Atif Purivatra - Zivot i Djelo

Texto

(1)Fadil ADEMOVIÆ. VRIJEME USPRAVLJANJA BO[NJAKA. Atif Purivatra - ìvot i djelo. Sarajevo, 2002..

(2) Redakcioni odbor Fadil Ademovi}, Sabira Hadòvi} (predsjednik), Safet Halilovi}, Avdo Sofradìja, Arif Tanovi}, Arif Zuli} i Jusuf @iga.

(3) Atif Purivatra - ìvot i djelo. VRIJEME nacionalnog uspravljanja Bo{njaka, u dugom historijskom razdoblju, obiljeeno je, uz ostalo, i pojavom mnogih istaknutih li~nosti zaslunih po vlastitom doprinosu razli~itim podru~jima ljudskog stvrala{tva u slubi i za dobro, kako bo{nja~kog naroda, tako i cijele Bosne i Hercegovine, time i za dobro svih naroda i gra|ana zajedni~ke domovine. êsto djeluju}i u veoma nepovoljnim dru{tvenim uvjetima, podnose}i rtve i po cijenu velikih odricanja, uz to izloeni najraznorodnijim pritiscima, oni su ustrajno i kontinuirano utkivali svoj osobni prilog ne samo nacionalnoj samobitnosti Muslimana kao Bo{njaka nego i ukupnom razvitku i progresu na{e sredine. Svakom od njih ponaosob mogla bi se i trebala posvetiti monografska studija ili sli~na knjiga kao {to je ova o Atifu Purivatri. Redakcioni odbor, koji je formirao VKBI, izraava jedinstveno uvjerenje da su neophodna smi{ljena i organizovana nastojanja kojim bi se sa~uvale sve vrijednosti potvr|ene u dru{tveno-historijskim prilikama i u vremenu njihova bitisanja i zna~enja u bo{nja~kom narodu. Na{a kulturna i naj{ira javnost treba biti potpunije upoznata sa svim onim li~nostima i njihovim vremenom osvjedo~enim dostignu}ima koje je nuno otrgnuti od zaborava i sa~uvati za budu}a pokoljenja. U tom smislu Redakcioni odbor dijeli uvjerenje da ovo djelo, koje je sa~inio dr. Fadil Ademovi}, treba da bude tek prvo u novoj ediciji posve}enoj znamenitim li~nostima, njihovom ivotu i djelu. Znamo da to ne}e biti lahko i jednostavno. To predstavlja poduhvat koji moe biti postepeno realizovan na dugoro~noj osnovi i uz sjedinjene napore svih bo{nja~kih dru{tveno-kulturnih institucija.. #.

(4) Vrijeme uspravljanja Bo{njaka. U sklopu takve orijentacije valja posmatrati i ovu knjigu posve}enu ivotu i djelu Atifa Purivatre. Rije~ je o li~nosti koja je - po na{em dubokom uvjerenju - ostavila snaan trag u na~noistraiva~koj djelatnosti i u dru{tvenom angaovanju u Bosni i Hercegovini, napose u radu VKBIja. Od osnivanja Vije}a on je najprije bio generalni sekretar, a potom kroz dugi niz godina i predsjednik. Njemu i njegovu djelu je poklonjena ova knjiga.Oduuju}i svoj dug prema Atifu Purivatri putem ove monografije, Vije}e u svojstvu izdava~a, zajedno sa Redakcionim odborom, stavlja ovo djelo na uvid i ocjenu na{e naj{ire javnosti i ukupnog bosanskohercegova~kog ~itateljstva. Pri tome oni izraavaju nadu i uvjerenje da je to, u isto vrijeme, nagovje{taj narednih novih naslova u nizu srodnih koje }e biti posve}ene bo{nja~kim pregaocima u okviru edicije Vrijeme uspravljanja Bo{njaka. Redakcioni odbor. $.

(5) Atif Purivatra - ìvot i djelo. Iskaz o namjerama. RIJE^ NA POÊTKU Najprije o povodu. Na poèetku istraivaèkog rada, jo prije koncipiranja djela, morao sam se odrediti naspram formalnoga i stvarnog povoda za objavljivanje knjige. U sutini toga povoda i njegovog odreðenja nalazi se odgonetka osnovnog pristupa ukupnom poslu, a nije bez uticaja ni na cjelinu tematske strukture i usmjerenosti glavnine sadraja koji se nude èitaocima. U traganju za odgovorom na to pitanje krenuo sam od poznate èinjenice prema kojoj je èovjek, opæenito, pregradio vrijeme da bi olakao svoj hod kroz ivot. Uèinio je to da bi mogao obiljeiti i pamtiti prolost. U neprekidnom ljudskom trajanju on tim pregraðivanjem vremenski odreðuje datume i dogaðaje, te svoju i ulogu liènosti u njima. Tako nalazi vlastito mjesto u nezaustavljivom kretanju ljudskog drutva. U taj beskrajni vremenski lanac zbivanja i èovjekovog trajanja uvrtene su i naznaèene, skoro svakodnevno, raznovrsne godinjice. Meðu mnogima je i ova to se navrava 11. septembra 2002. - prva godinjica od smrti Atifa Purivatre. Svaku od njih, opæenito, nerazdvojno i u stopu, takoreæi, prate evokacije i prisjeæanja. U njihovim okvirima su i preispitivanja preðenog puta i proteklog vremena. S tim u vezi je bilansiranje i svoðenje svakovrsnih raèuna - liènih, kolektivnih, historijskih. Te godinjice su u konkretnom sluèaju i potreba da se, u odsjaju plemenitog lika i ukupne Atifove liènosti, sagleda ovovremena aktuelnost ne samo njegova djela veæ i svega to je pregalaèki radio, èime se predano bavio, kako je postupao na poslu, ljudski s ljudima i prema ljudima. One ukazuju i na neophodnost da se u tim prilikama osvrnemo na prolost, skoranju i onu dublju, na smisao njegovih poruka iskazanih o toj prolosti, ali i njihov eho u sadanjosti. Ne, dakako, iz samozadovoljstva, nego iz prijeke nude %.

(6) Vrijeme uspravljanja Bo{njaka. da budemo u prisnom saveznitvu sa buduænoæu. Onom neposredno predstojeæom, ali i dalekom, u daljoj perspektivi. Tako bismo, saobrazno Atifovom uèinku, vidjeli i odmjeravali ta smo uèinili i gdje smo danas. Da li smo kao intelektualci oduili svoj dug prema zemlji i narodu i koliko smo spremni za vrijeme to je pred nama? Svaka od tih godinjica, isto tako, nosi svoj snaan peèat, a vrijeme naknadno odreðuje mjeru njegove vrijednosti. Tu vrijednost i tu mjeru, u Atifovom primjeru, vrijeme kao najmeritorniji sudija, evo, definira i u ovom momentu - izdanjem knjige Vrijeme uspravljanja Bonjaka - ivot i djelo Atifa Purivatre. U povodu i osnovi njene pojave zbog toga ne moe biti ni smrt, makar i kao naa stvarna sudbina, pa ni njena godinjica. Ako bi te odrednice bile u temelju ovog izdavaèkog poduhvata, onda bi - saglasno takvom povodu - posthumna knjiga posveæena Atifu Purivatri robovala nekrolatriji, a prilozi u njoj prigodnièarstvu. Listajuæi njene stranice, èitalac se moe uvjeriti da ukorièeni sadraji ni u kom sluèaju ne znaèe posmrtno slovo jednom èovjeku kao to je Atif Purivatra, a pogotovo njegovom trajuæem djelu. Oni nadrastaju i smrt i prvu njenu godinjicu. Prevazilaze one granice to su njima odreðene. Otimaju se od tih odrednica i streme ka sutinski posve drugaèijim konotacijama. ive svoje ustrajavanje gotovo samostalno i nepobitno kao historijske èinjenice. Knjiga je, uistinu, rijeè o èovjeku i njegovu djelu u ivotu i vremenu. Radi svega toga njeno izdanje, prije svega i iznad svega, predstavlja podmirivanje naeg duga prema ovom osebujnom stvaraocu i njegovom ivotnom djelu. Bitne odrednice Atifova habitusa utvrðene su njegovim pregalatvom na povijesnim koordinatama povratka identiteta bosanskohercegovaèke dravnosti i nacionalne afirmacije Muslimana (Bonjaka). Te vrijednosti su i danas od viestruke nauène i teorijsko-praktiène vanosti. One su primjerene savremenim uvjetima drutvenog bitisanja. Na taj naèin je dug prema Atifu, u isto vrijeme, i dug prema historiji bonjaèkog naroda te borbi za dravnu samostalnost i multietnièki demokratski razvoj Bosne i Hercegovine. Ta dva duga Atifovih savremenika, na liènom fonu i u globalnom smislu, istovjetna su i podudarna. S tim u neposrednoj saglasnosti su i upotrebne vrijednosti knjige. One seu i prema akademskoj i prema najiroj javnoj drutvenokulturnoj potrebi. Njena namjena je podjednako relevantna za nauène istraivaèe. Pogotovo to je na njenim stranicama sakupljena i obraðena historijski i znanstveno upotrebljiva graða sa precizno naznaèenim &.

(7) Atif Purivatra - ìvot i djelo. pouzdanim izvorima. Ona moe inspirativno da podstièe posebno mlaðe istraivaèe, ljude koji su dobrano zainteresovani za izuèavanje prolosti svoje zemlje i njenih naroda. Utoliko prije i tim vie kada se prihvate temeljitijeg prouèavanja opsene dokumentarne i druge graðe koja je ostala iza ovoga bosanskohercegovaèkog intelektualnog pregaoca. Isto tako, moe se oèekivati da ovo djelo postane korisno tivo i za sve ili pretenu veæinu bonjaèkih intelektualaca, a kao poduka i pouka moe sluiti i za mlaðe generacije. I najira javnost æe se u njegovim sadrajima suoèiti sa kvalifikovanim tumaèenjem bonjaèkog nacionalnog identiteta i bosanskog patriotizma. U tom sluèaju æe, istovremeno, biti potvrðena oèekivanja i autora i izdavaèa da je ovo prva, ali ne i posljednja knjiga na tragu Atifovih nauènih preokupacija i istraivaèke prakse. Pod uvjetom da se na toj osnovi zainteresuju mlaði istraivaèi, ona ne iskljuèuje, nego podrazumijeva jo i druge naslove posveæene Bosni i Bonjacima, kako u prolosti, tako i u sadanjosti. Ta djela æe, nije nerealno, zasigurno biti naèinjena serioznije, sa irim i dubljim pristupom. Mene kao prvog autora prve takve knjige neizmjerno raduje i sama pomisao i nagovjetaj takve zainteresovanosti i aktivistièkog nezaborava i odnosa. Tim vie ukoliko buduæim istraivaèima i stvaraocima ona bude od pomoæi u tome njihovom plemenitom naporu i nastojanju. Pogotovo ako im pomogne kao jedno od izvorita ili kao eventualni putokaz ka drugim, potpunijim i jo nedosegnutim historijskim saznanjima. Utoliko prije to ovo djelo, osim na mojim istraivanjima, poèiva i na radovima o Atifu Purivatri iz pera istaknutih novinara, publicista, nauènika, kulturnih i javnih radnika, intelektualnih stvaralaca. Uz svaki od tih radova, pored imena autora, naznaèeni su pouzdani izvori, dio historiografske literature, nazivi listova i èasopisa, te datumi njihova objavljivanja. Bez tih priloga u ovoj knjizi se ne bi mogla sadrajno osvijetliti neka bitna saznanja o Atifu i njegovu djelu, niti bi se djelo moglo naèiniti u ovom obliku. Otuda i autor i èitaoci duguju trajnu zahvalnost njihovim piscima, znanstvenim i javnim poslenicima. Moda i zbog toga ovo djelo po osnovnoj koncepciji, tematskoj strukturi, sadrajnoj svrstanosti, karakteru, pa i bogatstvu, predstavlja relativno rijetku pojavu u savremenoj izdavaèkoj produkciji Bosne i Hercegovine. Kod nas nisu èesta i uobièajena izdanja sa ovakvom namjenom. Pogotovo sa stanovitim sadrajnim specifiènostima i nekim bitnim obiljejima koja ona nose. Najveæi broj od onih naslova to su u '.

(8) Vrijeme uspravljanja Bo{njaka. javnom opticaju ostao je na nivou i u okvirima sabranih ili izabranih radova liènosti kojima su posveæeni. Pojedina izdanja su nastala u sliènim prilikama i posthumnim povodima. Ona donose, uglavnom, komemorativne priloge, èesto autorski dobrano izbruene, a potièu od sudionika okrenutih prema onima kojih vie nema meðu ivima. Javnost je, takoðer, suoèena i s drugim publikacijama koje su posveæene jubilarnim godinjicama ivih velikana nauène misli i drutvene prakse u naoj sredini. Za razliku od takvih naslova, posve je drugaèiji pristup ovoj knjizi od poèetka do kraja. Ona je naèinjena u uvjerenju da se, po karakteru obraðenih i uvrtenih priloga, a posebno po poimanju povoda za njenu pripremu, znatno razlikuje od sliènih tvorevina objavljenih u minulim godinama na istoj ili priblino istovjetnoj osnovi u nas. Polazeæi od tih postulata, trudio sam se da naèinim takvu knjigu koja æe po nekim sutinskim svojstvima predstavljati i svojevrsnu hroniku drutvenih zbivanja krajem 60-tih i u toku 70-tih godina XX stoljeæa. Ta hronika je u neposrednom odnosu sa Atifovim osnovnim i ivotnim opredjeljenjem. Povijesno izvorite toga opredjeljenja je u povratku i oèuvanju identiteta dravnosti Bosne i Hercegovine, te nauènoistraivaèka djelatnost Atifa Purivatre u historijskim procesima ostvarivanja nacionalnih atributa Muslimana (Bonjaka) u spomenutom periodu. Podastiruæi pred èitaocima njegova intelektualna pregnuæa, ali i liène nevolje, ova knjiga je po neèemu nesvakidanja za ovdanje prilike. Neobièna je ne samo prema broju, usmjerenosti i karakteru uvrtenih priloga nego i po onome to dodatno odailje od sebe i to je jedna od njenih specifiènosti. Ona, naime, pokuava da rasvjetljava ukupna politièka, duhovno-kulturna i druga obiljeja ivota na junoslavenskom prostoru u toku XX stoljeæa koje je bilo teko i neizvjesno u pogledu opstanka Bonjaka. Takva njena obiljeja, zacijelo, ne iskljuèuju veæ pretpostavljaju i moguænost onih odlika koje ovu knjigu i u optici najireg èitateljstva, dobrim dijelom, mogu prikazati kao historijsko-dokumentarnu monografiju. Imajuæi i to u vidu, stvarao sam ovu knjigu sa eljom da ona pobudi najire moguæe interesovanje u domaæoj javnosti. Takvo uvjerenje dijeli i Vijeæe Kongresa bonjaèkih intelektualaca kao izdavaè. Za sve one to su zainteresovani za ovakvo tivo, ponaosob i zajedno, ali i za mnoge izvan tih populacija, na stranicama to slijede, sami za sebe, predoèeni su podsticajni sadraji. Oni nisu naèinjeni i uvrteni ni .

(9) Atif Purivatra - ìvot i djelo. zbog smrti ni zbog njene godinjice. Kao proizvod ivota na bosanskohercegovaèkom podneblju knjiga upuæuje na trajne odrednice Atifovog djela koje traje i u vremenu o kojem i sami svjedoèimo. To djelo je, bez ikakve sumnje, poloilo najvaniji ispit u vremenu u kojem je nastajalo i pred vremenom u kojem danas egzistiramo. Opstalo je, prvenstveno, blagodareæi Atifovom ivotu ispunjenom dosljednoæu na onim ivotnim orijentirima koji iskazuju njegovo veæ spomenuto glavno usmjerenje. Smrt je mogla da prekrati, u fizièkom smislu, njegovo uspravno dranje i koraèanje, ali nije mogla da nam uskrati angaovanu, razboritu i aktuelnu - pisanu i govornu - rijeè nauènika, dobroga, dragog i savremenog èovjeka, drutveno-kulturnog i intelektualnog poslenika. I u ovoj knjizi te poruke uputila nam je liènost koja je ivjela po rijetkom moralnom principu: nije gotovo nita traila a davala je cijelog sebe. Svu svoju ljudsku energiju Atif je stavio u slubu jednome jedinom cilju: za dobro svoje zemlje Bosne i Hercegovine, svoga bonjaèkog, ali i svih drugih naroda i graðana koji ive u zajednièkoj domovini. Na toj liniji knjiga govori i o moralnim principima po kojima je on djelovao i kao univerzitetski profesor i kao nauèni radnik. Èinio je sve da jednom bude bolje ljudima i njihovim vrijednostima to su u njima samima. Njegov ivot u naoj svijesti, napose u svijesti ljudi koji su ga poblie poznavali, ocrtava lik nesebiènog trudbenika, ustrajnoga i neumornog radnika, neprestano osoèavanog plemenitim unutranjim podsticajima. On nikada nije bio kabinetski, da ne kaemo utogljeni èinovnik koji stoji postrani od borbe za tokove uzdizanja ljudske svakodnevnice. On je uèestvovao u tom ivotu intenzivno i bez ostatka. Nalazio se na svakome onom mjestu gdje su zahtijevani samoprijegor, konstruktivna akcija i konkretno djelo. Ba tim djelom je, evo, nadrastao i smrt i njenu godinjicu produavajuæi svoje trajanje s nama, opstojanje i ivo prisustvo meðu nama. Odgovarajuæi sadraji situiraju ga kao jednog od utemeljivaèa Vijeæa Kongresa bonjaèkih intelektualaca. Najprije kao njegovoga generalnog sekretara, a zatim tokom vie godina i kao predsjednika. Ne samo na tim funkcijama veæ i dugo prije toga bio je svjedokom osporavanja Muslimana (Bonjaka) u nacionalnom smislu. Odupirao se marginalizaciji koju su prema Bonjacima kao Muslimanima na ovim prostorima provodili velikosrpski i velikohrvatski nacionalovinisti, s njima i protagonisti ideja velikodravlja na raèun Bosne i Hercegovine. Morao je pri tome odupiranju biti jaèi i od vlastitih liènih bolova. Ti bolovi su, u atmosferi .

(10) Vrijeme uspravljanja Bo{njaka. dramatiènih previranja u drutvu, usko povezani sa mukotrpnim sticanjem i razvojem afirmacije muslimanskoga (bonjaèkog) nacionalnog biæa. Bio bi, zacijelo, poteðen od mnogih trauma da nije ivio stvaralaèki i riskantno. Znao je da bez riskiranja i rizika nema dostojanstvenoga i hrabrog stvaranja. Kao to ni stvaranja, kako je davno reèeno, ne moe biti bez riskantnog ivljenja. U svjetlosti njegove prirode i karaktera Atif se u knjizi posmatra i na drugim drutvenim podruèjima njegova angaovanja i samopotvrðivanja. Osim u nauènoistraivaèkoj praksi i spisateljskom radu, on je ovdje predstavljen i u politièkim polemikama koje je vodio za ivota. Zasebno poglavlje prikazuje ga i kao jednog od vodeæih promotora muslimanskoga nacionalnog imena. U ukupnosti tematske strukture predstavljen je njegov doprinos na polju pedagokog rada te u irokim prostorima drutvenokulturnog ivota Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Djelo Atifa Purivatre se ne moe razdvojiti od njega kao od batinika multietnièke, demokratske buduænosti Bosne i Hercegovine. Svi ovi i drugi sadraji bili bi nepotpuni bez njegove uloge spiritus movensa Vijeæa Kongresa bonjaèkih intelektualaca. Nita manje nisu znaèajna, u tome svojstvu, njegova shvatanja savremene uloge bonjaèkih intelektualaca. Obraðene su i njegove druge aktivnosti (popisi stanovnitva 1971. i 1991. godine), a zanimljiva su i njegova odluèna suprotstavljanja zlu i zloèinu, te svesrdno angaovanje na meðunarodnom planu. Ako prelistate ovu knjigu, neæete odoljeti izazovu da je proèitate. Dr. Fadil ADEMOVIÆ. .

(11) Atif Purivatra - ìvot i djelo. Umjesto predgovora. U OKRILJU PREPORODNIH PREGNU]A Atif Purivatra je bio èovjek za koga se kae da je ljudina. Ljudina u svakom pogledu. Bez njega nita vie meðu nama neæe biti opet isto kao to je bilo s njim. Atif Purivatra je stupio u javni ivot u drugoj polovini ezdesetih godina minulog stoljeæa, upravo u vrijeme poèetka drugoga bonjaèkog kulturnog i nacionalnog preporoda kojem je dao ogroman osobni doprinos, kao èlan Komisije za meðunacionalne odnose pri CKSKBiH i CKSK Jugoslavije 1967.-1972. godine. Kljuèni dogaðaj u tom periodu bio je popis stanovnitva u proljeæe 1971. U njegovim naèelnim ili teorijskim i operativnim pripremama centralno mjesto zauzimalo je pitanje nacionalne identifikacije Bonjaka, odnosno Muslimana kao statistièke kategorije. Osnovne politièke dileme u tom pogledu razrijeene su na XVII sjednici CKSKBiH, u februaru 1968. godine, u èijim se zakljuècima izrièito kae da historija i dananja socijalistièka praksa potvrðuju da su Muslimani poseban narod. Ovom odlukom ozakonjena je politièka samobitnost i ravnopravnost Bonjaka, pod tada legitimnim muslimanskim imenom. Tu ravnopravnost je trebalo potvrditi na predstojeæem popisu stanovnitva. Ovakav nacionalno-politièki kurs u pogledu Muslimana (Bonjaka) naiao je na brojne otpore, nerazumijevanja i strahove, èak i meðu samim Bonjacima. Atif Purivatra se hrabro upustio u borbi za prevladavanje tih otpora i frustracija, ne samo u Bosni i Hercegovini nego na nivou cijele drave, tj. Jugoslavije. On je sa pozicije èlana republièke i savezne komisije za meðunacionalne odnose razvio veliku mobilizatorsku politièku i didaktièku aktivnost. Meðu ostalim, tada je skupa sa rahmetli Kasimom Suljeviæem napisao i objavio posebnu propagandnu brouru namijenjenu Bonjacima (Muslimanima), ali i drugima, kao uputstvo za popis. Kao to je poznato na popisu se vie od !.

(12) Vrijeme uspravljanja Bo{njaka. 1.700.000 Bonjaka izjasnilo u skladu sa popisnom kategorijom kao Muslimani, to je èinilo 8,4% ukupnog stanovnitva Jugoslavije, i predstavljao njenu treæu naciju po brojnosti. To je, meðu ostalim, postignuto dokazanom upornoæu, odluènoæu i samoprijegorom Atifa Purivatre, koji se u svom radu na bonjaèkoj nacionalnoj afirmaciji nije osvrtao na brojne prijetnje i provokacije kojima je tada, a i kasnije, bio izloen. Bez obzira na rezultate popisa, mnogi su priznavanje Bonjaka (Muslimana) kao naroda smatrali tek jednim trenutnim i u datim okolnostima politièki oportunim rjeenjem. Bonjaci su priznati u politièkoj ravni, ali im je istovremeno poricana svaka druga samoidentifikacija, kao povijesna i kulturna sadrina njihovog etniciteta i nacionaliteta. Krajem ezdesetih i poèetkom sedamdesetih intenzivirana su razmiljanja o povijesnoj sudbini i karakteru bonjaèkog biæa. Tokom tih godina sve veæi broj bonjaèkih intelektualaca, bez obzira na sva politièka ogranièenja, glasno razmilja i pie o povijesnoj sudbini svoga naroda, u nastojanjima da sebi i drugima objasni ko su i ta su Muslimani, odnosno Bonjaci. Uz sav svoj veliki praktièno-politièki angaman, Atif Purivatra nije nimalo zaostajao za ovim bonjaèkim preporodnim pregnuæima. To su upravo godine njegovoga najplodnijeg nauènog rada i stvaralatva. On je krajem 1968. godine objavio Nacrt za bibliografiju o osnovama i tendencijama narodnosne identifikacije Muslimana, koju je obradio skupa sa Muhamedom Hadijahiæem. Ova bibliografija je veæ u vrijeme kada se pojavila ukazala na obimnost i zamanost posla koji moraju obaviti istraivaèi historije, etnologije, knjievnosti i demografije Bonjaka. Tadanja je historijska kritika ocijenila da se iz ove bibliografije zapaa da tokom ezdesetih godina raste broj radova posveæenih nacionalnosti Bonjaka. To je bilo vrijeme razvijanja uslova da se obradi nacionalnog fenomena Muslimana, kako se tada govorilo, pristupi historijski objektivno i nauèno. Uz veliku istraivaèku upornost, hrabrost i znanje, poèelo je postepeno skidanje svih ideolokih naslaga, tendencioznih iskrivljavanja, neistina i poluistina koje su se nagomilale u dotadanjim radovima o nacionalnosti i historiji Bonjaka. Atif Purivatra se odmah ukljuèio u taj proces svojom prvom knjigom Nacionalni i politièki razvitak Muslimana, objavljenom 1969. godine. Autor je u ovoj knjizi veoma akribièno obradio tri kruga problema: 1) Muslimanska (bonjaèka) komponenta u jugoslavenskom nacionalnom mozaiku; (2) ".

(13) Atif Purivatra - ìvot i djelo. Savez komunista Jugoslavije prema nacionalnom pitanju Muslimana i (3) Politièki razvoj Muslimana u Jugoslaviji izmeðu dva svjetska rata. On je u svim ovim analizama i razmatranjima doao i do danas veoma aktuelnog, odnosno dalekosenog zakljuèka da se nacija mora potivati kao historijska kategorija koja, uz odsustvo ovinizma, zaista predstavlja momenat emancipacije individualnosti jednog naroda, ali ne moe biti cilj po sebi, smisao drutvenog kretanja ili kriterij progresa. On u tom kontekstu posmatra i nacionalnu identifikciju Bonjaka kao sastavni dio procesa njihove ljudske emancipacije, ravnopravno sa drugim narodima Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Savremena kritika je ocijenila da se ovom knjigom Atif Purivatra predstavio kao vrlo korektan i kolovan historièar istraivaè. Ovu ocjenu Purivatra je u cijelosti potvrdio svojim temeljnim djelom, monografijom Jugoslavenska muslimanska organizacija u politièkom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, prvi put objavljenom 1974. godine. Ova je monografija u svakom pogledu monumentalno djelo i predstavlja prvi i do danas neprevaziðeni cjelovit napor da se politièki put JMO nauèno rekonstruira na osnovu obimne i raznovrsne historijske graðe. To obilje nove i do tada nepoznate i nekoritene historijske graðe predstavlja prvu i osnovnu vrijednost Purivatrine studije. Istraivaèki napor Atifa Purivatre dobija posebno na znaèaju kada se zna èinjenica da je arhiva JMO izgubljena, te da je za rekonstruiranje njene historije trebalo slijediti èesto posredne izvore razlièitog porijekla i znaèaja, kritièki ih cijeniti, a zatim sklopiti u mozaik jednog doba i njegovih ljudskih sudbina i mentaliteta. Sve sloene istraivaèke i literarne probleme koje je takva situacija nametala autor je uspio rijeiti, pa se slobodno moe reæi da njegova monografija u svakom pogledu predstavlja izuzetno znaèajnu studiju cijele novije bosanske, pa i ex-jugoslavenske historijske nauke. Atif Purivatra je bio izuzetno komunikativna liènost sa velikim osjeæanjem mjere, pravde i praviènosti u meðuljudskim odnosima. Ove svoje osobine ugradio je u velike organizacione sposobnosti koje je posjedavao. Te sposobnosti koje je iskalio na brojnim javnim funkcijama i dunostima koje je tokom ivota obavljao do kraja je razvio i iskazao u Vijeæu Kongresa bonjaèkih intelektualaca koje je vodio proteklih osam godina.. #.

(14) Vrijeme uspravljanja Bo{njaka. U godinama raspada komunistièkog sistema i disolucije Jugoslavije javlja se treæi bonjaèki nacionalni preporod, èiji je cilj bio konaèno osloboðenje Bonjaka i njihovo kulturno-politièko institucionaliziranje. To vrijeme Bonjaci su doèekali kao vjerovatno jedini narod u Evropi bez ikakvih vlastitih nacionalnih institucija, ako se izuzme Islamska zajednica èije je djelovanje bilo ogranièeno na èisto vjersku sferu javnog ivota. Tokom 1990. godine dolazi do obnove bonjaèkih institucija, prije svega u oblasti politièkoga i kulturnog ivota. Kada je poèetkom oktobra 1990. godine obnovljen rad KDM Preporod, danas BZK Preporod, Atif je bio meðu njegovim obnoviteljima i najaktivnijim èlanovima. Agresija i rat protiv Bosne i Hercegovine i Bonjaka nametnuli su potrebu objedinjavanja svih bonjaèkih intelektualnih potencijala, pa je krajem decembra 1992. godine odran Kongres bosansko-muslimanskih (bonjaèkih) intelektualaca, na kojem je konstituirano njegovo Vijeæe, kao globalni bonjaèki nacionalni projekt, na èijem je ostvarivanju Atif Purivatra od poèetka portvovano radio i kojem se u cijelosti posvetio, i dao mu neizbrisiv peèat. On je prvi generalni sekretar, a zatim kao njegov predsjednik veoma razgranao djelatnost VKBI-ja. Zahvaljujuæi prije svega njegovom pregalatvu i inicijativi te razvijenom osjeæanju politièkog trenutka Bosne i Bonjaka, Vijeæe je razvilo vrlo sadrajnu aktivnost u oblasti kulture, obrazovanja, politike i ekonomije na principima demokratije, ljudskih sloboda i prava i politièkog pluralizma. Na toj osnovi je djelovala Tribina VKBI-ja koju je Purivatra pokrenuo, organizirao i do smrti neumorno vodio. Prva tribina odrana je jo 4. septembra, hladne i gladne 1993. na temu enevskih dokumenata i njihovih implikacija, a posljednja, 405. po redu, kada se razgovaralo o aktuelnom politièkom trenutku BiH i njenim perspektivama. Za proteklih osam godina Atif je kao njen agilni organizator i voditelj uspio dovesti na tribinu kao predavaèe i sagovornike brojne nae i strane profesore univerziteta, politièare od karijere, strane ambasadore i diplomate i opæenito javne, nauène i kulturne radnike, umjetnike i mnoge druge. Atif Purivatra je istovremeno u okviru Vijeæa razvio snanu izdavaèku djelatnost. Do sada je objavljeno vie od 180 razlièitih naslova u okviru edicija Tribina, Arabeska, Posebna i Prigodna izdanja. Gdje god je za ivota radio i djelovao, Atif je podsticao i pomagao razvitak mladih i novih kadrova, prije svega u oblasti nauke. On je u tom smislu kolske 1995/96. ustanovio u okviru Vijeæa Fond Muhsina Rizviæa za pomaganje i promociju studenata bosanskoga jezika i bonjaèke $.

(15) Atif Purivatra - ìvot i djelo. knjievnosti i izgradnju nauènog podmlatka u toj oblasti. Fond je do sada dodijelio studentima ukupno 54 jednogodinje stipendije. Istovremeno, osamnaest postdiplomaca dobilo je finansijsku pomoæ za izradu magistarskih radova i doktorskih disertacija. Fond je prole godine nagradio devet studenata za najbolje temate iz oblasti bosanskoga jezika i knjievnosti, sa svih filozofskih fakulteta i pedagokih akademija u Bosni i Hercegovini. Vijeæe je 2000. godine Purivatrinim zalaganjem izdalo publikaciju Ko je ko u Bonjaka, èime je iniciran i pokrenut proces obnove bosanskohercegovaèke leksikografije i enciklopedistike. Atif je bio odmjeren i plemenit, a prije svega mudar èovjek koji je osjeæao i poznavao nau sredinu, posebno Sarajevo. Kao obdaren i mudar èovjek, on je i po svom prirodnom istinktu, ali i po obrazovanju i intelektualno-politièkom iskustvu, znao da naa sredina teko prihvata, ili bolje reæi ne prihvata akademizam. On je odatle bio vrlo pragmatièan èovjek koji je uvijek djelovao sa saznanjem da je stvarni ivot za veæinu ljudi stalni kompromis izmeðu idealnoga i moguæega. Kao obrazovan èovjek, Atif je razmiljao akademski, ali je djelovao i radio narodski. Bio je pravi narodni èovjek, omiljen kod svih. Sticao se utisak da poznaje cijelo Sarajevo. Bezbroj puta i na bezbroj naèina nesebièno je i portvovano pomagao i obiènom bosanskom puku, bez razlike na vjeru, da rijei neku svoju trenutnu ili ivotnu sirotinjsku muku. Negdje je nekad reèeno da smrt ne trpi duge predgovore. Atif je otiao naglo, bez ikakvog predgovora. Cijeloga ivota neumorno je radio i neustraivo iao naprijed, a onome koji ide put se skraæuje. Svi koji su saraðivali i druili se sa Atifom znaju da je bio jednostavan, a prije svega dobar èovjek. Kao dobar èovjek mnogima je od nas nastojao pomoæi da postanemo bolji. Hvala mu! U Sarajevu 13. IX 2001.. Dr. Mustafa IMAMOVIÆ. %.

(16)

(17) I.. NAU^NOISTRA@IVA^KA DJELATNOST ATIFA PURIVATRE U HISTORIJSKIM PROCESIMA AFIRMACIJE SAMOBITNOSTI MUSLIMANSKE (BO[NJA^KE) NACIJE.

(18)

(19) Atif Purivatra - ìvot i djelo. Dr. Fadil ADEMOVIÆ. NAU^NIK NA NIVOU SVOGA VREMENA Atif Purivatra je stvorio jedinstven nauèni opus. On se tim opusom svrstao u povijest drutvene misli u Bosni i Hercegovini. U tom sklopu je - kako je u nekrologu napisao dr. Safet Haliloviæ - njegov znanstveni i aktivistièki doprinos u oblikovanju moderne nacionalne samosvijesti Muslimana (Bonjaka). Ta svijest je duboko utemeljena u posebnostima njihovih univerzalnih vrijednosti moderne civilizacije. A sve je to postigao u iznimno tekim povijesnim okolnostima. Zato æe njegov ovozemni trag ostati neizbrisiv u pamæenju i uticaju na generacije koje dolaze. Bavio se izuèavanjem teorije i prakse politièkih partija i nacionalnim pitanjem. Prije toga otpoèeo je njegov ivotni put 1928. godine u Sarajevu gdje je zavrio osnovnu i srednju kolu te Pravni fakultet. Zvanje magistra politièkih nauka stekao je 1965., a doktora politièkih nauka 1972. godine na Fakultetu politièkih nauka u Beogradu, pod mentorstvom prof. dr. Dragoslava Jankoviæa. U komisiji za odbranu doktorske disertacije bili su jo prof. dr. Najdan Paiæ i prof. dr. Miroslav Ðorðeviæ. U periodu od 1945. do 1965. godine radio je u organima Dravne uprave kao vii savjetnik drugoga platnog razreda - kako sam kae u svojoj biografiji. Za docenta na Fakultetu politièkih nauka u Sarajevu izabran je 1965. godine. Na predmetu Politièke partije i organizacije utemeljio je ovu nauènu disciplinu na Sarajevskom univerzitetu i u Bosni i Hercegovini. Tokom 1972. izabran je u zvanje vanrednoga, a 1976. u zvanje redovnog profesora. Za dekana Fakulteta politièkih nauka u Sarajevu biran je 1977. i na toj funkciji je ostao do 1979. godine. Poseban segment u opsenom nauènom opusu prof. dr. Atifa Purivatre odnosi se na politoloku analizu nacionalnog pitanja. Kao kritièki istraivaè i vrstan poznavalac politièke historije i geneze nacionalnih odnosa na balkanskom prostoru i ire, kako u periodu izmeðu dva svjetska .

(20) Vrijeme uspravljanja Bo{njaka. rata, tako i nakon Drugoga svjetskog rata, snagom i umijeæem istaknutoga, bolje reèeno vrhunskog eksperta, on je pokazao da muslimansko politièko pitanje nije pitanje novog vremena. Njegovi mnogobrojni objavljeni radovi su i na politièkom polju djelovanja znaèili prekretnicu u nacionalnom priznanju Muslimana. Vrio je seriozno i marljivo istraivanje velikog broja dokumenata, posebno onih kojima je KPJ - SKJ formalno osiguravao jednakost naroda u Jugoslaviji. Pritom je doao do zakljuèka da nijedna strateka odluka od 1939. pa do sedamdesetih godina XX stoljeæa nije mogla zaobiæi muslimansko pitanje. U tome okviru je, izmeðu ostalog, iznaðen kljuè argumentacije za samobitnost Muslimana u novijoj povijesti. Ovi njegovi radovi su zbog svoje aktuelnosti i nauène utemeljenosti izazvali ozbiljan interes brojnih aktera i dosta iroke inozemne nauène i politièke javnosti. Zbog tolikog interesovanja izmeðu sedamdesetih i devedesetih godina prevoðeni su na engleski, francuski, njemaèki, italijanski, arapski, ruski i jo neke jezike. U naoj politièkoj znanosti, èija je sredinja tema nacionalno pitanje i nacionalni odnosi, posebna je zasluga prof. dr. Atifa Purivatre u nastojanju da se znanstvenim metodama razluèe pojmovi nacionalno i nacionalistièko. To i zbog toga to je u razdoblju izmeðu 70-tih i 90-tih godina XX stoljeæa razumijevanje i tumaèenje nacionalnog pitanja i nacionalne emancipacije bosanskih Muslimana oznaèeno i tretirano kao nacionalizam. Za knjigu Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO) u politièkom ivotu Kraljevine SHS (tri izdanja) prof. Purivatra je 1974. godine dobio nagradu Izdavaèkog preduzeæa Svjetlost u Sarajevu za najbolje nauèno djelo te bosanskohercegovaèku nagradu za nauku Veselin Maslea za 1976. godinu. U toj knjizi prof. Purivatra, istraujuæi ulogu JMO-a i njene aktivnosti kao glavnog faktora politièkog organizovanja bosanskohercegovaèkih Muslimana, dolazi do zakljuèka da bez njenog izuèavanja nije moguæe dati nauènu analizu politièkog ivota u Bosni i Hercegovini, pa i ire, izmeðu dva svjetska rata. JMO nastaje 1919. godine kao politièka organizacija ogromne veæine Muslimana koji se grupiu i zbijaju pod spoljnim pritiscima i u okolnostima praktiène neravnopravnosti i ugroenosti. Tako je JMO, zalauæi se za autonomiju Bosne i Hercegovine, postala reprezent muslimanskog stanovnitva nasuprot dosta intenzivnoj aktivnosti muslimanskih intelektualaca demokrata, nacionalno.

(21) Atif Purivatra - ìvot i djelo. opredijeljenih Srba, odnosno nasuprot aktivnosti prohrvatskih grupa u bonjaèkom korpusu. Prof. Purivatra je bio organizator i glavni autor priloga o Muslimanima u Opæoj enciklopediji Jugoslavije (drugo izdanje). To mu je posluilo kao osnova za knjigu (u koautorstvu sa Muhamedom Hadijahiæem) ABC Muslimana 1990. godine. Kao jedan od kljuènih saradnika na Institutu za drutvena istraivanja pri Fakultetu politièkih nauka u Sarajevu, on je bio nosilac vie nauènih projekata, od kojih je najznaèajniji Nacionalnost Muslimana. U koautorstvu sa dr. Mustafom Imamoviæem i dr. Rusmirom Mahmutèehajiæem, on je 1991. godine objavio knjigu Muslimani i bonjatvo. Prije toga, takoðer u koautorstvu sa drugim nauènicima, knjigu Rjeavanje nacionalnog pitanja u Jugoslaviji. U toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu prof. Purivatra objavljuje u èasopisu Pravna misao (br.5-8/1992.) studiju Ekonomski aspekt genocida nad Muslimanima pod vidom agrarne reforme u Jugoslaviji (1918-1941). Potom je, u koautorstvu sa dr. Mustafom Imamoviæem i dr. Kemalom Hreljom, napisao i objavio knjigu Ekonomski genocid nad bosanskim Muslimanima (Sarajevo, 1992). U tom djelu se razmatraju smisao i sutina agrarne reforme u Jugoslaviji sa njenim viestrukim tetnim posljedicama za Muslimane-Bonjake. S tim u vezi ukazuje i na iri problem neravnopravnog poloaja Muslimana u Kraljevini Jugoslaviji. Navedeni su, pritom, karakteristièni primjeri takvog stanja, zatim znaèaj agrarnog pitanja za Muslimane, pripreme za agrarnu reformu i nezakonito zaposjedanje kmetskih selita i begluka, provoðenje i rezultati te bitne antimuslimanske karakteristike agrarne reforme. Piuæi o tome, na osnovu izvora razlièite provenijencije, prof. Purivatra je doao do egzaktnih pokazatelja po kojima je, na osnovu dugoroènoga plana ekonomskog upropaæivanja Muslimana, jedan od ciljeva agrarne reforme bilo opæe unitavanje muslimanskoga nacionalnog korpusa. Taj cilj je imao genocidni karakter. Sutina nije bila razotkrivena u Bosni i Hercegovini tokom 50 godina. Stoga su istraivanja koja je proveo prof. Purivatra, a koja su publicirana zajedno sa ispitivanjima koja su vrili prof. Mustafa Imamoviæ i prof. Kemal Hrelja, prvi put u naoj drutvenoj stvarnosti ukazala na dugoroèno nastojanje velikonacionalnih srpskih koncepcija da razore ekonomski subjektivitet BonjakaMuslimana. Raèunali su da æe na taj naèin osigurati njihovo ekonomsko i politièko unitenje. Zbog toga je zakljuèak koji izvode autori ovog !.

(22) Vrijeme uspravljanja Bo{njaka. istraivanja ukazao da je rijeè o najteem obliku destrukcije koji je u meðunarodnome kriviènom pravu poznat pod imenom genocid. Praktièno gledano, ovaj dugi proces razvlaæivanja i unitavanja zemljinog posjeda autentiènih vlasnika zemlje i njihova pauperizacija predstavljaju uvod u pokuaj usmjeren ka njihovom faktièkom i fizièkom istrebljenju u Drugome svjetskom ratu, pa konaèno agresijom i genocidom poèinjenim od 1992. do 1995. godine. Prof. Purivatra je sa svojim referatima i saopæenjima uèestvovao na mnogim domaæim i meðunarodnim znanstvenim skupovima, seminarima i okruglim stolovima te savjetovanjima na temu etnièkih i drugih politikolokih pitanja - u Velikoj Britaniji, Poljskoj, Sjedinjenim Amerièkim Dravama i jo nekim zemljama, te na skupovima odranim u organizaciji Ujedinjenih nacija iz iste problematike. U najiroj javnosti na prostorima bive SFRJ, kao i u bosanskohercegovaèkim medijima, on se u minulih tridesetak godina oglaavao desecima svojih izjava, intervjua i razgovora. Tome valja dodati veliki broj predavanja i drugih javnih istupanja kojima je obiljeio sve vanije drutveno-povijesne situacije kroz koje su prolazili nae drutvo i muslimanski narod. I u vrijeme agresije izvrene na suverenu i nezavisnu dravu Bosnu i Hercegovinu on je sa svojom porodicom boravio u opkoljenom Sarajevu, zajedno sa ostalim sugraðanima i braniteljima zemlje. Svojim boravkom u grotlu ratnog pakla i nesebiènim angaovanjem on je sa drugim intelektualcima visoko uzdizao duhovnu vertikalu odluènog otpora zlu, nasilju i destrukciji. Takvim svojim djelovanjem, kao i ukupnim angaovanjem kroz vie minulih desetljeæa, pokazao je kako se moe biti i ostati na nivou svoga vremena u svojstvu predanog pregaoca, nauènog radnika i istaknutoga patriote. Svojim rezultatima u nauènom radu i istraivaèkoj praksi te vlastitim idejama nesebièno je podstakao mnoge, naroèito mlaðe, na istraivanje politièke historije, a naroèito nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Rijetki su nauèni radnici u zemlji i inozemstvu koji se bave bosanskohercegovaèkom historijom, posebno nacionalnim pitanjem, a da se ne koriste nauènim radovima dr. Purivatre. Po tome je on jedan od najèeæe citiranih autora sa bosanskohercegovaèkih i irih prostora.. ".

(23) Atif Purivatra - ìvot i djelo. Akademik Arif TANOVIÆ. SVOJIM ISTRA@IVANJEM POPUNIO JE PRAZNINU U NAU^NOJ LITERATURI Sa zadovljstvom sam primio vijest da je knjiga Atifa Purivatre JMO u politièkom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca doivjela jo jedno izdanje. To je, mislim, treæe po redu. Mogao bih reæi da se to i oèekivalo, jer se veæ dugo osjeæala potreba za tim djelom. To je posebno bilo vidno u toku i poslije zavretka ovoga agresivnog rata, kada je osjetno porastao interes za historiografsku i socioloku literaturu, naroèito onu koja se odnosi na Bosnu i bonjaèki narod u sloenim povijesnim odnosima na Balkanu. Monografija profesora Purivatre tretira jedan veoma znaèajan period iz zajednièke prolosti junoslavenskih naroda, vrijeme prve decenije postojanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i u tom periodu formiranje i djelovanje Jugoslavenske muslimanske organizacije, tj. od 1919. do 1929. (estojanuarske diktature). Autor ali to nije obradio i drugi period do poèetka Drugoga svjetskog rata, sloma Kraljevine Jugoslavije i kraja JMO-a. Meðutim, osnovna karakteristika, historijska uloga, programska orijentacija i praktièna borba iskazani su i u ovoj prvoj polovini njenoga ivotnog puta. Autor je pregledno pokazao i analizirao sve faze razvoja, bitne probleme, konfliktne situacije i brojne kontroverze, saveznitva u dravotvornoj poziciji, koaliranje u opoziciji, razilaenje tzv. lijeve i desne struje u stranci, tj. naprednjaka i konzervativaca i njihovo ujedinjavanje kad su u pitanju bitni interesi bonjaèkog naroda. Ovo se izdanje pojavljuje na 80. godinjicu od formiranja JMO-a, to je uprilièio Bosanski kulturni centar, na èemu mu treba odati priznanje. Knjiga se pojavila prije èetvrt vijeka i nije nita izgubila, nego je moda dobila na aktuelnosti i na vanosti. Vrijeme je potvrdilo potrebu poznavanja drutvene historije i politièkog organizovanja, jer neki #.

(24) Vrijeme uspravljanja Bo{njaka. drutveni procesi djeluju i sada kao i prije osamdeset godina, razumije se u drukèijim okolnostima i sa drukèijim odnosom snaga u zemlji i u svijetu. Naime, odreðene historijske silnice i drutveno-politièki trendovi prepoznatljivi su u novovjekovnoj historiji ovih prostora, to je imperativ istraivati, a èemu je Purivatra dao svoj znaèajan prilog. Svoje istraivanje Atif Purivatra poèeo je u vrijeme koje nije bilo osobito naklonjeno pokretanju pitanja o nacionalnosti Muslimana. Paradoksalno, otpor je dolazio od suprotstavljenih pozicija buroaske i socijalistièke ideologije, zapravo od nacionalistièke interpretacije historije i kvazimarksistièke, kominternovske dogmatike u tretiranju nacionalnog pitanja Muslimana. Buroaska, kako se nazivala graðanska historiografija na junoslavenskom prostoru, bitno je ideoloki obojena i opredijeljena duhom nacionalizma i velikodravlja. Ona ne priznaje ni Bosnu ni Muslimane kao nacionalni i politièki subjektivitet. Uza sve nijanse, Bosna je tretirana kao srpska ili hrvatska, a Muslimani kao Srbi ili Hrvati. Falsifikovanje historije ideoloki se opravdavalo zamagljivanjem i zaobilaenjem èinjenica, impozicijom mitoloke svijesti nasuprot istinskoj nauènoj spoznaji, koja se uvijek marginalizira i u nacionalnom duhu reintepretira. S druge strane, dogmatski staljinistièko-boljevièki marksizam, pojednostavljeno i tvrdo, Muslimane vidi samo kao vjersku skupinu, u najboljem sluèaju kao etnièku zajednicu, a nikako kao posebnu naciju i, opet paradoksalno, svako insistiranje na nacionalnosti Muslimana, mada im se porièe nacionalnost, smatra se nacionalistièkim, dakle, sumnjivim i remetilaèkim poslom u srpsko-hrvatskim odnosima u jugoslavenskoj dravi. U takvoj duhovnoj atmosferi Purivatra se prihvata temeljnoga nauènog posla - istraivanja. Istini za volju, nije sam. I drugi na tome rade. On objavljuje najprije knjigu o nacionalnome i politièkom razvitku Muslimana 1964. godine, da bi se zatim usredsredio na ovo glavno djelo, koje æe se pojaviti deset godina kasnije - JMO u politièkom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koje æe tri godine kasnije doivjeti i drugo izdanje. Kao nauènik on je procijenio da je formiranje JMO-a u vremenu stvaranja drave Srba, Hrvata i Slovenaca od bitnog znaèaja za nacionalnu i politièku orijentaciju bosanskohercegovaèkih Muslimana i muslimana uopæe u novoj dravi. Bilo je prolo tursko doba kao i austrougarsko vrijeme. Nastale su prilike bez pokrovitelja. Muslimani su preputeni sami sebi, bez zatite, nepriznati kao politièki i dravotvorni. $.

(25) Atif Purivatra - ìvot i djelo. faktor, a sumnjièeni za grijehove turskih osvajaèa i smetnju u nacionalnom razgranièenju susjeda. Purivatra je veoma seriozno i, takoreæi, u svim detaljima istraio drutvene prilike tzv. prevrata 1918. pa sve do estojanuarske diktature 1929. godine. Prve tri godine, od 1918. do 1921., po uvidima ovog istraivaèa, spadaju meðu najtee u historiji junoslavenskih Muslimana. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca veæ u svom imenu nije priznavala nacionalnost Makedonaca, Crnogoraca, Muslimana-Bonjaka i drugih narodnosti (Albanaca, Maðara itd.). Dinastija Karaðorðeviæa i velikosrpska buroaska elita ujedinjenje je shvatila i praktikovala kao prisajedinjenje i podreðenje svih drugih Srbiji, kao kasnije proglaenoj Jugoslaviji. Muslimani su se nali izvan zakona i zatite drave, preputeni teroru svake vrste, ubistvima, pljaèkama, silovanjima, pokrtavanju. Atavistièke mitske predrasude, osvete za Kosovo i za tursku vladavinu i sve èetiristoljetne grijehove iskaljivane su nad nedunim mirnim komijama, prije svega, nad imuænim vlasnicima zemlje i uglednicima u narodu. Vlast je tolerisala nezakonito oduzimanje zemlje i slobodno djelovanje hajduèije, koje je poprimilo oblike pustoenja naselja i masakra stanovnitva. Dovedena je u pitanje bioloka i duhovna egzistencija cijelog naroda, naroèito u pograniènim krajevima istoène Bosne i Hercegovine i zapadne Krajine. Purivatra je pokazao da je izvren ekonomski genocid nad Muslimanima. Putem tzv. agrarne reforme izveden je smiljeno i planski kao oblik izvlaæenja i pretvorbe vlasnitva u korist Srba, to Muslimane dovodi u podreðen poloaj. Osiromaeni ekonomski, nepriznati politièki i kulturno, izloeni svirepom nasilju i beskrupuloznom poniavanju dovedeni su u poloaj graðana drugog reda, da ne bi bili politièki subjekt ni samostalni drutveni faktor u konstituciji nove drave. U takvoj situaciji nesigurnosti i neizvjesnosti nastaje spontano okupljanje i udruivanje MuslimanaBonjaka sa svrhom odbrane fizièkog opstanka, kao i duhovnoga i kulturnog identiteta. Nosioci tog organizovanja su intelektualci i vii drutveni slojevi podrani od srednjih, bolje reæi, i svih drutvenih slojeva. Politièki cilj u poèetku je samoodbrana egzistencije, vjere i èasti, imetka, obraza i obièaja i zatita od strane drave i zakona kao i svim drugim graðanima u dravi, koju su inaèe dobrom voljom prihvatili. Od raznih udruenja, grupa i stranaka u februaru 1919. godine formirana je jedinstvena stranka Jugoslavenska muslimanska organizacija, koja æe za sve vrijeme izmeðu dva svjetska rata biti autentièni i legitimni %.

(26) Vrijeme uspravljanja Bo{njaka. zastupnik interesa muslimanskoga, tj. bonjaèkog naroda u Bosni i Hercegovini, sa snanim uticajem meðu Muslimanima na prostorima cijele drave. No izvorno, JMO je regionalna bosanskohercegovaèka stranka i jedina te vrste u politièkom ivotu tadanje Jugoslavije. Iako po imenu jugoslavenska, ona æe trajno ostati bonjaèka i bosanska u jugoslavenskim okvirima. U literaturi i politièkim komentarima ovoj se stranci prebacivalo da je puno lavirala, paktirala i bila kontradiktorna u stavovima i politièkoj orijentaciji. Meðutim, nije to ba tako. U svojoj programskoj orijentaciji i strategiji veæine u stranci, glavni pravac politièkog djelovanja ostao je sutinski isti, a taktièki potezi bili su vezani za odreðeni odnos politièkih snaga i shvatanja interesa bonjaèkog naroda i Bosne. U stranci su, razumije se, postojale razne struje, razlièite pozicije koje su dovele do rascjepa na JMO i JMNO (Jugoslavenska muslimanska narodna organizacija), kao i frakcijske nesuglasice sve do kraja. Purivatra sve to detaljno opisuje i razlae pokazujuæi dominantnost osnovne matice na èelu sa nesumnjivim politièkim liderom dr. Mehmedom Spahom. Ne ulazeæi ovom prilikom u èitav splet i koloplet politièkih odnosa u tadanjoj dravi, moe se reæi da je JMO bila opæenarodna stranka bosanskohercegovaèkih Muslimana i da je bila izraz ivotnih interesa i oblik politièkog organizovanja kao i duhovnoga i kulturnog identiteta bonjaèkog naroda. Nijedna druga ideoloka i politièka platforma nije mogla odigrati takvu ulogu. Sve druge stranke bile su nacionalne, a socijaldemokratija slaba. JMO je osnovana na konfesionalnoj osnovi, kao i sve stranke u to vrijeme, jer je nacionalni i vjerski predznak bio neodvojiv. Konfesionalno se organizujemo, stoji u programskim izjavama, jer narod nije svjestan plemenskog imena (Srba, Hrvata i Slovenaca), ali smo ustupili mjesto objema nacionalnim strujama i to simpatièno pozdravljamo zbliavanje prema jugoslavenstvu. Ovo je karakteristièan programski i praktiènopolitièki stav JMO-a. Jugoslavenstvo je dravna i nadnacionalna orijentacija, oblik neutralisanja napetosti i zbliavanja plemena, tj. nacija Srba, Hrvata i Slovenaca ostavljajuæi Muslimanima pravo da budu i tamo i amo a prije svega svoji. Time se ublaava i trend opredjeljivanja Muslimana kao Srba ili Hrvata, to se tolerie ali bez pritiska, ostavljajuæi to obrazovanju, kulturnom radu i buduænosti. Nacionalizovanje Muslimana, istièe se, ne treba da bude stvar dnevne politike, a rad u tom pravcu treba da se temelji na snoljivosti i obazrivosti, pomirljivosti i evoluciji, protiv &.

(27) Atif Purivatra - ìvot i djelo. svake tjesnogrudnosti i strastvenosti, naroèito protiv nasilnosti i u narivanju kojega plemenskog imena. Tako JMO relativizira plemenskonacionalno opredjeljivanje, a sutinski afirmie posebnost narodnoga a time i nacionalnog identiteta Muslimana-Bonjaka. Muslimanski narod je dio jugoslavenskog troimenog naroda, ali poseban, kao to su i drugi narodi, pa trae priznanja razlika i punu ravnopravnost sa drugima. Èak JMO insistira da se narodnost odluèi od religije, to je sluèaj i u potpuno jedinstvenom narodu, a kamoli u narodu gdje je vie religija. Na tom pitanju narodnosnoga i vjerskog karaktera stranke dolo je i do spomenutog rascjepa stranke na JMO i JMNO. JMO ostaje bitno graðanska stranka, koja se bori za ljudska prava i graðanske slobode, za vjerski, kulturni i nacionalni identitet. U programu i djelovanju JMO-a trajno su prisutna ivotna pitanja bonjaèkog naroda, prije svega lièna i imovinska sigurnost, nadoknada tete od agrarne reforme i nezakonitog prisvajanja, zatita vakufske imovine i vjerska i prosvjetna pitanja. Tako posmatrano, ona je vrlo pragmatièna stranka, naizgled bez dalekovide ideoloke i politièke vizije. Meðutim, iz njene borbe za unutranje dravno ureðenje zemlje u cjelini vide se glavni principi u politièkoj orijentaciji koji afirmiu bosanske Muslimane kao zrelo profiliran politièki narod sa jasnim politièkim ciljevima. To je u prvom redu konstantni zahtjev za autonomiju Bosne i Hercegovine u okviru zajednièke drave. Dravotvornost je usmjerena prema cjelovitosti historijskog prostora u kome su nastanjeni Muslimani BiH i cjelovitosti zajednièke drave Srba, Hrvata i Slovenaca. Kompaktnost i odreðena samouprava BiH u historijskim granicama zahtjev je od koga se ne odustaje i pod cijenu da se podri doneseni centralistièki Vidovdanski ustav, i dobije tzv. turski paragraf o administrativnoj cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Kada se taj zahtjev iznevjerava, JMO prelazi u opoziciju sa republikancima i federalistima, vodeæi raèuna da se ne naðe u izolovanosti, a time bez moguænosti borbe za cjelovitost Bosne i Bonjaka. Vrijedno je zapaziti, to se vidi i iz nalaza Atifa Purivatre, da JMO autonomiju BiH nikad ne zamilja kao samo muslimansku, tj. bonjaèku, nego uvijek kao zajednièku svih Bosanaca - Muslimana, Srba, Hrvata i ostalih. Ona insistira na vjerskoj, kulturnoj i politièkoj ravnopravnosti i meðusobnoj slozi. Izbjegava konfrontacije, a na napade i optube za separatizam ili podvajanje, za odvajanja Muslimana od Srba i Hrvata, njeni prvaci odgovaraju uglavnom principijelno, legalistièki, dosta '.

(28) Vrijeme uspravljanja Bo{njaka. uzdrano, bez izliva mrnje i ovinizma. To, pored ostalog, govori i o njihovoj realnoj snazi. Politièari iz JMO-a istovremeno se boreæi za interese svoga naroda, bore se i za svoje privilegije i karijeru. A drutvene okolnosti su stalno djelovale na vezivanje irih drutvenih slojeva uz svoju politièku elitu. Obraæanje vlastitom narodu, s druge strane, uzdie narodnu i politièku samosvijest koja jo nije jasno profilirana u smislu moderne nacionalne svijesti, mada to jeste implicitno sadrano u zahtjevima za autonomiju, dravotvornost i posebnost kulturnog identiteta. Upravo to samostalno politièko organizovanje Muslimana kao posebnog naroda predmet je najotrijeg osporavanja nacionalistièkih stranaka sa tezom: to æe posebna stranka kad nisu poseban narod, nego vjerska skupina, odnosno Srbi ili Hrvati islamske vjeroispovijesti? JMO se tim pritiscima uspjeno odupirala sve naglaenijom demokratskom i graðanskom politièkom orijentacijom. Istraivanje koje je obavio prof. dr. Atif Purivatra dovelo ga je do nesumnjivog zakljuèka da je formiranje i djelovanje JMO-a bilo od historijskog znaèaja za opstanak i razvoj bonjaèkog naroda, za utemeljenje njegove narodne i nacionalne svijesti i demokratsku civilizacijsku orijentaciju. Bez izuèavanja uloge JMO-a u tadanjem politièkom ivotu ne moe se nauèno objasniti ni politièki ivot u BiH i tadanjoj jugoslavenskoj dravi. Ovo istraivanje je popunilo jednu prazninu u nauènoj literaturi, jer prije toga nije bio dovoljno istraivan politièki ivot Muslimana ili je, najèeæe, ideoloki interpretiran. Moe se primijetiti da je u ovom zgusnutom vremenu dola do izraaja svijest o povijesnoj samobitnosti Bonjaka i njihova vitalnost u uslovima ozbiljne ugroenosti. Takoðer se da primijetiti kako su ovu kriznu situaciju doèekali nepripremljeni, kao to æe biti sluèaj i sa kasnijim iskuenjima, pa i u ovom posljednjem agresivnom ratu. Autor ove knjige veæ je dobio nauèna priznanja. Treba odati priznanja i izdavaèu ovoga treæeg izdanja - Bosanskome kulturnom centru. (Rijeè na promociji treæeg izdanja knjige Jugoslavenska muslimanska organizacija u politièkom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 1918. do 1929., Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 13. maja 1999.). !.

(29) Atif Purivatra - ìvot i djelo. Akademik Ljubomir BERBEROVIÆ. AUTENTI^NO NAU^NO DJELO Veoma sam zahvalan autoru i izdavaèu na pozivu da sudjelujem u promociji knjige prof. dr. Atifa Purivatre JMO u politièkom ivotu Kraljevine SHS. Smatram èaæu to mi se prua prilika da o toj knjizi kaem nekoliko rijeèi. Dakako, od mene se i ne oèekuju strogo analitièki prikazi i sudovi. Moje èitanje ove knjige je impresionistièko. Rezultiralo je opæim dojmovima ali sam u te svoje dojmove duboko uvjeren. Fokus prof. Purivatre u cjelini je posveæen jednoj velikoj temi koja se najbolje moe nazvati po naslovu njegove knjige koja je prethodila ovoj koju danas promoviemo. To je knjiga Nacionalni i politièki razvitak Muslimana. Sredite ili sr ove problematike je posebnost Muslimana, odnosno Bonjaka, a time istovremeno i neizbjeno posebnost Bosne i Hercegovine kao geopolitièkog entiteta. O vjeèitoj vanosti i aktuelnosti ova dva povezana kompleksa ne treba troiti rijeèi. To je dio sudbonosne mree identiteta i posebnosti u Bosni i Hercegovini, mree koja èini identitet posebno Bosne i Hercegovine. Djelo prof. Purivatre odluèujuæi je doprinos transformaciji ove velike vrele teme i njenih kljuènih pitanja, predmet objektivnog nauènog istraivanja. Cjelokupna nauka ima jedinsvene metodoloke principe. Zakoni istraivaèkog postupka vae za cjelokupnu znanost. Ova èinjenica nije automatski vidljiva u svakom pojedinom sluèaju, ali se dobra, relevantna, prava nauka moe raspoznati. Bez obzira na disciplinu kojoj pripada, to vrijedi podjednako i za drutvene i za prirodne, tzv. egzaktne nauke. Jedina moguæa i realna podjela nauke jeste na pravnu i nauènu. Prva osobina, prvi kvalitet, prva diferencijalna osobina prave nauke jeste svijest o vlastitoj nedovrenosti. Nauèni rezultat nikad nije konaèan, definitivan, jedan zauvijek. Nema te teme, toga naslova, toga zadatka koji se moe ispuniti ili, kako se kae, istraiti do dna. Svaki je problem beskrajno djeljiv, beskrajno dubok. Definitivna !.

(30) Vrijeme uspravljanja Bo{njaka. rjeenja ne mogu da se odnose na nauène probleme. I kada autor ove knjige u napomeni za III izdanje govori o svojoj neostvarenoj namjeri da protegne svoja istraivanja na drugi istorijski period, on zapravo iskazuje tezu o optoj prirodi nauke, koja je nikad dovreni posao. Druga osobina prave nauke je pouzdanost tih njenih ma koliko nesavrenih i nedefinitivnih rezultata. Prije svega po tome to postavlja dobra i nova pitanja, te imperativno zahtijeva daljnja i dublja istraivanja iste problematike. Knjiga prof. Purivatre, koju danas promoviemo, logièno proizlazi iz pitanja direktno iz knjige Politièki i nacionalni razvitak Muslimana istog autora. To je jo jedno markantno opte svjedoèanstvo pripadanja knjige kojom se danas bavimo, onoj pravoj nauci; pored toga, pisana je jezikom dosljedne faktografije i oslonjena na èvrste, potpuno vrijedne izvore ovim èinjenicama. Nema mnogo autentiènih nauènih djela koja su proizvela tako znaèajan uticaj u drutveno-politièkom ivotu svoje sredine kao to je to sluèaj sa knjigama prof. Purivatre, pa i s knjigom JMO u politièkom ivotu Kraljevine SHS. Treæe izdanje ove knjige, kojoj se opæenito priznaje akribija i strogo nauèni karakter, samo po sebi svjedoèi o njenim trajnim vrijednostima. Bolja recenzija ili, taènije, ocjena knjizi prof. Purivatre ne moe se dati ni potvrditi. Dvadesetpeta godinjica njenog prvog izlaska u javnosti moe se oznaèiti kao znaèajan kulturno-istorijski jubilej, a sadanja promocija treæeg izdanja knjige JMO u politièkom ivotu Kraljevine SHS, kao skromno ali dostojno obiljeje toga jubileja. (Rijeè na promociji u Sarajevu, 13. V 1999.). !.

(31) Atif Purivatra - ìvot i djelo. Fra Luka MARKEIÆ. DJELO ZASNOVANO NA HISTORIJSKOJ METODI I ZNANSTVENOJ ANALIZI Knjiga dr. Atifa Purivatre Jugoslavenska muslimanska organizacija u politièkom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (skraæeno: JMO i Kraljevina SHS), u izdanju Bosanskoga kulturnog centra, treæe izdanje, Sarajevo 1999., spada sigurno u izabrana djela o politièkom organiziranju Muslimana, odnosno Bonjaka BiH, i ona kao takva svjedoèi takoðer o posebnosti njihova nacionalnog biæa u prvoj polovici 20. stoljeæa. Drago mi je i zahvalan sam da, poto sam sa zadovoljstvom proèitao ovu knjigu, mogu kazati da sam iz nje nauèio neto vano i novo, te vjerujem da se to dogaða sa svakim ozbiljnim èitateljem ove vrijedne knjige. Veliko zanimanje za nju potvrðuje i veæ treæe izdanje ove knjige, koja je inaèe doktorska dizertacija dr. Purivatre, to je rijedak sluèaj s takvim znanstvenim radovima (prijanja izdanja 1974. i 1977.). Vrijednost i aktualnost ove knjige pokazuje veæ izbor same teme i njezin sadraj - djelovanje JMO-a u periodu 1918.-1929. Knjiga, naime, govori o osnivanju, ustroju i politièkom radu jedne muslimanske politièke partije, i to u razdoblju stvaranja nove drave kao Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja æe se kasnije nazivati Jugoslavijom, to nagovjetava veæ tada sam naziv te politièke stranke kao jugoslavenske organizacije. Razdoblje je to nove drave na jugoslavenskom podruèju, njezinih prvih 10 godina, koje su vrlo vane i za razumijevanje svega to se dogodilo kasnije s tom dravom, od njezina poèetnog izgraðivanja, preko vieputnog mijenjanja imena i ureðenja do samog raspada te drave u ovo nae vrijeme. To dobro osjeæa i pisac kada u ovom treæem izdanju kae da je htio nastaviti nauènoistraivaèki rad o razvoju i djelovanju JMO-a u periodu 1929.-1941. kako bi se mogla dobiti nauèna ocjena cjelokupne njezine djelatnosti, te da nije ni odustao od te namjere, !!.

(32) Vrijeme uspravljanja Bo{njaka. premda taj posao sada preporuèuje mladima (str. 3). Koliko je to vano, dr. Purivatra potvrðuje ovim rijeèma: JMO kao politièka stranka bosanskohercegovaèkih Muslimana karakterie èinjenica da je ona bila jedina politièka stranka u monarhistièkoj Jugoslaviji koja je po svom postanku i djelovanju bila regionalno bosanska, ogranièavajuæi se uz to samo na muslimanski dio stanovnitva BiH. Tako je, ustvari, JMO bila politièka stranka bosanskohercegovaèkih Muslimana, koji su u drutvenom, politièkom, kulturnom i nacionalnom ivotu èinili posebnu grupaciju (str. 5). Prema miljenju dr. Purivatre radi se, dakle, o poèecima formiranja jedne politièke stranke u bivoj dravi Srba, Hrvata i Slovenaca, koja pokazuje postojanje posebne grupacije ljudi, sa svojim posebnim drutvenim, politièkim, kulturnim i nacionalnim ivotom, koja nije pokrivena imenom i ustavnom konstitucijom te drave, to veæ pokazuje njezin unutarnji nesklad i opasnost razdora. Zato dobro te drave kao i dobro te politièke grupacije ljudi, koje on naziva Muslimanima (velikim slovom) ili Bonjacima, trai da i oni budu politièki subjekt u toj dravi, ne samo po imenu svoje politièke stranke nego i da stvarno postoje u ustavnoj konstituciji i cjelokupnom drutveno-politièkom ivotu nove drave. Dr. Purivatra upravo to prikazuje i dokazuje u ovoj svojoj doktorskoj dizertaciji. Po mome miljenju, vrlo uspjeno. Moja bi primjedba bila samo u tome da JMO, ustvari, nije bila samo politièka stranka Muslimana, nego i politièki pokret. Radi se, naime, o poèecima politièkog organiziranja Muslimana kojim se eli ujediniti sve Muslimane u jednom narodnom biæu i s jednim ciljem njegova odranja i razvoja, bez unutarnje diferencijacije, to je po definiciji u naravi politièkih partija (pars-partija = dio). Isto tako, nedovoljno je u toj politièkoj ideologiji razlikovanje vjerskoga od politièkog u ivotu èovjeka i naroda, kao i vjerske zajednice i politièkog drutva ili naroda u dravi. Meðutim, tako je bilo tada i s politièkim organiziranjem drugih naroda, npr. Narodna radikalna stranka je to bila kod Srba i Hrvatska seljaèka stranka kod Hrvata. Ali moe se ipak kazati da je JMO bila prije svega graðanski pokret, slièno kao i tadanji graðanski pokreti kod drugih naroda u novoosnovanoj dravi. Dakle, glavno opredjeljenje JMO-a je bilo formiranje Muslimana kao jednog nacionalnog korpusa, te kao poèetak raðanja nacije u modernom politièkom smislu. Gosp. Mehmed Spaho, voða JMO-a, i reis Demaludin Èaueviæ, poglavar Islamske zajednice, znali su napraviti takoðer dobar odnos izmeðu graðanskoga i vjerskog, !".

(33) Atif Purivatra - ìvot i djelo. tako da je taj pokret ostao u sebi umjeren i uravnoteen u svom nacionalnom i konfesionalnom ivotu, unutar sebe i prema drugim nacijama i vjerama u novostvorenoj dravi Kraljevini SHS. Pozitivna kvaliteta ove knjige je takoðer primjena same znanstvene metode u obradi izabrane teme - JMO u razdoblju 1918.-1929. Gradivo je, naime, obraðeno u kombinaciji po kronologiji dogaðaja i po posebnim temama, kako i sam autor kae: U metodolokom pogledu primijenjena je kombinacija obrade materijala po kronologiji dogaðaja i problemska obrada nekih pitanja. U prvih osam glava ovoga rada materija je obraðena kronoloki i iz metodolokih razloga nisu date potpunije ocjene svih dogaðaja i politike JMO-a, koja ima sve karakteristike graðanske politièke stranke... U posljednje èetiri glave i u zakljuèku na kraju knjige problemski je data ocjena cjelokupne politike JMO-a... Pri tome, pored historijskog pristupa, stalno je voðeno raèuna o socioloko-politikolokom aspektu politièke organizacije Muslimana i nacionalnog fenomena Muslimana, svojevrsnog sa stanovita marksistièkog uèenja o naciji (str. 8-9). to je, dakle, pisac htio reæi ovom knjigom, i to njezinim treæim izdanjem? Po mome miljenju, vie vanih stvari. Prvo, iznijeti to vjernije poèetak povijesti JMO-a kao jedne muslimanske politièke partije koja je kao politièki pokret okupila uglavnom sve Muslimane, odnosno Bonjake u BiH, kojim se eli izraziti jasnije njihov posebni nacionalni i politièki identitet u dravi Kraljevini SHS (str. 407). Drugo, prikazati kako je JMO graðanska politièka partija, slièna ili ista politièkim partijama drugih naroda u toj dravi, te u tom smislu nova stranka, nastala pod posebnim prilikama u kojima su se nali Muslimani poslije ujedinjenja 1918. godine (str. 407). Treæe, pokazati razvoj autonomne politièke svijesti kod Muslimana, odnosno Bonjaka u BiH, koja je dodue usko povezana s vjerskom pripadnoæu islamu, ali JMO nema izuzetnu dimenziju - pa ni vjersku koja ne bi bila u veæoj ili manjoj mjeri karakteristièna za gotovo sve graðanske politièke stranke u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (str. 409). Èitatelj se, proèitavi studiozno ovu knjigu, moe lako sloiti s dr. Purivatrom koji na kraju ovoga svoga djela kategorièki tvrdi: Postojanje i djelovanje JMO-a nesumnjivo je imalo odreðeni historijski smisao. JMO je doprinijela zatiti, pa i u oèuvanju egzistencije Muslimana. Prema njemu, JMO je, zastupajuæi objektivno jednu graðansko-demokratsku !#.

(34) Vrijeme uspravljanja Bo{njaka. tendenciju, bila posebno zasluna za nacionalno konstituisanje i zatitu integriteta Muslimana (str. 412). Treæim izdavanjem ove knjige u ovom vremenu, nakon tekih stradanja svih ljudi i naroda, a posebno Muslimana-Bonjaka, dr. Atif Purivatra ovim svojim prikazom politièke stranke JMO eli sigurno pokazati primjer takvoga politièkog djelovanja koje koristi prije svega njima, Muslimanima-Bonjacima, a potom i svima drugim ljudima i narodima ove nam zajednièke domovine i drave BiH. Zato je ova knjiga dobro dola svima onima koji vole dobru knjigu, znaju iz nje uèiti sebe i steèeno znanje predavati drugima, da bude na opæu dobrobit. Ona je doista vrijedna nae pozornosti, studioznog èitanja i predavanja njezinih poruka drugima. Velika hvala dr. Atifu Purivatri za sav trud i ljubav s kojima je pisao ovu knjigu kao svoju oprotajnu oporuku sadanjim i buduæim generacijama ne samo Muslimana-Bonjaka nego i svih drugih ljudi i naroda koji ele ivjeti zajednièki, slobodno i mirno u Bosni i Hercegovini. (Rijeè na promociji u Sarajevu, 13.V 1999.). Dr. Jusuf IGA. KAPITALNO VA@NA KNJIGA U izdanju BKC-a izala je kapitalno vana knjiga JMO u politièkom ivotu Kraljevine SHS autora prof. dr. Atifa Purivatre. Rijeè je, ustvari, o reprintu. Naime, ova knjiga je prvi put ugledala svjetlo dana veæ prilièno daleke 1974., potom 1977., pa evo i 1999. godine. Svaki put, reklo bi se, u nekim sudbinski vanim vremenima za ovo podruèje i njegove ljude. Zapravo, èinom svoje pojavnosti knjiga prestaje biti samo autorovo djelo. Ona prerasta u neku vrstu pulsirajuæeg izloga koji nas se, naprosto, !$.

(35) Atif Purivatra - ìvot i djelo. tièe. Èak i onda kada to ne bismo eljeli. Ili kako to ne bismo eljeli. Naravno, u aksiolokom smislu, knjige niti su bile niti æe ikad postati iste. Neke odveæ brzo zgasnu u svojoj efemernosti a druge, opet, nastave da traju, nameæuæi se u svojoj izazovnosti generacijama koje dolaze. Knjigu prof. dr. Atifa Purivatre JMO u politièkom ivotu Kraljevine SHS valja, bez sumnje, uvrstiti u ovu drugu kategoriju. Ona je, naprosto, veæ sa svojim prvim publikovanjem postala nezaobilaznim tivom za svakoga ko se iole kompetentno poelio baviti prouèavanjem politièke historije bonjaèkog naroda dvadesetih godina XX stoljeæa. A rijetko je koji narod u novijoj povijesti imao nezahvalniju politièku, pa i ire pojmljenu ambijentalnost za artikuliranje svoga nacionalnog biæa. Sve do pred pojavu ove knjige, tj. do sedamdesetih godina XX stoljeæa, uskraæivano mu je èak i elementarno pravo na postojanje, odnosno na ime, a kamoli na neku nacionalnu infrastrukturu kao to su: matica, akademija, univerzitet i slièno. A to tek kazati o karakteru historijskog pa i svakoga drugog predstavljanja tog naroda koga su, uglavnom, producirali drugi, tj. nebonjaci? Dakako, to u povijesnom smislu ne amnestira gluhoæu samih Bonjaka. Ali to je veæ tema za sebe. Najkraæe reèeno, predstavljanje Bonjaka najèeæe je bilo simplificirano a nerijetko i namjerno pogreno. Dio tih manifestacija otklonila je knjiga dr. Atifa Purivatre o kojoj je ovdje rijeè. Ali valja na slièan naèin pokriti sadrajnost ivota Bonjaka u vremenu prije i poslije apostrofiranoga u ovoj knjizi. U formalnom smislu Purivatrina knjiga ima, uz uvodne, zakljuène i bibliografske akcentacije, jo 12 poglavlja, i to: Preduslovi formiranja JMO-a; JMO do ulaska u vladu Nikole Paiæa; JMO u opozicionom bloku; Uèeæe JMO-a u Davidoviæevoj vladi i bloku narodnog sporazuma i seljaèke demokratije; JMO u vladama Velje Vukièeviæa; JMO i estojanuarska diktatura; Program JMO-a i njegovo ostvarivanje u praksi; Organizovanost JMO-a i oblici aktivnosti; Socijalna struktura Muslimana i JMO-a; JMO i nacionalnost Muslimana. Veæ iz letimiènog pregleda naslova poglavlja ove knjige dade se zakljuèiti sa kolikom ozbiljnoæu i sistematiènoæu je profesor Purivatra priao istraivanju ovoga pitanja. Umjesto bilo kakvog zakljuèka aksioloke naravi, dovoljno je navesti rijeèi iz autorovih napomena povodom treæeg izdanja ove knjige: Kao dugoroèniji, strateki zadatak ostaje nauènoistraivaèki rad na utvrðivanju stvarnog stanja i potpunije nauène istine o politièkom poloaju !%.

(36) Vrijeme uspravljanja Bo{njaka. i ulozi Bonjaka u historiji BiH. Zato je neophodan hitan angaman i sistematski rad koji æe se moæi koristiti za sadanjost ali jo vanije za buduænost demokratske BiH i Bonjaka koji su u savremenim uslovima nezamjenjiv faktor stabilizacije razvoja Bosne i Hercegovine i njezinih graðana i naroda prema savremenim kriterijima u Evropi i svijetu. Ne samo zbog obimnosti veæ i karaktera sadrajnosti ovu knjigu nije moguæe, u recenzentno-promotivnom smislu, primjereno predstaviti osvrtima ove naravi. Nju, naprosto, valja ièitati, pogotovo kad je rijeè o Bonjacima, te za njih neophodnom izvlaèenju konsekvenci iz historijskog iskustva koje imaju. A ono je vie nego indikativno. Naime, dok èitamo ovu knjigu, neodoljivo nam se nameæe utisak da autor svjedoèi o ovovremenosti, tj. da je rijeè o devedesetim, a ne o dvadesetim godinama XX stoljeæa. Bezmalo, sva kljuèna pitanja i problemi za bonjaèki narod su ostali isti, od zabrinutosti za sudbinu Bosne i Hercegovine, kao domovine, preko opstanka tog naroda i njegove kulture, vjere i tradicije ivota, koje su stoljeæima njedrili na ovim prostorima, pa do problema unutarnje ili, kako se drugaèije kae, subjektivne naravi. Valjalo bi odati priznanje Bosanskome kulturnom centru, kao relativno mladoj izdavaèkoj kuæi koja se, ne samo kroz reprint ove izuzetno vane knjige nego i èitavu seriju drugih znaèajnijih publikacija, nametnula javnosti kao ozbiljna knjiko-producentska ustanova. Ovo je za sada jedina izdavaèka kuæa koja je, u istinskom profesionalnom maniru, tj. kroz reprint izdanje ove knjige, reagirala na 80-godinjicu formiranja Jugoslavenske muslimanske organizacije (1919.), jedne od prvih politièkih partija u smislu modernoga politièkog organiziranja na ovim prostorima. Do sada se, naalost, niko drugi nije pozabavio obiljeavanjem ove znaèajne godinjice vezane za politièku historiju Bosne i bonjaèkog naroda. Valjda i to, samo po sebi, neto govori. (Rijeè na promociji u Sarajevu, 13.V 1999.). !&.