• Nenhum resultado encontrado

Selen u očuvanju zdravlja i nastanku bolesti

N/A
N/A
Protected

Academic year: 2016

Share "Selen u očuvanju zdravlja i nastanku bolesti"

Copied!
8
0
0

Texto

(1)

Backovi D. Vojnosanit Pregl 2005; 62(3): 227234.

UDC: 546.22:615.014.425]-06:616

Selen u ouvanju zdravlja i nastanku bolesti

Dušan Backovi

Medicinski fakultet, Institut za higijenu i medicinsku ekologiju, Beograd

K lj u n e r e i : selen; metabolizam; imunitet; kardiovaskularne bolesti; neoplazme; mentalno zdravlje; ishrana.

K e y w o r d s : seleniumi; metabolism; immunity; cardiovascular disea-ses; neoplasms; mental health; nutrition.

Uvod

Selen (Se) je esencijalni oligoelement koji se nalazi u sastavu selenoproteina koji grade nekoliko enzima sa antio-ksidantnom funkcijom i ulogom u stvaranju hormona štita-ste žlezde. Potvren je niz pozitivnih efekata selena po zdravlje nastalih jaanjem odbrane organizma (podizanje imuniteta, spreavanje nastanka i progresije arterioskleroze, ouvanje fertilnosti), ali uz prilino usku terapijsku širinu (u odnosu 1:8) izmeu prosenih potreba (55 μg/dnevno) i gornje granice sigurnog unosa (400 μg/dnevno) (1). Relati-vni nedostatak Se kod ljudi povezan je sa poveanom ues-talošu kardiovaskularnih i drugih oboljenja etiopatogenet-ski povezanih sa oksidativnim stresom i imunološki posre-dovanim zapaljenjima, infertilitetom i poremeajima funk-cije tireoidne žlezde (2). Potpuni deficit zapaža se kod du-gotrajne totalne parenteralne ishrane preparatima bez sele-na, a u pojedinim regijama je povezan sa nastankom endem-ske Kešanendem-ske (Keshan) i Kašin Bekove (Kashin-Boeck) bolesti (1). Dodavanje ili restrikcija selena utiu na aktiv-nost i metabolizam neurotransmitera što uzrokuje promene raspoloženja i ponašanja kod ljudi i životinja (3). Prva istra-živanja o zastupljenosti selena kod nas sproveli su geolozi, koji su utvrdili da naše zemljište, kao i životne namirnice, spadaju meu selenom najsiromašnije u svetu (4). Nivo se-lena u serumu stanovnika Beograda ukazuje da unos sese-lena nije dovoljan (5).

Selen u biosferi

Selen, metaloid slian sumporu, otkrio je švajcarski naunik Paracelzus i dao mu ime po boginji Seleni koja per-sonifikuje mesec. Hemijski pripada VIa grupi i IV periodi

sistema elemenata. U zemljinoj kori nalazi se u relativno maloj koliini, kao primesa raznih sulfidnih ruda u minera-lima metaloselenidima, a ree u jednostavnim neorganskim jedinjenjima kao što su selenit i selenat. Zagaenje vazduha (naroito poveanje koncentracije oksida sumpora koji do-vode do pojave tzv. kiselih kiša) znaajno utie na koncen-traciju selena u plodnom zemljištu koje je prva karika u lan-cu ishrane: herbivorne omnivorne životinje ovek (6). Zagaenje mora teškim metalima dovodi do opadanja sadr-žaja selena u mesu ribe koje je bogat izvor selena. Problem bioakumulacije selena nastaje korišenjem velike koliine fosilnih goriva i navodnjavanjem zagaenim otpadnim vo-dama u selenifernim regijama (7). Veina biljaka ima slabe sposobnosti usvajanja selena iz prirodnog ubriva, a regu-larna veštaka ubriva sadrže ga vrlo malo. Biljke ugrauju selen u jedinjenja koja sadrže sumpor kao što su alilsulfidi (beli luk i brokoli), zatim u obliku selenometionina i sele-nocisteina, a ree kao selenohomocistein, selenometilciste-in, selenoenocistation, selenotaurin i selenocistation. Živo-tinje moraju selen uneti hranom i on se smatra esencijalnim mikroelementom koji spreava pojavu mišine distrofije kod goveda, ovaca i konja, i eksudativnu dijatezu kod živi-ne. Nasuprot tome, u preteranim koliinama Se izaziva tro-vanje koje se kao akutno manifestuje gastrointestinalnim te-gobama i paralizama, a kao hronino daje sliku iscrpljenosti i astenije (7).

(2)

se tokom termike obrade hrane, a nezasiene masne kiseli-ne iz biljnih ulja mogu da koriste selen za zasienje svojih hemijskih veza. U Srbiji je prosean ukupan dnevni unos selena procenjen na 27 μg (ispod svih preporuenih normi), najveim delom putem mesa i ribe (41,92%), mlenih proi-zvoda (27,16%) i žitarica (24,43%) (4). Najniži dnevni unos na svetu utvren je u Kini u oblasti Kešan: od 3 do 22 μg, a suprotno tome u oblastima iste zemlje sa endemskom sele-nozom, zabeležen je unos Se najviši na svetu 6,69 mg na dan (7).

Metaboliki put selena

Svi oblici Se uneti u organizam resorbuju se veoma dobro: selenometionin se stoprocentno resorbuje u dvana-estopalanom crevu, selenocistein i soli selenati resorbuju se aktivnim transportom, dok se soli seleniti resorbuju nešto slabije mehanizmom proste difuzije. Hrana bogata vitami-nima A, C i E poboljšava, dok hrana bogata dijetnim vlak-nima, kao i prisustvo teških metala, otežavaju resorpciju Se (u prisustvu Pb, Hg, Cd iz hrane životinjskog porekla, re-sorpcija selena iznosi svega 50%). Unet u organizam Se se transportuje krvlju putem novosintetisanih nosaa – seleno-proteina P, a delom vezan za lipoproteine (LDL i VLDL) ili za krvne elije. Poluživot selena u organizmu je od 65 do 112 dana, pri emu se najpre mobiliše iz tkiva jetre, a naj-duže se zadržava u mozgu i testisima. U elijama selen iz organskih nosaa selenocisteina i selenometionina biva po-novo preveden u neorganski oblik i zatim inkorporiran kao selenocistein-tRNK i seleno-tRNK koji imaju primarnu re-gulacionu ulogu u homeostazi selena u tkivu oveka (8).

Najvei deo selena eliminiše se urinom, preko 65%, ostatak fecesom, a kod preteranog unosa i putem ekshalacije isparljivih formi (dimetilselenid). Sekretorni plato izluiva-nja urinom je pri unosu od 850 μg na dan, a izluivanje pre-ko 0,5 ng/ml predstavlja jedan od kriterijuma za dijagnozu trovanja (8). Koncentracija selena u serumu je dobar poka-zatelj njegovog unosa u kraem vremenskom periodu; kon-centracija u krvnim elementima (trombociti, eritrociti) go-vori o zasienju tkiva oko tri meseca unazad. Koncentracija Se u kosi i noktima može da služi za procenu unosa u prote-klih 612 meseci, ali se ne koristi redovno zbog este lokal-ne upotrebe hemijskih sredstava koja sadrže Se. Prema ame-rikom istraživanju National Health and Nutrition Examination Survey (NHANES III), koje je obuhvatalo 14 619 zdravih osoba starosti 1490 god. tokom 198894, selen je u serumu najviši kod muškaraca, a najniži kod žena starosti 3150 godina (9). Autopsijskim nalazom kod 76 ljudi umrlih od razliitih bolesti, kao i kod 46 bez prethod-nih oboljenja, najvea koncentracija je naena u bubrezima, jetri, slezini, pankreasu, srcu, mozgu, pluima i mišiima, a najniža pojedinana koncentracija naena je u jetri alkoho-liara (10).

Kod sisara postoji stotinak funkcionalnih proteina koji sadrže aminokiselinu selenocistein (koja je nedavno defini-sana kao 21. po redu), a kod oveka je do danas utvreno

oko 35 selenoproteina, od kojih desetak sa poznatom fizio-loškom funkcijom (11). Nemaki lekar Klaus Schwartz je 1957. prvi identifikovao selen kao komponentu organske supstancije koju je nazvao faktor 3, koja u eksperimentima na pacovima spreava nekrozu jetre izazvanu ishranom koja ne sadrži vitamin E (1). Najpoznatiji selenoenzim glutation-peroksidaza (GPx) je tetramerne strukture, nalazi se u cito-plazmi i mitohondrijama svih elija gde uestvuje u zaštiti elijske membrane od oksidativnog ošteenja (razgrauje reaktivne hidroperokside do vode i alkohola) i posreduje u metabolizmu eikosanoida (12). Ovaj enzim predstavlja e-lijsku rezervu selena za sintezu drugih selenoproteina i naj-više koncentracije dostiže u tkivima bubrega, testisa, epifi-ze, jetre, plua, pankreasa, u nervnom tkivu i eritrocitima. Zabeležena je i aktivnost selen-nezavisne glutation peroksi-daze koja ima peroksidnu aktivnost slinu S-transferazi. U okviru familije selen-zavisnih glutation-peroksidaza poznate su etiri vrste enzima: intraelijska kla-sina ili celularna GPx1 smeštena u citosolu i mitohon-drijama, ekstraelijska ili plazmina GPx3 iz elija prok-simalnog tubula bubrega (i mlenih žlezda) sa drugaijom strukturom u glukozilovanom obliku i gastrointestinalna GPx2 koja se lui iz jetre štitei creva od peroksida prisut-nih u himusu. U etvrtu vrstu ovog enzima spada fosfolipi-dna hidroksiperoksifosfolipi-dna glutation-peroksidaza (PLGPx), koja je monomerne strukture i sadrži jedan atom selena u svom reaktivnom centru. Ovaj enzim inhibiše lipidnu pero-ksidaciju masnih kiselina i esterifikuje ih u funkcionalne fo-sfolipidne strukture elijske membrane i elijskih organela, a takoe uestvuje i u metabolizmu eikosanoida i redukuje hidroperokside holesterola i njegovih estara u LDL (10).

T4 5'd-tiroksin-dejodinaza reguliše stvaranje aktivnog hormona štitaste žlezde trijodtironina (T3) i neaktivnog pro-dukta reverznog trijodtironina (rT3). Postoje posebni tipovi ovog enzima: tip 1 koji katalizuje 5monodejodinaciju, tip 2 intracelularni oblik koji ne katalizuje dejodinaciju unutraš-njeg prstena jodtironina i tip 3 koji dejodinira unutrašnji pr-sten stvarajui iskljuivo rT3. U uslovima nedostatka selena beleži se smanjenje aktivnosti dejodinaza do 20% (13).

Selenoprotein P je jednostavan polipeptid sa 10 sele-nocisteinskih rezidua u tri izoforme, koji vezuje 60% selena u plazmi. Zbog prirode kovalentne veze selena u polipepti-dnom lancu, uz ranije poznatu ulogu nosaa selena, vero-vatno ima i antioksidativnu ulogu, a njegovo prisustvo pot-vreno je i u elijama endotela, gde ima ulogu zaštite od pe-roksilnitrata (14).

Enzim tioredoksin-reduktaza postoji u tri izoforme i sa selenocisteinom, kao redoks centrom, održava stanje oksi-dacije redukcije u eliji pri sintezi DNK. Kao donor vo-donika za ribonukleotidreduktazu i glutation-peroksidazu plazme uestvuje u regulaciji ekspresije gena, transkripcije i mehanizma proliferacije elija (14).

(3)

koji štiti razvojne oblike spermatozoida od oksidativnog ošteenja, a kasnije se polimerizuje u strukturni protein repa spermatozoida koji je od velikog uticaja na motilitet zrelih spermatozoida. Selenoprotein epitela prostate (15 kDa) is-poljava znaajnu oksidoreduktivnu funkciju koja restituiše GPx4. Selenoprotein vezan za DNK spermatozoida (34 kDa) ispoljava slinu funkciju u zaštiti njihove maturacije. Selenoprotein od 18 kDa prisutan je u bubrezima i u drugim tkivima dugo opstaje u sluaju deficita Se (15).

Selenofosfat-sintetaze (SPS1 i SPS2) znaajne su u formiranju prekursora selenocisteina i njegove inkorporacije u druge selenoproteine. Selenoprotein W je dobio ime zbog znaaja za antioksidativnu funkciju u mišiima (prevencija tzv. white muscle disease) (16).

Posledice preteranog i nedovoljnog unosa selena

Kliniku sliku trovanja selenom kod životinja opisao je još pre 700 god. Marko Polo iz iskustva tokom putovanja kroz Kinu. U veterinarskoj medicini tzv. slepo posrtanje i alkalna bolest goveda poznate su od 19. veka, kao i endem-ska selenoza na zapadu Amerike (Južna Dakota i Nebraendem-ska). Otkrivanje esencijalnih uloga Se u proteklih 20 godina otva-ra pitanje o sigurnim gotva-ranicama unosa (1719). Akutna tro-vanja selenom kod ljudi manifestuju se simptomima u gas-trointestinalnom sistemu i neurološkim znacima: akropare-stezije, poremeajima kognitivne funkcije i pojavom kon-vulzija, a do sad su zabeležena u industriji i prilikom neade-kvatne upotrebe preparata selena (20).

Sva jedinjenja selena su potencijalno toksina (ele-mentarni selen najmanje, a selenovodonik najviše) i u labo-ratorijskim eksperimentima na sisarima je pokazano da vi-soka doza dovodi do ciroze jetre i nastanka hepatocelular-nog karcinoma. Rani supkliniki toksini efekti ogledaju se kroz poremeaj rada tireoideje i metabolizma hormona ras-ta: smanjenje nivoa somatomedina C u serumu i zastoj u ra-stu koji nastaje zbog nagomilavanja Se u somatotrofnim e-lijama prednjeg režnja hipofize i u jetri, zatim kroz poreme-aj funkcije NK elija kod unosa veeg od 300 μg dnevno (21). Smatra se da se toksinost ispoljava oksidacijom glu-tationa od strane selenita, što dovodi do nastanka velikih koliina O2- radikala, a takoe i inhibicije enzima blokadom aktivnih sulfhidrilnih grupa. Uzimajui u obzir faktor sigur-nosti od 30%, marginalni toksini efekti javljaju se pri uno-su od 750 μg dnevno kod muškaraca i 550 μg kod žena. Unos preko 5 mg dnevno daje kliniku sliku hroninog tro-vanja – selenoze u vidu: opadanja kose i slabljenja noktiju, oseanja metalnog ukusa u ustima, mirisa znoja na beli luk, karijesa, bronhopneumonije i edema plua, nadražaja gas-trointestinalnog trakta sa dijarejom, kao i mentalne konfu-zije i neurotoksinosti (neuropatija) (22). Toksini efekti zavise, od vrste unetog Se (organifikovani ili neorganski), a i od istovremenog unosa antioksidansnih vitamina C i E koji ublažavaju negativni efekat viška slobodnih radikala. U po-slednje vreme se raspravlja o bivalentnom efektu selena: u poželjnim dozama sa zaštitnom funkcijom, a u preteranim

sa rizikom od razvoja malignih oboljenja. Primer ekološkog sistema Reggio Emilia na severu Italije, sa poveanom koli-inom Se u zemljištu, vodi i biljkama, opovrgava ovu tezu, jer se ipak ne razlikuje u ukupnoj incidenci tumora, kao i u obolevanju od pojedinih specifinih oblika malignih obolje-nja (20, 23).

Nedostatak selena, kao i u sluaju trovanja, najpre je opisan kod životinja kao: neplodnost, usporen rast, slabost sranog i skeletnih mišia sa kalcifikacijama (bolest belih mišia kod stoke u Australiji, Novom Zelandu, Oregonu), zatim oboljenja poznata kao diatesis exudativa kod živine i hepatitis dietetica kod svinja (19).

Naješi uzroci nedostatka selena kod ljudi nastaju usled neadekvatne ili jednoline ishrane namirnicama koje ne sadrže dovoljne koliine selena, kod upražnjavanja spe-cijalnih dijeta (vegan, dijeta kod fenilketonurije, cistike fi-broze), kao i kod dugotrajne totalne parenteralne ishrane. Nedovoljna apsorpcija selena javlja se kod oboljenja diges-tivnog trakta, neizbalansirane ishrane kod dece i starijih lju-di, a povean utrošak i eliminacija selena kod fizikog na-pora, hipertireoidizma i febrilnih stanja, kao i kod izloženo-sti radijaciji, toksinim suptancijama i citostaticima (24). Nizak unos javlja se kod proteinsko-energetske malnutricije kod kojih se zapaža snižena vrednost GPx, kao i Se i Cu u serumu i eritrocitima uz poveanu peroksidaciju lipida (25).

Prouavanje povezanosti deficita selena sa oboljenjima ljudi poinje krajem sedamdesetih godina prošlog veka, ka-da je opisana Kešanska bolest endemska kardiomiopatija dece i žena u reproduktivnom periodu zastupljena u pojedi-nim regijama Kine siromašpojedi-nim selenom (1). U poslednje vreme velika pažnja posveuje se kombinaciji etiopatoge-netske uloge deficita selena i mutiranih formi koksaki virusa koji stiu virulenciju kod domaina sa oslabljenim imuni-tetom. Promene na sranom mišiu sline Kešanskoj bolesti susreu se kod bolesnika na totalnoj parenteralnoj ishrani bez selena tokom 46 godina (u 40% sluaja kod malignih oboljenja). One su nekad reverzibilne nakon nadoknade se-lena (26). Endemska juvenilna osteoartropatija Kašin-Bek, u vidu deformiteta kostiju i zglobova usled nekrotine de-generacije izazvane oksidativnim ošteenjem hondrocita, zastupljena je u Kini, Severnoj Koreji i Sibiru. Osim nedo-statka selena u etiopatogenetskim izuavanjima ove bolesti spominju se i zagaenje žitarica mikotoksinima i vode or-ganskim materijama (fulvinska kiselina) (27).

Supklinika endemska struma, usled kombinovanog endemskog nedostatka joda i selena, izražena kod dece u nekim delovima Turske, u preko 70% sluajeva može se ot-kriti samo ultrasonografski (vrednosti TSH i T3 na granici i povean tireoglobulin), gde umereni deficit selena u serumu znaajno korelira sa ukupnom zapreminom tireoideje (28).

Selen i imunitet

(4)

aktivi-ranih citotoksinih T-limfocita i NK elija (pojaana eks-presija receptora IL2), koji ujedno iskazuju pojaanu aktiv-nost selenofosfat-sintetaze (1). Prema amerikom istraživa-nju, u koje je bilo ukljueno 7 505 dece starosti od 4 do 16 godina, smanjena koncentracija Se u serumu je faktor pove-zan sa veim rizikom od nastanka astme (OR 0,9; CI95 0,71,1), dok je poveana koncentracija udružena sa sma-njenjem rizika za oko 50% (OR 0,5; CI95 0,21,4) (29). Ko-rišenje odnosa OR (odds ratio), uz raspon CI95 interval poverenja od 95%, sve je zastupljenije kao mera povezano-sti nekog faktora rizika i ispitivane pojave u epidemiološ-kim studijama. Analiza ishrane 607 astmatiara (uz 8 669 kontrolnih ispitanika) uzrasta 1650 godina metodom food frequency, govori da je dnevni unos selena negativno pove-zan sa astmom (kroz kvintile porasta Se, OR 0,84; p = 0,002) (30).

GPx1 ima ulogu u spreavanju oksidativnog ošteenja RNK virusa, koje može da vodi ka spontanoj mutaciji sa poveanjem virulencije. Dokaz da bezopasni virusi, kojima je inficiran domain sa deficitom Se, mogu da steknu viru-lenciju pokazan je na soju koksaki virusa CVB 3/6 kod mi-ševa (31). Novija interesovanja usmerena na druge RNK vi-ruse (polio, hepatitis, influenca i HIV) dovode do saznanja da selen dovodi do inhibicije razvoja HIV in vitro (32). Kod obolelih od HIV infekcije veoma je est nedostatak mikro-nutrijenata zbog promena u metabolizmu, malapsorpcije, in-fekcija gastrointestinalnog sistema i izmenjene crevne bari-jere. Niska koncentracija Se je u vezi sa veom smrtnošu od oportunistikih infekcija (33). Mogue je da virusne e-stice uzimaju Se od domaina i ugrauju ga u sopstvene proteine i enzimske sisteme (GPx virusa: POX, HIV 1 i 2, hepatitis B, koksaki B3) i time umanjuju odbranu organiz-ma omoguujui sebi bolje uslove replikacije. Deficit Se kod domaina poveava šanse za apoptozu elije, ime se virusima olakšava dalje širenje, a nadoknada selena može da zaštiti osobe obolele od hepatitisa B i C od maligne alte-racije (34).

Selen i reproduktivna funkcija

U veterinarskoj medicini je poznato da se esta pojava idiopatskih pobaaja kod goveda u nekim regijama sveta sa nedostatkom selena može efikasno spreiti nadoknadom Se. U istraživanju sprovedenom kod 22 žene starosti 1834 go-dine sa prethodno više od tri spontana gubitka ploda pre 22. nedelje, a bez prisutnih poznatih uzroka za spontani abortus, ustanovljen je izraženo nizak nivo selena u eritrocitima (35).

PLGPx i protein u kapsuli mitohondrija repa sperma-tozoida nose u sebi skoro celokupan Se u testisu, ija se koncentracija održava dugo i kod niskog nivoa Se i GPx u serumu. Koncentracija selena i aktivnost PLGPx u semenoj tenosti korelira sa brojem spermatozoida kod supfertilnih muškaraca, a nivo selena se može smatrati prediktorom fer-tilizacionog kapaciteta (36). Davanje 100 μg selena dnevno supfertilnim muškarcima tokom tri meseca nije

prouzroko-valo poveanje ukupnog broja spermatozoida, ali je dovelo do signifikantnog poveanja njihovog motiliteta kod 56% ispitanika, a kod 11% spontano je došlo do trudnoe part-nerki za vreme trajanja ispitivanja (37).

Selen i kardiovaskularna oboljenja

U velikoj studiji tipa ispitanik kontrola o pojavi in-farkta miokarda utvren je povean rizik (OR 1,6; CI95 1,12,2) za osobe sa koliinom selena u serumu manjom od 85 μg/l (38). Prospektivnom studijom sprovedenom u Dan-skoj na 3 387 bolesnika u trogodišnjem praenju na 107 obolelih ustanovljen je OR od 1,70 (CI95 1,142,53) za od-nos prvog i treeg tercila raspodele selenemije u praenoj populaciji, što posle podešavanja na godine, pušake navike i holesterolemiju neznatno pada na OR 1,55 (CI95 1,002,39) (39). U studiji Health Professionals Follow-up sprovedenoj 198792. registrovano je 470 novootkrivenih sluaja kardiovaskularnih bolesti, gde je kao jedan od osno-vnih faktora rizika bio niži nivo selena u serumu. Posle po-dešavanje faktora rizika (pušenje i godine starosti) odnos ri-zika I i V kvintila raspodele Se OR iznosi 0,86 (CI95 0,551,32), uz tendenciju porasta rizika kroz kvintile. Ta-koe, kod osoba sa niskim nivoom selena poveava se pot-reba za primenom revaskularizacionih procedura (OR 2,38; CI95 1,115,09) (12).

GPx i tioredoksin-reduktaza predstavljaju glavne sele-noproteine endotelnih elija koji spreavaju oksidativna ošteenja usled dejstva hidroperoksida i koji enzimski mo-dulišu hidroperoksidne kaskade signala tokom tiol-sulfidne razmene. Reaktivne forme kiseonika i azota (superoksidi, hidroperoksidi, azotni oksidi) su kljuni molekulski signali endotela, a njihovo stvaranje (uslovljeno vaskularnom NAD(P)H oksidazom i sintetazom azotnog oksida) koordi-nišu GPx i tioredoksin-reduktaza. Selenoenzimi imaju zna-aj u održavanju tonusa i adhezivnosti elija održavanjem balansa superoksidni anjon/NO, a takoe i u regulisanju e-lijske apoptoze (aktiviranje i inhibicija kinaze-1 koja reguli-še signale za apoptozu), kao i u kontroli aktivnosti lipooksi-genaze i ciklooksilipooksi-genaze (regulacija inflamacije i ateroge-neze) (40, 41).

Obolevanje od koronarne bolesti linearno je povezano sa koncentracijom selena u serumu u našoj populaciji (OR 1,31; p < 0,001), a progresija koronarne bolesti je obrnuto srazmerna sa nivoom selena u serumu (r = 0,79; p < 0,001) (42).

Selen, CNS i mentalne funkcije

Mozak kao tkivo iskazuje prioritet u snabdevanju sele-nom, koncentriše ga i najduže održava njegov nivo. Cen-tralni nervni sistem sadrži membranski vezanu glutation-peroksidazu, koja funkcioniše kao enzim koji štiti polineza-siene masne kiseline u sinapsama (43).

(5)

dopami-na (za 63%) i 3-metoksitiramidopami-na (za 55%) u supstanciji ni-gri mozga, dok u strijatumu dolazi do znaajnog poveanja prometa serotonina (44). Razliiti rezultati po regionima mozga ukazuju da smanjenje zaštite protiv oksidativnog ošteenja može da indukuje ošteenje mozga putem disba-lansa metabolizma monoamina.

Zdravi muškarci koji su hranom unosili selen u viso-kim dozama (226 μg) u poreenju sa onima koji su uzimali 32 μg, tokom 106 dana znaajno su poboljšali raspoloženje uzimajui u obzir upitnik POMS-Bi sa skalama: jas-nost/konfuznost, uzbuenost/depresivnost, staloženost/anks-ioznost i pouzdanost/nesigurnost. Autori zakljuuju da ljudi sa niskim nivoom selena ispoljavaju relativno depresivnije raspoloženje, a pojedini to objašnjavaju uticajem selena na nastanak i transformaciju hormona tireoideje, što dokazano utie na afektivno ponašanje (75% osoba sa supklinikim hipotireoidizmom tokom života imaju barem jednu epizodu major depresije, naspram 18% u opštoj populaciji) (26, 45). Autori nizak nivo selena povezuju sa depresijom, anksioz-nošu i neprijateljskim ponašanjem u specifinim situacija-ma (46). Kod obolelih od Alchajmerove bolesti zapaža se u proseku 40% niži nivo selena u serumu (a znaajno povišen u amigdalama), a koncentracije Se su obrnuto proporcional-ne brzini kognitivnog propadanja (47). U mozgu obolelih od Alchajmerove bolesti naen je povišen odnos živa/selen i pretpostavlja se da selen ima detoksikacijsku ulogu jer os-lobaa organizam od žive. Poznato je, takoe, da selen štiti od mogueg toksinog efekta amalgamskih plombi (naro-ito ošteenih) stvarajui komplekse metala i selenoproteina P (48). Smatra se da postoji mogua veza izmeu izmenje-nog metabolizma slobodnih masnih kiselina i slabljenja memorije kod bolesnika obolelih od Daunovog sindroma, Alchajmerove i Hantingtonove bolesti (49). Kod 70% bole-snika sa moždanim tumorima naeni su subnormalni nivoi ukupnog selena u mozgu, a nadoknadom selena u obliku natrijum selenita kod 76% bolesnika utvreno je znaajno smanjenje simptoma kao što su: munina, povraanje, gla-vobolje, vrtoglavice, nesigurnost u hodu, poremeaji govora i napadi Džeksonovog tipa. Zakljueno je da selen može biti ukljuen u terapiju zajedno sa drugim suportivnim merama u leenju bolesnika sa tumorima mozga (50).

Selen i maligna oboljenja

Shamberger i Frost su 1969. godine prvi definisali po-vezanost nedostatka selena u zemljištu sa mortalitetom od karcinoma, a u kasnijim mnogobrojnim epidemiološkim studijama preseka dokazana je povezanost smanjenog unosa selena i pojave malignih oboljenja nazofarinksa, ezofagusa, želuca, kolona, rektuma, jetre, plua i kože (1). U longitudi-nalnoj studiji praeno je preko 20 hiljada ljudi tokom 10 godina analizom aspekata životne sredine i navika, odrei-vanjem koncentracije selena, beta karotina, retinola i toko-ferola u krvi. Kao rezultat navodi se jedino znaajna pove-zanost niske koncentracije selena u krvi i poveane inciden-cije karcinoma (relativni rizik za nastanak malignih tumora

3,3 puta vei za ispitanike sa nivoom selena u krvi ispod 48 μg/l) (51). Potvren je niži nivo selena u serumu kod 200 osoba sa malignim melanomima raznih stadijuma (81 ± 27 μg/l) i kod 51 osobe sa epidermnim T-limfomom (78±36 μg/l) u odnosu na 50 kontrolnih ispitanika (92 ± 16 μg/l) (52). Multicentarska studija po metodi sluajnog izbora sprovedena je tokom 198391. u 7 amerikih klinika, u koju je bilo ukljueno 1 312 bolesnika starosti 1880 godina obolelih od skvamocelularnog karcinoma i bazalioma kože, kojima je u dvostruko slepim uslovima uz primenu placeba davano 200 μg Se dnevno. Zakljuci iz 8 271 paci-jent/godina praenja su da selen ne utie na pojavu karci-noma kože (370 novih sluaja bazalioma i 218 skvamoce-lularnih karcinoma u eksperimentnoj, naspram 350 i 190 u kontrolnoj grupi), kao i da nema uticaja na ukupan mortali-tet od malignih bolesti (108 u grupi obolelih i 129 u kon-trolnoj), ali da znaajno smanjuje ukupnu incidenciju svih novonastalih malignih oboljenja (77 prema 119, OR 0,63; CI95 0,430,85), pojedinanu incidenciju malignoma plua, prostate i kolorektuma, kao i mortalitet od svih registrova-nih maligregistrova-nih oboljenja (29 u grupi koja je dobijala Se nas-pram 57 u placebo grupi, OR 0,5; CI95 0,370,81) (53).

Pretpostavlja se da se antitumorsko dejstvo selena po-stiže ouvanjem normalnog funkcionisanja signalnih siste-ma faktora rasta, podržavanjem sistesiste-ma obnove DNK, spre-avanjem pretvaranja prokancerogena u kancerogene i eks-presije protoonkogena, spreavanjem inicijacije kanceroge-na vezivanjem epoksida za genom i direktnom ikanceroge-naktivaci- inaktivaci-jom aktiviranih onkogena, smanjivanjem dejstva promotora kancerogeneze (benzoilperoksid i forbolestri), smanjenjem mitotikog indeksa i direktnim uništavanjem maligno tran-sformisanih elija (54).

Analizom rezultata 10 studija tipa sluaj-kontrola o uticaju nivoa selena, vitamina E, retinola i beta karotena u muškoj i ženskoj populaciji: Finske (1990), Havaja (1987), Engleske (1984) i SAD (1986, 1987, 1990, 1991) Komstok istie uglavnom znaajno niže vrednosti selena kod obolelih od malignoma, a kao glavni zakljuak znaaj veliine razli-ke i ponovljivosti rezultata u ispitivanjima, dok se drugoraz-redna uloga dodeljuje statistikoj znaajnosti razlike koja zavisi od veliina posmatranih grupa (55).

(6)

Zdravi ispitanici u našoj studiji imali su srednje nivoe selena u serumu meu najnižim u svetu. Kod svih ispitanika koji su obuhvaeni našim istraživanjem primetna je tendencija pada nivoa selena u serumu sa godinama starosti, što je najizraže-nije kod zdravih muških ispitanika (r = -0,475; p = 0,023). Statistiki znaajna razlika izmeu nivoa selena u serumu obolelih od malignih bolesti i kontrolnih ispitanika nije regis-trovana zbog vrlo niskog nivoa Se u obe posmatrane grupe. Upotrebom 35 ispitivanih obeležja u modelu kanonine dis-kriminacione analize, preko 90% ispitanika su tano svrstani u kvartilnu raspodelu vrednosti selena u serumu. Meu zna-ajnim faktorima od uticaja na nivo selena istiu se grupe ve-zane za mesto stanovanja (velina, komfor stana), zdravstvene parametre (postojanje koronarne, reumatske bolesti i hroni-nog bronhitisa), rizine navike (pušenje, konzumiranje žesto-kih pia) i vea telesna masa, kao i uestalost korišenja 15 namirnica (mleko i mleni proizvodi, meso ribe i peradi, po-vre, voe, testo i margarin) (5, 56).

Preporuke o dnevnom unosu selena

Amerika uprava za hranu i lekove (FDA) je 1974. godine definisala neophodnost unosa selena, ali zbog mogu-ih toksinmogu-ih efekata nije dala preporuenu dnevnu dozu unosa (RDA). Na osnovu izveštaja Nacionalnog saveta za istraživanja iz 1989. izvedenom iz dve referentne studije o nadoknadi selena u Kini i na Novom Zelandu, preporuene su dnevne doze od 55 μg za žene i 70 μg za muškarce ili 0,87 μg/kg telesne mase. Ove vrednosti je 2001. Medicinski institut rašlanio na sledee procenjene prosene potrebe (EAR) od 0,052 mg dnevno i podnošljiv gornji nivo unosa (UL) od 0,4 mg dnevno (1, 17). U ispitivanju sprovedenom na 17 630 ljudi u okviru NHANES III studije utvren je srednji dnevni unos od 80 μg i nivo selena u serumu iznad 80 μg/l kod 99% ispitanika (18). Agencija za zaštitu životne sredine SAD, rukovoena saznanjima o toksinim efektima, uvela je referentnu dnevnu dozu sigurnog unosa (RfDs) od 0,05 mg/kg, najvišu dozu bez kritinih neželjenih efekata (NOAEL) od 0,85 mg i najnižu dozu kod koje se zapažaju neželjeni efekti (OEAL) od 1,26 mg (19).

Ekspertska grupa SZO donela je 1996. godine dopunu saopštenja iz 1973. godine o potrebama unosa oligoeleme-nata i one su raslanjene na: osnovne ili bazalne i na nor-mativne potrebe. Osnovne predstavljaju unos dovoljan da sprei pojavu klinikih manifestacija deficita (na modelu Kešanske bolesti uz korekcije za prosenu telesnu masu po-pulacije u svetu) i procenjene su na 21 g dnevno za odrasle muškarce i 16 g za žene. Normativne potrebe najšire po-pulacije (normalna aktivnost enzima GPx korigovana za in-dividualne varijacije procenjene na 16%), iznose 40 g dnevno za odrasle muškarce i 30 g za žene (1, 19).

Mogue preventivne aktivnosti kod nedostatka selena

Kao i kod deficita drugih mikronutrijenata, popravljanje stanja može se postii: optimizacijom ishrane, fortifikacijom namirnica i nadoknadom. Jedan od prvih uspešnih pokušaja nadoknaivanja deficita selena bio je u kampanji suzbijanja Kešanske bolesti u Kini, gde je svoj deci u provincijama Kine sa nedostatkom Se u zemljištu (oko 500 000) davan natrijum selenit, ime je Kešanska bolest praktino iskorenjena. Slini efekti postignuti su i u prevenciji i leenju Kašin Bekove os-teoartropatije (57). U zemljama sa dokazanim deficitom sele-na u hrani dasele-nas se uspešno primenjuju sistematske metode popravljanja ovog stanja obogaivanjem poljoprivrednog ze-mljišta selenskim ubrivima. U Finskoj se od sredine 1984. dodaje 616 mg/kg selena u ubrivo za njive. Prvom proce-nom rezultata dobijena su znatna poveanja koliina selena u grašku, govedini i kravljem mleku, a srednja vrednost pove-anja selena u serumu Finaca kontrolisana 1989. dala je zado-voljavajue rezultate (58). Nasuprot tome, nesistematska indi-vidualna upotreba mnogobrojnih dijetetskih preparata i nado-knada sa selenom uvek nosi rizik od akutnog i hroninog tro-vanja (19). Primenjeno na naše aktuelne uslove, najefikasniji nain ispravljanja nedostatka selena, a ujedno i smanjenja pojave i posledica oboljenja u dokazanoj vezi sa deficitom Se, bio bi optimalizacija ishrane u odnosu na kvalitet i kvantitet upotrebe namirnica životinjskog porekla koje selen sadrže u poželjnim koliinama.

L I T E R A T U R A 1. Rayman MP. The importance of selenium to human

health. Lancet 2000; 356(9225): 23341.

2. Daniels LA. Selenium: does selenium status have health outcomes beyond overt deficiency? Med J Aust 2004; 108(8): 3836.

3. Backovi D, Jorga J, Milovanovi S, Paunovi K. Es-sential role of selenium and central nervous system. Engrami 2002; 24: 3947. (Serbian)

4. Maksimovi ZJ, Djuji I, Jovi V, Ršumovi M. Sele-nium deficiency in Yugoslavia. Biol Trace Elem Res 1992; 33: 18796.

5. Backovi D, Stameni V, Marmut Z, Jorga J. Blood selenium in healthy persons and I individuals with

ma-lignant diseases. Srp Arh Celok Lek 1998; 126(12): : 1822. (Serbian)

6. Gerhardsson L, Oskarsson A, Skerfving S. Acid pre-cipitation-effects on trace elements and human health. Sci Total Environ 1994; 153(3): 23745.

7. Lemly AD. Environmental implications of excessive sele-nium: a review. Biomed Environ Sci 1997; 10(4): 41535. 8. Standing Committe on the Scientific Evaluation of

(7)

9. Kafai MR, Ganji V. Sex, age, geographical location, smoking, and alcohol consumption influence serum selenium concentrations in the USA: third National Health and Nutrition Examination Survey, 19881994. J Trace Elem Med Biol 2003; 17(1): 138.

10. Zachara BA, Pawluk H, Bloch-Boguslawska E, Sliwka KM, Korenkiewicz J, Skok Z, et al.Tissue level, distri-bution, and total body selenium content in healthy and diseased humans in Poland. Arch Environ Health 2001; 56(5): 4616.

11. Stadtman TC. Selenocysteine. Annu Rev Biochem 1996; 65: 83100.

12. Neve J. Selenium as a risk factor for cardiovascular diseases. J Cardiovasc Risk 1996; 3(1): 427.

13. Allan CB, Lacourciere GM, Stadtman TC. Responsive-ness of selenoproteins to dietary selenium. Annu Rev Nutr 1999; 19: 116.

14. Gladyshev VN, Hatfield DL. Selenocysteine-containing proteins in mammals. J Biomed Sci 1999; 6(3): : 15160.

15. Oldereid NB, Thomassen Y, Purvis K. Selenium in hu-man male reproductive organs. Hum Reprod 1998; 13(8): 21726.

16. Brown KM, Arthur JR. Selenium, selenoproteins and human health: a review. Public Health Nutr 2001; 4(2B): 5939.

17. Levander OA. Scientific rationale for the 1989 recom-mended dietary allowance for selenium. J Am Diet As-soc 1991; 91(12): 15726.

18. Burk RF. Selenium, an antioxidant nutrient. Nutr Clin Care 2002; 5(2): 759.

19. Goldhaber SB. Trace element risk asasessment: essen-tiality vs. toxicity. Review. Regul Toxicol Pharmacol 2003; 38(2): 23242.

20. Splallholz JE. On the nature of selenium toxicity and cacinostatic activity. Review. Free Radic Biol Med 1994; 17(1): 4564.

21. Orskov H, Flyvbjerg A. Selenium and human health. Lancet 2000; 356(9233): 9423.

22. Whanger P, Vendeland S, Park YC, Xia Y. Metabolism of subtoxic levels of selenium in animals and humans. Ann Clin Lab Sci 1996; 26(2): 99113.

23. Vinceti M, Wei ET, Malagoli C, Bergomi M, Vivoli G. Adverse health effects of selenium in humans. Rev En-viron Health 2001; 16(4): 23351.

24. Larsson CL, Johansson GK. Dietary intake and nutri-tional status of young vegans and omnivores in Swe-den. Am J Clin Nutr 2002; 76(1): 1006.

25. Tatli MM, Vural H, Koc A, Kosecik M, Atas A. Altered anti-oxidant status and increased lipid peroxidation in marasmic children. Pediatr Int 2000; 42(3): 28992. 26. Fryer MJ. Selenium and human health. Lancet 2000;

356(9233): 943.

27. Sudre P, Mathieu F. Kashin-Beck disease: from etiol-ogy to prevention or from prevention to etioletiol-ogy? Int Orthop 2001; 25(3): 1759.

28. Aydin K, Kendirci M, Kurtoglu S, Karakucuk EI, Kiris A. Iodine and selenium deficiency in school-children in an endemic goiter area in Turkey. J Pediatr Endocrinol Metab 2002; 15(7): 102731.

29. Rubin RN, Navon L, Cassano PA. Relationship of se-rum antioxidants to asthma prevalence in youth. Am J Respir Crit Care Med 2004; 169(3): 3938.

30. Shaheen SO, Sterne JA, Thompson RL, Songhurst CE, Margetts BM, Burney PG. Dietary antioxidants and asthma in adults: population-based case-control study. Am J Respir Crit Care Med 2001; 164(10 Pt 1): 18238. 31. Beck MA, Shi Q, Morris VC, Levander OA. Rapid

ge-nomic evolution of a non-virulent coxsackievirus B3 in selenium-deficient mice results in selection of identical virulent isolates. Nat Med 1995; 1(5): 4336.

32. Sappey C, Legrand-Poels S, Best-Belpomme M, Favier A, Rentier B, Piette J. Stimulation of glutathione per-oxidase activity decreases HIV type 1 activation after oxidative stress. AIDS Res Hum Retroviruses 1994; 10(11): 145161.

33. Baum MK, Shor-Posner G, Lai S, Zhang G, Lai H, Fletcher MA, et al. High risk of HIV-related mortality is associated with selenium deficiency. J Acquir Im-mune Defic Syndr Hum Retrovirol 1997; 15(5): 3704. 34. Yu MW, Horng IS, Hsu KH, Chiang YC, Liaw YF, Chen CJ. Plasma selenium levels and risk of hepato-cellular carcinoma among men with chronic hepatitis virus infection. Am J Epidemiol 1999; 150(4): 36774. 35. Kumar KS, Kumar A, Prakash S, Swamy K, Jagadee-san V, Jyothy A. Role of red cell selenium in recurrent pregnancy loss. J Obstet Gynaecol 2002; 22(2): 1813. 36. Foresta C, Flohe L, Garolla A, Roveri A, Ursini F, Maiorino M. Male fertility is linked to the selenopro-tein phospholipid hydroperoxide glutathione peroxi-dase. Biol Reprod 2002; 67(3): 96771.

37. Scott R, MacPherson A, Yates RW, Hussain B, Dixon J. The effect of oral selenium supplementation on human sperm motility. Br J Urol 1998; 82(1): 7680.

38. Beaglehole R, Jackson R, Watkinson J, Scragg R, Yee RL. Decreased blood selenium and risk of myocardial infarction. Int J Epidemiol 1990; 19(4): 91822. 39. Suadicani P, Hein HO, Gyntelberg F. Serum selenium

concentration and risk of ischaemic heart disease in a prospective cohort study of 3000 males. Atherosclero-sis 1992; 96(1): 3342

40. Brigelius-Flohe R, Banning A, Schnurr K. Selenium-dependent enzymes in endothelial cell function. Anti-oxid Redox Signal 2003; 5(2): 20515.

41. Huttunen JK. Selenium and cardiovascular diseasesan update. Biomed Environ Sci 1997; 10(23): 2206. 42. Backovi D, Praži V, Jorga J. Serum selenium in

pa-tients with malignant and coronary heart disease. Glas Zavod Zdrav 1998; (712): 7883. (Serbian)

(8)

peroxidases in the rat brain. Biol Trace Elem Res 1994; 46(12): 91102.

44. Castano A, Ayala A, Rodriguez-Gomez JA, de la Cruz CP, Revilla E, Cano J, et al. Increase in dopamine turnover and tyrosine hydroxylase enzyme in hippo-campus of rats fed on low selenium diet. J Neurosci Res 1995; 42(5): 68491.

45. Finley JW, Penland JG. Adequacy or deprivation of dietary selenium in healathy men: Clinical and psy-chological findings. J Trace Elem Exp Med 1998; 11: : 1127.

46. Hawkes WC, Hornbostel L. Effects of dietary selenium on mood in healthy men living in a metabolic research unit. Biol Psychiatry 1996; 39(2): 1218.

47. Cornett CR, Markesbery WR, Ehmann WD. Imbalances of trace elements related to oxidative damage in Alz-heimer's disease brain. Neurotoxicology 1998; 19(3): : 33945.

48. Hol PJ, Vamnes JS, Gjerdet NR, Eide R, Isrenn R. Dental amalgam and selenium in blood. Environ Res 2001; 87(3): 1416.

49. Brugge K, Nichols S, Saitoh T, Trauner D. Correlations of glutathione peroxidase activity with memory im-pairment in adults with Down syndrome. Biol Psy-chiatry 1999; 46(12): 16829.

50. Pakdaman A. Symptomatic treatment of brain tumor pa-tients with sodium selenite, oxygen, and other supportive measures.Biol Trace Elem Res 1998; 62(12): 16. 51. Knekt P, Aromaa A, Maatela J, Aaran RK, Nikkari T,

Hakama M, et al. Serum vitamin E and risk of cancer among Finnish men during a 10-year follow-up. Am J Epidemiol 1988; 127(1): 2841.

52. Clark LC, Combs GF Jr, Turnbull BW, Slate EH, Chalker DK, Chow J, et al. Effects of selenium

sup-plementation for cancer prevention in patients with carcinoma of the skin. A randomized controlled trial. Nutritional Prevention of Cancer Study Group. JAMA 1996; 276(24): 195763.

53. Clark LC, Combs GF Jr, Turnbull BW, Slate EH, Chalker DK, Chow J, et al. Effects of selenium sup-plementation for cancer prevention in patients with carcinoma of the skin. A randomized controlled trial. Nutritional Prevention of Cancer Study Group. JAMA 1996; 276(24): 195763.

54. Seifried HE, McDonald SS, Anderson DE, Greenwald P, Milner JA. The antioxidant conundrum in cancer. Cancer Res 2003; 63(15): 42958.

55. Comstock GW, Bush TL, Helzlsouer K. Serum retinol, beta-carotene, vitamin E and selenium as related to subsequent cancer of specific sites. Am J Epidemiol 1992; 135(2): 11521.

56. Backovi D, Marinkovi J, Jorga J, Pavlica M, Maksi-movi Z, Nikoli M. Environmental factors, health-related habits, and serum selenium levels in cancer pa-tients and healthy controls. Biol Trace Elem Res 1999; 67(1): 5562.

57. Yu SY, Zhu YJ, Li WG, Huang QS, Huang CZ, Zhang QN, et al. A preliminary report on the intervention tri-als of primary liver cancer in high-risk populations with nutritional supplementation of selenium in China. Biol Trace Elem Res 1991; 29(3): 28994.

58. Makela AL, Nanto V, Makela P, Wang W. The effect of nationwide selenium enrichment of fertilizers on sele-nium status of healthy Finnish medical students living in south western Finland. Biol Trace Elem Res 1993; 36(2): 1517.

Rad je primljen 25. VIII 2004. god.

Referências

Documentos relacionados

Dakle za{to su se (nezavisno od toga da li se Strumica u drugim vre- menima zvala Tiveriupolis ili ne) u odvojenim slu~ajevima i samo u vizan- tijskim izvorima, ako pratimo

U procesu obrade sve`e ribe, mogu}e zna~ajne biolo{ke opasnosti koje se mogu pojaviti i prouzrokovati oboljenja kod ljudi su: paraziti (Tre- matodae, Nematodae, Cestodae),

Ispitanici koji imaju više od 3 godine i manje od 10 go- dina radnog staža, odnosno koji su na vrhuncu svoje karijere, a koji imaju izme đ u 30 i 50 godina starosti, u celini

Em 2004, objetivando a adequação da Operação Urbana Faria Lima ao Estatuto da Cidade e ao novo Plano Diretor Estratégico de São Paulo foi estabelecido em Lei,

11 FUNÇÕES GERAIS-Serv.Gerais da Administr.pública 11 103 Administração Geral - FREGUESIA DE BOM SUCESSO 11 2004/5187 Construção do Pavilhão de exposições no largo da

de Lei nº 083/2009, de autoria do Executivo Municipal, que “Autoriza o Poder Executivo Municipal abrir um Crédito Especial, no valor de R$ 2.000,00 (Dois mil

Nesse contexto, a utilização da bicicleta como um meio de transporte é condicionada à segurança viária e pública, além de uma infraestrutura mais adequada a esse modal

Descrever condenações judiciais, administrativas ou arbitrais, transitadas em julgado, prolatadas nos últimos 5 (cinco) anos em processos que não estejam sob sigilo, em