Ivo Bojanovski - Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji

AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

DJELA

KNJIGA XLVII

CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga 2.

IVO BOJANOVSKI

DO LAB ELIN SISTEM CEST A U

RIMSKOJ PROVINCIJI DALMACIJI

(DOLABELLAE SYSTEMA VIARUM

IN PROVINCIA ROMANA DALMATIA)

Uredn ik, ALOJZ BENAC

redovni Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

SARAJEVO

ACADEMIE DES SCIENCES ET DES ARTS DE BOSNIE-HERZEGOVINE

MONOGRAPHIES

XLVII

CENTRE D'ETUDES BALKANIQUES Livre 2.

IVO BOJANOVSKI

SYSTEME ROUTIER DE DOLABELLA

DANS LA PROVINCE ROMAINE

DE DALMATIE

(DOLABELLAE SYSTEMA VIARUM

IN PROVINCIA ROMANA DALMATIA)

Redacteur,

ALOJZ BENAC

membre da l' Academie des sciences et des arts de Bo.sni.e - Herzego.vjne

SARAJ·E.VO 1974

KRATICE PREDGOVOR UVOD

SADRZAJ

Aktivnost P. Kornelija Dolabele u svjetlu solinskih natpisa Ostali izvori

O vjerodostojnosti Tabule . O metodološkom postupku . Neki hodološki problemi · Vojni karakter cesta

O nekim karakteristikama rimskih cesta kod nas Epigrafski dodatak . Strana 7 l l 15 16 19 23 24 26 29 30 39

l -CESTA »A COLONIA SALONITANA AD FINES PROVINCIAE

ILL YRICI« 41

Uvodno razmatranje U

Historijat istraživanja 48

Trasa rimske ceste od Salone do Servitiuma . 51

A. I t i n e r ar i u m A n t o n i n i . 51

l. Dionica Salonae XXI Aequum . 52

2. Dionica Aequum XVII Pelva . 59

a) Trasa ceste i lokalizacija Pelve . :)g

b) Problem municipaliteta Pelve "l4

3. Dionica Pelva XVIII Salviae 38

4. Dionica Salviae XXIV Sarnade . 14

5. Dionica Sarnade XVIII L eusaba 78

a) O pravcu ceste . 78

b) Trasa ceste i lokalizacije Leusabe 85

trasa Itinerara i Tabule . 90

6. Dionica Leusaba XIII Aemate (!tin. Ant.); L eusaba X Lamatis

(Tab. Peut.) 90

7. Dionica Aemate XIX Ad Ladios (!tin. Ant.); L am atis XII Castra

(Tab. Peut.) 93

8. Dionica Castra XIII Ad Fines (Tab. Peut.) . 97

9. Dionica Ad Ladios XXIV Servitii (Itin. Ant.); Ad Fines XVI

Servitia (Tab. Peut.) . 98

Problem posavske ceste . 99

B. O g r a n a k T a b u l a e P e u t i n g e r i a n a e 103

l. O pravcu ceste 103

2. Dionica Leusaba XII Baloie 105

a) Trasa ceste 1 o;;

Strana

3. Dionica Baloie V Indenea . 111

4. Dionica Indenea VII Saritte (Sarute ) 112

5. Dionica Saritte (Sarute) XIII Ionnar:a . 114

a) Trasa ceste 114

b) Lokalizacija putne stanice Ionnaria . 118

6. Dionica Ionnaria - Bariduo . 119

7. Dionica Bariduo XIV In Alperio . 122

8. Dionica In Alperio VIII Aequo (oko 12 km ) 123

e. e

e s t a s o 1 i n s k o g n a t p i s a (CIL III 3198•

=

1015 tl) 125

Tabelarni pregled miljokaza 128

I I - VIA GABINIANA AB SALONIS ANDETRIUM. 130

III- CESTA »AD HEDUM CASTELLUM DAESITIATIUM« 133

A) PROBLEM UBIKACIJE MUNICIPIJA BIST ... U SVJETLU

EPI-GRAFSKIH SVJEDOCANSTAVA. 134

B) CESTA SALONA-ARGENTARIA 146

l. Historijat problema . 146

2. Trasa ceste Salona - Stanecli (Argentaria) 151

a) Dionica Salona XVI Tilurio (Trilj na Cetini) 151

b) Dionica Tilurium XXII Ad Libros . 152

e) Dionica Ad Libros IX In monte Bulsinio . 156 d) Dionica In monte Bulsinio VI Bistue Vetus 160

B i s t u e V e t u s 163

e) Dionica Bistue Vetus XXV Ad Matricem 165

M o g (osnovni) pr a v e i . 166

Trasa ceste 168

f) Dionica Ad Matricem XX Bistue Nova . 170

g) Dionica Bistue Nova XXIV Stanecli 174

h) Dionica Stanecli ... Argentaria 179

Gdje je bio Hedum castellum Daesitiatiun 182

Problem Argentarij e . 186

Historijat ceste 188

Tabelarni pregled miljokaza i natpisa 190

IV - CESTA »AD BATHINUM FLUMEN<< . 192

l. Rijeka Bathinus kao paleografski i epigrafski problem 192

2. Rijeka Bathinus kao i topografski problem 195

3. Potencijalna trasa ceste . 199

V - CESTA »AD IMUM MONTEM DITIONUM ULCIRUM<< . 203

l. Cesta kao problem . 203

2. Trasa ceste >>ad imum montem Ditionum Ulcirum<< . 206 3. Klaudijeva cesta preko Graba u unutrašnjost zemlje . 212

Tabelarni pregled miljokaza 220

VI - PRIKLJUCNI PUTOVI (viae vicinales) 221

VII- KRATKI EKSKURS O UBIKACIJI DELMINIJA 233

ZAKLJUCAK 245

ZUSAMENNFASSUNG 251

INDEKSI 257

DOLABELIN SISTEM CEST A

V AHD, 1926-27 A cta A DRIATICA

AEM

A J BD, 1881 . AUiHdy, BevOLke-rung ALfoLdy, Klio AF BaUif, Stmssen BD B etz, Untersuchun-gen BLau, Reisen Cenni CILIII Cons, DaLmatie Cuntz, Itineraria Daremberg-Saglio Distanz-Nachweis KRATICE

M. O novim miljokazima i rimskim cestama u Dalmacij,i, VAHD, 19216---27, 139-155

=

Star:inar, Beograd, 1·92'6--27, 31-44

A·rheološkli radoVJi J Tasp rave JAZU, Zagreb

Adriatica praehistorica et antiqua, Miscellanea Gre-gorio Novak dicata, Zagreb, 1970.

Archaeologisch -Epigraphische Mitteilungen Wien Arch aeologia Iugoslavica, Beograd

J. La via romana da Sirmio a Salona, BD, 1881, p . 5, 20, 52, 66, 100, 132, 148; BD, 1882, 136

Geza Alfoldy, Bevolkeru ng und Gesellschaft der romi-sehen Provinz Dalmatien, m it einem Beitrag von An-dras Mo.csy, Budap est, 1965

G. AlfOldy, Eine Strassenbauinschrift aus Salona, Klio -B . 46, 1965, 321-327

Arheološki pregled, Beograd

PhiHp Ballif, Romische Strassen in Bosnien und der Hercegovina. I , nebst einen Anhang ilber die Inschrif-ten von C. Patsch, Wien, 1893.

Bulletina di Archeologia e Storia Dalmata, Spalato A. Betz, Unters uchungen zur !MiHtiirgeschichte der ro -mischen Provinz Dalmatien, Baden bei W ien, 1938. Dr Otto Blau. Reisen in Bosnien un d der Hertzegowi-na, topograf,ische und pflanzengeogr aphische Auf-zeichungen. mit eine Karte und Zusiitzen von H, Ktie-pert, Ber lin, 1877.

F . Cenni sulla str a da romana da Salona alla co-lonia · Claudia Aequum (Citluk pressa Sinj) e sue di-ramazioni, B D, 1903, 113-130

Corpus Inscriptionum Latinarum III, Ber olini

H. Cons; La province romaine de Dalmatie, Paris 1882. O. Cun tz, Itineraria Romana, Vol. I Itinerarla Anto-. nini Augusti et Burdigalense, Leipzig, 1929Anto-.

Daremberg-Saglio, Dictionnaire des antiquites greques et r omains, P aris

Distanz-Nachweis alle Haupt - und Bezirks-Strassen, wichtigen Fahr - und Reitwege in Bosnien u n d der Hercegovina nach dem Stahde vom Jahre 190·3, Sara-jevo, 1904.

Domaszewski, Die B eneficia rierposten Evans, AR GID BiH Topograf-ska pitanja GZM Hoernes, Alterthii- · m er Jagenteufel J ahreshefte (ili JOAI) Kiepert, FOA Pano-nija

Mayer, Die Sprache Miller, IR Mocsy, Pannonia N. st. Novak, Topografija Naselja O hod. pit. Problemi Patsch, Strassen Patsch, Narona Pavan, Ricerche

A. Domaszewsk;i, Beneficiarierposten und die romi-sehen Strassennetze, Westdeutsche Zeitschrift fiir Ge-schichte und Kunst, Trier, 1902, XXI, sv. U , 15·8 !i d. =

=

Le stazioni dei beneficiariLi e le reti stradali roma-ne roma-nell' Illyricum, BD, 1904, Suppl. l.

Artur Evans, Antiquarian Researches in Illyricum, I, Westminster, 1883-1885.

Godišnjak Istorijskog društva Bosne Hercegovine, Sarajevo

Stj epan Topografska pitanja na teritoriju stare cetinske županije s ekskurz,ima o ubikaciji Se-tovije i Tiluriuma, Split, 1937.

Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo Moriz Hoernes, Alterthumer der Hercegovina, Sitzungs-berichte der phil-hist. Classe der kais. Akademie der Wissenschaften, Wien, 1880, B. XCVII, I Heft 491-612; Wien 1882, B, XCIX, II Heft, 799-946

A. Jagenteufel, Die Statthalter der romischen Provi nz Dalmatia von Augustus bis Diokletian, Wien, 1958. Jahreshefte des Osterreichischen Archii·ologischen In-stituts, Wien

H . Kiepert, Formae orbis antiqui XVII, Berlin, 1893--1914.

I. Panonija rimska, Rad JAZU, knj.

XXIII, Zagreb, 18•73, 8-6-157

A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, I, Wien, 1957. Konrad Miller, Itinerar.ia 'Romana. Romische Reisewe-ge an der Hand der 'Tabula PeutinReisewe-geviana, Stuttgart, 1916.

Andras Mocsy, Pannonia, RE, Supplement, Band IX, Stuttgart, 1962, 5.15-'--776

Naše starine, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH, Sarajevo

Grga Novak, Topografija i etnografija rimske provin-cije Dalmaprovin-cije, Zagreb, 1918.

Esad nase1ja .i komunikacije u Bosni

i Hercegovini, Sarajevo, 1960.

Esad O hodološkim pitanjima u

.istorije (s osvrtom na našu zemlju), GID BiH IX, Sarajevo, 1958, 139-175

Esad Problemi istraž.ivanja ilirskih i rimskih cesta u provinciji Dalmaciji, Radovi Filozofskog fakul-teta u Sarajevu, knj. III, Sarajevo, 1965, 243-260

C. Patsch, Anhang - iD.ie epigraphischen Denkmiiler der romischen Strassen in B. und der H. (Ph. Ballif, Strassen, Wien, 1893)

C. Patsch, Zur Geschichte und Topographie von Na-rona, Wien, 1907.

Massimiliano Pavan, Ricerche sulla provincia romana di Dalmazia, Instituto veneto di scienze, lettere ed arti, Venezia, 1958.

(PW) RE Dolabella Schnetz, IR S pom. Varvaria Tomaschek, Topo-graphie VAMZ VAHD VHAD Veith, Feldzuge Wilkes, Dalmatia WM Delmati I i II ZA

Pauly-Wissowa, Realencyclopedie der classischen Alter-tumswissenschaft, Stuttgart

D. P. Cornelius Dolab ella, legatus

pro praetore provinciae Dalmatiae. p r oconsul provin-ciae Africae Proconsularis, Akte des IV. intern. Kon-gresses fUr griechische und lateinische Epigraphik, Wien, 1964, 333-345

J. Schuetz, Itineraria Romana, volumen alterum, Ra-vennatis Anonymi Cosmographia et Guidonis Geogra-phica, Lipsiae, MCMXL, 1-142

Spomenik SKA, Beograd

M . Municipium Varval'iae Diadora, Glasilo Ar-heološkog muzej a u Zadru, sv. 2, Zadar, 1962, 179- 197 Wilchelm Tomaschek, Die vor- slavische Topographie der Bosna, Herzegowina, Crna-gora und der angren-zenden Gebiete, Mitteilungen der kais. und kon. Geo-graphischen Gesellschaft in Wien, XXIII Band, Wien, 1880, 497-528 i 545-567

Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. seDija Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split Vjesnik Hrvatskog A r heološkog Društva, Zagreb Georg Veith, Die Feldziige des C. Iu1ius Caesar Octavianus in Ilyrien, Schriften der Balkankommis-sion, Antiquarische Abteilung, VII, Wien, 1914. J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969.

Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina, Wien

Marin Ilirsko pleme Delmati, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, knj . 2 i 3, Sara-j evo 1966-67

Ziva antika (Antiquite vivante), Skopje

PREDGOVOR

Karakter saznanj.a o pojedinim problemima

arhe-olo-gije kod nas (i njihov opseg) takav je da tmži ne samo dopune nego i

izvjesnu reviziju dosadašnjih a i metode istraživanja. odmah valja da to ipak ne da su ostvment i

preduvjeti za temeljitu revralorizaciju svih znanstvenih na

tome Takav je i sa rimskih cesta i

njiho-·vom topogM fijom.

Lak o je još Filip Ballif prije 75 godina istaioao da je dublje pozna-vanje rimskih kJomunilaacija rua osnovu do1Jad pozruatih nica, prilike se u tome pogledu ni do clan.as nisu bitno izmij enile, 'P(! je i

E. jedan od posljedn jih rimskih cesta kod nas, m omo

d a još uvijek nisu dJata rješenja za mnoga uažnla pitan ja. U doduše, izdani su bro jni natpisi, ko ji su direktno ili indi-rektno vezani za rimske ceste i njihovu topografiju, su na t e·· renu i neke ceste, ali još uvijek nemamo sistemiatskog i cjelovitog pre-glerLa rimskih komunikacija. J,asno je da - uz - v.aija ura-diti zaista jo.§ mnogo, Iroko bi se što ispunile praznine u studiju tog

civilizacije na našem tin. Potrebno je, naime, komplek-·

sna zahvatiti sve koje su u vezi sa hodološkim prou&rvanjem. u prvom redu kompa1·h·ati izvore i provjeriti ispiti)janjem arheoLoških ost.a-taka na terenu, pa tek on d:a donositi i to za svaki konkret-ni posebno. B ilo bi p·ogrešno generuhzironje, biLo da se radi

o ocjeni izvom i li njihovoj biLo o lokaciji naselja ,i o toku

rimskih cesta, ili o nekom drugom problemu

u

ceste. Stog(;.. svaki pojedin·i nt1jprije vralj:a rješavati na aamom

te--renu, sagledan k ompleksn,o, komp:ariranjem izv,01'a, hod.oLoških i arheo-Loških elemenata i svih ostalih faktora za konkretni sluooj.

Ako

sz•

pojedini odsjeci rimskih k'omunikiacija (duži ili i biLi tttvi·cteni, b'ili valjano uklopljeni u sistem cesta. Za to je

jep primjer S o Larski put, u stvart jedan recentni put, uli na rimsko j osnovi. S olm·ski put dio je velike magistralne cest e S alonae--Ser-vit ium (Tab . Peuf), k oju do sad nije nijedJan U

drugom pak odsjeci pojedinih pripisivani su ili uk-u sasvim' d1·uk-uge p1·avce. Takav ·je npr. sa dijelom ceste

koji. ne pripada magistra[noj cesti .S1alonc.e-"--Ser-vitiv..m, nego jednoj cesti k ojta je d olinu Sane

pove-zivala sa komunikacijom Salonae-Servitium.

Udesetak posljednjih godin'a abišua i am. široko u Salone u · wastojanju da na terenu 'ispita m najV!aŽnijih

komunikacija, ko]e su 's1a.lonu, kao gl;avni grad provincije i vaZan

nomski, i kuLturni centar, povezivaLe sa njenim bLižim i

da-ljim SLijedio sam ostlalog tnagove rimskih cestia od Kli-sa d.o Banje Luke i S!(lve. tr,asu ceste, pre!2ao sam, vjer.oJ.atno prvi od arheologa, masiv e Staretine i GaLije planine, kuda je preko sedLa trnje (kota 1320 m) prelaziLa veLika itinerarska cesta SaLonae-Servitium (Itin. Ant.). U potrazi za materijaLnim ostacima cesta i

agLomeraci-ja, prokrstario sam i sva kraška poLja jugozapadne Bosne: Livanjska,

Du-v an jsko, i Kupreško poLje, Janja i Grahova ,

k o i poLje, Zmijanje i doLine Sane i Vrbasa, Bosne i Drine, od izvora do

H.odoLoška istraživ,anja teška su i vrLo naporna, jer ceste treba sli-jediti pješke, bez obzir:a na teren i njegove reLjefne lva1•akteristike. To je posao koji ne donosi pozitivne rezuLtate, aLi bez fik siranja

ce-stu na terenu, tj. bez m ik rotopognafskog njihovog pravoa, ne može se raspravljati o cestama. Bilo bi to proizvoLjno i kabi-netska »ispitivanje« kao što su to radiLi Hoernes, MilLer i drugi, koje na koncu ne bi doveLo do sigurnih rezuLtatia. Stog:a se do kojih sam došao u ovome radu temeLje na terenskim ispitivranjima iz au-topsije . Tamo gdje tnagovi starih cesta nisu biLo da su uništeni en>zij-om iLi pokriveni kiasnijim komunikacijama, sLužio sam se kartogra-skim i Literarnim izvorima i sLob-odnim opredjeLjiv:anjem na osnovu kon-figumcije tererva.

U svom radu sam od osnovne pretpostavke da su i rimske komunikacije, klao i današnje, proLaziLe prirodnim i komunikc-tivnim prnvcima, koji su osigurnvaLi najudobnije i razmjerno

veze pojedinih kr-ajeva, pri tome teško prohodne i vrletne predjeLe, kiao i nesigurne doLine i kanjone rijeloa.

S obzirom da se i uslovi nisu mijenjali go-tovo do n'aših dlan,a, rimski su putovi skoro kroz dva miLenija služiLi broj-nim generacijama. 11a ima za naša istraživanja pozitivnih i ne-gativnih posLjedica: pozitivnih jer se rimskia cestla mogLa pnatiti u vidu neke srednjovjekovne iLi recentnije komunikiacije, a negativnih što su na pojedinim odsjecima usLijed dugotrajne upotrebe ceste bile pre-provljene iLi uništene.

Upravo se navršiLo stotinu godina kako je BJ.au objavio prve

po-datke o rimskim cestama u Bosni i Hercegovini (1866. i 1867). Neklako u

isto vrijeme paLa je i 75-a godišnjica objavLjivanja poz7Vatog BaHifovog djeLa o rimskim cestama u BiH, koje je sve do rvaših dlarl1a ostialo funda-mentaLno djelo u svom domenu . Sva kasnija ispitivanja, sn izuZ'etkom Sergejevskog i rijetko su nešto docLaLa onoj slici rimskih komu-nikacij.a kakvu je BalLif dao u sv>Om djelu. Ove obljetnice bile su i nepo-sredni povod za ovu raspravu, u kojoj nnstojim riješiti. dva vrlo važna pitanja:

l . Odrediti in natura trase cesta koje su u vrijeme nam-jesnika P. Kornelija Dolabele, i to po tragovima ovih starih komunikacija (miljokazi, aggeri, planumi, usjeci, kaldrma, njaci, nasipi, razni objekti, naselja, itd.);

2. Identificirati ceste iz izvora sa onima in situ, što dosad u širem

smislu nije nijedan

To

da se bolje upozna i

topogmfija rimske Dalm.acije, poznata uglavnom sa itinerara Primarni zadatak ovog rada je, dakle, odrediti odnos cesta na terenu i onih koje navode solinski natpisi iz 16/17. i 19/20. g. i ostali izvori, k.ako je to formulimo još Dom.aszewski u svom rodu o beneficijarskim

postajama i rimskoj cestovnoj mreži: »Grazie alle eccelenti indagini di Ballif i corso delle strade uscenti da Salona e ora cosi accertato, che sa-rebbe autoriz:mto il tentativo di stabilire il rtapporto tra le fabbriche indi-nelLe iscrizioni e le strade consiutlate« (Suppl. Bull. dalm. 1904). Ovaj posao danas je utoliko lakši, nego u Ballifovo doba, što su u posljednje vrijeme radovima Betza, Alfoldyja i dr. dopunjeni i revidimni matpisi iz Salone, naš gLavni izvor, .a to je stvoriLo povoljnije uslove za rješavanje nekih problema iz ovog arhe-ološko-hodološkog Osim toga su na terenu otkriveni i bolje

brojni arheološki i epigrafski naLazi koji se odnose ma ovu mate-riju. Tako se naša slika antike u provinciji Dalmaciji donekle kompleti-rala, a to pruža i realnije izglede da se postignu i bolji rezultati u pro-tt6avanju cesta nego što je to bilo Ballifu, Patschu i njihovim suv-remenicima.

Svjestan sam, ipak, da ni ovaj pokušaj biti potpun. Ostalo je toga još dostJa za što nedostJaje osnovna dokumentacija.

UVOD

Osnovne pravce cestovne mreže u unutrašnjosti Ilirika izgradili su Rimljani uskoro nakon što je ugušen veliki delmatsko-panonski ustan:1k

(Bellum B.atonianum, od 6. do 9. g. n. e.)'. Svakako je neštr> cesta bilo sa-i prsa-ije toga, posebno u Augustova doba, sa-i to u onsa-im oblastsa-ima

Ilirika koje su okupirane ranije, na primjer u okolici Narone, Salone j

Iadera, možda u Lici i oko Burnuma, dok za one u Istri i Panoniji imamo

potvrde i u izvorima. Tako je u Augustova doba Italija preko Alpi

bila povezana cestom Aquileia-Emona sa Panonijom i Norikom : sub !ulio

Octaviano Caesare Augusto per Al pes Iulias iter factum .est2, a time je

ot-prilike i sustavne izgradnje rimskih komunikacija u na··

šim zemljama. Po Tacita za te poslove korištene su legije

14. g. n . e, dakle u samom Tiberij-eve vladavine: Interea

ma-nipuli, ante coeptam seditionem Nauportum missi ob itinera et pontes et alias uws (ann. I, 20). Time j e ujedno i karakter ovih prvih

rimskih na našem tlu. tada je po svoj prilici,

i nastavak ceste Emona-Neviodunum-Siscia, a vjerojatno i dionica At-·

mns--Celeia-Poetovio (Petru, Adriatica, 665).

Sva je prilika da j e još za Augustova života i izgradnj a

ceste Narona-Nevesinjsko polje-Borci-Konjic-Sarajevsko polje. To

se može po miljokazu u dolini Trešanice kod Konjica (Han

Vi-tek), sa natpisom Divo Av,gusto, koji je ujedno i najstarije epigrafsko

o gradnji rimskih cesta u DalmacijP.

k oliko danas znamo, osnove glavne cestovne mreže

u unutrašnjosti naše p r ovincije, posebno u koja danas

zauzi-maju Bosna i Hercegovina, postavljene su prvih godina Tiber·ijeve vlade, u vrijeme agilnog cars kog namjesnika Publija Kornelija Dolabele (14.

--20. g. n . e.)4 , Pripreme za izgradnju vjerojatno su za Augustova

života, aLi je sama izgradnja uskoro poslije Augustove smrti

(14. g.).

1 E. P a š a l Quaestestiones de bello Dalmatico- pannonicoque (a. 6-9

n . ae), GID BiH, 1957, 245-300, gdje se citira i ostala literatura. Cf. CIL V

3346: (b ello) Batoniano praefuit Iapv,diai et Liburniai ... Uspor. K. P a t s ch,

WM VI, 171 i VII 37. Za povijest rimskih osvajanja Ilirika još uvij ek je

naj-bolje djelo G. Z i p p e l, Die ri:imische Herschaft in Illyrien bis auf Augustus,

Leipzig, 1877. Usp. i H. Co n s, Dalmatie, Paris 1892," kao i M. Fl u s s, RE

Suppl. 5. pregled v. M. Z a n i n o v Delmati I, p. 27-33 bilj. I.

2 . Ruf i u s Fes t u s, Breviarium rerum gestarum po puli romani, e. 7,

a odnosi se na cestu Aquileia- Nauportus- Emona- Noricum.

3 _{P h. B a ll i f -}

e.

_{P a t s e h, Strassen, 64}

= CIL III

_Wl64.

4 _{Tu mu je dužnost pqvjerio August, uspor. D. Dolabella,}

338-345; isti, .. Novi Dolabelin, terminicijski:' llJi.l;pis iz okolice Jablanca, VAMZ

Zagreb, 1968, sv. III, 70.

.

.

- Nadležnost nad centralnim uredfJ!l} za iZgradnju .cesJa (cura via rum)

je prepustio senat Augustu još 20. g. PJI> n> e . (G-a!ss Dio, 54, 8; Sue.t, Aug. 37 i.

Frontin, De aquis, 101).

'">

i

Dobar dio tih ·komunikacija bio je za vladavme Au-gustova nasljednika Tiberija (14-37. g. n. e.), koji je kao zapovjednik

rimskih legija u toku Batonova ustanka dobro upoznao Ilirik5• Upravo

izgradnja snažnih vojnih uporišta povezanih dobrim cestama trebala je

da u prvo vrijeme konsolid·ira rimsku vlast u oblastima. U

tu svrhu na strateški važnim mjestima su brojni vojni logori.

ceste trebalo je, u prv.om redu, da povežu strateške

kao što su: Hedum castellum Daesitiatium, Andetrium, Tilurium, Burnum

i druge, na kojima su Rimljani u držali vojne formacije.

Osim toga, ove ceste bile su potrebne i zbog zaštite sjevernih granica

car-stva, koje su August i Tiberije pomakli na Dunav {>> ••• protulique fines

Illyrir;i ad ripam fluminis Danuvii«jS. Toj svrsi služila je cesta ad fines pro-vinciae Illyrici, duga 167 rimskih milja, a kao prva u

Dolabe-lino doba, koja je povezala Salonu (Col. Martia Iulia Salona) sa

Pano-ninijom.

S vremenom su ove ceste postale prvorazredni ekonomski i

kul-turni faktor, ne samo za promet Italije i n

a-ših krajeva nego i pravci plodonosnog prodiranja rimskih kulturnih

ut-jecaja. »Po kracima ogromne zvjezdaste mreže - kaže Cesare Vasoli

-koja, po Augustovoj žel}i, za idealno središte zlatni miljokaz (u

Rimu), prošli su vojnici i trgovci, roba, ali i ideje. Prošla je rimska

kul-tura, a zatim i na kraju barbari, koji su jednu fazu

svj e tske his torij e« 7 •

AKTIVNOST P. KORNELIJA DOLABELE U SVJETLU SOLINSKIH NATPISA

Organizato.r i realizator o;vog velikog .i upravo

gran-dioznog pothvata bio Je P. Kornelije Dolabela vir

simpli.-citatis generosissimae (Vell. Pat, II, 125), agilni carski namjesnik (legatus Augusti pro pnaetpre), koji se u kratk-om razdolju od 14. do 20. g. n. e. istakao i kao vrsni administrator u našoj provinciW. U nepunih sedam

godina je, koliko nam je poznato samo sa solinskih natpisa, više

od 550 milja (millia passus) cesta, dijelom po vrlo teškom i

pla-ninskom terenu. Time su bile po.stavljene osnove, kasnije vrlo guste,

ce-stovne m reže, koja se kroz punih 500 godina, i razdoblje

5 Tiberije je dao izgraditi _J podunavsku cestu u Gornjoj Mezij1i (CIL IU

1698).

6 _{To se dogodilo 12. i 9. g. pr. n. e, a zemlja je smirena}

6. do 9. g. n. e. O tome sam August kaže, Mon. Ancyr. (T h. M o m m s e n,

Res gestae di vl Augusti, 8·6): »Pan?Wniorum gentes, quas ante me principem

populi romani exercitus numquam adit, devictas per Ti. Neronen qui tum erat privignus et legatus meus, imperio populi romani subieci protulique fines Illyrici ad ripam fluminis Danuvii«. Cf. Suet, Tib. 16. E. P a ·š a l n. dj.,

278.

7 Rim - panorama jedhe civilizacije, Beograd, 1937, 245. O

·stra-teškoj ekonomskoj i važnosti rimskih cesta, uspor. E. P a š a l

Period rimske vladavine do .kraja !H v'ijeka naše ere, KIBiJH, 2.2,3-2i24. M.

A br a md VAHD Hl2<6-27, 139.

8 _{D. Re n d - M i o Dolabella, 338-345; i s t i. VAMZ, 63-71,}

bjlj. 3; i s t i, Druzov. boravak u. Dalmaciji u svjetlu novog viškog natpisa, V ARD

1952, 41 i d ; i s t i, Cohors VI Voluntariorum, VAHD · 1959, 156-158, Cf. A.

M ar i n o v Epigrafski spomenici · o Timskom· namjesniku Dola beli u

Cav-tatu, Anal:i HI JAZU, Dubrovnik, 1957----1959, 12'1 i d. V. ti ClL HI 1741. usp. i

kratke ostrogotske prevlasti u prvoj polovini VI (tzv. gotska

rene-sansa)9, i dalj e i održavati, a koj a i nakon propasti

car-stva kao dragocjena baština ove pl·odono,sne civilizac-ije služiti brojnim

gen eracijama, pa i do dana današnjega. Kao što smo istakli,

ceste su u gradile legije, u prvom redu za vojne i upravne

po-trebe, ah je na njihovoj izgradnj·i svakako, ia.k·o za to nemamo izravnih dokaza, obilato korištena i radna snaga pokorenog stanovništva. Pr·ema

tome, o.ne su i djelo ljudi.

O bogatoj i raznolikoj djelatnosti Dolabele (P. Cornelius DoLabella)

u Dalmaciji g ovor-i niz natpis a, od kojih su n eki u najnovije

vrijeme, a na osnovu koJih je D. rekonstruirao cursus

honorurn ov·og zaslužnog i istaknutog z apovjednika i n amj esnika u našoj

provinciji, koj i se k asnije istakao i v ojnim usp jesima u

pro-konzularnoj AfricP0• Za naš problem najvažniji su tzv. solinski natpisi

na 4 koj i su svojevremeno bili u toranj splitske

kate-drale11 (Epigrafski dodatak na kraju uvoda).

od Mommsena (CIL III 3201

+

3198b), solinski su natpisi

više puta obj avljivani, revidirani i rekonstruirani1'2• Iz njih saznajemo da

je u Dolabelino vr;ijeme u Ilir iku (koji se n egdje u to doba nazivati

Dalmatia, Dio 53, 12, 8; Vell. II, 114, 4) pet novih cesta : od toga

su dvije navedene u natpisu .CIL III 3198 a - 10156 a

+

3200, koji je

da-tiran Tiberijevom tribunicia potestas XIIX (16/ 17. g.):

l. . . . ad fines provinc1Jae Illyrici . . . cuius viai rnillia passus sunt

CLXVII . . . 13

2. . . . viarn Gabiniawam ab Salonis Andetrium . .. 14

Drugi natpis - CIL III 3201

=

10159

+

3198 b

=

10156 b -

na-vodi još tri ceste :

3 . ... ,a S.alonis ad Hedum castellum Daesitiatium per millia

pa-ssuum CL VI .. . 15

9 Ostrogotska vlast u Dalmaciji bila je epizoda prosperiteta, A. E v a n s,

AR, Iiii, 9. Cf. CaJssi•odorUJs, Var.iarum, !libri ILI, ep. 2:5 i 2•6. - Ostrogots'ki kralj

Teodorik obnovio je i zamrli rimski cursus publicus; cf. F. K o s, Gradivo

za zgodciving S>l•ovencev v srednjem veku I, 19.0•3, št. 4 ti/z 5'07. g. i št. ll iz 523-525. g. (>>de cursu«). U spor. F. S J š Pregled p. 51 i 52. >>Još u doba

cara Justinijana jur.ila je njima državna pošta (cursus publicus; oda:kle

i naš drum)«, S i š n. dj. 52.

10 _{D o l a b e l a,} 338-346, Cfr. H. D e s s a u, Prosopographia imperJi

Romani saec. I, II, III, pars II,Berolini 1897, No 96 i 98.

11 _{Sudbinu i op.i•s 1s•oHnskih natp.iJsa v.} M. A b r a m VAHD

(pretiskano iz Starinara 1926/ 27. p. 139-155). Cf. C. M i ller, Itineraria

Ro-mana, Stuttgart, 1916, p. LXXIV-LXXV. U spor. H. K

a

h l er, Die Porta

sarea in Salona, VAHD 1940, 33-34, bilj. 26 i 27. Cfr. i G. Alfoldy, Klio,

p . 323.

112 _{C. M ii} ll e r, Claudii Ptolome.i goeograph!ia, Paris, _{311; .} CIL _III

10159 (Hirschfeld, i M. Abra m n. mj ; B. S ar i a, Klio

23,192:9, 91; isti, Klio 215, 19·3,3, 279; A. Budrovich, A•ntidoron, vol. II

(= VAHD 1954-1957, p. 91); D. Re n d i o Dola bella, Akte,

343; A l fold y, G e z a, Klio 46. 1965, 323-327

=

Acta archaeologica, Bu-dapest 1964, facs. 3-4, p. 24·7-266

=

S'itula 8, Ljublja na, 1965, p. 9·5----<112.

13 M. Abra m n . dj. 151. Cf. Re n d Dolabella, 342, bilj. 16.

14 M . A b r a m i :irodem.

15 _{G. A l fold y, Eine Strassenbauinschrift aus Salona, Klio, n. mj.}

Lek-cij u Hedum (ili Hedos) predložio je prije G. AlfO'ldyja A. Budrov.ich, n . dj. 91

i d. A. B e t z, Untersuchungen, 28, bilj. 77, a s njim i D. Re n d Dola bella,

243, ispravljaju tribunicia potestas XXI, umjesto XXII kod

4 .... viam ad Bathinum flumen quod dividit Breucos Oseriatibus a Salonis munit per millia passuum CLVIIP6•

5 .... ad imum montem Ditionum Ulcirum per millia ptassuum a

Salonis LXXVIID .. . 17 _{(v. Tab. I i II.)}

Iz natpisa CIL III 3198a

=

10156a

+

3200 saznajemo da su cestu broj 1 sagradili legi!Onis VII et XI, što je ujedno i prva v.ijest o

boravku ovih legija u Dalmaciji, a cestu broj 2 (koja je mnogo i

za koju se ne daje mi:lijacija) vojnici VII legije. Obje legije su garnizo-nirale u Salone, VII u Gardunu, a XI u Burnumu. Ova cesta je nazvana Gabiniana - kao na Cezarovog generala Aula Gabi-nija, koji je u ovom kraju u zimu 48/ 47. g. pr. n. e. doživ·io težak poraz od Delmata18 • Za tr i ostale ·ceste (CIL III '3201

=

101'5'9

+

3198 b

=

10156 b)

natpjs ne navodi tko ih je grad1o. su za cara Tiberija, a u vrijeme namjesnika Dolabele (P. DoLabelLa legato pro Iz-gradnja ovih cesta datirana je Ti'berijevom tribuniciJa potestJas XXI (·19/ 20.

g), a ne XXII- kako je

natpisi važan su izvor ne samo za mreže pr-vih r.imskih komunikacija u unutrašnjosti provincije Dalmacije nego i za poznavanje topografije ove pokrajine. Natpisi daju i nekoliko vrlo

važ-topografskih podataka (Andetrium, Hedum castellum Daesitiatium, Bat[h]inus flumen, mons Ditionum Ulcirus, Breuci?, Oseriates?), što pru-ža da se proširi naše oskudno poznavanje topografije ovih krajeva u antici.

Po fragmentarnim natpisima iz Cavtata (Epidau-rus)e1 i Zadra (Col. Iulia Iader)82, koji su datirani po Dolabeli, saz-najemo da je zaslužni namjesnik i ove gradove zadU'žio nebm radov.ima koje su izvele trupe, ali se ne zna

o

kakvim se gradnjama radi. Nisu li, bar i ti rado.vi mogli biti izgradnja putova? Zar i spome-nuti gradovi nisu mo.gli u znak zahvalnosti, po uzoru na Salonu, postaviH Dola'beli natpise {kao npr. onaj iz Oboda kraj Cavtata, CIL III 1741), što .ih je povezao sa zemlje ili bar ·inaugurirao izgradnju tak-vih komunikacija? To napose važi za gradnje koje je izvela coh VI vol.

u Cavtatu ili negdje u okolici. Bilo bi pomalo i da je Dolabela sa udaljenim krajevima provincije i carstva povezao samo Salonu, pa se sa dosta r azloga mora pretpostaviti da su u to doba bile ili

16 _{G. A l f d Y, libidem. A. B u d r o v i e h, n. mj. ima lekciju} quod dividit Breucos a Ditionibus, dok u 7. r. BAIT ill BNI1H, tj. Bathinus flu-men (V.ell, II, 114). S obzirom na lokalizaciju D.icilona u dko G•rahova, mislim da je restitucija ispravnija.

171M. n . mj.

18 _{iPW RE XLI[, 430,} s. v. A. Gabinius, br. ll. Cf. F . B u Stri d on, 70, bilj. 4

19 _{D. R e n d Dol abella, 343 pretpostavlja da se} 'i prvi natpis (CJ,L JI[ 3,1'98a

=

10.15•6

+

31200) zavvšavao formul'Om P. Dolabella legato pro prae-tore kao i drugi natpliis. Posljednji je naime reda'k, ilzgleda, pooinjao sa jed-nim P. - O legijama XI i VII i njihovom boravku u Dalmaciji, v. M.

Abra-ml VAHiD 1940, 2131.

·oo iD. Re n d i Dolabel1a, 434, bJllj . 18 i 2.0.

2 1 A. M ar i n o v n. dj. p. 121, T. XV2 :... P (ublio) Dolab ella l eg(ato) pro pr(aetor e) J Coh(ors) vi Vol(untariorum)

v

trib(uno) L(ucio)

Pur-tisio Atinate j . .. lio C(aio) Saenio (duum)viris l . . .

122 CIL III 2.90H: Ti(b eriu s) Caesar divi A ug( usti) f {ilius) i Augustus, im-p(erator), pontif(ex) max(imus),

1

trib(unicia) potest(ate) XX, co(n)s(ul) III l Leg(io) V II leg(io) XI

l

P(ublio) Comelio Dolabella J •l'eg(ato) pro pr(aetore).

i neke ceste u drugim dijelovima provincije, prvenstveno u

za-primorskih gradova {Epidaurus, Iader, Narona), kao i spoj tih

gradova sa Salonom. Takva bi djelatnost bila -i u duhu Tiberijeve politike

(osnivanje kolonije Emone i gradnja cesta u Panoniji i Meziji), koji je u tome pogledu nastavio aktivnu politiku Cezara i Augusta, koji su u

Ili-riku osnovali prve kolonije, gradili ceste i podizali logore. su

mišljenja bili Mommsen {CIL III, p. 407: Hoc apparet quo tempore

Do-labella . . . vias quas diximus quinque et fortasse alias praeterea ape-1·uit, . .. ) i Patsch (Strassen, p. 63), a u novije vrijeme i Sergejevski, koji

pretpostavlja da je i cesta od Epidauruma do Anderbe ili ili

u Dolabelino vrijeme (GZM 1962, p. 95). ova

razmat-ranja dovode nas do pitanja ·koja možda ostati i neriješena ako nas

ne obdari novim epigrafskim potvrdama. Ipak, to nas ne smije pri-da se izvjesne stvari naslute i intuitivno, iako su ostale skrivene u

tami historije23 •

Osnovna cestovna mreža bila je - kako vidjeti

-u razmjerno kratk•om vremen-u za cara Tiberija. Izgradnja je

nastav-ljena i pod njegovim nasljednicima, za vladavine cara Klaudija

(41-54 g.). Osim koje su povezivale Salonu sa

unutrašnjo-zemlje, a koje su pod Dolabelinom administracijom,

iz-su ubrzo i komunikacije uzduž jadranske obale. Ovim je puto-vima Salona bila povezana sa Akvilejom na sjeveru, a Naronom, Skod-rom i Dirahijem na jugu. Nastavljena je ·i izgradnja cesta u unutrašnjosti zemlje, kao napr. cesta Epidaurus-Ad Zizio, cesta Grahova-dolina

Sa-ne, obje za Klaudija, ali je njihova izgradnja mogla i ranije. Tako

se dosta brzim tempom, o biti govora naprijed, vršila

sistema-tizacija cestovne mreže, najprije za potrebe državne uprave i vojske, a kasnije i za potrebe stanovništva i

OST ALI IZVORI

Od pisanih izvora za topografiju r·imske provincije

Dal-macije, napose rimskih komunikacija najvažniji su Ptolomejeva

Geogra-fija i tzv. i t i n er ar i a, tj. kartografski i popisi državnih

putnih stanica i poštanskih linija. se smatra da Ptolomejeva

Geo-grafija, iako je napisana polovinom II st. n. e, odražava stanje starije od

23 _{mi.šljenje je i G. N o v a k, Povijest Dubrovn'ika I,}

Pri-log Analima Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, sv. X-XI

Dubrov-nlik, 196:6, 26--27. »Dolabel:la je imao S!misa•o za ceste onako

1800 godina poslije toga u i>stom ovom kraj/U .imati Dandolo, generalni

p.rovidur Dalmaa1je, za vrijeme francuskog vladanja u ovoj pokrajini. Ovaj s!D'Lsao za cestovnu vezu, :koj'i je Dolabella po/kazao upravo u jedinom

gran-dioznom zahvatu iz Salone, nas da nešto kažemo za njegovo

dje[ovanje u istom pravcu ilz drwgog primo11skog grada, tj. iz EpiildaU'ruma .

.Nko bi to biLo onda su imaii vrlo mn01go razloga da mu

u podignu ovako sjajan natpis<<. To je tim vjerojatnije što je natpis o

kojem govorimo (CIL III, 1741) na Obodu neda1eko od rimske ceste

Epidarius - Asamo, i to u Dolabeli kao legatu propretoru božanskog

Augusta. U spor. i G. N o v a k Questiones Epidauritanae, Rad, knj. 339,

Zag-reb, 1965, 105. - D. Re n d Dola bella 340, ovaj natpis povezuje uz odlazak

Dolabelle iz Gomjeg Hi11ika u sjeverni !ilirik 16. g, iH uz njegov odlazak iz IliDiika 20. g.

onog koje nas ovdje zanima, pa stoga njene podatke treba koristiti vrlo obazrivo'24 •

Itin•erarium Antonini25 _i Tabula _{iz nešto}

ka-snijeg doba, ali su nastali kompilacijom nekih ranijih itinerara. Dok se

za Itinerarium Antonirri smatra da je nastao III st., u

Karaka-lino doba, sa nekim kasnijim interpolacijama (npr. Diocletianopolis, Ma-ximianopolis, Gorsium sive Herculia, itd.), Tabula ili Kastorova karta

nešto je Misli se da je nastala u II polovini IV st. U skladu s

t im datiranjem je i prikaz Portusa na Tabuli: umjesto Ostije

prikazan je Portus (Portus Augusti, K. Miller, IR, 299), a to je odraz

pro-m jena ko j e su se zbile u Konstantinova doba, <kada je Ostija izgradnjopro-m

n ove luke Po.rtus izgubila na a Po rtus dob io municipalni

sta-t u s (civitas ConstantinianaY21 _{(v. Tab. III).}

Tabula Peutingeriana, koja korijen iz Augustova Orbis

pic-t u s-a, pokušaj je da se cespic-tovna mreža rimskog carspic-tva prikaže na gra-Slaba strana Tabule je upravo ta njena deformirana

karto-grafska p r ojekcija123• _{Naime, da bi se la·kše koristila (T abula je bila}

na-mijenjena upotrebi), imala je oblik izdužene mape (svitak,

vo-l umen), a to je nužno dovevo-lo i do deformacij e geografskih obvo-lika kopna i mora: p r ostor sjever-jug dat je vrlo zbijeno, a prostor istok-zapad

jako je izdužen. Posljedica toga je nesklad u oblicima i u

distan-cama, i proizvoljnost pravaca pojedinih cesta. iako

šematizi-r ani oblik Tabule, zbog iskšematizi-rivljene fošematizi-rme, ne daje sasvim pouzdanih

elemenata za pravaca pojedinih cesta, Tabula ipak nekim

svojim elementima (milijacijom, vinjetama koje stanice i

na-selja - mutationes, mansiones, civitates i aastena, a donekle i

kontura-ma kopna i mora, . pravcikontura-ma rijeka i planina) pruža izvjesne indikacije

da se pojedini pravci - s manje ili više uspjeha - odrede bar u

gene-ralnom smjeru. Kod Itinerara lišeni smo te jer on daje samo

tekstualni popis .putnih stanica sa naznakom udaljenosti izraženom u

C. M u 11 er, ClauldH Ptolomei Geographi·a, Parirs, 1884, p. 311. Cf. L.

J e l Najstariji kartografski spomenik o rimskoj pokrajini Dalmaciji, GZM

1898, p. 21217 i 5.:n i d.

'25 C. M i ller, Itinerarium provinciarum Antonini Augusti u Itin. Rom, p

LIV-LXVII. - U spor. novije Cu n t z o v o izdanje Itin. Ant. (1929), 1-75. O

postanku Itin. Ant. v. K u b i t s e h e k, .RE IX p. 2336 i A. Gr e n i er Manuel

d'archeologie n (1934), p. 135.

'26 C. M i ller, Weltkarte des Kastorius, gennant Die Peutingerische

Tafel, in den Farben des Originals herausgegeben, Ravensburg 1888

(Ilirik je prikazan na segmentima VI i VII); i s t i, Die Tabula

Peut&ngeri-ana: Weltkaorte des Cwstorius, u Intinerania Romana, Stuttgart, HJrH3,. p.

XIII-LIII i šp. 3-960, •sa rim.deksom starih (Index A) i novih (Index B)

ge-ografs'kirh imena, p. .. Ceste u I'Liri'ku, Panoniji Noriku se

na šp. 412-49[.

... sub ultimis imperatoribus - Beatus Rhen. i to ne prije 350. g.

n. e. i ne kasnije od Teodozija Velikog, M i ller, o. e. p. XXXII. - Za Ostiju

i Portus v. G. Cal z a G. rB e e a t t i, Ostia, p. 12: rSi puo ritenere che la

fine di Ostia sia stata affrettata da Constantina il quale le avrebbe tolti i

di-ritti municipali dandoli a Porto, che si chiamo Civitas Constantiana ed ebbe

un vescovo proprio dall'ano 314. E dal 314. il Porto, che si era chiamato

por-tus Ostiae o porpor-tus Augusti, rsi chiama porpor-tus Romae;

e

dunque ormaiJ il

Porto, non

e

pili Ostia collegata con Roma e infatti la tavala Peutingeriana

ci da una efficace rappresentazione grafica delle mutate condizioni tra Ostia e Porto.

rimskim miljama. Njegova je prednost u tome što se osam

pri-mjeraka koji se mogu konfrontirati i tako podaci donekle

provjeriti, dok je Tabula samo u jednom Po

Ku-bitscheku je Antoninov Itinerar redigiran osamdesetih godina III st. (RE,

2337-3·3).

Ni na jednom itineraru nis u sve ceste, pa ni ·one magi

-stralnog karaktera. Tako npr. na Tabuli - da se zadržimo samo na

na-šem nema velike ceste Narona-Nevesinjsko

polje'--Konjic--Sarajevsko polje-Romanija-Podrinj e, a ni cesta dolinama Une, Sane i Bosne i nekih d.rugih. Na Antoninovom Itineraru opet nema ceste S

a-lona-Argentaria, ni drugih: date su samo magistrale: ,a Sirmio Salonas

(263 i 269) i a Salonis Dyrrachium (338, 339) i cesta ab Aquileia per Istriam

Salonas, od stanice Pola tmiectus sinus Libumici Iader usque stadia

CCCCL (270-272, ed. O . Cuntz, 40). U takvim

preostaju jedino topografska istraživanja na terenu. prigovor

da u Tabuli nisu navedeni tako važni centr i kao što su Delminij,

(koji locira u Duvno) i Aquae S . .. (Ilidža kraj Sarajeva) - u

mu on vidi lakune - relativnog je karaktera, jer Delminium i Aquae

S ... kao ni Doclea, nisu morali ležati upravo na onim cestama koje su ucrtane na Tabuli. Svakako, kartografski prikaz, kakva je Tabula ima

svojih n edostataka, o kojima još biti govora kod opisa pojedinih cesta.

Te su koruptele, n astale kopiranjem Tabule, ali one ipak nisu

takve prirode da bi dovele u pitanje vjerodostojnost T abule kao izvora,

odnosno podataka koje pruža.

Od kasnij ih itinerara za naša istraživanja u obzir dolaze još jedino

Anonyrni Ravenrvatis Cosmogr.aphia, iz VII ili s VIII st. i Gvido-nova Ge10grajija iz XI st. - obje sastavljerLe n a osnovu starijih izvora31 •

Iako se r adi o kompilaciji, i bez oznake miija, Ravenatova Kosmografij a

koristan je izvor j er donosi i neke poda tke .koje Itinerar i Tabula

ne-maju, a uz to ima i više imena putnih stanica u našim krajevima, iako

20 _{Itinerari se moraju koristiti vrlo oprezno. Evo šta o tome kaže D.}

S e ·r g e j ·e v •s k i, Kulturna 11stor.ija BiH, Sarajevo, 19:J5, p . 7:3: »Cini!lo se,

prema tome, da je, se tim spomenicima (tj. itinerarima) lako loka

-liZJLrati po Bosni ,j poštaiJJske lin1ije i pravce cesta. Taiko su mislili pr vi

istra-(;kao npr. Tomašek), a poneki d u potSljednje vrijem e (K. Miller) . Ali,

svi njihoVJi po'kušaji .i pretpostavke .iZJgledali s u :Hjepi 1i važili samo <do p rvog

arheološkog nalaza - mislim na kakav natpl;s •sa imenom r imskog grada.

Re-dovno su ti nalaZJi obarali Hjepe pretpostavke oni'h koi.i su gradili :svoje

teo-rije, se na itinerarijima« Cf. K a t a n Diss. 31-32.

30 _{E . P a .š a l O hodološkim 'Pitanj:ima u ,i:stori.ie,}

Godišnjak ID BiH, IX, Sarajevo, 1958, p . 146. U AJ, III, p. 66 P a š a l kaže :

»In der Tab. Peut. ,sind :im Raume Ad L ibros - Bi,stue Vetus einige Stationen

angela'ssen« . .Nav odno su a1spušten a 33 km.

31 _{M. P i n d e r et G. P a rt e y, Ravenna tis Anonymi Cosmogra phia et}

Gui:don::s Geographica, Beroli,ni, 1H60. Novo izdanje J. S e h n e t z, IRavennatis

Anonymi Co·smographia et Gu.idon:1s Geographica, IHneraria R omana, vol. II,

Lip-s1iae, 1940 . - Po S e h ·n e t z u 'P· V, Ravenatov auto graf tj e nastao prim is

deceniis octavi saecuLi. Uisp. i s t i, Untersuchungen zum Geographcn von R

a-venna, Mi.inchen, 1919, passi·m . - U ,starijoj se J,iltera turi :smatra1lo da

je Ravenat svo.je djelo lwmpi:lirao u VII st. n. e., M . ,p i n d eT et G. P

ar-t h e y, u u v odru, 1i K. M i ll e .r , Mappae V:I, p . 7 i i2Jl. :se

Ra-venatovo djelo nastoji što više približiti VI st, u sp. M . S u Liburnia

Tar-saticensis, Adria tica, p. 705. i J . S a š e L Alpes Iuliana, Arh. Vestnik,

XXI-XXII (1970- 71), 42 i bilj . 50.

u iskrivljenoj formi. Sa gledišta upravo to ima

ve-liko jer saznajemo imena gradova ili mjesta u vrlo poznoj

kas-.ili ranoj medievalnoj formi, npr. Bisva {Bistue?), Serbitium

(Servitium), Zidion (Ad Zizio), itd.00 _{Guido je djelo kompilirane 1119.}

g. daje samo izvode iz Ravenatove IV i V knjige (v. Tab. IV).

Podaci itinerara se mogu kontrolirati epigrafskim izvorima,

prvenstveno onima sa mil}okaza, ali i sv1m ostalim natpisima,

municipalnim, koji su u vezi sa lociranjem nekog naselja, a time

posred-no .i trase nekog puta, kao gravitacione linije za broj

aglomeracija. Ranije su kod hodoloških istraživanja posebnu

pažnju ukazivali beneficijarskim natpisima (Hirschfeld, Domaszewski, Beneficijari, kao predstavnici centralne vlasti u muni:cipiju,

u pravilu su svoj ured imali u centru municipija3\ a kao javne

si-gurnosti vršili su i nadzor nad putova i cursus publicus-a.

Prema tome su beneficijarski natpisi i za hodološka ·ispitivanja

ukoliko su pojedini municipiji i kolonije (Aequum, Salvium, Castra,

Rae-tinium, Diluntum, Municipium Malvesiatium i Domavia) ležali na nekoj

cesti ili u njenoj neposrednoj blizini, kao npr. Novae

Veliku pažnju valja ukazati i narodnom predanju i kazivanju o

pojedinim putovima, što raniji nisu uvijek koristili u dovoljnoj

mjeri. Cesto narodni naziv za neki stari put, npr. Put Crne 'kraljice, Put Marije Terezije, Stari drum ili Stara kaldrma, katkada i Rimski ili

Gr-.i Kaurski put itd., ili neka legenda vezana za takav put, mogu da

ukažu na starinsko porijeklo neke

Ipak, za hodološka ispitivanja najvrijedniji su materijalni ostaci

samih cesta i naselja '(miljokazi, nasipi, usjeci,

kal-drma, tragovi mostova i naselja, nalazi novaca :itd.). Osim toga, potrebno

je voditi i o konfiguraciji terena i o izvjesnoj logici trase u odnosu

na topog,rafiju ranijih i kasnijih naselja. Gdje god se to može,

navedene podatke t reba provjeriti ·katastarskim podacima i podacima iz starih povelja i karti.

Rimske ceste se poklapaju sa ranijim predrimskim, ali

i sa kasnijim srednjovjekovnim i turskim putovima. Na kamenitom i

p laninskom ter enu Dinarida nije ni bilo za bitnije

pro-m jene trase, a ni potrebe vrepro-mena - posebno u srednjem vijeku - nisu

'32 ·Kod Ravenata .na više ;mjesta dolaze po dvije varijante imena neke

ci-vitas, tj. :ime nekog mjesta dbjašnjeno je drug,tm toponi:mom f.o.rmulom »id

est«, npr. Epitaurum id est Ragusium, ili Pardua id est Stamnes. Epidaurus.

koji je uništen prije stotinu i više godina (RE, s. v.) Ravenat objašnjava

ime-nom novoosnovano;g grada. Cf. I . Crueium, Situla lo (19'68) , 38 i 68.

H i r s e hf e l d u CIL III; P a t s e h, Zbirke rimskih i starina

u bo.s.-here. zem. muzeju, GZJM 11914, p. l 7'4; D o m a s z e w 's k i Die

Benefi-ciarierposten und. die rom. Strassennetze, BD 1904, Suppl. p. 1-16 ; P a š a l

O hod. pit., p. 150, bilj. 28 :i p. ,154.

34 A. M o e s y, Pannonia , RE, Suppl. IX (1962) p. 602.

35 LK. P a t :s e h, GZM 1914, p. 174; B a ll 1i f-P a t s e h, Str as sen, 57-59.

·35• je pojava u galskim i germanskim zemljama, npr. » . . . Turrim

Brunichildis appelantes, quod ea Regina, ut caeteras vias pu·b!icas romano-rum ita hane quoque ad quam turris reficiendam curav·erit . . . «, usp. J . M

er-t e n s, La chaussee Romaine de Reims a Treves, Arehaelogia Belgiea, 35

Bruxelles, 1957, p. 17, bilj. 25. Citat je uzet od Wilt h e i m a, Luxemburgum

Romanum, p. 94 (iz 17. v.).

zahtijevale izgradnju novih komunikacija36• Stoga je prilikom terenskih

ispitivanja posebno važno voditi i o ovim putovima, jer su

sred-njovjekovni putovi u svojoj osnovi prethistorijskog i

porijekla, što je podvukao i s tog aspekta,

za starinu nekog puta vrlo su indicij i srednjovjekovne

nekro-pole, .koje su locirane uz stare putove38 •

O VJERODOSTOJNOSTI T ABU LE

Od navedenih pisanih izvora za naša ispitivanja, i .pored svih

ne-dostataka, korist ima Tabula. Bilo je pokušaja da se Tabula

pro-glasi, manje ili više, i nepouzdanom'39• Na neopravdanost ovakve

kritike ukazao je Evans, ia•ko se izvjesne koruptele i lakune, koje su

nastale kopiranjem Tabule, ne mogu osporiti. Evans je na primjeru ko-munikacije Salonae-Narona pokazao da se distance Tabule u potpunosti

poklapaju s onima na Itineraru i sa stvarnim udaljenostima na terenu40 •

Ne smijemo nadalje izgubiti iz vida da su u izvjesnim

itinerari j e d i n i pisani izvori za hodološka istraži vanj a, pa ako i njih

proglas1mo i nepouzdanim {kao npr. Mommsen, CIL HI, str. 290,

Patsch, Narona, str. 64, Naselja, str. 48 i d.), u stvari se lišavamo

jedinog oslonca. Stoga je potrebno najprije na terenu provjeriti da li su i kohko ispravne pojedine odrednice Tabule {i Itinerara), pa tek onda

do-nositi To da je potrebno najprije na terenu ispravno

fik-sirati arheološke ·ostatke neke ceste, pa tek nakon toga provjeriti da li

se tim putem dobijeni podaci slažu sa distancama Tabule. Ako se podaci Tabule (ili Itinerara) ne poklapaju sa našim istraživanjima, to je

naj-znak da nismo na pravoj trasi, pa stoga a priori ne smijemo

odba-citi podatke Tabule.

Tako npr. E. na jednom mjestu o vjerodostojnosti

Tabule, kaže: »Identifikaciji In monte Bulsinio - Prevala ne odgovaraju

distance po Tabuli Peutingeriani, ali to ništa ne jer su u pitanju

distance koje se uvijek moraju primati sa velikom rezervom«41 • Takav

bio •bi opravdan, i mi bismo ga bez rezerve prihvatili, da je pi-sac najprije na terenu t a n o odredi·o arheološke ·ostatke

cije o kojoj je Da je to sigurno bi došao do da

su upravo u ovom - kako vidjeti - podaci Tabule (a i

Mayerov ispravni. u istu pogrešku upao je i Mayer

kad je da su podaci Tabule za distancu Tilurio - Ad Libros

po-grešni:24. Da su Mayer i ispitali materijalne ostatke ceste na toj

M Instruktivno je ono što o tome kaže C. M i ller, I R. p. VIII: >>ln der

Ebene, in FlachHindern, grossen Flusstalern bilden sich von selbst jene oft

zwei - bis dreihundert Fuss breiten Wege, welche man heute noch in

kul-turlosen Landern findet, wo dJe Karawanen •immer wieder neue Wege neben den alten 'bilden, :sobald diese, besonders zur Regenze]t, grundlos gewo.rden sind«.

37 K. P a t 1s e h, GZJM •19.02, 4115, •Sa ·kartom prethistor.ij•9lcth putova. Cf.

P a t s e h, GZM 1896, 415-422 i Contribution

a

la numizmatique de Byllis

et d'Appollonie, Congres intern. de numism., Paris, 1900, p. 1-11.

<Ja K. P a ts e h, Narona, šp. ,!)1-<00 i GZJM .1902, 4!15. 39· E. P a š a l n. dj. p. 146 i Naselja, p. 48 i d. 40 A. E v a n s, AJR II, 7r8 i 79.

41- Naselja, p. 49 i 50. U daljem tekstu još je u izrazu. Cf. i E.

P a š a l AJ, III, p. 66 i ovdje bilj. 39.

412 _{DopniiilO:Si poznava.nju rimskih cesta u Dalmaciji, V.AHiD 1940, 131.}

relaciji, ne bi posumnjali (bar u ovom u ispravnost i

vjerodo-stojnost Tabule. Stoga uvijek mora biti svjestan da »njegova ...

trasa« ne mora biti upravo ona koja je tradirana u izvoru. Cesta je

mo-gla na tom ili nekom drugom sekt·oru, i u nekom drugom, manje-više

pravcu od onog za koji je utvrdio da je »pravi«.

O METODOLOŠKOM POSTUPKU

o vj-erodostojnosti itinerara, dotakao sam se i metodskog

aspekta problematike hodoloških ispitivanja. Istraživanje

ko-munikacija je vrlo težak i složen posao ne t·oliko zbog napora

koji iziskuje ·Ovakav terenski rad nego u prvom redu zato· što je i njegovoj slobodnoj ·ocjeni prepušteno da odredi je li neka

stara putina u izrovanom ter·enu, koja je uz to, i kasnije korištena,

rimska ili nije. Za to je potrebno ne samo velik-o iskustvo nego i krajnja

opreznost, pa svaki mora biti rezultat kompleksnog

sagleda-vanja svih relevantnih elemenata: arheoloških ostata•ka ceste ili s njom vezanih objekata, konfiguracije terena, ·osnovnog pravca komunikacije i

njegovog odnosa prema usputnim naseljima - sve to, gdje god je

mo-provjereno pisanim i epigrafskim, kartog.rafskim i drugim podacima.

Samo u onim kada su pravilno odredili

trasu ceste na terenu (Ballif, Patsch, .Sergejevski .i u nekim nisu upali u metodološke pogr.eš•ke. Na žalost odmah valja

da su se ispitivanja rimskih cesta na našem vršila

kabinetski, samo na osnovu izvo.ra i po kartama, ne

o materijalnim tragovima na terenu, a ·i bez dovoljnog poznavanja terena,

pa su stoga i rezultati još uvijek nesigurni i proizv·oljni43 • Nesigurne su

ne samo lokacije pojedinih putnih stanica ·i naselja sa itinerara nego i

pravci komunikacija. Stare greške i zablude uporno se prenose i

u nova

je Hoernes, jedan od prvih naših cesta, istakao

sla-bost metode, koja ne polazi od dobrog poznavanja terena . naime,

u recenziji Tomaschekova djela »Die vorslavische Topographie der Bosna Hercegovina, Crna Gora und der angrenzenden Gebiete<< da je Tomaschek ovo pitanje pokušao riješiti samo na osnovu pisanih izvora, ne

ceste

in natura,

Hoernes naglašava da takav pothvat boluje od neizbježnih

posljedica svakog pokušaja44 •

Ali ni Hoernes nije bio nimalo sretnije ruke, što se dobrim

dije-lom- za ovo rano doba naše antike - mora u dobroj mjeri

pripisati i neistraženosti zemlje45 • Ni kasniji pokušaji, pos ebno stranih

43 _{E. P a š a l O hod. pit., p. '1:40: je dobro poznato da}

iz-vjesni pravci rimslkih cesta kroz Bi1H, kako •su J'h dbillježili i uniljeli u :karte

neki ranij1i (W. T.omaschek. K. Miller) , predstavljaju pro:izvoljno

»trasiranje<< na osnov,i kombinacija ... <<.

44 _{Alterhiimer der Hercegovina, II, S. 130-150: u odjeljku IV: Rom.}

Stras-sen und Orte im heutigen Bosnien, pododjeljak II: Die grosse Strasse von

Salona na.ch Angentaria, p. 1·3·6'--\143. H o e •r n e s ostalog kaže : >>A:llein

dieser kiihne Versuch krankt, wie mir scheint, an den unausbleiblichen Fal-gen jedes solchen Unternehmens: der Unzuverli:i:ssiglkeit se]ner Hilfsmittel und der UnvollsHindigkeit einer nur auf gedruckten Quellen beruhenden Landes-kenntni•ss<< (p. 1·30).

45 _{Današnje po:mavanje pmšlosti naše zemlje treba zahvaliti radu}

'I'ruhetke, Patscha, Sergejevskog, i brojnoj plejadi

arheolo-ga, koja obuhvata tr:1 generacije 24

kao što su npr. Domaszewski46 _{i Miller}47, da odrede mrežu rim-s•kih cesta u unutrašnjosti Ilirika, nisu uspjeli zbog istih razloga. Iako su

im bili poznati bogati rezultati Patschevih istraživanja historije

rim-ske provincije Dalmacije48, a imali su za uzor i B allifa, manje više

proiz-voljnim kombinacijama raznih podataka iz izvora i literature, bez

do-brog po:znavanja gorovitog terena, ponekad ceste i preko

nepro-hodnih masiva, upali su u iste pogreške ka·o i Tomaschek i Hoernes prije njih.

Na taj u toku vremena su se akumulirali brojni topografski

i hodološki problemi 'koje do kraja nije rij ešio ni Ballif ni

nje-gova djela .

Pri rješavanju h od·oloških problema valja, dakle, od ceste

fiksirane in natura na terenu, a tek nakon toga dolazi pokušaj d a se

ce-sta identificira - na osnovu pisanih i epigrafskih izvora - sa nekom

trasom i uklopi u jedinstveni sistem komunikacija. Ta•kva

metoda rada vrlo j e teška, traži vremena, na:pora i dosta sred

-stava, a s obzir-om na prostranstvo terena i njegovu slabu

komunikativ-nost, i timski rad. Osim napornog po

i dalmat•inskog krša i bosanskih planina, potrebna j e i velika

i •komunikativnost p rilikom anketiranja ljudi na terenu, jer u traganju

za trasama starih cesta dragocjenu pružaju

up-ravo mještani, stariji seljaci, koj•i dobro poznaju širu okolicu

svoga mjesta i koji po predanju, koje se prenosi s kolj ena na koljeno, poznaju stare putove.

u hodološkim istraživanj1ma pružaju i nazivi

ko-jima mještani nazivaju stare putove. Ti nazivi su vezani i uz razne

legende o zakopanom blagu, kao što je ona o Sekulanu49, o kralju Beli50,

o Crnoj kraljici5

t,

_{i dr. Ove koje su samo u manjoj mjeri koristili}

raniji korisni su indiciji, jer u nedostatku materijalnih

tra-gova same ceste mogu da budu važan (a ponekad i prvi) indikator za

nekog pravcas2•

Ispitivanj e rimskih komunikacija otežano je ·osobito na mekom

te-renu, na kojem su ceste zatrpane ili uništene ·od erozije. To važi

46 _{Die Beneficiarierposten, BD, p. 1-16.}

47 _{Itin. Ant., ·šp. 467-468 i 471-474.}

48 Arc'haologi:sch-epigraf.ische Untersuchungen zur Geschichte der

romi-sehen Provinz Dalmatien, WlVI IV 243; V, 177; VI, 154; VII 339; VIII, 61; IX, 171;

XI, 104 i XII, 68 i d .

49 K . P a t s e h, Narona, šp. 28.

A. E v a n s, AR II, p . 57.

" 1 I. B o j a n o v s k .i, Pelva i Salv.iae, AdPiatica praehistorica et

anti-qua, Miscellanea G. N o v a k dica ta, Zagreb, 1970, 503- 522.

52 d alji pravac 1<1mske ceste •iz Pndrašnice prema sjeveru, .obišao

sam cijelo Zmijanje, i•s.pitao s ve važnije komunikacije u tom

preg-ledao svu literaturu, izvore i stare karte, ali nastavak ove ceste prema Banjoj

Luo1 otkrio sam istom kada su mi mještani .iz Kule (u Rogalja iznad

da .sa Rogalja (danas rask11ižje putova

-(Split) - prema Trijebovu (Tribovo) vodi jedan stari put tzv.

mor ski put, ikoji .stanovni·štvo naZJDva ·i Crne kralj:ice«, odnosno »Put Marij e Terezije«. Ovaj podata>k me je doveo na pravu trasu rimske ceste

Sa-lanae - Servitium, koju je Ballif (Strassen, 21) napustio pod uticaj em O. Blau

(lVIonatsberichte der Berliner Akademie der Wissenschaften, 1867. p. 742), iako

je ckod Trijebova (Strassen, 2,1) otkrio

za u predjelima koja se spuštaju prema Posavini, gdje je na mekanom geološkom terenu gotovo nest alo tragova rimskih cesta. Tu su

onda glavni izvor nalazi miljokaza i tragovi naselja.

Uz to dobar oslonac pruža ju i trase srednjovjekovnih i

tur-skih putova koje se u svom genera lnom smj eru poklapaju sa nekom

od tradiranih rimskih komunikacija, a uz to prolaze pored prethisto-rijskih gradina i srednjovjekovnih gradova koji su na važnijim

saobra-nastavili ulogu ranijih O koju pri tome

pružaju stara groblja, napose srednjovjekovna, prethistorijski turnuli i

stari novci, bilo je govora kod brojnih autora54•

Dodamo li tome i potrebu dobrog poznavanja izvora i bogate

li-terature koja se na•kupila u stotinu posljednjih godina, tek onda se može ocijeniti ko1iko je to kompleksan posao. Gledano s tog aspekta, ni ova

moja istraživanja ne rezultat saznanja ·O datom problemu,

nego su samo - da se figurativno izrazim - pregršt iz

veli-kog i raznobojnog, ali v,rlo fragmentiranog mozaika. Nadajmo se da se sl•ika avog mozaika s vremenom popunjavati sve više. To je ·olakšano

i što se iz godine u godinu otkrivaju novi objekti koji bacaju

sve svjetlo i na pr·oblem komunikacija u Ilil'iku.

NEKI HODOLOSKI PROBLEMI

Studij rimskih cesta, osim fiksiranja materijalnih tragova na te-renu, ·obuhv·ata i druge brojne holodoške probleme. U stvari, up,ravo pro-blemi •kao što su pitanja :predrimskih {ilirskih) komunikacija i njihovog odnosa prema rimskim cesta ma, zatim pitanj e pravolinij.skog toka

rim-skih i njihovog odnosa prema indigenim naseljima, pa

konstrukcije rimskih i predrimskih putova, a u vezi s t ime i

pojava spurila i njihov postanak mogu da pruže

dra-gocjene podatke z a ispitivanje rimskih cesta. U tom sklopu pitanja is-taknuto mjesto zauzima i tzv. sistematizacija rimske cestovne mreže,

t j. izgr adnja proces koji treba pratiti u dužem tO'ku v r

eme-na, a koji implicira korištenje i adaptaciju i ranijih ilirskih putova. Sve to

su pitanja od prvorazrednog •i za pravilan pristup studiju

rim-skih komunikacija t e za n j ihovo· sigurnije

U okviru ovog uvodnog izlaganja želio bih s·amo ta brojna

pitanja, njihovu razradu za svaki kon'kretni prilikom

opisa cesta. O tim problemima opširnije su raspravljali Ballif, Patsch i Pa-šalie5.

Ono što n a ovom m jestu jedino želim jeste da se nijedan od

navedenih problema n e može i n e smije generalizirati, jer u •krajnjoj li-nij i sve je zavisilo od konkret n e situa,cij e i potreba, a u p rvom redu od

00 U prilog tome govore i tradicionalni karavanski putov,i, tzv.

turman-ski (turmarturman-skio) putovi, zvani i b a tl ar ·i koji su kao konjske i

pje-staze održaLi do danas a koje narod ·i sad koristi.

54 K. P a t s e h GZM 1900, 303; GZM 1902, 394; GZM 1904, 361; isti Nar ona,

šp. 31 i 52 (novci i turnuli), 59 i 60. Cf. E. P a š a l Naselja, 19, 38. i 57. i M.

Z a n i n o v Delmati II, 24.

55 Ph. B a ll if, Strassen, 6- 11 ; i s t i. Das Strassenwesen in B. u. H.

Wien, 1903, p . 8; K. P a t s e h; Narona, šp. 32 i d ; i s t i, GZM 1914, 170; E.

P a š a l Naselj a, 103; i s t i, O hod. pit., 157 ; i s t i, Problemi, 245 i d: