se dogodilo na poziv Rimljana kako bi germanska plemena obranila rimski imperij od Kelta. Rimljani zauvrat Germanima daju zemlju na području Engleske.
U tom su trenutku Briti bili najjače keltsko pleme. Rušenjem zida Kelti napadaju Englesku i ruše rimske posjede i gradove. Germanski su narodi uspjeli potisnuti Brite i oni se povlače u Škotsku, Wales i u Bretagnu.
Početkom 6.st. iz sjeverne Irske na prostor Škotske dolazi keltski narod Škoti i oni se sjedinjuju s Piktima i osnivaju prvo škotsko kraljevstvo. Istovremeno, dakle nakon propasti Rimskog carstva, Wales se sastoji od
11 Rimljani su Kelte zvali Galima.
12 Sjeverno od Hadrijanova zida koji je podignut južno od gorja Cheviot. Još sjevernije kasnije je izgrađen Antoninov zid,
ali on je bio granica vrlo kratko vrijeme jer se Rimljani nisu uspjeli održati tako sjeverno.
13 Rimljani su pozvali razvijene tehnike obrade zemlje.
Stonehendge Stone Circle
nekoliko samostalnih kneževina, a Engleska je rascjepkana feudalnim posjedima. Ovo je vrijeme u ekonomskom pogledu donijelo nazadovanje. Ratarska komponenta opada, a raste značenje stočarstva. Ovo je bitno jer ratarska komponenta utječe na naseljenost odnosno urbane centre.
Doseljeni Germani su na prostoru Engleske formirali sedam kraljevstava. Rascjepkana Engleska prvi put je ujedinjena u 10.st. Tada opet jača poljoprivreda, trgovina, osnivaju se gradovi i Engleska počinje jačati ne samo na ekonomskom već i na političkom planu.
3. Doba ekspanzije i stabilizacije
1066. na jugu Engleske iskrcavaju se Normani14 pod zapovjedništvom normandijskog vojvode Vilima koji je bio pretendent na englesko prijestolje nakon smrti Edvarda
Ispovjednika. Zahvaljujući Normanima Engleska se uzdigla. Normani se organiziraju na sjeveru Europe i upadaju u zapadnu Europu te na prostor Mediterana. Protiv njih su se borili i Hrvati (knez Domagoj). Gdje god su se naselili brzo su se asimilirali (čak i u Rusiji). Naselili su se i u Normandiji te su je unaprijedili u jedan od najrazvijenijih posjeda.
Normani su posebno napadali Englesku zbog njena bogatstva. Kad su se 1066. iskrcali kod grada Hastingsa suprotstavio im se Harold s engleskom vojskom, no Vilim je pobijedio. Normani su zauzeli Englesku i nastaje apsurdna situacija. Normani govore francuski pa uopće ne razumiju što im govore podanici. Zahvaljujući Normanima Engleska naglo počinje jačati, a u vlasti, uz Normane, sudjeluju i britanski plemići.
U Irsku su još od 9.st. doseljavali Normani koji su se učvrstili u Dublinu. Kako nisu mogli pobijediti Irce i proširiti se u unutrašnjost pozvali su u pomoć svoje rođake iz Engleske. Engleska pokazuje tendenciju teritorijalnog širenja te udara na Irsku i u 12.st. zauzima zapadni dio otoka (između ostalog i kneževinu Ulster). Od 13.st. počinje ekspanzija Škotske koja je bila usmjerena prema obližnjim otočnim skupinama. U 13.st. Engleska je pripojila Wales i tada počinju sukobi s velškim feudalcima koji su organizirali obranu u brdskim prostorima. U istom tom stoljeću počinje i ratovanje škotskog i engleskog kraljevstva koje s prekidima traje nekoliko stoljeća. Škote su u tim ratovima pomagali i neki francuski feudalci i kraljevi.
Prekretnica formiranja Francuske bio je Stogodišnji rat (1337-1453.). Bit rata bila je Flandrija. Flandrija je bila u cijeloj Europi poznata po razvijenosti. Ona je u srednjem vijeku bila poput današnjeg Kuwaita – u njenim manufakturama proizvodio se tekstil za koji se mogao dobiti ogroman novac.
U prvim godinama Stogodišnjeg rata Francuzi su bili jako ugroženi. Preokret se događa u 1.pol.15.st. kada Ivana Orleanska spašava dio teritorija i grad Orleans. Englezi su je uhvatili i predali inkviziciji koja je proglašava vješticom i spaljiva na lomači u Rouenu. No to im nije pomoglo i izgubili su sve posjede na europskom kontinentu osim grada Calaisa.
Engleska se okreće prema Britanskom otočju te 1536. donosi Zakon o uniji kojim se ujedinjuju Engleska i Wales. Engleska je 1542. zavladala cijelim Irskim otokom, a 1558. izgubila je Calais.
Nakon gubitka posjeda u Stogodišnjem ratu, Engleska je bila prisiljena sama organizirati manufakturnu proizvodnju. To dovodi do korjenite promjene u pejsažu na prijelazu iz 15. u 16.st. Tada počinje proces ograđivanja, a sve do tada bio je to pejsaž otvorenih polja na kojima su se uzgajale ratarske kulture što je bila osnova engleske egzistencije. Za potrebe tekstilne industrije potrebna je vuna pa feudalci tjeraju seljake sa zemlje, prostor se ograđuje i dovode se ovce. Filozof Thomas Moore je to slikovito izrazio kroz rečenicu: “Ovce su pojele ljude”. Zahvaljujući manufakturnoj proizvodnji Engleska počinje jačati.
4.Razdoblje gospodarskog uzleta
Od 1558. do 1603. na engleskom prijestolju nalazi se Elizabeta I. za vrijeme koje Engleska naglo gospodarski jača. Ona je inaugurirala politiku merkantilizma → sve bogatstvo zemlje proizlazi iz trgovine.15 Engleska
počinje trgovati s Afrikom, Azijom i Sjevernom Amerikom i tako se veliki kapital slijeva u Englesku. Uz ekonomski razvoj počinje i kulturni. Ovo je Shakespeareovo doba.
14 “Ljudi sa sjevera”, a nazivaju se još i Vikinzima. 15 Trgovina je osnova gospodarskog razvoja.
Engleska i Škotska 1603. ulaze u personalnu uniju pod škotskom dinastijom Stuart. Protestanti 1689. na prijestolje dovode Vilima III. Oranskoga. On je bio Nizozemac i protestant. Vjera je tada bila važnija od nacije. Vilim III. je umro 1702. bez nasljednika te na prijestolje dolazi Ana Stuart.
Između Engleske i Škotske donosi se 1707. Act of Union te se uvodi naziv United Kingdom (Ujedinjeno Kraljevstvo). Engleska se počela naglo razvijati i ekspandirati.
Nakon smrti kraljice Ane Stuart izumire ova škotska dinastija pa na prijestolje 1714. dolazi hannoverska dinastija.16 Vladar iz dinastije Stuart udao je 1609. svoju kćer za njemačkog vladara u Hannover i sada se iz te
dinastije traži potomak. To je George I. On je cijeli svoj život živio u Hannoveru, ali je osigurao prijestolje svojim potomcima.
Krajem 18.st. počinje industrijska revolucija u Ujedinjenom Kraljevstvu. Dolazi do promjene u kulturnom pejsažu, a u 19.st. počinje kolonijalna ekspanzija. Kolonije su bile važne jer je trebalo osigurati sirovine za industriju i tržište za proizvode. Britansko je kolonijalno carstvo bilo najveće na svijetu.
Irska je pripojena Velikoj Britaniji 1800. Britanski je parlament 1921. podijelio Irski otok na sjeverni i južni dio i svakom dao autonomiju. Južna Irska 1922. proglašava samostalnost. To je današnja Republika Irska.
5. Suvremeno doba
Velika Britanija 1945. godine gubi primat u svijetu i počinje raspad britanskog kolonijalnog carstva. Jedan dio tih zajednica okupljen je u Commonwealth.
Na vlast 1997. godine dolaze Laburisti.17 Potpisuje se mirovni sporazum o Sjevernoj Irskoj i govori se o
federalizaciji Ujedinjenog Kraljevstva. Škotska i Wales dobivaju svoje parlamente.
Stanovništvo
Gustoća naseljenosti
Gustoća naseljenosti: 228 st/km2 • Engleska → 46 161 500 → 385 st/km2 • Wales → 2 798 500 → 125 st/km2 • Škotska → 4 957 500 → 65 st/km2 • Sjeverna Irska → 1 573 282 → 78 st/km2Najgušće naseljeni dijelovi Ujedinjenog Kraljevstva su: Londonski bazen, južni Hampshire kod Southamptona, južni Wales, West Midlands, Lancashire, Yorkshire, Tyneside (prostor uz rijeku Tyne, Newcastle), Clydeside (prostor uz rijeku Clyde, Glasgow, Edinburgh). Ovi krajevi imaju gustoću naseljenosti od preko 500 st/km2.
Ove zone se poklapaju s rudarskim regijama (razvile su se još za vrijeme industrijske revolucije).
Porijeklo stanovništva
Prije nove ere Britansko otočje nastanjivali su Kelti (Škoti, Irci i Velšani su keltskog porijekla). U 1.st. dolaze Rimljani, ali se nisu uspjeli održati. U 5.st. planski doseljavaju germanski narodi – Angli, Sasi, Jiti (Jutes), a Kelti se povlače u Škotsku i brdoviti Wales te na Irski otok. Germani su se s vremenom stopili u današnji engleski narod.
Engleska je bila kulturno i gospodarski superiornija, a Englezi su bili najmoćniji na Britanskom otočju pa su se Škoti, Irci i Velšani djelomično germanizirali. Englezi su im uspjeli nametnuti svoju vlast, a time i svoj jezik i kulturu. Germanizacija Škota počinje od 18.st.
Sve do početka 17.st. Englezi žive u Engleskoj, Velšani u Walesu, Irci na Irskom otoku, a Škoti u svom samostalnom kraljevstvu. Početkom 17.st. na englesko i škotsko prijestolje dolazi škotska dinastija Stuart. Upravo pod tom dinastijom počinje plansko naseljavanje Sjeverne Irske koja je ostala populacijski prazna jer je najbuntovniji dio Irskog otoka i pod jačim engleskim pritiskom. Započinje plansko doseljavanje protestanata (Engleza i Škota) u Sjevernu Irsku – Ulster. Do kraja 17.st. doselilo je 170 000 protestanata. Njih 150 000 bili su Škoti jer su oni bili najbliži.
U Sjevernoj Irskoj bilo je 1926. 67% protestanata i 33% katolika, a danas je 50-55% protestanata i 40% katolika. Ako se nastavi dosadašnji trend oko 2020. katolici će činiti većinu u Sjevernoj Irskoj.
16 Ovo je škotsko-njemačka dinastija. Današnja kraljica, Elizabeta II., je iz te dinastije. 17 Konzervativci su desna stranka, a Socijalisti lijeva.
Kretanje stanovništva
Godina Broj stanovnika (mil) Promjena broja stanovnika (%)
1096. 218 1348. 3,7519 1700. 6 1750. 7,5 1801.20 10,5 +54,921 1831. 16,3 +42,2 1861. 23,1 +42,8 1891. 33 +24,5 Demografska tranzicija (veliki prirodni prirast) 1921. 42,8 +8,6 1939. 46,5 +5,1 1951. 48,8 1961. 51,3 1985. 53,6 +4,5
Velika Britanija je prva ušla u demografsku tranziciju. Nagli porast broja stanovnika bio je determiniran prirodnim kretanjem. Četiri su faze prirodnog prirasta:
Vrijeme Prirodni prirast (‰ godišnje)
1.pol.19.st. 1522
2.pol.19.st. 10
1.pol.20.st. 5
2.pol.20.st. < 5
Migracije su bile vanjske i unutrašnje. Unutrašnje migracije su se odvijale na liniji selo → grad. Na taj su način oblikovane konurbacije.
Velika Britanija je kolijevka emigracije. Naglo iseljavanje bilježi se u 19.st. zbog viška stanovništva uslijed demografske tranzicije. Svi su se narodi iseljavali, ali najviše Englezi (Sjeverna, Srednja i Južna Amerika (Argentina), Australija, Afrika, Azija). U razdoblju 1841-1931. iselilo se 5 mil stanovnika.
Danas je Ujedinjeno Kraljevstvo uglavnom imigracijska zemlja. Stanovništvo se doseljava uglavnom iz ekonomskih razloga. Kod imigracijskog kretanja prvo su se doseljavali Irci od 1848. zbog bolesti krumpira (koncentrirali su se u velikim gradovima, posebno u Manchesteru), zatim Poljaci u 19.st. (također iz ekonomskih razloga). U 2.pol. 20.st. imigriraju stanovnici bivših britanskih kolonija, zemalja Commonwealtha (Pakistanci, stanovnici Karipskih otoka, Koreanci, Vijetnamci, razni afrički narodi). Neki od ovih naroda su doseljavali planski npr. 1950ih stanovnici karipskih zemalja, a zatim Pakistanci i Indijci koji se zapošljavaju u tekstilnoj industriji i kontroliraju 3/4 industrije.
18 Domesdays Books (porezna knjiga); Engleska i Škotska. 19 Cijeli Britanski otok.
20 Prvi popis stanovništva Ujedinjenog Kraljevstva (bez Irske). 21 Stanovništvo se udvostručilo.
Strukture stanovništva
Etnička strukturaUdio u broju stanovnika (%)
Englezi 81,5
Škoti 9,6
Irci 2,4
Velšani 1,9
Englezi su germanski narod i žive u Engleskoj i Sjevernoj Irskoj. Škoti, Irci i Velšani su keltskog porijekla. Škoti žive u Škotskoj i Sjevernoj Irskoj, Irci u Irskoj i velikim gradovima Engleske i Škotske, a Velšani žive u Walesu. Jezična struktura
Engleski je jedini službeni jezik. Govori ga 92,8%. Velški (kimnički) govori 0,9% stanovnika (650 000 Velšana govori velški → 25% stanovnika Walesa, 21 300 govori samo velški). Škotski (gaelski) govori 0,1% stanovništva (90 000-100 000 ili 3% stanovnika Škotske, 974 stanovnika govore samo škotski; govore dijalektom engleskog jezika koji se naziva lalanski). Irski (gaelic) govori do 60 000 ljudi u Sjevernoj Irskoj. Francuski se govori na Kanalskim otocima.
Religijska struktura
Udio u broju stanovnika (%)
Anglikanci 56,8 Katolici 13,1 Prezbiterijanci 7 Muslimani 1,5 Židovi 0,8 Hinduisti 0,7
Anglikanci su jedna od protestantskih crkava. To je engleska nacionalna crkva kojoj pripada i dio Walesa. Katolici žive u Sjevernoj Irskoj, dijelom u Engleskoj i u Škotskoj (15% Škota su katolici). Prezbiterijanci su škotska nacionalna crkva. Muslimani su uglavnom doselili iz Afrike i Azije, a hinduisti uglavnom iz Indije.
Urbanizacija
Urbanizacija počinje na prijelazu iz 18. u 19.st. zahvaljujući razvoju industrije. Do početka industrijske revolucije samo su dva naselja imala gradsku fizionomiju – London i Bristol. Industrijska revolucija počinje 1780.
Godina Udio urbanog stanovništva (%)
1800. 16
1850. 50,1
1900. 72
Danas 95
Konurbacije
Zbog prerazmještaja stanovništva stvorene su konurbacije → velike gradske aglomeracije nastale srašćivanjem gradova između kojih nema slobodnog agrarnog prostora. Svaka konurbacija ima tri elementa:
1. inicijalni grad (središte)
2. zaseban politički status ostalih gradova 3. podjelu rada unutar konurbacije.
Podjela rada unutar konurbacije može biti:
• horizontalna podjela rada → iz inicijalnog grada dolaze ideje i kapital. Svako naselje ima određeni pogon iz inicijalne industrije npr. iz tekstilne… malo iz metalurške... Uzrokuje širenje grada.
• vertikalna podjela rada → u jednom gradu, naselju nalaze se svi pogoni jedne industrijske grane.
U većini britanskih gradova primijenjena je horizontalna podjela rada. Ona je omogućila širenje grada. Ovakav princip postoji samo u Velikoj Britaniji i u francuskom gradu Lillu. Ovo je dobar princip jer u vrijeme velikih kriza ne dolazi do velike nezaposlenosti zbog raznolike proizvodnje.
Na ovaj način je u Ujedinjenom Kraljevstvu nastalo sedam velikih i 90 malih konurbacija. Tijekom 19. i poč.20.st. u Ujedinjenom Kraljevstvu podignut je niz novih gradova zbog satelizacije.
Konurbacija Inicijalni grad 1911. (mil) 1931. (mil) 1982. (mil) 1991. (mil)
Greater London London 7,256 7,393 6,765 6,378
West Midlands Birmingham 1,634 2,368 2,667 2,500
West Yorkshire23 Leeds, Bradford 1,590 1,725 2,063 1,984
Southeast Lancashire Manchester 2,328 2,387 2,605 2,445
Merseyside Liverpool 1,157 1,264 1,511 1,376
Tyneside Newcastle 0,761 0,805 1,150 1,087
Clyside Glasgow 1,500 1,728 1,713 1,290
1. Greater London → London
London se razvija u doba Rimljana jer su oni na tom mjestu sagradili most preko rijeke Thames. Tada je to bio najveći grad na Britanskom otočju – Londinium, ali nije bio glavni grad. U srednjem vijeku on dobiva status slobodnog kraljevskog grada – City (City of London) i nastaje na lijevoj obali rijeke Thames. Na istoj obali kasnije se osniva City of Westminister koji je bio vjersko i administrativno središte. Između ova dva cityja nastaje West End.
U 19.st. se svi ovi gradovi i naselja objedinjuju u County of London (grofovija). Svaki veći britanski grad ima “East and West End”. London se naglo razvio u doba renesanse i baroka zahvaljujući trgovini, a u 19.st. postao je administrativni centar najvećeg kolonijalnog imperija na svijetu. Najprofitabilnija je bila trgovina robljem. Danas je City preuzeo poslovnu funkciju (East End) i tu su uglavnom smještene banke, osiguravajuća društva i brodarske kompanije. Ove tri grane gospodarstva zauzimaju 70% londonskog Cityja.
West End je preuzeo funkciju trgovina na malo (Oxford Street, Flend Street…).
London nije industrijski grad. Samo pola milijuna ljudi radi u industrijskim pogonima. Samo bankarstvo i osiguranje zapošljavaju 700 000 ljudi. Tu je i Londosnka burza (ne Wall Street) s najvećim transakcijama. London je i bitan lučki centar, a Heathrow je najprometniji aerodrom u Europi sa 35 mil putnika godišnje. London godišnje posjeti 8 mil turista.
23 West Yorkshire jedini ima vertikalnu podjelu rada.
2. West Midlands → Birmingham
Birmingham se počeo razvijati još u 18.st. zahvaljujući nalazištima željezne rude i kamenog ugljena. Tu se razvila metalurgija. Sjeverozapadni dio ove konurbacije poznat je kao Black County zbog velike zagađenosti i visokih peći. Krajem 19.st. kraj dolazi u krizu jer su se nalazišta željezne rude istrošila. Zato je počela preorijentacija na prerađivačku industriju. Najvažnija je industrija vozila.
3. Southeast Lancashire → Manchester
Ovo je prva konurbacija i razvila se na osnovi tekstilne industrije i to bazirane na pamuku te bogatim nalazištima kamenog ugljena. Razvila se metalurgija. Inicijalni je grad organizirao proizvodnju i davao kapital. Svako naselje te konurbacije imalo je jedan segment proizvodnje tekstila. Pogoni su bili rascjepkani i svaki je pogon bio u jednom naselju. Konurbacija je 50 km udaljena od Irskog mora pa je s njim spojena kanalom koji je izgrađen 1894. Danas je ovo prostor jake i raznovrsne industrije s tim što je u velikoj krizi.
4. West Yorkshire → Leeds i Bradford
West Yorkshire se razvio na temelju tekstilne industrije s tim što je sa Southeast Lancashireom izvršena podjela rada. Razvio je industriju na osnovi domaće vune, a Southeast Lancashire na osnovi uvezenog pamuka. Bilo je bitno i rudarstvo i metalurgija.
5. Merseyside → Liverpool
Ova se konurbacija razvila na osnovi prerađivačke industrije. Liverpool je bio jedna od najvećih luka u Ujedinjenom Kraljevstvu pa je svoju industriju razvijao na osnovi prerade uvezenih sirovina (šećerane). Danas ima velike socijalne probleme zbog velike nezaposlenosti.
6. Tyneside → Newcastle
Ova se konurbacija specijalizirala za metalurgiju, rudarstvo i, posebno, brodogradnju. Kameni ugljen se izvozio u Skandinaviju odakle se uvozila željezna ruda. Danas konurbacija ima problema jer je klasična industrija propala, a to je uzrokovalo nezaposlenost.
7. Clydeside → Glasgow
Konurbacija se razvila na osnovi rudarstva, metalurgije i brodogradnje (kao i Tyneside). Ova se konurbacija počela razvijati među prvima. James Watt, izumitelj parnog stroja, bio je Škot i on je patentirao svoj stroj u Glasgowu. Od kraja 19.st. do 1950ih konurbacija je bila u velikoj krizi zbog propasti brodogradnje. Nakon toga uslijedila je specijalizacija za visoku industriju. Grad je specifičan po velikom broju Iraca.
Sve konurbacije gube stanovništvo. Sve su do 1931. dobivale stanovništvo, a tada Velika Britanija ulazi u treću fazu industrijalizacije.
Faze razvoja grada u Ujedinjenom Kraljevstvu
Prvi se gradovi razvijaju iz rimskih castruma. Održali su se do srednjeg vijeka pod nazivom city. Većina ih je imala po nekoliko tisuća stanovnika.
1. Gradovi do 1835. godine
Gradovi se razvijaju prema unutra, u okviru postojećeg grada. Simboli grada su bili tvornica i banka. 2. 1835-1860. godine
Nastavlja se razvoj prema unutra s tim što se grad počinje značajnije širiti prema vani. U ovoj fazi se grade stambene kuće tzv. “back-to-back houses” (uglavnom za radnike).
3. 1860-1914. godine
Prevladava širenje grada u okolicu. Grade se “by-law-houses”. 4. 1918-1845. godine
Velika Britanija ulazi u treću fazu urbanizacije. Jača širenje u okolicu. 5. Nakon 1945. godine
• BACK-TO-BACK-HOUSES → ovakve su se kuće gradile samo u Engleskoj. One su leđima i bočno naslonjene jedna na drugu. Ovako su građeni cijeli blokovi. Cijela ulica je imala samo jedan sanitarni čvor. Oko 60% svih objekata koji su u Ujedinjenom Kraljevstvu bili izgrađeni u doba prve industrijske revolucije bili su ovakvi objekti. Britanski parlament je sredinom 19.st. zabranio izgradnju ovakvih kuća zbog epidemija. I od tada se grade kuće po zakonu tj…
• BY-LAW-HOUSES → položaj kuća u odnosu na dominantne vjetrove mora biti takav da je u toku većeg dijela godine omogućeno provjetravanje stanova. Ulica mora biti šira od visine kuće. Svaka ulica mora imati pločnik, a kuća okućnicu i dječju sobu.
U 20.st. oba se tipa zgrada ruše i grade se nove suvremene kuće. Jedini grad koji je sačuvao ove kuće je Leeds. U Škotskoj su građene višekatne radničke kasarne. Glasgow je zbog toga imao gustoću naseljenosti dva ipo puta veću od Manchestera iako je Manchester imao dva puta više stanovnika. Ti su gradovi građeni u blizini konurbacija kako bi se njih rasteretilo.
Gospodarstvo
Ujedinjeno Kraljevstvo je visokorazvijena zemlja. Po prihodu industrije Ujedinjeno Kraljevstvo je danas šesta zemlja svijeta. Početkom 19.st. bila je prva, ali su je druge zemlje prestigle (SAD, Francuska, Italija, Japan, Njemačka).
Primarni sektor
Sve do početka 19.st. Ujedinjeno Kraljevstvo je bilo agrarno-stočarska zemlja. Tek je početak industrijalizacije doveo do deagrarizacije i do promjena u strukturi agrarne proizvodnje. Krajem 18.st. poljoprivredom se bavilo 90% stanovništva, a krajem 19.st. manje od 10% stanovništva.
Godina Udio poljoprivrednog stanovništva (%)
1911. 8 1921. 6,7 1931. 5,7 1974. 2,8 1990. 2 Danas 124
Ujedinjeno Kraljevstvo ima oko 19 mil ha zemljišta koje se poljoprivredno iskorištava. To je 79% površine države. Poljoprivredna se proizvodnja odvija na farmama kojih ima oko 240 000.
Struktura iskorištavanja zemljišta
Oranice 25,4%
Povremene travnate površina 12,1% Stalne travnate površine 25,2%
Pašnjaci 20,7%
Glavne kulture koje se uzgajaju su: ječam (oko 60%), pšenica (33% ratarskih površina), zob, krumpir, šećerna repa, voće i hmelj. Ujedinjeno Kraljevstvo zadovoljava samo 2/3 svojih potreba za hranom, a ostatak se uvozi. Farme su visoko mehanizirane. Ujedinjeno Kraljevstvo je u samom svjetskom vrhu po primjeni mehanizacije u poljoprivredi.
Stočarstvo je važnije od ratarstva. Na stočarstvo otpada 70% vrijednosti poljoprivredne proizvodnje. Većina farmi su stočarske farme. Glavni razlog veće važnosti stočarstva su ispašišta, ali i veće cijene mesa na svjetskom tržištu (zato se više ljudi bavi stočarstvom nego ratarstvom). To je uglavnom ovčarstvo, govedarstvo te uzgoj svinja i peradi.
Oko 70% poljoprivrednog zemljišta je u vlasti veleposjednika koji se nazivaju Landlordovi. Oni daju farme u zakup. U ovom trenutku 1/3 farmi je u zakupu. Prosječna veličina britanskih farmi je 71 ha. Na farmama 50-70%
radne snage čine najamni radnici. Broj farmi se od početka 20.st. smanjio (1931. ih je bilo 460 000), a to je za rezultat imalo okrupnjavanje posjeda. Farme se dijele na: ratarske, stočarske (najvažnije) i mješovite.
Trećina hrane se uvozi, ali se stočarski proizvodi izvoze. Ovakva poljoprivredna struktura posljedica je evolucije koja se počela događati već od 16.st. i to:
• kroz transformaciju feudalaca u landlordove • i uvođenje zakupa.
Razvojne faze britanske poljoprivrede • do kraja 18.st.
• od kraja 18.st. do 2.pol.19.st. • od 2.pol.19.st. do početka II.sv.rata • nakon završetka II.sv.rata
1. Do kraja 18.st.
Paralelno se počelo provoditi uvođenje zakupa i ograđivanje polja. Do tada je prevladavao openfield. Landlord daje farmu u zakup. Na svakoj farmi su postojale parcele koje nisu bile ograđene pa je stoka mogla slobodno lutati i uništavati usjeve. Zbog toga farmeri ograđuju parcele živicom i suhozidom. Tako nastaje enclosed field landscape. U Engleskoj je 1700. godine 50% oranica pripadalo tipu zatvorenog pejsaža.
2. Od kraja 18.st. do 2.pol.19.st.
Proces ograđivanja pokazao se pozitivnim za poljoprivredu jer je stočarstvo povećalo prihode zbog povećanja produktivnosti i zato je britanski parlament 1845. donio zakon o obveznom ograđivanju polja, a u Engleskoj se taj zakon najbolje provodio. Ograđivanje je omogućilo:
• intenzivniju obradu zemlje (pa napreduje i ratarstvo) • zaštitu od stoke
• drenažu
• suvremenije plodorede • uvođenje novih kultura • češći zakup
• umjetna gnjojiva (više stoka nije lutala poljima i prirodno ih gnjojila).
Ova faza je “zlatno doba britanske poljoprivrede”. Uvozila se svega desetina žitarica. 3. Od 2.pol.19.st. do početka II.sv.rata
Treća faza donosi velike promjene u strukturi proizvodnje pod utjecajem vanjskih i unutarnjih čimbenika. Najbitniji vanjski čimbenik bio je integracija svjetske poljoprivrede zbog prometne revolucije (SAD se šire na zapad). Pšenica iz SAD-a je stvorila veliku konkurenciju pa nastupa kriza domaće poljoprivrede. Ta se kriza zadržala do danas, a iznimka je razdoblje II.sv.rata kada je Ujedinjeno Kraljevstvo bilo pod blokadom pa je poljoprivredna proizvodnja bila povoljnija. Glavni unutarnji čimbenik bila je preorijentacija na ovčarstvo i to zbog vune. Važan faktor bilo je i poboljšanje prometa.
Zbog svega ovoga došlo je do krize u poljoprivredi i do smanjivanja udjela oranica u korist pašnjaka. Rezultat je bio manjak hrane. Morala se uvoziti petina potreba za hranom.
4. Nakon završetka II.sv.rata
Kriza se produbljuje i to zbog završetka II.sv.rata. Danas prevladava pejsaž ograđenih polja, a sela su urbanizirana (poljoprivredom se bave farmeri). Postoje zone različite orijentacije s obzirom na proizvodnju. Ratarstvo je koncentrirano na farmama na istočnom dijelu otoka s manje padalina, a u ostalom dijelu prevladava stočarstvo (npr. Wales).
Deagrarizacija je u Velikoj Britaniji imala i pozitivne i negativne efekte. Pozitivna je činjenica da su sa sela u grad selile cijele obitelji (tražiti posao u industriji), a oni koji su ostajali na selu mogli su dosta povoljno kupiti njihove posjede. To pridonosi okupljanju posjeda, a oni koji su posjede prodali u grad dolaze s novcem.
Ribarstvo je tradicionalna grana, a važno je s obzirom na količinu ulova. Danas je ribarstvo u krizi. Vrijednost ulovljene ribe iznosi 8% farmerske proizvodnje. Broj ribara je u 2.pol.20.st. znatno smanjen. Ribarstvom se danas bavi oko 20 000 ljudi. Godišnji ulov je oko 1 mil tona25 s tim da je Sjeverno more glavno ribolovno
područje – “rudnik ribe”. Godišnja potrošnja ribe je 15 kg/stanovniku.
Glavne ribarske luke su: Aberdeen, Kingston upon Hull, Grimsby i Yarmouth na obali Sjevernog mora i Fleetwood na obali Irskog mora.
Sekundarni sektor
Sekundarni sektor zapošljava 28% stanovništva (to je visok udio), a daje 32% BND-a.
Već u 16. i 17.st. Velika Britanija prednjači u manufakturi, trgovini i rudarstvu. Velika Britanija je kolijevka industrijske revolucije koju je omogućila politika merkantilizma, primjena brojnih tehničkih inovacija, jaka energetska osnovica (ugljen). Najvažniji izumi bili su:
• primjena koksa u talionicama – 1709.
• izum stroja za pletenje (tekstilna industrija) – 1767. • izum parnog stroja – 1768. (Škot James Watt) • izum parne lokomotive – 1829.
• izum Besemerovog konvektora (za proizvodnju čelika) – 1856. Faze razvoja industrije
• do 1750. • 1750-1820. • 1820-1880. • 1880-1914. 1. Do 1750.
Ujedinjeno Kraljevstvo je agrarna zemlja. Jedini izvozni artikli su bile žitarice i vuneni proizvodi. Već u 17.st. poboljšan je prometni sustav i to gradnjom cesta i kanala. Krajem 18.st. dolazi do prerazmještaja industrije. Do tada je metalurgija bila koncentrirana u šumovitim krajevima (The Weald južno od Londona i Forest of Dean oko Bristola) i to zbog toga što je tu bio drveni ugljen. Zbog izuma parnog stroja počinje prerazmještaj industrije.
2. 1750-1820.
Zahvaljujući inovacijama industrija se potpuno prerazmješta. Stopa industrijske proizvodnje rasla je 3-4% godišnje. Industrijska revolucija počinje 1780. i vezana je uz rudarsko industrijske zone u kojima dolazi do koncentracije stanovništva. Razvoj je baziran na četiri klasične industrijske grane. To su: rudarstvo, metalurgija, brodogradnja i tekstilna industrija. Industrija se podiže u blizini rudnika zbog jeftinijeg prijevoza ugljena. Industrijska roba je 1820. činila 90% izvoza. To su bili proizvodi tekstilne industrije od pamuka i vune. Pamuk je činio 91% uvoza.
3. 1820-1880.
Ista je stopa industrijskog rasta s tim što počinje gradnja željezničke mreže. Sredinom 19.st. počinje razdoblje “masovne gradnje željeznica”. U strukturi proizvodnje i dalje dominira tekstilna industrija s tim što se pojavljuje metaloprerađivačka industrija. Sredinom 19.st. već je polovina stanovnika živjela u gradovima.
4. 1880-1914.
Ovo je faza oscilacija. Fazu obilježava Prva ekonomska kriza 1896. koja je posebno pogodila metalurgiju. Klasične industrijske grane su došle u krizu i to zbog razvoja industrije u drugim dijelovima svijeta odnosno konkurencije na svjetskom tržištu. Ovo je vrijeme kad počinje nagli razvoj SAD-a, Francuske, Njemačke, Italije. Također poljavljuju se nove inovacije koje Britanci nisu primijenili na vrijeme. Najvažnija inovacija bila je električna energija. Ujedinjeno Kraljevstvo se baziralo na četiri klasične industrijske grane i nije išlo u inovacije. Ova se kriza produžila sve do početka I.sv.rata, a njene posljedice se osjećaju do danas.
Deindustrijalizacija
Deindustrijalizacija je faza koja nastaje nakon četvrte faze. Počinje nakon II.sv.rata, a podrazumijeva zatvaranje pogona klasičnih industrijskih grana. Deindustrijalizacija je bila najizrazitija 1980ih. Britanci i dan danas za to krive vladu Margaret Thatcher. To je bilo krizno razdoblje jer se istodobno nije nudio neki posao.
Reindustrijalizacija
Nakon deindustrijalizacije uslijedila je reindustrijalizacija. To je planski razvoj novih industrijskih grana i restrukturiranje industrije prema industriji visoke tehnologije. Provodi se na poticaj vlade i to kroz otvaranje industrijskih pogona baziranih na visokoj tehnologiji npr. proizvodnja kompjutora, kemijska industrija, genetičko-biološka industrija. Ova industrija se razvija u tehnopolisima (industrijski parkovi) kojih je u Velikoj Britaniji dvadesetak. Uz ovu se industriju vežu slijedeći problemi:
• malo zaposlenih – 20 do 50 zaposlenih
• hi-tech – što znači da traži visoko obrazovanu radnu snagu (oni koji su radili u rudnicima uglavnom nisu obrazovani i ne mogu raditi na takvim mjestima).
Ali i danas je Velika Britanija opterećena prekomjernom proizvodnjom ugljena te zadržavanjem razvoja niskoprofitabilnih industrijskih grana: tekstilne industrije i brodogradnje.
Struktura industrije Energetika
U termoelektranama se dobiva 70,8% energije (domaći ugljen, zemni plin i mazut), a ostatak otpada na nuklearne elektrane i hidroelektrane (u Škotskoj). Ujedinjeno Kraljevstvo je bila prva europska zemlja koja je počela s razvojem nuklearnog programa (nakon II.sv.rata). Prva nuklearna elektrana u svijetu otvorena je 1956. u Velikoj Britaniji u Calder Hallu. Danas postoji 13 nuklearnih elektrana s 37 nuklearnih reaktora. One daju 27% električne energije. U ovom energetskom sektoru se ostvaruju veliki profiti.
Metalurgija
Najvažnija je proizvodnja željeza i čelika. Polovica čelika se izvozi. Ova grana je danas u velikoj krizi. Strojogradnja
Proizvode se strojevi za tvornice, za rudarstvo i poljoprivredu, za bušenje tunela i cestogradnju, teške dizalice, željeznička oprema, alatni strojevi, kućanski aparati, pribor za jelo, oružje… Ovo je visoko profitabilna industrijska grana.
Elektrotehnička industrija
Najvažniji proizvodi su: sustavi za satelitsku TV, radari, telekomunikacijska oprema, kompjutori… Ovo je također visoko profitabilna industrijska grana.
Industrija vozila
Ovdje spadaju automobilska i avio-industrija. Automobilska industrija je u krizi. Ujedinjeno Kraljevstvo je izgubilo bitku u proizvodnji automobila srednje klase koji se najviše prodaju (obiteljski automobili) i specijaliziralo se za proizvodnju luksuznih i sportskih automobila (Jaguar, Rover, Vaux hall, Morgan, Lothus, Rolls-Royce. Tu se ostvaruju veliki profiti. Britanska avio-industrija je najjača u Europi. Concord je najveći avion, a značajna je i proizvodnja avionskih motora – Rolls-Royce. Veliki profit ostvaruje i u proizvodnji satelita.
Kemijska industrija
Proizvodi se mnogo toga: od proizvodnje kemikalija za tvornice do proizvodnje plastike i ljepila. Posebno je važna farmaceutska industrija. Ovo je visoko profitabilna industrija.
Izdavačko-tiskarska industrija
U Ujedinjenom Kraljevstvu ova je grana industrije izuzetno jaka. Od knjiga (engleski ja danas glavni svjetski jezik) pa sve do tiskanja poštanskih maraka i novčanica za druge države (bivše kolonije). Dobro stojeća grana. Tekstilna industrija
Ovo je raznovrsna industrija – od prerade prirodnih tkanina (pamuk, vuna, lan) do sintetike. Kontroliraju je Pakistanci i Indijci. U velikoj je krizi.
Proizvodnja hrane i pića
Ovo je profitabilna industrija, posebno industrija pića. Proizvodi se pivo za domaće tržište i u Škotskoj žestoka pića (whisky).
Tercijarni sektor
Tercijarni sektor zapošljava 71% stanovništva i ostvaruje 67% BND-a. Financijsko poslovanje
Bankarstvo, osiguranje i trgovina nekretninama ostvaruju veći BND nego bilo koja druga grana gospodarstva (Londonska burza26, Bank of England, Lloyd).
Trgovina
Ujedinjeno Kraljevstvo je tradicionalna trgovačka zemlja i po obujmu ukupne godišnje trgovine peta je sila svijeta.
Zdravstvo
Ujedinjeno Kraljevstvo pruža liječničke usluge svjetskoj eliti. Turizam
Ujedinjeno Kraljevstvo posjeti oko 15 mil stranih turista godišnje. Ono je turistička velesila (ispred Grčke, Hrvatske…). Po prihodima od turizma i po posjećenosti nalazi se među prvih pet zemalja Europe. Ujedinjeno Kraljevstvo je 2000. posjetilo 25 mil turista27, a od međunarodnog turizma uprihodi 20 mrd $. Glavni turistički prostor je London koji je najposjećeniji, a slijede: dvorci u Škotskoj, Lake District (najljepši nacionalni park), Stonehenge (na jugozapadu Engleske, na putu od Bristola do Londona)…
Pomorstvo
Britanske brodarske kompanije uglavnom prevoze stranu robu. Trgovačka flota broji 447 brodova sa 6,22 mil tona nosivosti. Najveća luka je London. Pomorstvo je u velikoj krizi.
Promet
Najvažniji je cestovni promet kojim se prevozi 80% robe. Ujedinjeno Kraljevstvo ima izvanrednu cestovnu mrežu. Duljina autocesta iznosi 3 226 km.
Željeznički promet je u krizi. Tu postoje i državne i privatne firme (Virgin). Ukinut je velik broj pruga. Kanalski promet osim za prijevoz robe služi i za rekreaciju.
Važan je i prijevoz trajektima i putničkim brodovima. Posebno je važan promet preko La Manchea. Gdje je glavni terminal Dover.
Što se tiče zračnog prometa Heathrow je glavna zračna luka i najprometnija je u Europi.28 Heathrow ima oko
35 mil putnika godišnje. British Airways je najjača zrakoplovna kompanija u Europi.
U telekomunikacijama najznačajniji je British Telecom. To je privatiziran sektor. Privatne firme daju usluge fiksne mreže.
Tunel ispod La Mancha je otvoren 1994. Njime prometuju samo vlakovi. On je toliko isplativ da se razmišlja o gradnji još jednog tunela.
26 London je glavno burzovno središte, a ne Wall Street. 27 Hrvatsku su te iste godine posjetila 4 mil turista.
Regionalizacija
Specifičnost industrijske revolucije u Ujedinjenom Kraljevstvu bio je regionalno specijaliziran razvoj tj. svaka je regija specijalizirana za maksimalno tri industrijske grane.
• Južni Wales → rudarstvo i metalurgija • West Midlands → rudarstvo i metalurgija
• Lancashire (Manchester, Liverpool) → rudarstvo i tekstilna industrija • Yorkshire → rudarstvo i tekstilna industrija
• Tyneside → rudarstvo, metalurgija i brodogradnja
• Cumberland → rudarstvo, tekstilna industrija i brodogradnja • Clyside → rudarstvo, tekstilna industrija i brodogradnja
Zbog ove specijalizacije u kriznim razdobljima je dolazilo do propasti gospodarstva i velike nezaposlenosti. U doba velike svjetske ekonomske krize 1929-30., kada je u pojedinim regijama čak 60% stanovništva bilo nezaposleno, propast je bila najizraženija.
Velika Britanija je domovina regionalnog planiranja s ciljem rješavanja socijalnih problema. Uzrok tome su upravo spomenute ekonomske krize. Sistem planiranja bio je sljedeći. Prvo su izdvojena problemska područja. Ona su dobila naziv development area. Ova problemska područja su definirana 1934. i skoro su sva do danas ostala problemska. U početku su status problemskih imale samo rudarske regije.
Britanski je parlament odredio 11 standardnih ekonomsko-planskih regija: 1. Jugoistok 2. Jugozapad 3. Istočna Anglia 4. Istočni Midlands 5. Zapadni Midlands 6. Wales 7. Sjeverozapad 8. Yorkshire i Humberside 9. Sjever 10. Škotska 11. Sjeverna Irska.
Prilikom određivanja regija poštovane su granice grofovija.29 Regije su izdvojene na osnovi
socijalno-ekonomskih pokazatelja: • broj nezaposlenih
• udio poljoprivrednog stanovništva • udio stanovništva u industriji
• udio stanovništva u profitabilnim industrijskim granama • udio zaposlenih žena…
Sve ove regije su podijeljenje u dvije skupine:
• PROSPERITETNE – Jugoistok, Jugozapad, Istočna Anglia, Istočni Midlands i Zapadni Midlands. Ove regije zauzimaju 38% površine i 60% stanovništva.
• NEPROSPERITETNE – Sjeverozapad, Yorkshire i Humberside, Sjever, Wales, Škotska i Sjeverna Irska. Unutar ovih se razvijaju nerazvijene koje je zaobišla industrijska revolucija i depresivno rudarsko-industrijske koje su imale jaku industriju koja je propala.
Prosperitetne regije imaju nadprosječni društveni dohodak po stanovniku, imaju nadprosječan udio zaposlenog stanovništva, nadprosječan dohodak od prosperitetnih industrijskih grana, nadprosječan udio zaposlenih žena.
Britanska je vlada donijela dvije skupine mjera za rješavanje ovih problema i poticanje regionalnog razvoja: • poticajne mjere – provode se u neprosperitetnim regijama s ciljem poticanja gospodarskog razvoja u tim regijama, manje porezne stope, pogodnosti za otvaranje radnih mjesta, ulaganje vlade u infrastrukturu…
• mjere zabrane – provode se u prosperitetnim regijama, nastoji se spriječiti koncentracija radnih mjesta i stanovništva u prosperitetnim regijama posebno na području Velikog Londona (Greater London), zabranjuje se otvaranje novih radnih mjesta, više su radne stope… npr. u užem dijelu Londona zabranjeno je otvaranje novih industrijskih pogona.
Regije
1. Jugoistok (Southeast)
Ovaj prostor je usko povezan s regijom Istočna Anglia. Ima 20 mil stanovnika odnosno 31% stanovništva Ujedinjenog Kraljevstva i obuhvaća 11% površine. Posebno joj je obilježje visoko profitabilna industrija (61% svih farmaceutskih preparata, 69% znanstvenih instrumenata i 78% krznenih proizvoda proizvede se u ovoj regiji). Jugoistok daje trećinu britanskog izvoza, a trećina industrijskih radnika i 40% zaposlenih u tercijarnom sektoru živi u ovoj regiji (bankarstvo i osiguranje; 55% zaposlenih u tim granama živi u ovoj regiji).
Regija se dijeli u tri cjeline: • Veliki London
• metropolitansko područje Londona • periferija.
Veliki London
Veliki London ima 7 mil stanovnika i veliku koncentraciju industrije, posebno malih industrijskih poduzeća, i uslužnih djelatnosti. Industrija je izrazito raznolika i ima dinamičan rast. London je središte inovacija (skoro polovica zaposlenih u istraživačkim institutima živi u Londonu). Značajna je dostupnost Londona i domaćem i europskom tržištu te magnetizam – jedna grana gospodarstva privlači drugu. London je i najveća luka Ujedinjenog Kraljevstva. On je okružen zelenim pojasom koji treba spriječiti daljnje širenje grada, a taj pojas služi i za rekreaciju.
Metropolitansko područje Londona
Oko Londona je podignut zeleni pojas kako bi spriječio fizičko širenje grada. Metropolitansko područje Londona obuhvaća pojas 50 km od unutarnje granice zelenog pojasa. Unutar tog pojasa su sagrađena satelitska naselja na koja se nastoji prebaciti težište razvoja. Osnova razvoja je osam satelitskih naselja koji su primili dio stanovništva i funkcija Londona (Oxford, Cambridge, Reading, Ipswich…). U tom su prostoru razvijene prometnice zbog kojih se isplati živjeti u tim satelitskim gradovima.
Periferija
Periferija se dijeli na priobalnu i ruralnu. Priobalna je važnija i obuhvaća južni dio grofovije Hampshire te grofovije Sussex i Kent. Južni Hampshire je uglavnom ograničen na pomorstvo. Glavna središta su Portsmouth i Southampton. U novije vrijeme oni se razvijaju u turistička središta domaćeg turizma. Obale Sussexa i Kenta su uglavnom usmjerene na turizam i vezu sa kontinentom. Najpoznatiji turistički centar je Brighton. Dover je glavna veza s kontinentom.
Ostali dio Jugoistoka prelazi u ruralnu periferiju.
2. Jugozapad (Southwest)
Jugozapad ima 5 mil stanovnika. Ovo je brežuljkast kraj. Na ovaj prostor dolazili su još Feničani i Grci zbog nalazišta kositra. Danas se kositar koristi za proizvodnju lima. Prostor je također bogat glinom – kaolinom od koje se radi porculan.
Jugozapad je primarno stočarski kraj kojeg je zaobišla industrijska revolucija. Iako se ova regija ubraja u prosperitetne regije, dijelovi poluotoka Cornwalla imaju obilježja nerazvijenih područja. Gospodarski razvoj počinje tek u 20.st., posebno nakon II.sv.rata. Taj razvoj je posljedica važnog prometnog položaja. Prometna okosnica je estuarij rijeke Severn. To je najznačajniji dio regije. Cestovna veza koja vodi od Londona do Walesa je bitna i potiče gospodarski razvoj.
Na estuariju rijeke Severn razvili su se Bristol i Gloucester. Preko estuarija je izgrađen most koji povezuje Englesku i Wales. Bristol je glavno središte i poslije Londona ima najviše uslužnih djelatnosti, također ima i ministarstvo pomorstva i dobro je povezan s Londonom.
Plymouth je poznat kao pomorski centar. Odatle su krenuli prvi brodovi u SAD. U unutrašnjem dijelu regije postoji više manjih centara kao što je Exeter koji ima razvijenu avio-industriju (Concord). Primorski dio grofovije Devon usmjeren je na pomorstvo. Jedan od tih gradova je Poole. Unutarnji dio regije je slabije razvijen.
3. Istočna Anglia (East Anglia)
Istočna Anglia obuhvaća samo 5% teritorija i 3% stanovništva Ujedinjenog Kraljevstva (najmanja regija s oko 2 mil stanovnika). Regija svoj prosperitet bazira na tijesnom povezivanju sa Jugoistokom. Obale su uglavnom niske, plitke, muljevite i maglovite. To je uglavnom hladno more pa primarnu ulogu ima ribarstvo.
Nakon II.sv.rata regija se orijentira na naftu i plin. Gospodarski najrazvijeniji dio je južni dio regije, najbliži Londonu (naftna kompanija Shell). Glavni centri su Cambridge (sveučulišni centar) i Norwich (automobilski centar, Lothus).
4. Istočni Midlands (East Midlands)
East Midlands obuhvaća prostor od istočnih padina Penina do zaljeva The Wash. Obuhvaća brežuljkasti i nizinski dio uz rijeku Trent. Izvorno je ovo poljoprivredni i rudarski kraj. Glavno središte je grad Nottingham – centar metaloprerađivačke industrije, posebno poznat po proizvodnji lokomotiva i vagona. Derby je centar automobilske industrije (Rolls-Royce). Regija ima oko 4 mil stanovnika.
5. Zapadni Midlands (West Midlands)
U regiji živi 5 mil stanovnika. West Midlands se pruža od zapadnih padina Penina do granice s Walesom. To je brežuljkast kraj koji na zapadu prelazi u
Velško gorje koje je ispresijecano dubokim riječnim dolinama. Ovaj kraj ima izuzetno važan prometni položaj jer sve prometnice prema sjeveru prolaze tim prostorom te se putem kanala povezuju riječni sustavi.
Regija se razvija već u prvoj industrijskoj revoluciji jer su tu važna nalazišta ugljena i željezne rude (“Black county”). Ova je regija i kolijevka britanske avio-industrije.
Birmingham je glavno središte regije. To je industrijski najjači grad u Ujedinjenom Kraljevstvu (Rover) i drugi po veličini britanski grad. Uz njega je Coventry koji je poznat po automobilskoj industriji (Jaguar).
6. Wales
U reljefnom pogledu Wales je pobrđe, uglavnom 150-200 m nadmorske visine. Najviši vrh je Snowdon sa 1 085 m. Wales ima 3 mil stanovnika. Dijeli se na južni, središnji i sjeverni.
Južni Wales
Južni dio je najmanji, ali u njemu živi najviše stanovnika (2,1 mil). Razvio se u 19.st. na temelju rudarstva i metalurgije, a u 20.st. zapada u veliku krizu iz koje još nije izašao.
Zbog toga se grade novi industrijski pogoni, a glavni ekonomski centar umjesto političkog
Središnji Wales
Središnji je Wales slabo naseljen brežuljkasti kraj. U njemu živi oko 800 000 stanovnika koji se uglavnom bave ekstenzivnim stočarstvom. Ovaj dio je bitan kao izvorište pitke vode i kao rekreacijsko područje za West Midlands zbog čega se u novije vrijeme razvija turizam.
Sjeverni Wales
Sjeverni je Wales bogat kamenim ugljenom, a danas je glavna djelatnost turizam i to na obali. Turizam se razvija zbog blizine velikih engleskih gradova (Liverpool…). To je poznat turistički dio Ujedinjenog Kraljevstva.
7. Sjeverozapad (Northwest)
Sjeverozapad se pruža od Penina do Irskog mora te od poluotoka Furness do grofovije Chesire. Obuhvaća grofovije Lancashire, Merseyside i Cheshire. Sastoji se od primorske ravnice i obronaka Penina.
Razvoj regije je počeo u 18.st. u prvoj industrijskoj revoluciji na osnovi rudarstva i metalurgije, a zatim se razvila jaka tekstilna industrija na bazi prerade vune. Na osnovi tekstilne industrije razvile su se dvije velike konurbacije čiji su inicijalni gradovi Manchester i Liverpool. Danas je regija u velikoj krizi zbog propasti klasičnih industrijskih grana. Regija ima oko 6,5 mil stanovnika.
8. Yorkshire i Humberside
Regija se pruža od istočnih padina Penina do Sjevernog mora i obuhvaća estuarij rijeke Humber. Dijeli se na tri prirodne cjeline: padine Penina, primorska ravnica i estuarij rijeke Humber.
Prostor Penina je tradicionalan rudarski kraj. Nizinski dio je tradicionalno stočarski kraj poznat po ovčarstvu. Središte je grad York. Humberside je tradicionalno ribarski kraj (Hull i Grimsby).
Regija se na osnovi rudarstva i metalurgije razvija u prvoj industrijskoj revoluciji. Zahvaljujući rudarstvu tradicionalni centar York zaostaje u razvoju, a naglo se razvijaju novi, rudarski centri: Bradford, Leeds i Sheffield. Rudnici se i danas zatvaraju, a razvila se nova industrija. Posebno je bitna prerada nafte.
Danas je Sheffield (“steal city”) glavni centar. Poznat je po metaloprerađivačkim proizvodima posebno onima od nehrđajućeg čelika. Doncaster je grad u čijoj su blizini veliki rudnici. Humberside uglavnom ima lučke funkcije. Preko ovog kraja izvoze se razni proizvodi, a uvozi se skandinavsko drvo i nafta. Regija ima 4,5 mil stanovnika, a smatra se prijelaznim područjem iako spada u nerazvijene regije jer ima pozitivne tendencije razvoja.
9. Sjever (North)
Sjever se sastoji od istočnog i zapadnog primorja između kojih se nalazi Peninsko gorje. U istočnom dijelu nalazi se konurbacija Tyneside (Newcastle) koja se razvila na osnovi rudarstva (horizontalne naslage ugljena), metalurgije i brodogradnje (brodograđevni centar). Newcastle je glavno središte, a uz njega postoji niz manjih kao što je grad Durham.
Zapadni dio obuhvaća gorje Cumbria. Razvoj se u prošlosti temeljio na rudarstvu. Ovaj se dio jače razvija zahvaljujući povezivanju s istočnim dijelom tj. Newcastleom te zahvaljujući turističkom razvoju. Tu je i najpoznatiji nacionalni park – Lake District. Regija ima 3,5 mil
stanovnika.
10. Škotska
Škotska ima 78 000 km2 i oko 5 mil stanovnika. Gospodarski je
najvažnije područje Lowlandsa – nizina. To je osovina razvoja. Tu živi 75% stanovnika Škotske i čak 80% industrijskih radnika. Tu su i glavni centri. Glasgow je najveći grad i industrijski centar Škotske, a Edinburgh je glavni grad, kulturno i političko središte te centar pivarske industrije. Pesth je poznat po proizvodnji whiskeyja.
Ostatak Škotske je slabije naseljen s tim da je najgušće naseljena istočna obala Highlandsa i Uplandsa. Uplands se nalazi južnije od Lowlandsa. Stanovništvo je uglavnom naseljeno na obali i u dolini rijeke Tweed (odatle tvid kao naziv za tkaninu). Sjeverno od Lowlandsa nalazi se Highlands. To je prostor koji je bio i danas je usmjeren na stočarstvo. Industrijske revolucije ovdje nije bilo. Stanovništvo uglavnom živi uz obalu i orijentirano je na ribolov (to stanovništvo se naziva “farmers čamcima”). Najvažnije središte je Aberdeen – luka i naftni terminal.
U Škotskoj je od industrije važna proizvodnja žestokih pića. Žestoka pića i nafta su glavni izvozni artikl Škotske. U novije je vrijeme britanska vlada osnovala cijeli niz znanstvenih instituta od kojih su najznačajniji oni koji proučavaju genetiku (ovca Dolly). Također su poznati pogoni za proizvodnju kompjutora.
11. Sjeverna Irska
Sjeverna Irska ima velike probleme zbog nedostataka energetskih izvora, propadanja brodogradnje i tekstilne industrije i slabe poljoprivrede. Ove probleme pojačava periferan položaj, politički nemiri i velika nezaposlenost. Ona je težak ekonomski i politički problem Ujedinjenog Kraljevstva. Sjeverna Irska ima 1,5 mil stanovnika. Glavni grad i centar je Belfast.
