PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH
GRAĐANSKO PRAVO
SKRIPTA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2
WWW.BH-PRAVNICI.COM
GRAĐANSKO PRAVO
Vedriš-Klarić 2006.
OPĆI DIO
GP u objektivnom smislu je grana priv.prava koja kao skup pravnih pravila ureĊuje odnose pravnih subjekata povodom stvari, ĉinidaba, imovine i njihovih osobnih neimovinskih dobara.
NAĈELA GP-a
1. Naĉelo stranaĉke dispozitivnosti – znaĉi da graĊanskopravni odnos
nastaje, prestaje i mijenja se ponajprije voljom pravnih subjekata. U obveznom pravu se oĉituje kao sloboda ugovaranja, odnosno kao sloboda ureĊivanja obveznih odnosa. U stvarnom pravu se oĉituje u slobodnom korištenju i raspolaganju stvarima i pravima koja imamo na stvarima (npr.pravo vlasništva). U naslj.pravu izraţava se u slobodi oporuĉnog raspolaganja.
2. Ravnopravnost subjekata – poloţaj strana u odnosu je koordiniran; nema
subordinacije jedne strane drugoj, koja karakterizira upravno pravo. To naĉelo usko povezano s naĉelom disp. jer graĊanskopravni odnos nastaje voljom subjekata, a te volje su ravnopravne.
3. Imovinska sankcija – sankcija je štetna posljedica koja treba pogoditi
onoga koji se ne drţi zapovijedi ili zabrane izraţene u pravnoj normi. Pobjedom naĉela ravnopravnosti subjekata došlo je do priznanja iskljuĉivo imovinske sankcije za neispunjenje duţne obveze.
4. Prometnost prava – jedino na podruĉju GP-a postoji mogućnost prometa
subjektivnih imov.prava (neprometna prava – pravo osobne sluţnosti, osobnosti…). Prometnost subj.prava posljedica je razmjene robe putem trţišta.
SUSTAV GP-a
Dva modela: institucijski i pandektni.
Inst. – potjeĉe iz rimskog prava – Gaj «Institucije» kaţe da se cjelokupno pravo odnosi na:
1. personae (osobe) 2. res (imovina) 3. actiones (tuţba)
3
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pand. – razvijen u njem.pravnoj teoriji – sastoji se od 5 dijelova: 1. opći dio
2. obvezno pravo 3. stvarno pravo 4. obiteljsko pravo 5. nasljedno pravo
Pand.sustav ne polazi od ukupnog pravnog poretka, nego samo od GP-a, i zato mu se danas daje prednost.
I u nas prihvaćen taj sustav, pa se GP sastoji od:
Općeg dijela koji sadrţi skup pravila i naĉela koja su zajedniĉka svim dijelovima GP-a. Stvarnog prava koje je skup pravnih pravila kojima se ureĊuju odnosi meĊu pravnim subjektima s obzirom na stvari.
Obveznog prava koje je skup pravnih pravila kojima se ureĊuju oni društv.odnosi u kojima je jedna strana (vjerovnik) ovlaštena od druge strane (duţnika) zahtijevati neku ĉinidbu, a ona je duţna tu ĉinidbu ispuniti.
Nasljednog prava koje je skup pravnih pravila kojima se za sluĉaj smrti jedne osobe (ostavitelja) ureĊuje prijelaz njene imovine na druge osobe (nasljednike).
ODNOS GP-a PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA
GP – trgovaĉko pravo: GP se prema trg.odnosi kao opće prema posebnom.
Dualistiĉka teorija sastoji se u potpunom odvajanju trg.od GP-a (Njem, Franc.), a monistiĉka teorija zadrţava jedinstvenost GP-a za sve vrste subjekata i pravnih poslova s odreĊenim odstupanjima za trgovce i trg.poslove (Italija, Švic.). Prema ZOO, na trg.ugovore se primjenjuju odredbe koje se odnose na sve vrste ugovora, osim ako za trg.ugovore nije izrijekom drukĉije odreĊeno.
Osobitosti trg.prava: kraći rokovi, neformalnost poslova (osim kod vrijednosnih papira), naglašena potreba povjerenja, vaţnost trg.obiĉaja – uzanci…
GP – obiteljsko pravo: sliĉnosti postoje u imov.odnosima – braĉna steĉevina i
posebna imovina, uzdrţavanje; takoĊer i u naĉelu dispozitivnosti, odnosno dobrovoljnosti zasnivanja i imovinskih i obiteljskih odnosa te na naĉelu ravnopravnosti sudionika. Razlike – neprometnost obit.subj.prava i odsutnost imov.sankcije u obit.pravu.
GP – radno pravo: u radnom pravu prevladavaju norme imperativnog i zaštitnog
karaktera, ali ima i onih koje su imovinskopravne naravi (npr. propisi kojima se ureĊuje odgovornost za štetu koju uĉini radnik u organizaciji, koju pretrpi na radu…). TakoĊer, zasnivanje radnog odnosa ima ugovorni karakter.
4
WWW.BH-PRAVNICI.COM
GP – upravno pravo: Umjesto ravnopravnosti i koordinacije meĊu stranama u
upr.pravu vrijedi naĉelo subordinacije, umjesto naĉela prometnosti – naĉelo neprometnosti i delegacije nadleţnosti, umjesto imovinske – osobna sankcija.
Upr.pravo ureĊuje i neke imovinske odnose, kao npr. pravni reţim dobara u općoj uporabi, eksproprijacija, uzurpacija, rekvizicija, a djelomiĉno ih ureĊuje u razliĉitim ograniĉenjima – slobode ugovaranja propisivanjem cijena ili obveznog sklapanja ugovora.
GP – MPP: MPP ureĊuje imov.odnose s meĊunarodnim obiljeţjem, dok GP ureĊuje
samo unutarnje imov.odnose.
IZVORI GP-a:
Izvori su: propisi, pravni obiĉaji, sudska praksa i pravna znanost.
PROPISI – Ustav ima relativno mali broj odredaba, kao npr.odredbe o
nepovredivosti vlasništva, jamĉe se pravo vlasništva i pravo nasljeĊivanja, ali se takoĊer i odreĊuje da pravo vlasništva obvezuje njegove nositelje i korisnike na doprinošenje općem dobru. Jamĉe se poduzetniĉka i trţišna sloboda, a zabranjuje zlouporaba monopola.
Zakon – pravo kod nas još nije kodificirano.
Zabrana retroaktivnosti, iako se moţe odrediti da pojedine odredbe djeluju unatrag, a retroaktivno djelovanje imaju i svi interpretativni propisi. Nasuprot tome, za suca je zabrana retroaktivnosti apsolutna.
PRAVNI OBIĈAJI – to su pravila ponašanja koja su se kroz stanovito potrebno
vrijeme oblikovala u društvenoj zajednici na osnovi nekog ponavljanjem utvrĊenog shvaćanja, a zakonski im je propis svojom normom izravno ili neizravno dao pravni karakter.
U pravnom obiĉaju kao izvoru prava moraju biti 2 elementa:
a) materijalni koji pokazuje da društvena praksa koja se izraţava kao vršenje ili nevršenje odreĊenih radnji ili postupaka je dovoljno stalna i jednoliĉna
b) psihološki koji se naziva opinio iuris sive necessitatis, tj. uvjerenje da se radi o općeobvezatnom pravnom pravilu ponašanja.
Sud mora riješiti svaki sluĉaj koji stranke pred njega iznesu; ako za neki konkretni sluĉaj ne postoji pravno pravilo u pozitivnim propisima, sud će se obavijestiti ne postoji li u narodu obiĉaj po kojem bi se mogao riješiti konkretni sluĉaj – ne smije se primijeniti ako je pravilo iz obiĉaja suprotno naĉelima pravnog poretka.
SUDSKA PRAKSA – neizravan izvor prava – to je donošenje više suglasnih presuda
od strane istog suda o istom pravnom pitanju.
PRAVNA ZNANOST – neizravan izvor prava – djeluje na sud samo snagom svoje
5
WWW.BH-PRAVNICI.COM
GRAĐANSKOPRAVNI ODNOS
To je onaj društveni odnos koji je ureĊen pravnim pravilima GP-a.
Javlja se u prvom redu kao faktiĉni, materijalni društv.odnos. Mat.društv.odnos postaje graĊanskopravnim odnosom tek onda kad ga GP prizna i uredi. Pretvaranjem faktiĉnih društv-gospodarskih odnosa u graĊanskopravne omogućuje se privredno kretanje.
Ĉinjenice za koje pravo veţe postanak, promjenu ili prestanak pravnog odnosa, a u vezi s tim postanak, prestanak ili promjenu subjektivnog prava nazivaju se
PRAVNIM ĈINJENICAMA.
S obzirom na postanak, dijele se na: a) prirodni dogaĊaj (roĊenje, smrt…)
b) ljudske radnje; dijele se na dopuštene i nedopuštene; meĊu dopuštenima najvaţniji su pravni poslovi; pravni posao je stranaĉko oĉitovanje volje usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih uĉinaka; nedopuštene ili protupravne radnje su delikti.
S obzirom na funkciju, dijele se na:
a) pretpostavke – to su pravne ĉinjenice koje su doista realno nastale u stvarnosti, a potrebne su da bi nastao, promijenio se ili prestao odreĊeni graĊanskopravni odnos.
b) pravna osnova – to je ona bitna pretpostavka za koju se veţe postanak, promjena ili prestanak subjektivnog graĊ.prava; ona je središnja pravna ĉinjenica i odreĊuje karakter samog graĊanskopravnog odnosa; njeno postojanje se uvijek mora dokazati.
c) predmnjeva ili presumpcija – smatra se dokazanom dok se ne dokaţe protivno – praesumptio juris – proglašenje nestalih za umrle – kod pravne ili oborive predmnjeve nikada se ne dokazuje ono što se predmnijeva – moţe se uvijek oboriti protudokazom; preasumptio juris et de jure – neoboriva predmnjeva – protudokaz nije dopušten – npr.poznavanje stanja u zemljišnim knjigama. d) fikcija – to je pravna ĉinjenica za koju se zna da se uopće nije dogodila ili da
se nikad neće ni dogoditi ali se uzima kao da se dogodila da bi mogao nastati, promijeniti se ili prestati neki graĊanskopravni odnos – npr.nasciturus pro jam nato habetur – prema ZOO, uzima se da je zaĉeto dijete roĊeno, kad se radi o njegovim probicima, pod uvjetom da se rodi ţivo.
SUBJEKTI GRAĐANSKOPRAVNOG ODNOSA
Pravni subjekt je nositelj prava i obveza.
Pravni subjekt moţe biti fiziĉka i pravna osoba.
Pravna sposobnost je svojstvo biti nositeljem prava i obveza. Kad bi se nekom pravnom subjektu oduzela pravna sposobnost , on bi prestao biti pravni subjekt, a fiziĉka osoba bi postala stvar.
6
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Poslovna sposobnost je kad se vlastitim oĉitovanjem svoje volje stjeĉu prava i obveze.
Svaki pravni subjekt mora imati pravnu sposobnost, ali ne i poslovnu.
Deliktna sposobnost ili uraĉunljivost ili ubrojivost je svojstvo pravnog subjekta da bude odgovoran za svoja protupravna djelovanja.
Unutar poslovne sposobnosti postoje 3 stupnja:
1. Puna ili potpuna posl.spos. stjeĉe se punoljetnošću. I maloljetna
osoba sklapanjem braka postaje potpuno posl.sposobna. Punu posl.spos.moţe steći i maloljetnik koji postane roditeljem, ako je stariji od 16 god. i ako je mentalno zreo.
2. Ograniĉena i djelomiĉna posl.spos. – osobe s ograniĉenom
posl.spos.mogu same sklapati pravne poslove, ali ih mora odobriti zakonski zastupnik. Pravni posao koji sklapa osoba ograniĉene posl.spos.naziva se šepavi pravni posao – negotium claudicans. Prema Obiteljskom zakonu maloljetnik koji se zaposli, a to moţe s navršenih 15 god i uz suglasnost roditelja, ima djelomiĉnu posl.spos. Duţnost mu je jedino pridonositi za svoje uzdrţavanje.
3. Potpuna posl.nesposobnost – takve osobe uopće ne mogu sklapati
pravne poslove, za njih to mogu ĉiniti njihovi zakonski zastupnici. Prema Obiteljskom zakonu potpuno su posl.nesp.maloljetnici do 18.god. (osim onih koji sklope brak ili postanu roditelji) i punoljetne osobe koje su odlukom suda potpuno lišeni posl.spos.
Deliktna sposobnost nastupa s navršenih 14 god.
Pravna osoba je društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost.
Prema teoriji fikcije odreĊene društvene tvorevine nisu personae jer nisu bića obdarena vlastitom voljom. Onako kako ju je postavio Savigny, ona znaĉi ne samo uspostavljanje rimskog koncepta jedinstvenog subjekta bez obzira na supstrat nego i pobjedu nad uĉenjem prirodnopravne škole o pravnoj osobi koja ju je svela na skup pojedinaca. Ta teorija nije uspjela odrediti pretpostavke potrebne da bi neka tvorevina uopće mogla biti proglašena pravnim subjektom. Danas se teorija fikcije naziva klasiĉnom teorijom.
7
WWW.BH-PRAVNICI.COM
P o t v r d n e t e o r i j e:
Organska teorija – korijeni joj poniru u staro germansko pravo, zato se i zove
organskom ali i germanskom teorijom. Osnovna joj je zasluga što je upozorila na realnu egzistenciju pravnih osoba i što je skrenula pozornost na vaţnost i znaĉenje organa. Nedostatak joj je što je poistovjetila organizam i organizaciju.
Teorija pravne realnosti – razradila ju je franc.civilistiĉka doktrina – naglašava 2
osn.naĉela:
a) da treba priznati postojanje pravne osobe, ĉak i u sluĉaju zakonske šutnje b) da treba priznati prava pravnoj osobi, ĉak i preko zak.teksta, ako su takva
prava potrebna za realizaciju kolektivnog interesa.
U fond uĉenja o pravnoj osobi ova teorija je unijela ove elemente: organizaciju, realno djelovanje organa, interes i cilj.
Teorija ustanove – naglašava realnost organizacije ali time što cilj kao jedan od
esencijalnih elemenata pretvara putem ideje o cilju zapravo u nov supstrat pravne osobnosti – što je neprihvatljivo.
O d r i ĉ n e t e o r i j e:
Teorija namjenske imovine – predstavnik Brinz, koji je bio uvjeren da mogu
postojati subj.prava bez subjekata.
Teorija destinatara – Jheringova teorija – nedostajalo mu je precizno razlikovanje
izmeĊu vlasništva u gospodarskom i pravnom smislu.
Teorija kolektivnog vlasništva.
Teorija realne egzistencije – u znanosti sporno pitanje u kojem trenutku
društv.tvorevina stjeĉe pravni subjektivitet. Smatra se da su potrebne najmanje 3 pretpostavke da bi se neka društv.tvorevina mogla pojaviti kao subjekt u pravnim odnosima:
1. je da društv.tvorevina mora imati ĉvrstu i trajnu organizaciju 2. je zasebna imovina, odvojena od imovine svojih ĉlanova
3. je stjecanje pravnog subjektiviteta; prema sustavu slobodnog udruţivanja, pravna osoba nastaje organiziranjem, što se vidi iz statuta, nadleţnom tijelu se podnosi prijava koja nema konstitutivni karakter; prema sustavu normativnog akta društv.tvorevina dobiva pravnu sposobnosti ili neposredno propisom ili se spec.propisima odreĊuju pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi neka org.postala pravna osoba; prema sustavu koncesije, org.dobiva pravnu sposobnost posebnim aktom upravnog tijela – odobrenjem.
Pravne osobe imaju i poslovnu i deliktnu sposobnost.
Ova teorija zasluţna za sljedeće elemente: pojam, svojstvo, pretpostavke i poĉetak pravne osobnosti.
8
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za fiz.osobu se kaţe da ima opću pravnu sposobnost, a za pravnu da ima posebnu pravnu sposobnost (pravna sposobnost se odreĊuje statutom pravne osobe).
Tijelo ili organ je fiz.osoba preko kojih pravna osoba izraţava svoju volju.
Kod fiz.osobe pravna i poslovna sposobnost ne nastaju istodobno, dok kod pravne osobe nastaju istodobno. Kod pravne osobe nema stupnjevanja posl.spos.dok je to karakteristiĉno za fiz.osobu. S druge strane, kod fiz.osobe nema stupnjevanja pravne spos., dok kod pravne ima.
Pravne osobe se mogu podijeliti u 4 osn.vrste: - pravne osobe javnog prava
- pravne osobe privatnog prava - korporacije
- zaklade
KORPORACIJA je organizirana zajednica osoba koja je samostalan pravni subjekt
razliĉit od pojedinih ĉlanova korporacije. Za korp.je karakteristiĉno da se njezin identitet ne mijenja promjenom ĉlanova. Tipiĉne korp.npr.dioniĉka društva.
ZAKLADA je za odreĊenu svrhu namijenjena imovinska masa kojoj je pravnim
poretkom priznata pravna sposobnost. Osniva se ili aktom drţ.vlasti ili pravnim poslom fiz.ili pravnih osoba. To je samostalna zaklada, a nesamostalna zaklada je nalog oporuĉitelja kojim ostavlja dio ili cijelu ostavinu već postojećoj pravnoj osobi npr.za zbrinjavanje i školovanje siroĉadi – nije pravna osoba.
Fundacija se razlikuje od zaklade po tome što se osniva za razdoblje ne dulje od 5 god.
PODUZEĆE je pravna osoba koja obavlja privrednu djelatnost radi stjecanja dohotka odnosno dobiti. 4 tipa poduzeća:
a) društveno poduzeće b) zadruţno poduzeće c) mještovito poduzeće d) privatno poduzeće Pravna osoba moţe prestati:
- propisom ili aktom drţ.vlasti
- ako je osnovana radi postizanja odreĊenog cilja, moţe prestati i ostvarenjem tog cilja
- moţe prestati i zbog toga što se broj ĉlanova smanjio ispod odreĊenog broja, koji je npr.predviĊen statutom pravne osobe
- odlukom ĉlanova koji je sastavljaju - nestankom imovine
- steĉajem
Likvidacija je postupak u kojem se razrješavaju imov-pravni odnosi pravne osobe
koja treba prestati postojati kao samostalan pravni subjekt. Nakon postupka likvidacije pravna se osoba briše iz registra.
9
WWW.BH-PRAVNICI.COM
GRAĐANSKO PRAVO U SUBJEKTIVNOM SMISLU
Subj.GP je skup ovlaštenja koja pravnom subjektu u odreĊenom graĊanskopravnom odnosu priznaju norme objektivnog GP.
Pod GP u objektivnom smislu razumijevamo skup pravnih pravila kojima se ureĊuju društv.odnosi.
Funkcije subj.graĊ.prava:
- njima izraţavamo meĊusobni odnos pravnih subjekata u odreĊenom graĊ-pr.odnosu
- njima izraţavamo i faktiĉni odnos koji postoji izmeĊu subjekta i objekta u pravnom odnosu
- bez njih nema pojma imovine Sadrţaj subj.GP:
a) pripadanje i ovlaštenje – ovlaštenje je ekonomsko prisvajanje pojedinih svojstava stvari. Ukupnost odreĊenih ovlaštenja ĉini subj.pravo. Npr.pravo vlasništva u subj.smislu – vlasnik moţe raditi sa svojom stvari što ga je volja, osim onoga što mu je propisima zabranjeno.
b) interes
Zahtjev je objektivnim pravom zajamĉena mogućnost da se od drugoga zahtijeva ĉin ili propust koji istodobno znaĉi ostvarenje subj.prava.
Vrste prava u subj.smislu:
a) apsolutna i relativna – Aps.su ona subj.graĊ.prava koja djeluju protiv
svakog ili erga omnes, npr. pravo vlasništva, prava osobnosti. Rel.su ona subj.graĊ.prava koja djeluju izmeĊu toĉno odreĊenih strana ili inter partes, npr. obvezna prava.
b) prenosiva i neprenosiva – Prenosiva se mogu neograniĉeno prenositi s
jednog na druge subjekte, a neprenosiva ne mogu – npr.prava osobnosti i osobne sluţnosti.
c) glavna i sporedna prava – kad nastanak, prijenos ili prestanak nekog
subj.graĊ.prava ovisi o postojanju drugog subj.prava, tada to pravo nazivamo sporednim ili akcesornim, npr. zaloţno pravo, pravo na kamate, na ugovornu kaznu.
d) preobraţajna prava – ovlaštenje pravnog subjekta da jednostranom
izjavom volje zasnuje, promijeni ili okonĉa graĊanskopravni odnos s drugim subjektom bez njegova pristanka. Dijele se na preobr.prava nastanka, promjene i prestanka graĊ-pr.odnosa. Naziva se još i potestativno pravo i pravna moć. Vezana za prekluzivne rokove.
10
WWW.BH-PRAVNICI.COM
OBJEKTI GRAĐANSKOPRAVNOG ODNOSA
To su stvari, ĉinidbe, imovina i ostala neimovinska dobra povodom kojih pravni subjekti stupaju u te odnose.
STVARI u graĊ-pr.smislu su materijalni dijelovi prirode koji se mogu osjetilima
primijetiti, koji su prostorno ograniĉeni i koji postoje u sadašnjosti, ili za njih postoje pretpostavke da će doista nastati u budućnosti.
Dioba stvari po kriteriju prometnosti
Sposobnost stvari da se pojave kao objekti subj.prava i kao objekti pravnih poslova naziva se prometnom sposobnošću stvari.
a) stvari u prometu (res in commercio)
b) stvari ograniĉene u prometu (npr.lijekovi, oruţje, eksplozivi, otrovi)
c) stvari izvan prometa (res extra commercium) su stvari koje uopće ne mogu biti objekt imovinskih prava ili ne mogu biti objekt pravnih poslova (npr.javni putovi, parkovi). OPĆA DOBRA – voda u rijekama, jezerima i moru, zrak i morska obala – njima upravlja RH.
Dioba stvari po kriteriju prirodnih svojstava
1. POKRETNE I NEPOKRETNE STVARI (res mobiles – res immobiles) Pokretne su one stvari koje mogu mijenjati poloţaj u prostoru a da se pritom ne
uništi njihova bit, odnosno da se time ne promijeni njihova struktura.
Nepokretne su one stvari koje ne mogu mijenjati poloţaj u prostoru a da im se
kod toga ne uništi ili ne promijeni struktura.
a) kriterij prirodne kakvoće – prema ovom kriteriju nekretnine su ponajprije
zemljišta, odnosno ĉestice zemljišne površine, kao i sve što je sa zemljištem trajno povezano bilo mehaniĉki, bilo organski, na površini zemlje ili ispod nje. Prema ZV-u ne smatraju se dijelovima zemljišta one zgrade koje su trajno povezane sa zemljištem, ali su od njega pravno odvojene nekim stvarnim pravom koje ovlašćuje svog nositelja da na tuĊem zemljištu ima zgradu ili dr.graĊevinu u svom vlasništvu.
b) kriterij pertinencije – nekretninom se smatra i ona stvar koja je po svojim
prirodnim fiziĉkim svojstvima pokretna. Pertinencija je pripadak neke druge stvari. Npr.nekretninom se smatraju strojevi, stoka, sjeme…namijenjeni poljoprivrednoj proizvodnji.
c) kriterij posebnih ciljeva – pokretna stvar se smatra nekretninom zato što
11
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. ZAMJENJIVE I NEZAMJENJIVE STVARI (res fungibiles – res non fungibiles)
Zamjenjive stvari su one koje se u prometu odreĊuju po vrsti, rodu, broju, mjeri
itd. – res quae pondere, numero, mensura constant. Npr. ţito, vino, šećer. To su generiĉne stvari kod kojih individualitet nije vaţan.
Nezamjenjive stvari su one koje u prometu dolaze kao strogo odreĊena
pojedinost, individualnost – species – npr.umjetniĉka slika, modna kreacija.
3. POTROŠNE I NEPOTROŠNE STVARI (res consumptibiles – res non constumptibiles)
Potrošne su one stvari koje se jednokratnom uporabom uništavaju ili im se vidljivo
smanjuje supstancija.
Nepotrošne stvari su one koje se prvom uobiĉajenom uporabom ne uništavaju niti
im se vidljivo smanjuje supstancija.
4. DJELJIVE I NEDJELJIVE STVARI (res divisibiles – res indivisibiles)
Djeljive su one stvari koje se mogu rastaviti na više istovrsnih dijelova tako da im se
ne uništi prvobitna bit ili im se nerazmjerno ne umanji vrijednost.
Nedjeljive su stvari kod kojih bi se diobom uništila njihova bit ili bi im se
nerazmjerno umanjila vrijednost.
Stvari se mogu dijeliti na nekoliko naĉina:
a) Fiziĉka dioba
b) Geometrijska dioba – primjenjuje se kod zemljišta, koja se mogu ravnim
crtama po njihovoj površini podijeliti na više ĉestica (parcela). Naš ZV prihvaća naĉelo superficies solo cedit i sukladno njemu uspostavlja naĉelo jedinstvenosti nekretnine. Zemljište zajedno sa zgradom i svim drugim što je s njim trajno spojeno ĉini jednu cjelinu, jednu nekretninu.
c) Civilna dioba – dioba po vrijednosti, kada se dijele nedjeljive stvari, stvar se
proda i cijena podijeli (npr.ţiva ţivotinja, TV).
d) Idealna dioba – svaka se stvar moţe pravno razdijeliti na sadrţajno jednake
idealne dijelove; veliĉina se odreĊuje raĉunski u odreĊenom razmjeru prema cijeloj stvari; najĉešće u obliku razlomka, npr.1/3.
Jednostavne stvari su one koje po shvaćanjima u obiĉnom ţivotu i prometu ĉine
jedinstvo.
Sastavljene stvari su one koje nastaju spajanjem jednostavnih, odnosno
samostalnih stvari u jednu novu cjelinu, ali tako da upotrijebljeni dijelovi ne gube svoju dosadašnju fiziĉku opstojnost.
a) sastavljena stvar s nesamostalnim dijelovima su stvari kojih sastavni
dijelovi gube svoju raniju samostalnost, ali ipak zadrţavaju svoju raniju fiziĉku opstojnost. Gubitak samostalnosti vidi se u tome što se sastavni dio ne moţe odvojiti a da se time cijela stvar ili on sam ne uništi – po ZV taj dio je bitni dio.
b) sastavljena stvar sa samostalnim dijelovima su stvari kojih sastavni
dijelovi zadrţavaju ne samo svoju raniju fiz.opstojnost nego i stanovitu samostalnost. Prema ZV, to su odvojivi dijelovi.
12
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pripadak ili pertinencija je sporedna stvar koja je odreĊena da trajno sluţi
gospodarskim svrhama neke glavne stvari, a da pritom ne postaje njen sastavni dio.
Pripadak je sporedna stvar koja pretpostavlja postojanje gotove gl.stvari, npr.koţni etui pripadak je nalivpera.
Naprotiv, samostalni sastavni dio sastavljene stvari neophodan je za ĉitavu stvar, jer bez tog dijela stvar nije potpuna, npr. kola bez kotaĉa.
1. karakteristika pripatka: samostalna, ali sporedna pokretna stvari 2. karakteristika: trajno sluţi svrhama gl.stvari
3. karakteristika: postanak i opstanak – kod postanka, odluĉna je volja vlasnika gl.stvari (vlasnik gl.stvari i pripatka mora biti ista osoba).
Vaţnost pripatka je u tome što slijedi sudbinu gl.stvari – Accessorium sequitur principale.
Plodovi (fructus) su proizvodi i prinosi koji neposredno ili posredno nastaju od neke stvari ili prava. Za njih je karakteristiĉno da su to prinosi koji se javljaju redovito i periodiĉki, a da pritom ne umanjuju samu plodonosnu stvar.
S obzirom na naĉin postanka, dijele se u 3 kategorije:
a) prirodni plodovi (fructus naturale) – organski proizvodi bez sudjelovanja ljudskog rada
b) industrijski plodovi – stvar ih daje uz sudjelovanje ljudskog rada i prirode,
npr.plod plemenite voćke
c) civilni plodovi (fructus civile) – dobivamo ih od stvari posredstvom nekog pravnog odnosa, npr.najamnina
Prirodni i ind.plodovi mogu se podijeliti na:
a) viseće plodove b) odvojeni plodovi c) ubrani plodovi
d) potrošeni, nepotrošeni i zanemareni plodovi
Vlasnik stjeĉe vlasništvo plodova separacijom. Separacijom još stjeĉu vlasništvo pošteni posjednik, uzufruktuar i zakupac.
Vrste civilnih plodova: dospjeli i nedospjeli.
Dok se vlasništvo prirodnih ili ind.plodova stjeĉe separacijom, a ponekad i percepcijom, dotle se vlasništvo civilnih plodova stjeĉe dospjelošću i percepcijom.
Ukupnost stvari (universitas rerum) je zbroj fiziĉki samostalnih i meĊusobno koordiniranih stvari koje su ujedinjene zajedniĉkom gospodarskom svrhom, a u prometu se javljaju pod zajedn.nazivom. Npr.stado ovaca, biblioteka.
Komplementarne stvari je skup fiziĉki samostalnih stvari koje predstavljaju takvu
cjelinu u kojoj pomanjkanje samo jedne stvari onemogućuje pravilnu i normalnu uporabu cjeline, npr.šah, par cipela.
13
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Novac sluţi kao mjerilo vrijednosti i kao mjerilo cijene.
Procjenjive (res aestimabiles) su one stvari ĉija se vrijednost moţe izraziti novĉanim ekvivalentom.
Neprocjenjive (res inaestimabiles) su one stvari koje se ne mogu svesti na novĉani ekvivalent, npr. pramen kose.
S obzirom na procjenjivost stvari, 3 vrste cijena:
a) redovita cijena
b) izvanredna cijena je subjektivna vrijednost stvari koja je procjenjiva
objektivnim mjerilima
c) afekcijska cijena je posebna subjektivna vrijednost stvari koja nije
procjenjiva obj.mjerilima.
Ĉinidba je svaka poz.ili neg.ljudska radnja koju je duţnik na temelju obveznog
odnosa duţan izvršiti vjerovniku.
a) ĉinidba mora biti ljudska radnja
b) ĉ.mora imati imovinski karakter – izravni imov.karakter ĉinidbe pokazuje
se u sluĉajevima kada duţnikova radnja neposredno izaziva promjenu u imov.masi vjerovnika. Npr. kod obveze da se preda stvar, vjerovnik do ispunjenja ĉinidbe tu stvar nije imao u svojoj masi.
c) ĉ.mora biti moguća – objektivno nemoguća (kad je nitko ne moţe izvršiti) i
subjektivno nemoguća (kad je netko konkretno ne moţe izvršiti).
d) ĉ. mora biti pravno dopuštena
e) ĉ.mora biti odreĊena ili odrediva – meĊu neodreĊene, ali odredive ĉinidbe
idu alternativne (duţnik duguje 2 ili više ĉinidaba, ali ĉim 1 ispuni oslobaĊa se obveze), fakultativne (duţnik duguje 1 ĉinidbu, ali mu je dopušteno izvršiti neku drugu kako bi se oslobodio obveze) i generiĉne
Sadrţaj ĉinidbe:
a) davanje (dare) – ĉinidba davanja stvari
b) ĉinjenje (facere) – objekt ĉinidbe moţe biti funkcija rada i rezultat rada
c) propuštanje (non facere) – uvijek se propušta vlastita radnja
d) trpljenje (pati) – nespreĉavanje tuĊe radnje koju bismo bili ovlašteni sprijeĉiti da se ne nalazimo u obveznom odnosu.
Imovina u gospodarskom smislu je skup dobara koja pripadaju odreĊenom
subjektu; to je skup subj.prava predstavljenih jednim nositeljem.
Imovinska masa odreĊenog subjekta ulazi u njegovu imovinu u obliku razl.subj.prava koja ima taj subjekt na pojedinim dijelovima mase (npr.u obliku prava vl., sluţnosti, uţivanja). Ali, u imovinu ulaze i ona subj. imov.prava koja se ne odnose izravno na stvari, dakle izravno na dijelove imov.mase. Prema tome, ĉinidba ne ulazi izravno u imovinu subjekta, ona ulazi u obliku prava na ĉinidbu koje ima vjerovnik prema duţniku, ĉinidba ne ulazi ni u imov.masu jer ona nije stvar, nego radnja ili propuštanje.
14
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Funkcije imovine:
a) jamstvena funkcija – imovina duţnika pruţa jamstvo vjerovniku za
namirenje njegove traţbine.
b) olakšanje prometa – pomoću imovine omogućuje se da prava i obveze
jednog subjekta kao jedinstvo kolaju u prometu.
Bez kategorije imovine ne bi bilo samo nemoguće postojanje nasljednog prava, nego bi bez te kategorije bilo nemoguće udovoljiti suvremenim zahtjevima prometa, koji traţi da se pravnim poslovima meĊu ţivima omogući prijelaz ĉitave imovine ili dijela imovine s jednog subjekta na drugi.
Karakteristike imovine:
a) jedinstvenost – znaĉi da odreĊeni pravni subjekt moţe imati samo jednu
imovinu. Nositelj imovine ne moţe svoju imovinu samovoljno razdijeliti u pojedine grupe jer tada vjerovnik nikad ne bi znao iz koje se imov.grupe moţe namiriti. MeĊutim, pravni poredak dopušta iz odreĊenih razloga da se unutar jedinstvene imovine mogu razlikovati pojedini fondovi koji sluţe postizanju posebnih ciljeva, npr. braĉni drugovi imaju vl.imovinu i braĉnu steĉevinu.
b) identitet – znaĉi da imovina pravno ostaje jednaka samoj sebi makar
pojedini dijelovi iz nje izlazili, a drugi u nju ulazili. Identitet imovine omogućuje njenom nositelju aktivno sudjelovanje u prometu i omogućuje razmjerno lako utvrĊivanje odreĊenosti imovine kao objekta graĊanskopravnih odnosa.
Osobna neimovinska dobra fiziĉke osobe su ţivot, tjelesno zdravlje, duševno zdravlje, ugled, ĉast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obit.ţivota, sloboda i dr.
Osobna neimovinska dobra pravne osobe su sva ona koja pripadaju i fiz., osim onih vezanih za biološku bit fiz.osobe, a to su osobito ugled i dobar glas, ĉast, ime odnosno tvrtka, poslovna tajna, sloboda privreĊivanja.
Osobnost je ukupnost neimovinskih dobara koja pripadaju svakoj fiz.i pravnoj osobi
samom ĉinjenicom njezina postojanja kao pravnog subjekta.
Pravo osobnosti je skup ovlaštenja koja pravnom subjektu priznaju norme
obj.prava na njegovim osobnim neimovinskim dobrima.
Dva su temeljna ovlaštenja na osobnim neimovinskim dobrima koja ĉine sadrţaj prava osobnosti – raspolaganje i zaštita prema trećima.
Kao osn.osobine prava osobnosti, mogu se navesti da je to neimovinsko pravo, zatim da je po svom erga omnes djelovanju apsolutno, te da je, kao strogo osobno, neprenosivo i nenasljedivo.
15
WWW.BH-PRAVNICI.COM
PRAVNI POSLOVI
Pravni posao je oĉitovanje volje koje je usmjereno na postizanje dopuštenih
pravnih uĉinaka.
MeĊu pravnim uĉincima, najvaţniji su postanak, promjena ili prestanak nekog graĊ-pr.odnosa.
Obveznopravni ugovori imaju 3 karakteristike:
1. takvim ugovorima se zasnivaju obveze i protuobveze;
2. u njima je do maksimuma izraţeno naĉelo dispozitivnosti pravnih subjekata;
3. nastaju prihvatom ponude.
Osim obveznopravnih ugovora, u obveznom pravu postoje i poslovi za gotovo, npr.realna kupoprodaja. Kod takvih ugovora strane ne zasnivaju obveze, nego je njihova namjera upravljena na izmjenu ĉinidbe i protuĉinidbe.
TakoĊer, postoje i poslovi raspolaganja kojima strane ne zasnivaju obveze, ne izmjenjuju se ĉinidbe, nego strane na odreĊeni naĉin raspolaţu svojim subj.pravima, a da pritom uopće ne dovode u pitanje promjenu identiteta postojećeg obveznog odnosa, npr.cesija.
S odreĊenim pravnim poslom nastupa onaj uĉinak koji su strane u pravilu i htjele postići (namjeravani pravni uĉinci), ali istodobno nastaju i svi drugi pravni uĉinci koje pravni poredak veţe za takav pravni posao (nenamjeravani pravni uĉinci).
Vrste pravnih poslova:
a) jednostrani i dvostrani
Jednostrani p.p. nastaju oĉitovanjem volje samo jedne strane, npr.ponuda, oporuka.
Dvostrani p.p. su oni koji nastaju suglasnim oĉitovanjem volje dviju strana koje stoje jedna nasuprot drugoj – ugovori.
Obvezni ugovori se dijele na:
a) jednostranoobvezne – to su dvostrani p.p. kod kojih je samo jedna strana vjerovnik, a druga strana samo duţnik, npr. posudba.
b) dvostranoobvezni – dvostrani p.p. kod kojih je svaka strana istodobno i vjerovnik i duţnik, npr. kupoprodaja – prodavatelj je istodobno i duţnik i vjerovnik – kao duţnik duţan izruĉiti stvar, a kao vjerovnik ovlašten je zahtijevati plaćanje cijene; kupac je kao duţnik duţan platiti cijenu, a kao vjerovnik ovlašten je zahtijevati predaju stvari.
b) pravni poslovi meĊu ţivima (inter vivos) i pravni poslovi za sluĉaj smrti (mortis causa)
P.p. meĊu ţivima su oni kod kojih pravni uĉinak nastupa još za ţivota strana, a p.p. za sluĉaj smrti su oni kod kojih pravni uĉinak nastupa tek nakon smrti strane koja ga je poduzela.
16
WWW.BH-PRAVNICI.COM
c) naplatni (onerozni) i besplatni (lukrativni)
Naplatni su oni kod kojih se za ĉinidbu traţi protuĉinidba, npr.kupoprodaja, zamjena. Besplatni su oni kod kojih se za ĉinidbu ne traţi i ne daje protuĉinidba, npr.darovanje.
d) komutativni i aleatorni
Komutativni su oni kod kojih su u vrijeme njegova sklapanja poznate meĊusobne ĉinidbe i stranaĉke uloge, npr. ugovor o zakupu, o najmu.
Aleatorni su oni kod kojih u trenutku sklapanja nisu u svemu poznata prava i obveze strana, ponekad niti njihove stranaĉke uloge, već se to ĉini zavisnim od nekog vanjskog, neizvjesnog dogaĊaja, npr.ugovor o doţivotnom uzdrţavanju, ugovor o okladi i igri.
Znaĉenje ove diobe je u tome što se aleatorni poslovi ne mogu pobijati zbog prekomjernog oštećenja.
e) kauzalni i apstraktni
Kauzalni su oni kod kojih je kauza naznaĉena kao bitan element p.p., npr.posudba. Apstraktni su oni kod kojih se cilj posla ne vidi iz samog posla, npr.mjeniĉni posao.
f) formalni i neformalni
Formalni su oni za koje je oblik odreĊen, bilo propisom, bilo voljom strana, a neformalni su oni za koje oblik nije odreĊen.
Sadrţaj pravnih poslova
a) bitni sastojci p.p. (essentialia negotii)
To su oni sastojci koji su nuţni za nastanak odreĊenog tipa p.p. Npr.bitni sastojci kupoprodaje su predmet i cijena.
b) prirodni sastojci (naturalia negotii)
To su oni sastojci koji se u p.p. podrazumijevaju jer proizlaze iz same prirode, odnosno pravne naravi odreĊenog p.p. Bez njih p.p. moţe nastati. Propisi kojima se odreĊuju prirodni sastojci spadaju u jus dispositivum. Npr. kod zajma, ako mjesto vraćanja nije posebno ugovoreno, duţnik je obvezan pozajmljeni novac donijeti vjerovniku u mjesto njegova boravišta.
c) nuzgredni sastojci (accidentalia negotii)
To su takvi sastojci koji vrijede samo ako ih strane ugovore. Najĉešći nuzgredni sastojci su uvjet, rok i nalog.
Uvjet je nuzgredna odredba dodana p.p. kojom se uĉinci p.p. ĉine ovisnim o
nekoj budućoj i neizvjesnoj okolnosti. Za njega je karakteristiĉno da je to odredba koju mogu p.p. dodati samo subjekti; ne moţe se odrediti propisom.
Vrste uvjeta:
a) odgodni (suspenzivni) uvjet odgaĊa uĉinak p.p.do vremena dok se uvjet
ne ispuni ili ne izjalovi.
b) raskidni (rezolutivni) uvjet je takav uvjet ĉijim nastupom prestaju uĉinci
17
WWW.BH-PRAVNICI.COM
c) afirmativan je onaj uvjet koji zahtijeva da se nešto dogodi.
d) negativan je onaj uvjet koji zahtijeva da se nešto ne dogodi; kod af.i
neg.uvjeta nije odluĉan af.ili neg.naĉin izraţavanja, već pitanje treba li se neka okolnost dogoditi ili ne.
e) potestativan je onaj uvjet kod kojeg je ispunjenje one okolnosti koja je
postavljena kao uvjet ovisno o volji i odluci uvjetno ovlaštenog.
f) kauzalni je onaj uvjet ĉije ispunjenje ovisi o nekom prirodnom dogaĊaju, ili o
volji nekog trećeg.
g) mikstni ili mješoviti uvjet je onaj ĉije ispunjenje ovisi o volji uvjetno
ovlaštenog i o nekom vanjskom dogaĊaju ili djelovanju neke treće osobe.
Nepravi su ovi uvjeti:
h) nuţni uvjet je onaj kod kojega okolnost koja se treba dogoditi doduše je
buduća, ali nije neizvjesna.
i) pravni uvjet nije uvjet nego jedna od pretpostavaka potrebna po propisu za
postanak nekog pravnog odnosa.
j) nemogući uvjet je onaj koji se ne moţe ostvariti ni fiz. ni pravno.
k) nedopušteni uvjet je onaj koji je protivan Ustavu, prisilnim propisima ili
moralu društva.
l) nemoralan uvjet je onaj koji je protivan moralu društva.
Djelovanje uvjeta – prvo razdoblje je vrijeme pendencije, a drugo nastupa onog trenutka kad se uvjet ispuni ili izjalovi.
a) Vrijeme pendencije je razdoblje koje zapoĉinje djelovanjem p.p. i traje sve
dok se uvjet ne ispuni/ne izjalovi. Ako je p.p. sklopljen pod odgodnim uvjetom, tada je nastao p.p. ali je odgoĊen njegov uĉinak.
b) Ispunjenje uvjeta – uvjet je ispunjen kada se dogodila ona okolnost koja je
bila predviĊena u dispoziciji. Nitko ne moţe podići tuţbu za ispunjenje odgodnog uvjeta. Ako je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji, njegovi uĉinci nastaju od trenutka njegova sklapanja, osim ako iz zakona, naravi posla ili volje strana ne proistjeĉe što drugo. Ako je sklopljen pod raskidnim uvjetom, uĉinci ugovora prestaju kad se uvjetu udovolji.
Rok je nuzgredna odredba dodana pravnom poslu kojom se uĉinak pravnog posla
ograniĉuje vremenom, tj. uĉinak pravnog posla nastaje tek od odreĊenog vremena ili traje do odreĊenog vremena.
Razlikujemo poĉetne rokove (dies a quo) i završne rokove (dies ad quem).
Poĉetni rokovi su sliĉni suspenzivnim uvjetima jer se uĉinak odgaĊa, a završni rezolutivnim uvjetima jer uĉinak p.p. prestaje nastupom uvjeta. MeĊutim, kod uvjeta postoji neizvjesnost, za razliku od rokova.
Dalje podjele su na jednostavne kod kojih nema neizvjesnosti; odreĊeni su kalendarski kao dies certus an, certus quando, a sloţeni sadrţe element neizvjesnosti – dies incertus pro coditione habetur. Sloţeni rokovi mogu biti odreĊeni na nekoliko naĉina:
18
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- kao dies certus an, incertus quando tj. kao dan za koji je izvjesno da će se dogoditi, ali je neizvjesno kada (npr.kada je rok dan neĉije smrti),
- kao dies incertus an, certus quando tj. kao dan za koji je neizvjesno hoće li se dogoditi ali se zna kad će se dogoditi ako se dogodi (npr.neĉiji roĊendan), - kao dies incertus an, incertus quando tj. kao dan za koji je neizvjesno hoće li
se i kad će se dogoditi (npr.auto za kraj studija).
Namet ili nalog (modus) je nuzgredna odredba dodana besplatnom pravnom poslu
kojom se stjecatelju nameće neka duţnost. Ne moţe se dodati naplatnim p.p. dakle dopušten je kod besplatnih pravnih poslova meĊu ţivima i za sluĉaj smrti.
ZOO: Ako je besplatni ugovor sklopljen uz namet, pa primatelj koristi ne ispuni namet, druga strana moţe zahtijevati ispunjenje nameta ili raskid ugovora.
Volja za sklapanje ugovora moţe se izjaviti rijeĉima, uobiĉajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću moţe zakljuĉiti o njezinu postojanju, sadrţaju i identitetu davatelja izjave.
a) Usmeno oĉitovanje volje je oĉitovanje pomoću ţive izgovorene rijeĉi (viva vox).
b) Pisano oĉitovanje volje je oĉitovanje dano pomoću pisanih rijeĉi, bez
obzira na materijal na kojem je pisano, sredstvo kojim se pisalo te vrstu pisma i jezika na kojem se izraţavalo.
POTPIS mora biti vlastoruĉan; PARAF; FAKSIMIL je mehaniĉki otisak vlastoruĉnog potpisa; RUKOZNAK (nepismeni), ELEKTRONIĈKI POTPIS.
c) Oĉitovanje volje znacima.
d) Oĉitovanje volje konkludentnim radnjama.
PROTESTATIO je oĉitovanje volje kojim se odreĊena osoba unaprijed osigurava od pogrešnog shvaćanja njenih postupaka.
RESERVATIO je oĉitovanje volje kojim se subjekt ograĊuje od toga da se neki njegov ĉin shvati kao napuštanje prava.
e) Šutnja – šutnja ponuĊenika ne znaĉi prihvat ponude, 2 iznimke:
1) sluĉaj kad ponuĊeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem u vezi
s odreĊenom robom;
2) se iznimka odnosi na osobe koje su se ponudile izvršavati naloge druge
osobe za obavljanje odreĊenih poslova kao i osobe u ĉiju posl.djelatnost spada obavljanje takvih naloga – npr.odvjetnici.
3) ugovor u iskljuĉivu korist ponuĊenog – npr.netko drugome pošalje
19
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Najĉešći oblici pravnih poslova su: usmeni, pisani, sa svjedocima ili sudjelovanjem nadl.tijela (p.p. koji se sklapaju u obliku sudskog zapisnika ili javnobiljeţniĉkog akta). Ako je oblik ugovora propisan zakonom, pravilo je da i sve kasnije izmjene i dopune ugovora moraju biti u istom obliku. 2 iznimke:
1. je kad se usmena dopuna odnosi na sporedne toĉke o kojima u formalnom ugovoru nije ništa reĉeno
2. je kad se kasnijim usmenim pogodbama umanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili druge strane.
Oblik nekog p.p. se najĉešće zahtijeva radi valjanosti p.p., utuţivosti, dokazivanja i upisa.
Za ugovore se zahtijevaju sljedeće pretpostavke valjanosti: 1. pravna i poslovna sposobnost subjekata, 2. valjano i suglasno oĉitovanje volje,
3. moguća, dopuštena, odreĊena ili odrediva ĉinidba,
4. nedopuštena (???) pobuda,
5. ponekad odreĊeni oblik p.p.
ZOO pod ništetnošću ugovora razumijeva APS.NIŠTETNOST, a pod pobojnošću REL.NIŠTETNOST. Kategorija pobojnosti u smislu nevaljanosti posla ex nunc ne postoji prema ZOO.
Ništetni su p.p. koji ne proizvode pravne uĉinke koje bi, da su valjani, trebali
proizvesti. Nastupa ex lege, a sud na nju pazi po sluţb.duţnosti. Budući da ništetnost nastaje na osnovi zakona, sud moţe svojom odlukom samo proglasiti posao ništetnim; takva odluka ima deklaratorno znaĉenje. Ništetnost nastaje ex tunc, tj. od samog trenutka sklapanja posla.
Razlozi ništetnosti:
a) Poslovna nesposobnost. Od fiz.osoba posl.su nesposobne maloljetne osobe
(osim onih koje sklope brak ili postanu roditelji) i punoljetne osobe koje su lišene posl.sposobnosti. ZOO propisuje da su p.p. koje sklopi pravna osoba s trećima izvan djelatnosti koje ĉine njen predmet poslovanja valjani. Ako zastupnik pravne osobe sklopi p.p. bez suglasnosti odreĊenog tijela u pravnoj osobi, a takva je potreba predviĊena statutom ili dr.aktom, takav posao je ništetan.
b) Nevaljanost i nesuglasnost oĉitovanja volje. Mane volje – nesklad
izmeĊu volje i oĉitovanja; svjesni i nesvjesni nesklad.
Mentalna rezervacija je svjestan nesklad izmeĊu volje i oĉitovanja kad jedna strana prigodom sklapanja p.p.svjesno oĉituje kao svoju volju nešto što ona uistinu neće, a druga strana za to ne zna.
Ništetnost p.p. uzrokuju sljedeće mane volje: školski primjer i šala; simulaciju (to je prividno sklapanje ugovora/p.p.). Moţe biti apsolutna (kada se sklopi fiktivni p.p. radi zaobilaţenja propisa ili prijevare trećih osoba) i relativna (sklapanje prividnog p.p. da bi se njime prikrio neki drugi p.p.), nesporazum do kojeg dolazi
20
WWW.BH-PRAVNICI.COM
kad ugovorne strane vjeruju da su suglasne, dok istovremeno meĊu njima postoji nesuglasnost o naravi p.p.; sila (vis absoluta).
c) Nemogućnost, nedopuštenost, neodreĊenost ili neodredivost ĉinidbe.
U okviru šireg pojma nedopuštenosti razlikuju se: 1. zabranjeni p.p.
2. nemoralni p.p.
3. zelenaški p.p. – to je takav ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nuţde ili teškim mat.stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom ili lakomislenošću ugovori za sebe ili nekog trećeg korist koja je u oĉitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili uĉinio. Za njih je predviĊena i kaznena odgovornost.
d) Nedopuštenost pobude.
Za nedopuštenost pobude moraju biti kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: 1. pobuda mora biti nedopuštena, a nedopuštena je u istim sluĉajevima u
kojima je nedopuštena i ĉinidba, dakle, kad je protivna Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva;
2. da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor;
3. da je drugi ugovaratelj znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na njegova sugovaratelja da sklopi ugovor. Iznimno, ova pretpostavka se ne zahtijeva kod besplatnih ugovora.
e) Nedostatak potrebnog oblika.
P.p. moţe biti i djelomiĉno ništetan – ništetnost neke odredbe ugovora ne povlaĉi za sobom ništetnost cijelog ugovora.
Posljedice ništetnosti su:
1. obveza restitucije (povrat u prijašnje stanje – restitutio in integrum) 2. odgovornost za štetu
Pobojni (relativno ništetni) p.p. proizvode pravne uĉinke kao i valjani, ali se mogu,
iz propisima predviĊenih razloga i u predviĊenom roku, poništiti. Posljedice poništenja nastupaju ex tunc. Sud ne pazi na pobojnost po sluţb.duţnosti; mora se podignuti tuţba na pobijanje – querella nullitatis.
Razlozi pobojnosti:
a) Ograniĉena posl.sposobnost. To je razlog pobojnosti samo u sluĉaju kad
ograniĉeno sposobna osoba sklopi p.p. bez zahtijevanog odobrenja svog zak.zastupnika, a takvo odobrenje ni naknadno ne uslijedi. Ograniĉeno posl.sposobna osoba odgovara za štetu nastalu poništajem ugovora ako je lukavstvom uvjerila svog suugovaratelja da je posl.sposobna. Pravo na raskid ugovora vezano je rokom od 30 dana od saznanja za posl.nesposobnost. Ne postoji mogućnost da osobe s ograniĉenom posl.spos., kad postanu posl.sposobne, mogu pobijati ugovor kojeg su sklopile bez odobrenja svog zak.zastupnika.
21
WWW.BH-PRAVNICI.COM
b) Mane volje:
1. prijetnja
2. zabluda – zabluda o pravu (error iuris), zabluda o ĉinjenicama (error facti), zabluda o motivu (error in motivo) i dr. Zabluda je nesvjesni nesklad izmeĊu volje i oĉitovanja.
Pravnoposlovne zablude:
Zabluda u oĉitovanju (kad oĉitovatelj izjavi nešto što ne odgovara njegovoj pravoj volji) i poslovna zabluda u uţem smislu (oĉitovatelj oĉitava ono što je i htio, ali je u zabludi glede jednog elementa p.p.). Prema ZOO, bitnom se smatra zabluda samo onda ako se odnosi na:
i. objekt ugovora
ii. bitna svojstva objekta ugovora iii. osobu s kojom se sklapa p.p.
iv. okolnosti koje se po obiĉajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odluĉnim
v. pobudu
3. prijevara – o prijevari se radi kad jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je odrţava u zabludi s namjerom da je time navede na sklapanje p.p. Naziva se još «izazvanom zabludom», «kvalificiranom zabludom» ili «lukavstvom».
c) Povrede naĉela jednake vrijednosti ĉinidaba.
d) Pravne radnje duţnika na štetu vjerovnika. Tuţba kojom se pobija
radnja duţnika na štetu vjerovnika naziva je PAULIJANSKOM TUŢBOM. Ima ih 4:
1. Dolozna paulijanska tuţba. Posebna pretpostavka za njeno podizanje je namjera duţnika da poduzetom radnjom ošteti vjerovnika. TakoĊer se zahtijeva da je protivniku pobijanja bilo poznato da duţnik zna da sklapanjem p.p.šteti vjerovniku i da se radi o naplatnom p.p. ili naplatnom raspolaganju. Podiţe se u roku 1 god. od dana sklapanja p.p. odnosno poduzimanja radnje ili dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju.
2. Kulpozna paulijanska tuţba. Podiţe se kad duţnik nije znao, ali je u trenutku poduzimanja radnje mogao znati da poduzetim raspolaganjem šteti vjerovniku. To će biti kad nije postupao paţnjom dobrog domaćina, dobrog privrednika ili struĉnjaka. TakoĊer je predviĊena za pobijanje naplatnih p.p.; podiţe se u roku od 1 god….
3. Obiteljska paulijanska tuţba. PredviĊena je za sluĉaj kad duţnik sklopi p.p. ili poduzme raspolaganje u korist svog braĉnog druga ili srodnika, a na štetu vjerovnika. Mora se raditi o naplatnom p.p.; rok za podizanje 3 god.
4. Kvazipaulijanska tuţba. Namijenjena je pobijanju besplatnih p.p. i radnji kojima je izvršeno besplatno raspolaganje u korist treće osobe. Npr.ugovor o darovanju, beskamatni zajam, oproštaj duga. Iskljuĉeni su od pobijanja uobiĉajeni prigodni darovi, nagradni darovi i darovi iz zahvalnosti. Neoborivo se presumira da je duţnik znao i morao znati da nanosi štetu vjerovniku. Rok pobijanja 3 god.
22
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pasivno legitimirani kod paulijanskih tuţbi su:
1. duţnik i osoba s kojom je sklopljen pravni posao; 2. univerzalni sljednici osobe s kojom je sklopljen p.p. 3. singularni sljednici te osobe
U nekim će se situacijama pobijanje moći, umjesto tuţbom, izvršiti prigovorom. Npr.ako treći tuţi duţnika na predaju darovane stvari, vjerovnik moţe ustati prigovorom protiv tuţb.zahtjeva.
Iste su posljedice poništenja kao i kod ništetnosti: restitucija i odgovornost za štetu. U odnosu na ništetnost koju mogu zahtijevati svi, krug osoba ovlaštenih na traţenje poništenja je uţi – to su strane u poslu, iznimno i treće osobe.
KONVALIDACIJA je naknadno osnaţenje nevaljanih p.p. Ništetni p.p. u pravilu ne mogu konvalidirati.
Zabranjeni p.p. će konvalidirati ako se ispune 2 pretpostavke: 1. da je zabrana manjeg znaĉaja
2. da je posao ispunjen
Zelenaški p.p. takoĊer moţe konvalidirati. Pretpostavke su:
1. da oštećenik istakne zahtjev da se njegova obveza smanji na praviĉan iznos 2. da takav zahtjev podnese u roku od 5 god.od sklapanja p.p.
3. da sud udovolji tom zahtjevu, a udovoljit će mu ako je to moguće. Pobojni p.p. u pravilu mogu konvalidirati.
KONVERZIJA je pretvaranje ništetnog u valjani p.p. Konverzijom će se najĉešće «spašavati» oni p.p. koje strane sklope zbog nedovoljnog poznavanja pretpostavaka valjanosti.
STJECANJA I GUBITAK PRAVA
Stjecanje prava znaĉi spajanje subj.graĊ.prava s nekim subjektom.
Moţe biti izvorno ili originarno i izvedeno ili derivativno.
IZVORNO stjecanje prava znaĉi da stjecatelj svoje pravo ne izvodi iz prava prednika, nego ga stjeĉe na osnovi drugih pravnih ĉinjenica za koje objektivno graĊ.pravo veţe stjecanje subj.prava.
IZVEDENO stjecanje prava postoji onda kad stjecatelj svoje pravo temelji na pravu prednika odnosno izvodi iz prava prednika. Stjecatelj ne moţe steći više prava nego što ga je imao njegov prednik.
a) Translativno stjecanje je takvo izvedeno stjecanje kod kojega
prednik svoje dosadašnje pravo u cijelom njegovom sadrţaju i obujmu prenosi na novog stjecatelja. Zove se još i pravnim nasljeĊivanjem ili sukcesijom (moţe biti univerzalna i singularna).
b) Konstitutivno stjecanje je takvo izvedeno stjecanje kod kojeg
prednik ne prenosi na stjecatelja ĉitavo svoje pravo, nego na temelju svog prava osniva za stjecatelja novo pravo.
23
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Gubitak prava znaĉi odvajanje subj.graĊ.prava od njegova nositelja.
Moţe biti relativan (kad jedan subjekt odreĊeno subj.pravo gubi, a drugi ga subjekt istodobno stjeĉe) i apsolutan (kad jedan subjekt odreĊeno subj.pravo gubi, a da ga drugi subjekt istodobno ne stjeĉe).
Zastara prava (praescriptio) je gubitak zahtjeva zbog nevršenja sadrţaja subj.prava kroz zakonom odreĊeno vrijeme.
Protivni institut je dosjelost – stjecanje prava na temelju vršenja njegova bitnog sadrţaja kroz zakonom odreĊeno vrijeme.
Strane se ne mogu putem ugovora unaprijed odreći zastare, niti mogu njime unaprijed produljiti vrijeme zastare koje je odreĊeno propisom. Po ZOO, pravnim se poslom ne moţe odrediti dulje ili kraće vrijeme zastare od onoga koje je odreĊeno zakonom. TakoĊer se ne moţe odrediti da zastarijevanje neće teći za neko vrijeme. Pretpostavke zastare su:
1. nepodignuće tuţbe
2. protek zakonom odreĊenog vremena (zastarni rok)
Opći zastarni rok prema ZOO iznosi 5 god. Ima i posebnih rokova od 3, 2 i 1 god. 3 god. – npr.za meĊusobne traţbine nastale iz ugovora o prometu robe i usluga, za traţbine zakupnine, najamnine i traţbine naknade štete.
1 god. – traţbine koje se odnose na isporuku el.energije, plin, vodu, radio i TV pretplate…
Pod ZASTOJEM zastare razumijeva se nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara ne moţe zapoĉeti ili zbog kojih već zapoĉeta zastara prestaje teći tako dugo dok te okolnosti ne otpadnu. Tako zastarijevanje ne teĉe za traţbine izmeĊu braĉnih drugova, roditelja i djece, štićenika i staratelja, osoba na vojnoj duţnosti…
PREKID zastare je nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara prestaje teći, a proteklo se vrijeme ne uraĉunava. U takvim sluĉajevima zastara moţe samo iznova zapoĉeti. Te okolnosti mogu biti npr. podizanje tuţbe vjerovnika protiv duţnika.
Sud ne pazi na zastaru po sluţb.duţnosti, već iskljuĉivo na prigovor tuţene strane.
24
WWW.BH-PRAVNICI.COM
STVARNO PRAVO
Odnosi koji nastaju meĊu ljudima glede neposrednog gosp.iskorištavanja stvari nazivaju se u graĊ-pr.smislu STVARNOPRAVNIM ODNOSIMA.
STVARNO PRAVO u obj.smislu je skup pravnih pravila kojima se ureĊuju oni
društv.odnosi koji nastaju meĊu ljudima glede neposrednog gosp.odarskog iskorištavanja stvari; to je skup pravnih pravila kojima se ureĊuju odnosi koji nastaju meĊu ljudima povodom stvari.
STVARNO PRAVO u subj.smislu su razliĉita ovlaštenja glede stvari koja
subjektima u stvarnopravnim odnosima priznaju norme obj.prava. Karakteristike stvarnog prava:
a) Stvarnopravnost – objekt stvarnopravnog odnosa je stvar.
b) Apsolutnost – znaĉi da ta prava djeluju protiv svakoga (contra omnes). c) Numerus clausus – broj stvarnih prava odreĊen je propisom. U odreĊivanju
stvarnopr.karaktera nekom pravu ne vrijedi naĉelo dispozitivnosti. Numerus clausus ne znaĉi da je broj st.prava jednom zauvijek odreĊen, već to da je taj broj u odreĊenom pravnom sustavu u svakom trenutku odreĊen propisom. Naĉelo zatvorenog broja stv.prava se naziva RIMSKIM KRITERIJEM.
Stv.prava se mogu klasificirati na:
a) stv.prava na vlastitoj stvari – pravo vlasništva
b) stv.prava na tuĊoj stvari (sektorska prava) – pravo sluţnosti, zaloţno pravo, stvarni teret i pravo graĊenja.
POSJED (Possessio)
Ovisno o elementu ĉovjekove volje i odabranoj konstrukciji posjeda mogu se razlikovati ove grupe odnosa:
a) Mehaniĉki odnos – kada se ĉovjek faktiĉno nalazi u odnosu prema stvari, a
da tog odnosa nije svjestan (npr.netko stavi knjigu u našu torbu).
b) Detencija – je drţanje stvari s voljom da se stvar drţi (obiĉno za drugoga). c) Posjed – poznate 2 konstrukcije: rimska ili subjektivistiĉka i germanska ili
objektivistiĉka. Prema rimskoj konstrukciji posjed stvari se definira kao drţanje stvari s voljom da se drţi kao svoja, a ZV je prihvatio obj.ili modernu konstrukciju prema kojoj animus possidendi više ne ulazi u konstrukciju posjeda, dovoljan je samo corpus – Posjed stvari je faktiĉna vlast na stvari. U posjedovnoj parnici se ne raspravlja o pravu na posjed, već o ĉinjenici posljednjeg mirnog posjeda i o ĉinu smetanja. Posjedovnom tuţbom se moţe postići najviše to da se uspostavi ono posjed.stanje kakvo je bilo prije smetanja. Dakle, pitanje prava na posjed se moţe nakon te parnice riješiti u redovnoj vlasniĉkoj parnici u kojoj se ispituje tko ima pravo na posjed.
25
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Subjekti posjeda mogu biti fiz.i pravne osobe.
Za stjecanje posjeda se više ne zahtijeva posjed.volja, tako da ga mogu stjecati i one fiz.osobe koje imaju ograniĉenu posl.sposobnost, pa i poslovno nesposobne osobe. Kao objekti posjeda, mogu se pojaviti stvari i prava.
Posjedovati se mogu samo sadašnje stvari, buduće stvari ne mogu biti objekti posjeda.
Ne mogu se posjedovati neprometna i neimovinska prava. Vrste posjeda:
a) Neposredan i posredan, samostalan i nesamostalan.
Neposredan posjed ima svaka osoba koja neposredno, osobno ili preko
pomoćnika u posjedovanju izvršava faktiĉnu vlast na stvari.
Posredan posjed ima osoba koja faktiĉnu vlast na stvari izvršava preko druge
osobe, kojoj je po osnovi plodouţivanja, zakupa, ĉuvanja, posudbe ili dr.pravnog posla dala stvar u neposredan posjed.
Samostalan je posjed kad faktiĉnu vlast na stvari izvršava vlasnik stvari. ZV
postavlja predmnjevu da se posjed smatra samostalnim dok se ne dokaţe suprotno – oboriva predmnjeva – praesumptio juris.
Nesamostalan je onaj posjed kod kojeg se faktiĉna vlast izvršava na osnovi
prava izvedenog iz prava samostalnog posjednika, kao npr.posjed zakupnika, depozitara…
Nesamostalan posjed moţe biti neposredan (npr.zakupnik ima sam faktiĉnu vlast na stvari) i posredan (kad zakupnik da zakupljenu stvar u podzakup).
I samostalan posjed moţe biti posredan i neposredan.
b) Individualni posjed i suposjed.
Ind. je posjed kad samo jedna osoba ima posjed na stvari ili pravu. Suposjed postoji kada više osoba imaju posjed na istoj stvari ili pravu. c) Vrste posjeda s obzirom na objekt posjeda.
Od pravila da posjed stvari ima svaka osoba koja ima faktiĉnu vlast na stvari ZV je odstupio u 2 sluĉaja:
1) tu je odrekao posjed premda se radi o izvršavanju fakt.vlasti, npr. osobe koje na osnovi radnog odnosa ili u kućanstvu izvršavaju fakt.vlast na stvari za drugu osobu, npr.kućna pomoćnica, konobar – pomoćnici u posjedovanju;
2) posjed je priznat bez obzira na nepostojanje fakt.vlasti na stvari – ostaviteljev posjed prelazi na njegova nasljednika u trenutku njegove smrti – nasljedniĉki posjed.
Tabularni posjed ima osoba koja je upisana u zemlj.knjige kao vlasnik nekretnine, a na njoj nema fakt.vlasti.
ZV priznaje samo jedan sluĉaj posjeda prava – posjed prava stvarne sluţnosti – posjed prava ima osoba koja faktiĉno izvršava sadrţaj prava stv.sluţnosti glede neke nekretnine.
26
WWW.BH-PRAVNICI.COM
d) Vrste posjeda s obzirom na kakvoću. 1) Zakonit i nezakonit posjed.
Zakonit posjed je onaj koji se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi ili
pravnom temelju. Pravo na posjed ima onaj koji ima valjani titulus ili naslov stjecanja.
Posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit.
2) Istinit i neistinit posjed.
Istinit posjed je onaj koji je steĉen na dopušten i pravilan naĉin,
npr.tradicija.
Neistinit ili viciozan posjed je onaj koji je steĉen silom, potajno ili
prijevarom ili zlouporabom povjerenja (vi, clam, precario).
Posjednik kojemu je njegov posjed silom oduzet moţe odmah neposredno, takoĊer silom, vratiti svoj posjed. To je sluĉaj samopomoći i ne predstavlja smetanje posjeda.
Tipiĉan sluĉaj potajnog stjecanja je kraĊa.
Zlouporabom povjerenja odnosno na izmoljeni naĉin (precario modo) stjeĉe se posjed kad netko nastoji samovlasno pretvoriti u trajno stanje ono što mu je dano samo iz usluge.
PREKARIJ je ugovor po kojem je jedna strana prepustila drugoj strani neku stvar na besplatnu uporabu do opoziva.
3) Pošten i nepošten posjed.
Pošten posjed (bonae fidei possessio) ako posjednik u vrijeme kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema ZV, posjed se smatra poštenim sve dok se ne dokaţe suprotno – presumptio iuris.
Nepošten je onaj posjed (malae fidei possessio) kad posjednik zna ili je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Posjed koji ima sve 3 poz.kvalitete, tj. da je istodobno zakonit, istinit i pošten naziva se kvalificiranim posjedom – taj posjed je pretpostavka redovite dosjelosti i podizanja publicijanske tuţbe.
Stjecanje i prestanak posjeda
Posjed se moţe steći izvorno ili izvedeno.
Izvorno stjecanje posjeda znaĉi stjecanje posjeda mimo volje ili protiv
volje dosadašnjeg posjednika, tj.stjecanje bez obzira na prednika.
Za izvorno stjecanje neposrednog posjeda stvari potrebno je izvršiti jednostran fiziĉki ĉin kojim se uspostavlja fakt.vlast na stvari – APREHENZIJA.
Kod nekretnina posjed se stjeĉe na izvoran naĉin u pravilu tako da se stupi na nekretninu.
Kao sluĉaj izvornog stjecanja posjeda smatra se i samovlasno protupravno oduzimanje tuĊeg posjeda – 2 pretpostavke:
1) akt oduzimanja mora stjecatelju omogućiti fakt.raspolaganje stvarju 2) dosadašnjem posjedniku mora aktom oduzimanja biti onemogućeno
27
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Izvorno stjecanje posrednog posjeda moguće je samo preko zastupnika, kada je on stekao neposr.posjed izvorno.
Izvedeno stjecanje posjeda znaĉi stjecanje posjeda s voljom dosadašnjeg
posjednika.
Neposredan posjed stjeĉe se tradicijom – to je prijenos posjeda predajom stvari novom posjedniku.
1. Fiziĉka predaja ili predaja iz ruke u ruku – najĉešća vrsta tradicije kod prijenosa posjeda pokretnih stvari. Poseban oblik fiz.predaje je tzv. predaja dugom rukom (traditio longa manu) kada se stjecatelj s dopuštenjem prenositelja sam stavlja u posjed (npr. s neke uzvisine se pokaţe stjecatelju neka zemljišna ĉestica).
2. Predaja znacima ili simboliĉka tradicija. Kod te tradicije se postavljaju 2 osn.pitanja: 1. kod kojih se stvari uopće moţe prenijeti posjed putem simb.trad. i 2. koliko ima oblika simb.trad. Simb.trad.dolazi u obzir u prvom redu kod onih stvari koje se ne mogu predati iz ruke u ruku. Kada se ta trad.obavlja pomoću isprava, sama tradicija isprave zamjenjuje fiz.predaju stvari.
3. Tradicija oĉitovanjem – javljala se u 2 osn.oblika:
a) Tradicija brevi manu – imamo je kad posjednik oĉituje volju da predaje stvar stjecatelju na kojoj ovaj već ima fakt.vlast (kao npr.pomoćnik u posjedovanju).
b) Constitutum possessorium – dotadašnji posjednik zadrţava fakt.vlast na stvari oĉitovanjem volje, ali ne u svojstvu posjednika stvari, već u svojstvu pomoćnika u posjedovanju, a stjecatelj postaje posjednikom. C.p.nije moguć kao prijenos posjeda izmeĊu neposrednog i posrednog posjednika. Npr. vlasnik proda zemljište i potom ga uzme u zakup od novog vlasnika. Prije i poslije prodaje on je neposredni posjednik, razlika je samo u tome što je prije prodaje imao posjed kao vlasnik (samostalni posjed), a poslije prodaje kao zakupnik stvari (nesamostalni posjed).
4. Tradicija transportom – Prema ZV kad god se posjed prenosi osobi koja nije prisutna, predaja se smatra izvršenom kad sam stjecatelj primi stvar ili kad je primi njegov zastupnik.
Ako se stvar prevozi, predaja prijevozniku znaĉi ujedno i predaja stjecatelju samo ako prijevoznik radi za raĉun stjecatelja.
Kod ugovora o prodaji – prema ZOO – predaja se smatra izvršenom uruĉenjem stvari prijevozniku ili otpremniku, neovisno o tome rade li za raĉun stjecatelja (ali, stranke mogu ugovorom odrediti drugaĉije).
Posredni se posjed stjeĉe izvedeno prijenosom tog posjeda s jedne na drugu osobu pravnim poslom, ex lege ili odlukom drţavnog tijela vlasti.
Pravnim se poslom stjeĉe posredan posjed npr. kad netko kupi stvar koja se nalazi u zakupu, gdje kupac kao vlasnik izvršava faktiĉnu vlast na stvari posredno preko zakupnika kao neposrednog posjednika. TakoĊer se moţe steći prijenosom ugovora i nasljeĊivanjem posrednog posjednika.
28
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osim ove translativne varijante, moguće je izvedeno stjecanje posrednog posjeda i u konstitutivnom obliku – kad prednik zadrţava dotadašnji neposredni posjed, a stjecatelj postaje posredni posjednik stvari, npr.vlasnik proda stan pa u njemu ostane neko vrijeme kao najmoprimac. Kupac stana je postao posrednim posjednikom, a prodavatelj je ostao neposredni posjednik.
Izvorno se stjeĉe posjed prava AFIRMATIVNE stvarne sluţnosti samovlasnim otpoĉinjanjem vršenja njena sadrţaja, npr. prelaţenjem preko neĉije livade.
Posjed prava NEGATIVNE stvarne sluţnosti stjeĉe se izvorno zabranom vlasniku odnosno posjedniku posluţne nekretnine da se njome koristi na odreĊeni naĉin, npr. da otvori prozor prema susjedu.
Izvorno steĉen posjed prava stv.sluţnosti viciozan je i stoga ne moţe posluţiti kao pretpostavka stjecanja stv.sluţnosti dosjelošću.
Posjed prava stv.sluţnosti stjeĉe se izvedeno kad se njegov sadrţaj, bilo afirm.bilo neg., faktiĉki izvršava uz privolu vlasnika ili posjednika posluţne nekretnine. Oblik oĉitovanja će najĉešće biti usmeni pravni posao, no to moţe biti i pravni posao u pisanom obliku, tradicija i nasljeĊivanje povlasnog dobra u korist kojeg je postojao posjed prava stv.sluţnosti.
U našem stvarnom pravu prihvaćeno je NAĈELO TRAJNOSTI POSJEDA, prema kojemu se smatra da posjed jednom steĉen traje neprekidno. Tko tvrdi da je posjed prekinut ili prestao mora dokazati da su nastupile okolnosti za koje zakon veţe prestanak posjeda – pravna predmnjeva.
Posjed stvari prestaje gubitkom faktiĉne vlasti na stvari. Prestanak moţe biti:
APSOLUTAN – kad dosadašnji posjednik gubi posjed, a nitko drugi ga ne stjeĉe. RELATIVAN – kad ga dosadašnji posjednik gubi, a istodobno ga netko drugi stjeĉe. Posjed prava stv.sluţnosti u naĉelu prestaje prestankom izvršavanja njegova sadrţaja.
Do APSOLUTNOG prestanka posjeda prava moţe doći voljom posjednika prava stvarne sluţnosti.
Do RELATIVNOG prestanka posjeda prava dolazi prijenosom posjeda povlasnog dobra na drugu osobu, ĉime istodobno prelazi i posjed prava te sluţnosti na novog posjednika povlasnog dobra.
Skup pravnih uĉinaka posjeda naziva se PRAVOM POSJEDA. U uĉinke stvarnopravnog karaktera ubrajamo 3 skupine:
1) tu su uĉinci kod kojih se posjed javlja kao pretpostavka stjecanja stvarnih prava: - kao modus ili naĉin stjecanja prava vl. i zaloţnog prava na pokretninama; - pri stjecanju prava vl. od posjednika koji nije vlasnik stvari;
- kao pretpostavka stjecanja prava vl. i prava stvarne sluţnosti dosjelošću. 2) tu su uĉinci kod kojih se posjed javlja kao predmnjeva o postojanju stvarnih prava.
