RIBOZOMI
RIBOZOMI
-
-
ENDOPLAZMIN
ENDOPLAZMIN
RETIKULUM
RETIKULUM
-
-
KOMPLEKS GOLD
KOMPLEKS GOLD
Ž
Ž
I
I
KOMPARTMENTI ĆELIJE UKLJUČENI U SINTEZU I OBRADU PROTEINA I LIPIDA
• Ćelijske organele zadužene za translaciju iRNK (sintezu proteina)
• Na nivou SM – bazofilija
• Na nivou TEM, očavaju se kao male (25 nm) elektron-tamne partikule koje mogu biti slobodne u citoplazmi ili zakačene za membranu ER.
• Citoplazmatski (slobodni, nemembranski) ribozomi su zaduženi za sintezu:
o Citoplazmatskih,
o Nukleusnih,
o Mitohondrijalnih,
o Peroksizomalnih proteina
• Ribozomi na membrani grER (membranski, vezani) su zaduženi za sintezu:
o Sekretornih proteina, o Lizozomskih enzima, o Proteina ćel. membrane,
o Proteina ER,
o Proteina kompleksa Goldži
• Najčešće se organizuju u formu POLIRIBOZOMA
(POLIZOMA) – klasteri ribozoma na iRNK koji istovremeno vrše translaciju.
• Dve subjedinice koje su grañene od rRNK i proteina
• Sinteza ribozomskih subjedinica počinje u nukleolusu
• Do sklapanja male i velike subjedinice dolazi tek pri kačenju male subjedinice za iRNK i prvu, inicijatorsku tRNK
Sklopljen ribozom poseduje četiri, za sintezu proteina, važna mesta:
•iRNK-vezujuće mesto •mesta za vezivanje tRNK:
o A (aminoacil-tRNK) mesto – vezuje novo
pristiglu tRNK koja nosi odgovarajuću aminokiselinu
o P (peptidil-tRNK) mesto – vezuje tRNK sa rastućim polipeptidnim lancem
o E (exit) mesto – mesto sa kojeg tRNK
napušta ribozom nakon što se otkači od rastućeg polipeptidnog lanca
FUNKCIJA RIBOZOMA – TRANSLACIJA iRNK (SINTEZA PROTEINA)
1.INICIJACIJA
2.ELONGACIJA (vezivanje novih tRNK, formiranje peptidne veze, translokacija iRNK)
P
P
P
P
P
P
P
P
O
O
O
O
O
O
O
O
L
L
L
L
L
L
L
L
IIII
IIII
Z
Z
Z
Z
Z
Z
Z
Z
O
O
O
O
O
O
O
O
M
M
M
M
M
M
M
M
IIII
IIII
1. SLOBODNI, NEMEMBRANSKI
1. SLOBODNI, NEMEMBRANSKI
--
CITOPLAZMATSKI
CITOPLAZMATSKI
-
-2.
2.
VEZANI, MEMBRANSKI
VEZANI, MEMBRANSKI
--
grER
grER
-
-•citoplazmatski •nukleusni •mitohondrijalni •peroksizomalni •sekretorni proteini •lizozomski enzimi •plazmina membrana •membrane ER-a
ENDOPLAZMIN RETIKULUM
• Najveći membranski kompartment eukariotskih ćelija
• U vidu kontinuirane 3D mreže (retikuluma) spljoštenih membranskih sakula (kesa), tubula i pridruženih vezikula koja se pruža od nukleusnog ovoja do površine ćelije. • Organizacija i pružanje ER – mikrotubule i
njihovi molekulski motori.
• Na nivou SM ER se uočava samo pri specijalnim bojenjima i obeležavanjima • Na nivou TEM – dve forme ER:
Glatki ER
Granulisani ER – grER Glatki ER – glER
• Poseduje poliribozome na membrani – bazofilija na nivou SM
• U vidu spljoštenih, pločastih,
paralelno naslaganih kesa (sakula) • U kontinuitetu sa nukleusnim ovojem
•
• ERER--eksportni domen (tranzicioni eksportni domen
domen) tubulovezikularna forma, bez polizoma – na mestu odvajanja
vezikula sa ER na kompleks Goldži
• Ne poseduje poliribozome na membrani – bazofilija na nivou SM
• U vidu tubularnih, nepravilno
rasporeñenih kesa
Funkcije glER:
Funkcije glER:
• Sinteza membranskih lipida (fosfolipidi i holesterol) • Sinteza lipidnih tela
• Sinteza steroida – holesterol (jetra) i steroidni hormoni (steroidogene ćelije) • Detoksikacija (u jetri) – barbiturati, policiklični ugljovodonici
• Metabolizam ugljenih hidrata – razgradnja glikogena (jetra, bubrezi, creva) • Deponovanje jona kalcijuma – sarkoplazmin retikulum (mišićne ćelije)
Funkcije grER
Funkcije grER - mesto sinteze i obrade proteina
1. Sinteza membranskih i solubilnih proteina na membrani grER
2. Unos polipeptida u membranu ili lumen grER 3. Savijanje polipeptida
4. Sklapanje multimernih proteina
5. Uklanjanje loše savijenih ili sklopljenih proteina-ubikvitin-proteazom
6. Sortiranje proteina – dodavanje i obrada oligosaharidnih grupa glikoproteina
UNOS POLIPEPTIDA U grER
GLIKOZILACIJA PROTEINA
OBRADA POLIPEPTIDA U grER – kontrola kvaliteta
-3GLU -MAN
GOLDŽIJEV KOMPLEKS
1898. Camillo Golgi
specifično “bojenje” impregnacija solima srebra
Fluorescentna mikroskopija
• Serija paralelno naslaganih, spljoštenih kesa (sakula) diskoidalnog oblika
• Prosečno 3 – 8 sakula po KG • Nekolko KG po ćeliji
• Dinamična struktura okružena brojnim transportnim vezikulama • Dve strane u odnosu na položaj
ER:
• Cis-strana – bliže ER • Trans-strana
Funkciono
Funkciono
-
-
biohemijska polarnost KG
biohemijska polarnost KG
Cis
Cis
Trans
Trans
Med
Med
Cis mreža-TVR Trans mreža-TVR *TVR- tubulo-vezikulo-retikularna oblastkese
2 modela transporta materijala kroz KG:
2 modela transporta materijala kroz KG:
MODEL STACIONARNIH CISTERNI
MODEL STACIONARNIH CISTERNI
•Svaki kompartment je stabilan
•Transport se vrši vezikulama
MODEL MATURACIJE CISTERNI
MODEL MATURACIJE CISTERNI
•Kese postepeno sazrevaju i prelaze iz
cis- u med- pa u trans-kese
•Enzimi se vraćaju u kese u kojima su potrebni
FUNKCIJE
FUNKCIJE
GOLD
GOLD
Ž
Ž
I KOMPLEKSA
I KOMPLEKSA
1. 1. 1.
1. OBRADAOBRADAOBRADAOBRADA PROTEINA I LIPIDA PROTEINA I LIPIDA PROTEINA I LIPIDA PROTEINA I LIPIDA ---- glikozilacijaglikozilacijaglikozilacijaglikozilacija
2. 2. 2.
2. SORTIRANJESORTIRANJESORTIRANJESORTIRANJE
3. 3. 3.
3. KONCENTRISANJEKONCENTRISANJEKONCENTRISANJEKONCENTRISANJE
4. 4. 4.
4. MEMBRANSKI MEMBRANSKI MEMBRANSKI MEMBRANSKI TTTTRANSPORTRANSPORTRANSPORTRANSPORT
iRNK, tRNK, preribozomi grER cis- med- trans-kompleks Goldži lizozomi lizozomi konstitutivna konstitutivna sekrecija sekrecija regulisana regulisana sekrecija sekrecija
Sortiranje i obrada lizozomskih enzima
Sortiranje i obrada lizozomskih enzima
Sortiranje i obrada sekretornih proteina
Konstitutuvna sekrecija
oslobañanje mukusa – epitel creva
Regulisana sekrecija
Regulisana sekrecija
Nezrela sekretorna vezikula Goldži Trans-TVR Klatrin KONCENTRISANJE Zrela sekretorna vezikula zimogene granuleFuzija vezikula sa ĆM nakon prijema signala (hormon ili nešto drugo)
Vezikularni transport
Po sastavu:
Depozicije glukoze
-glikogen
Depozicije lipida – lipidna
tela
Depozicije proteina –
proteinski kristaloidi
Depozicije pigmenata –
melanozomi i
lipofuscinske granule
Depozicije jona
Citoplazmatske
Nukleusne
Mitohondrijske
Peroksizomske
U specifi
č
nim vezikulama
Po lokalizaciji:
GLIKOGEN
SM – PAS bojenje TEM
Granati polimer glukoze
U formi glikogenskih
partikula
10 – 40 nm, u citoplazmi
Najbrojnije kod:
ć
elija jetre,
skeletnih i sr
č
anih miši
ć
a,
hondrocita, adipocita.
LIPIDNA TELA
LIPIDNA TELA
SM – beli i mrki adipocit
TEM – Lajdigova ćelija testisa
Depoi neutralnih lipida – triglicerida i estara sterola
Veličina varira od 20 – 60 nm do 100 µm
Poseduju fosfolipidnu polumembranu
Prisutne kod svih eukariotskih ćelija – privremeno ili stalno, najizraženije kod:
adipocita, hepatocita, enterocita, steroidogenih
ćelija, epitelnih ćelija ml. žlezde tokom laktacije.
Formiranje lipidnih tela
Nastaju u glER – umetanjem
lipida u membranski dvosloj.
Rast lipidni tela – razli
č
iti
modeli:
Fuzija manjih LT
Vezikularni transport lipida i
proteina iz ER
Sinteza na površini LT
Mobilizacija lipida iz LT –
PROTEINSKI KRISTALOIDI
Depozicije proteina
U citoplazmi, nukleusu,
peroksizomima, ER,
mitohondrijama,
kompleksa Goldži...
Mogu da sadrže:
metabolite, enzime,
virusne proteine
Citoplazma – Reynke-ovi kristali NukleusPIGMENTI
Melanin
•U koži ga sintetišu melanociti u formi melanozoma a preuzimaju keratinociti
•Protektivna uloga
Lipofuscin
•„pigment starenja“, ceroid
•U formi lipofuscinskih granula •Nerastvorni produkt lizozomske degradacije (lipidi, proteini, joni metala)
DEPOZICIJE JONA
Depozicije jona gvožña
•Feritinske granule
•u citoplazmi, nukleusu, mitohondrijama, serumu •Protein feritin – 24 subjedinice apoferitina
SM – jetra, Pearl-Prusko plavo bojenje
Depozicije jona kalcijuma
•Mitohondrijalne granule
•U formi Ca-fosfata