muzicka Enciklopedija

M

UZIČKA

E

NCIKLOPEDIJA

I

A-G

OZ

ZA G R E B A V CA V L X X I

U G O SLA V EN SK I L E K S I K O G R A F S K I ZAV O D

T I S A K , B A K R O T I S A K , O F F S E T I U V E Z G R A F I Č K I Z A V O D H R V A T S KE , Z A G R E B

Drugo izdanje Muzičke enciklopedije izlazi prošireno u tri sveska. Sva

ranije objavljena materija pregledana je i dopunjena novim biografskim i

biblio-grafskim podacima. U drugo izdanje uvrštena su mnoga nova imena

kompozi-tora, muzikologa i muzičkih umjetnika koji su u međuvremenu zauzeli određeno

mjesto u muzičkom životu svojih zemalja; unijeti su podaci iz područja jazza

kao i zabavne muzike, koja sve više ulazi u svakodnevni život suvremenog

čo-vjeka. Obrađeni su i novi muzički pojmovi na polju tzv. avangardne muzike,

kojih nije bilo u ranijem izdanju. Smatrajući da su koreografi i baletni umjetnici

ravnopravni partneri ostalim muzičko-scenskim radnicima, redakcija je unijela

čitav niz novih imena s tog područja.

Radi boljeg pregleda narodna muzika svakog naroda izložena je u novom

izdanju u istom članku s umjetničkom. U nastojanju da nova edicija i u ovom

pogledu dosegne nivo nacionalno reprezentativnog djela, redakcija je posvetila

punu pozornost sintetičkom prikazu muzičke kulture jugoslavenskih naroda i

na-rodnosti. Što se tiče likovne opreme, znatno je proširen ilustrativni dio i povećan

broj liko vnih priloga u bakrotisku i u boji.

M

U Z I Č K A

E

N C I K L O P E D I J A

Glavni urednik

Krešimir Kovačević

Članovi redakcije

Ivona Ajanović, Dragotin Cvetko, Stana Đurić-Klajn, Cvjetko Ivanović,

Marija Kuntarić, Dragoslav Ortakov, Mladen Pozajić

Sekretar Krasna

Panjkota

Glavni redaktor ilustracija

Koraljka Kos

Redaktor

ilustracija Mirjana

Petričević

Tehnička redakcija Dušan

Žvab i Branimir Sokol

SURADNICI U I SVESKU

A. Koc. Akil Koci, muzički urednik Rađio-stanice, Priština A. Pr. Dr. Anđreja Preger, prof. Muzičke akademije, Beograd A. Rij. Dr. Andrej Rijavec, docent Filozofskog fakulteta., Ljub-ljana

A. To. Andrija Tomašek, prof. Muzičke škole »Pavao Mar-kovac«, Zagreb

A. Vi. Albe Vidaković, prof. Teološkog fakulteta, Zagreb B. Ać. Branka A ntić, akademski muzičar, Zagreb B. Buj . Dr. Boj an Buj ić, pr of . U ni verziteta, Readi ng B. D. Branko Dragutinović, dramaturg oVere Narodnog

pozorišta, Beograd

B. I. Bojana Ivančević, prof. Muzičke škole »Vatroslav Lisinski«, Zagreb B. Lk. Borut Loparnik, urednik III programa Radio-televizije,

Ljubljana B. Sč. Branimir Sakač, kompozitor, Zagreb

B. Ša. Dr. Božidar Širola, muzikolog i kompozitor, Zagreb Bi. R. Biserka Rako, redaktor JLZ, Zagreb

C. I. Cvjetko I vanović, glavni uredni k Radi o-stanica, Ti-tograd

C. R. Cvjetko Rihtma n, akademik, prof. Muzičke akademije, Sarajevo

D. Co. Dr. Dragotin Cvetko, akademi k, prof. Fil ozofskog fa-kulteta, Ljubljana

D. Čol. Dragutin Čolić, prof. Muzičke akademije, Beograd D. Ov. Dragoslav Ortakov, docent Visoke muzičke škole, Skopje D. Pl. Dušan Plavša, prof. Muzičke škole >Isidor Bajić«,

N ovi Sad

D. Ps. Dragomir Papadopolos, prof. gimnazije, Beograd D. Sn. Dušan Skovran, prof. Muzičke akademije, Beograd Di. S. Dr. Dimitrije Stefanović, viši naučni suradnik Muzi-kološkog instituta, Beograd

D. Jć. Đura Jakšić, direktor Muzičke škole »Josip Slavenski«, Beograd Đ. Ra. Đoko Radović, muzički urednik Radi o-stanice, Titograd

E. Hk. Emil Hajek, pr of. Muzičke akademije, Beograd E. Kr. Erika Krpan, muzički kritičar, Zagreb

F. L. Franjo Lučić, prof. Muzičke akademije, Zagreb G. Jć. Dr. Gavro Jakešević, direkt or Srednje muzičke škole,

Sarajevo G. Kr. Gordana Krajačić, prof. Muzičke škole »Josip Slavenski«,

Beograd H. P. Dr. Hubert Pettan, prof. Muzičke škole »Vatroslav

Lisinski«, Zagreb

H. U. H. Helena Uhlik Horvat, kostimograf Narodnog pozo-rišta, Sarajevo

I. Ać. Ivona Ajanović, redaktor JLZ, Zagreb I. H g. Dr. Ivan Henneberg, direktor Zavoda za zaštit u autorskih malih prava, Zagreb 1. Me. Ivo Malec, kompozitor, Pariz I. Su. Dr. Ivo Supičić, prof. Muzičke akademije, Zagreb J. As. Josi p Andreis, prof. Muzičke akademije, Zagreb J. Bez. Dr. Jer ko Bezić, naučni suradnik Instit uta za narodnu

umjetnost, Zagreb

J. Bur. Jovan Bandur, prof. Muzičke akademije, Beograd J. Gc. Janko Grilc, šef muzičkog odjela Radio-televizije,

Ljubljana

J. Mvić. Jovan Milošević, prof. Muzičke škole, Cetinje J. S. N. Jelka Stamatović-Nikolić, prof. Muzičke akademije,

Beograd

J. Se. Dr. Jože Sivec, docent Fil ozofskog fakulteta, Ljubljana J. Šip. Janka Šipuš, akademski muzi čar, Zagreb

K. Be. Katarina Bedina, bibliotekar Filozofskog fakulte Ljubljana K. Ko. Dr. Krešimir Kovačević, prof. Muzičke akademi

Zagreb

K. K s. Dr. Koraljka Kos, docent Muzičke akademije, Zagi L. Ai. Lorenc Antoni, muzički urednik Radio-stanice, Prišti L. Mć. Lazar Marjanovi ć, prof. Muzičke akademije, Beogi L. Vr. Lav Vrbanić, prof. U ni verzitet a, Boston M. Ca. Mi lo Cipra, pr of . Muzičke akademi je, Zagreb M. In. Milica Uijin, naučni suradnik Muzikol oškog i nstit u

Beograd

M. Ke. Milivoj Ker bler, prof. muzike, Zagreb M. Kri. Miro Križić, muzi čki publicist, Zagreb j

M. Kun. Marija Kuntarić, redaktor JL Z, Za greb M. Maz. Ml aden Mazur, muzički uredni k Radio-stanice, Zagi M. Poz. Mladen Pozajić, prof. Muzičke akademije, Sarajevo M. Rš. Mirko Ramovš, asistent Glasbeno-narodopisnog i

stit uta, Ljubljana

M. Špe. Manica Špendal, prof. Pedagoške akademije, Marit M. T o. Dr. Mihovi l T oma ndl, publi cist, Pančevo M. V. Mi odrag Vasiljević, prof. Muzičke akademije, Beogi M. 2. Dr. Milan Žepić, primari us, Zagreb Mi. Pa. Mirka Pavlović, akademski muzičar, Beograd N. Dć. Natko Devčić, pr of. Muzičke akademi je, Zagreb N. Ha. Nikola Hercigonja, prof. Muzičke akademije, Beogi N. Kri. Nada Križić, muzički publ icist, Zagreb N. Mić. Dr. Ni ko S. Martinović, direktor Centralne bibliotei

Cetinje O. D. Dr. Oskar Danon, šef-dirigent Slovenske filharmoni

Ljubljana

P. B. Petar Bingulac, prof. Muzičke akademije, Beograd P. Me. Dr. Pavle Merku, urednik programa Slovenske stan:

RA I — Tr s t

P. Mil. Predrag Mil ošević, prof. Muzičke akademije, Beogr P. Ši. Pavel Šivic, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana R. Redakcija

R. A. Rafael Ajlec, muzički urednik Radio-televizije, Ljublja R. Đ. Ratko Đurović, prof. Akademije za pozorište, filrr

televiziju, Beograd R. Pej. Roksanda Pejović, prof. Muzičke škole »Stankovi

Beograd Ra. Pć. Radmila Petrović, naučni suradni k Muzi kološkog i

stituta, Beograd S. D. K. Stana Đurić-Klain, direktor Muzikološkog institu

Beograd

S. Pn. Svetolik Pašćan, prof. muzi ke, Beograd S. Šp. Slobodan Špirić, asistent Muzičke akademije, Saraje T. Br. Tea Brunšmid, muzički suradnik »Zagreb-filma", Zagr T. Si. Todor Skalovski, dirigent Makedonske filharmoni

Skopje

V. Br. Vera Baver, r edakt or JLZ, Zagreb j

V. Mvić. Vlado Milošević, akademik, Banja Luka !

V. Peć. Vlastimir Peričić, prof. Muzičke akademije, Beograd j V. U. Vilko Ukmar, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana | V. Žc. Dr. Vinko Žganec, akademik, Zagreb

j

Va. Ba. Vartkes Baronijan, muzički urednik Televizije, BeogE VI. M. Vladeta Milanković, akademski muzičar, Beograd Z. Gić. Zlatko Grgošević, prof. Pedagoške akademije, Zagr Z. Kr. Dr. Zmaga Kumer, viši naučni suradnik Glasbeno- n

rodopisnog instituta, Ljubljana Z. Kuč. Dr. Zija Kučukalić, prof. Muzičke akademije, Saraje

KRATICE

Archiv fiir Musikforschung Archiv fiir Musikwissenschaft Allgemeine Musikzeitung Acta Musicologica Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika basso continuo češki Denkmaler deutscher Tonkunst Demokratska Republika Denkmaler der Tonkunst in Bavern Denkmaler Osterreich engleski francuski glasni (2-gl., dvoglasni) grčki Hrvatski glazbeni Hrvatsko narodno hrvatski Internationale Musikgesellschaft instrumentalni italijanski izdanje, izdao izvedeno

Jugoslavenska akademija zna-nosti i umjetzna-nosti jugoslavenski Kirchenmusikalisches Jahrbuch knjiga

Kulturno-umjetničko društvo latinski latvij ski Die Musik madžarski

MF Die Musikforschung

MFM Monatshefte fiir Musikgeschi-chte

MGG Die Musik in Geschichte und Gegenwart ml. mladi MQ Musical Quarterly NR Narodna Republika nem. nemački njem. njemački

obj. objavio, objavljeno

OKUD Omladinsko kulturno-umjetnič-ko društvo

perz. perzijski

PGM Publikatione n der Gesellschaft fiir Musikforschung

PJB Jahrbuch der Musikbibliothek Peters

polj. poljski

prer. preradio, prerađeno RAM Rassegna musicale

red. redigirao

rev. revidirao, revidirano

RIM Revue Inter nationa le de M u-sique

rkp. rukopis

RKUD Radničko kulturno-umjetničko društvo

RM La Revue Musicale RMI Rivista musicale italiana

rus. ruski

S. San (sveti), Santa (sveta) s. a. sine anno

SAD Sjedinjene Američke Države SAN Srpska akademija nauka SAP Socijalistička autonomna

pokra-jina

SBIM Sammelbande der

Internationa-len Musikgesellschaft SFSR Sovjetska Federalna

Socijalisti-čka Republika

SIM Revue de la Societe

Internatio-nale de Musique

simf. simfonijski

SMZ Schweizerische Musikzeitung

(od 1961 Schweizerische sikzeitung und Schweizer Mu-sikpadagogische Blatter)

SNG Slovensko narodno gledališče, Ljubljana

SR Socijalistička Republika, Save-zna Republika (Njemačka)

srp. srpski

SSR Sovjetska Socijalistička

Repub-lika

St. Saint

St. _{stariji, stoljeće}

STMW Studien zur Musik\vissenschaft

sv. svezak, sveti

Sv. C. Sveta Cecilija španj. španjolski

tal. talijanski

V. _vek

VFMW Vierteljahrsschrift fiir Musikwis-senschaft

vok. vokalni

ZFM Zeitschrift fiir Musik

ZFMW Zeitschrift fiir Musikwissen-schaft

ZIMG Zeitschrift der Musikgesellschaft

Z.NŽO Zbornik za narodni život i

običaje

ILUSTRACIJE U I SVESKU

CRKVENA MUZIKA. Psalterium chori )M«, Zadar . . 368

ČEMBALO. Djelo nepoznatog slikara ... 392

ČEŠKA MUZIKA. Biblija iz Olomouca, minijatura . . . 400

EGIPATSKA MUZIKA. Zidna slika, Teba ... 504

FRANCUSKA MUZIKA. Detalj tapiserije ... 608

GOTIKA. Zidna slika, Žminj, Istra ... 704

PRILOZI U BAKROTISKU ARAPSKA MUZIKA ... 64 BALET ... 65,120 BALET U JUGOSLAVIJI ... 120—121 BAROK... 121 BOSANSKO-HERCEGOVAČKA MUZIKA . . . . 232—233 BUBANJ ... 256—257 CRKVENA MUZIKA ... 384 CRNOGORSKA MUZIKA ... 385 ČEMBALO ... 408 DUHAČKI INSTRUMENTI ... 409 FRULA... 632 GAJDE ... 632 GITARA... 633 der Tonkunst in zavod kazalište

<*fe

A, r. u osnovnoj dijatonskoj ljestvici C-dura i melodijskoj ljestvici c-mola VI stupanj. Kod starih Grka, kao prvo slovo alfabeta, najniži ton ljestvice i najdublji ton ljudskog glasa; u ranom srednjem vijeku, početni ton ljestvice. U zemljama koje se i danas služe nazivima iz solmizacije, tonu a odgovara ton la.

2. Osnovni ton kod ugađanja instrumenata. Još su stari Grci ugađali kitaru prema malom a. Danas se u orkestrima, komornim ansamblima, kao i pri muziciranju pojedinaca redovito uzima ton a1 (u Evropi fiksiran na 435,4 dvostrukih titraja, a u Americi na 440 dvostrukih titraja) kao osnovno uporište za ugađanje; u orkestru taj ton daje oboa. I glazbene viljuške, kojima se ugađaju klaviri, udešene su na ton a1 (katkada i na a2, u Engleskoj često

na c2). -*■ Komorni ton

3. Dur-kvintakord i mol-kvintakord (malo slovo a) nad tonom a. 4. Tonalitet A-dura, odn. (ponajčešće malim slovom) a-mola. Nekada se (još do sredine XVIII st.) A-dur označivao slovom A i jednom povisilicom (A#, a tako i drugi tonaliteti: F# = F-dur,

D # = D-dur), dok su za mol-tonalitete služila odgovarajuća mala

slova, kojima se dodavala povratilica ili snizilica (a i\ ili a h = a-mol). U starijim teoretskim djelima A-dur označuje samo ton a, a a-mol ton as, tj. veliku (a), odn. malu tercu (as) iznad tona/.

5. Kratica za altus, odn. alt, kao i za antifona.

6. Talijanski prijedlog a susreće se u oznakama za interpre taciju, za dinamiku, za broj izvodilaca itd. (a đue, a tre, poco

a poco)

AARON (Aron), Pietro, talijanski muzički teoretičar

(Fi-renca, oko 1480 — Venecija ili Fi(Fi-renca, oko 1545). Do 1521 vjerojatno u službi pape Leona X, zatim kraće vrijeme muzičar katedrale u Imoliju, a oko 1523 kanonik u Riminiju; 1536 stupio u samostan u Bergamu. A. je jedan

od prvih muzičkih teoretičara koji je pisao rasprave na narodnom, talijanskom, jeziku a ne na latinskom. On iscrpno opisuje antičku muziku, instrumente, tonske rodove i dr. ali je vrijednost njegovih rasprava daleko više u tome što izravno obraduju praksu svoga vremena. U rješavanju aktualnih problema A. je napredan i instruktivan; tako, npr. među prvima zagovara istodobno, ver-tikalno komponiranje sviju glasova polifonog djela namjesto tada još uobičajenog pojedinačnog, sukcesivnog, zatim poznaje estetsku vrijednost disonanca, a u određenim slučajevima dopušta čak i tritonus.

DJELA: Libri tres de Institutione

Harmonica, 1516; Thoscanello de la Mušica, 1523 (u kasnijim izdanjima Toscanello in Mušica sa dodacima: Aggiunta de lui fatta, 1529, 1539 itd.); Trattato della natura et Cognitione di tutti gli toni di Canto Figurato . . ., 1525; Lucidario in mušica di alcune oppemoni antiche et moderne . . ., 1545;

Compendiolo di molti dubbi, segreti 0 sentenze intorno al Canto Fermo et Figu~ rato, posthumno, mo žda 1547.

LIT.: A. Catelani, Pietro Aron, Gazzetta musicale di Milano, 1851. — H.

Riemann, Geschichte der Musiktheorie im IX—XIX Jahrhundert, Leipzig 1898.

— G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte, II, 2. izd. Berl in 1930. — K.

Jeppesen, Eine musiktheoretische Korrespondenz des friihen Cinquecento, AML,

1941. — D. P. VC'alher, Pietro Aaron, MGG, I, 1951.

AAV, Evalđ, estonski kompozitor (Reval, 6. III 1900 —

21. III 1939). Učenik A. Kappa u Revalu. Ostavio je mnogo kompo-zicija u narodnom duhu, osobito na području vokalne muzike. A. je autor prve finske nacionalne opere Vikingi (1928). Uz to treba spomenuti simfoniju (1938) i simfonijsku pjesmu Život

(1934)-AAVIK, Juhan, estonski kompozitor i dirigent (Reval, 29.

I 1884 —). Studirao na Konzervatoriju u Petrogradu. Od 1911 dirigent simfonijskog orkestra Vanemuine, kasnije direktor Kon-zervatorija u Dorpatu; 1925—33 dirigent kazališta Estonia u Revalu, uz to profesor (1928—44) i direktor Konzervatorija. Od 1944 živi u Švedskoj.

DJELA: simfonija u d-molu; koncert za klavir i orkestar; koncert za vio-linu i orkestar. — Sonata za klavir u c-molu. — Opera Silgisunelm. — Kantata

Honteland,' zborovi; solo-pjesme.

ABACO, 1. Evaristo Felice dali' i 2. Giušeppe Clemente Ferdinando ->■ Dall'Abaco

A BATTUTA (tal. po mjeri, u taktu), oznaka za vraćanje na

prvobitan tempo, povremeno napušten. Izraz a b, redovno se upotrebljava na završetku recitativno-deklamatorskih odlomaka u kojima se izvodilac može slobodnije odnositi prema tempu, ubrzavajući ga ili usporujući (-> A piacere, -> Ad libitum).

ABBA-CORNAGLIA, Pietro, talijanski kompozitor,

orgu-ljaš i muzički pisac (Alessandria, Pijemont, 20. III 1851 —: 2. V

1894). Studirao na Milanskom konzervatoriju. Od 1880 orguljaš katedrale u Alessandriji, gdje je osnovao muzičku školu.

DJELA: ko mpozicije za klavir i za orgul je. — Opere : Isabella Spinola, 1877; Maria di Warden, 1884 i Una partita a scacchi, 1892. — Pjesme. — Aiessa

di requiem3 1876. —SPISI: Sulla introduzione del canto popolare in tutte le tnasse

di comunitd e spedalmente nella scuola, 1880; Storia e filosofia della mušica.

LIT.: V. Conzani di Revignano, Pietro Abba-Cornaglia e la sua Maria di Warden, Memorie biograflche e critiche, Alessandria 1885. —G. Rossi, Musicisti nostri, Pietro Abba-Cornaglia, Rivista di storia, arte e archeologia della provincia di Alessandria, 1932.

ABBADO, i. Michelangelo, talijanski violinist i muzički

pisac (Abba, 22. IX 1900 —). Studirao na Milanskom konzer-vatoriju, violinu (E. Polo) i kompoziciju (G. Orefice). Između 1919 i 1962 koncertirao po Evropi, Americi i Africi; prva violina kvarteta Malipiero (1927—34), član trija Vidusso — A. — Crepax (1938—45) te osnivač i dirigent (1941—62) prvog tal. ansambla za staru tal. muziku Orchestra d'archi di Milano. Uz to predavao na konzervatorijima u Palermu i Parmi, a 1925 preuzeo katedru za violinu na Konzervatoriju u Milanu. God. 1964 dokazao ekspe-rimentalno, postojanje donjih parcijalnih tonova.

DJELA. SPISI: A. Vivaldi, 1943; Tecnica dei suoni armonici per violino (5 sv.), 1934; SulVesistenza dei suoni armonici inferiori, AML, 1964; članci i stu-dije. — Obradbe i revizije djela Corellija, Torellija, Vivaldija, Paganinija, Per-golesija i dr.

2. Marcello, talijanski pijanist i kompozitor (Milano, 7. X

1926—). Sin Michelangela. Studirao na Milanskom konzervatoriju (klavir kod R. Lorenzanija, kompoziciju kod G. F. Ghedinija). Od 1944 koncertirao u Italiji te na mnogobrojnim turnejama po Evropi, Americi, Africi i Aziji. Od 1958 vodio Liceo Musicale

P. AARON KAO UČITELJ MUZIKE

Drvorez iz djela Trattato della

na-tura . . . di Canto Figurato. Venecija,

ABBADO — ABENDMUSIK

klavir i dvostruki komorni orkestar, 1965; Mušica, 1954; Varijacije na Mozartovu temu za ko morni orkest ar, 1954; Hommage d Debussy, 1955; Costruzioni za 5 malih orke stara , 1963. — KOMORNA. Tr i gu dačka kva rtet a: 1947, 1953 i 1956; Divertimento za 4 duhača i klavir; Concertante za klavir, klarinet, fagot, violončelo i udaraljke; 3 fant azije: I, za 12 instrumenata, II , za 4 duhača i 31 udaraljku, III, za rogove; sonata za flautu solo itd. —KLAV IRSKA : 2 Ricercara ;

Canzona; Variazioni sopra un minuetto di Bach i dr. — Balet Scena senza storia,

1953. — VO KALNA : Kantata; Ciapo za glas i 9 instrumenata; 15 Poene T'ang za gl a s i 4 in st rumenta; zborovi.

ABBASSANDO (tal. umanjujući), umanjujući, prigušujući

snagu zvuka.

ABBATINI, Antoni o Maria, talijanski kompozitor (Citta

di Castello, oko 1595—1677). Učenik braće Nanino. Bio maestro di cappella različitih rimskih crkava (1640—66, 1649—57 i 1672— 77 crkve Santa Maria Maggiore). Po svojim višezbornim, koncer-tantnim crkvenim djelima ide u glavne predstavnike rimskog visokobaroknog, monumentalnog stila. Kao operni kompozitor išao za dramatizacijom izraza i dao važan prilog oblikovanju buffo stila, posebice operom Dal male U bene, jednom od prvih komičnih opera uopće.

DJELA. Opere : Dal male U bene (u suradnji sa Al. Marazzolijem, autorom 2. čina; libreto G. Rospigl iosi), 1653; Jone, 1666; La Comica del Cielo ovvero

La Baltasara, 1668. —■ Dramatska kantata IlPianto di Rodomonte, 1633. — CRK-VENA: Mise za 4—16 glasova, 3 knj., 1638—50; Sacre Canzoni za 2—5 glasova,

6 knj.; Psalmi za 4—16 glasova, 4 knj. — Teoretsko djelo: 14 Discorsi e Lezioni

Accademiche. Surađivao na A. Kircherovu traktatu Musurgia universalis. Uredio

vatikansko izdanje Inni della chiesa in canto gregoriano (1644).

LIT.: H. Gold schmidt, Studien zur Geschichte der it alienis chen Oper im 17. Jahrhundert, Leipzig 1901. — F. Coradini, Antonio Maria Abb atini, Arezzo 1922. — R. Haas, Musik des Barocks, Potsdam 1928. — K. G. Fellerer, Antonio Mar ia Ab bat in i, M GG, I, 1951.

ABBELLIMENTI (tal.), melodijski ukrasi (melizmi ili

orna-menti).

ABBEY, John, engleski graditelj orgulja (Whilton, 22. XII

1785 — Versailles, 19. II 1859). God. 1826—30 radio u Parizu kod S. Erarda, a zatim se osamostalio. Uveo u francusku orguljsku gradnju englesku pneumatsku mehaniku. Sagradio brojne orgulje u Francuskoj (za katedrale u Rheimsu, Nantesu, Versaillesu, fivreuxu, Caenu, Amiensu, Rochelleu, Bayeuxu, za parišku Operu i nekoliko pariških crkava); gradio i za Južnu Ameriku.

ABBIATI, Franco, talijanski muzički pisac i kompozitor

(Verdello, Bergamo, 14. IX 1898 —). Studirao kompoziciju na Konzervatoriju u Torinu, a muzikologiju kod G. Cesarija. Muzički kritičar listova Secolo Sera (od 1928) i Corriere della sera (Milano, od 1935). Osnovao (1949) i ureduje mjesečnik La Scala.

DJELA. SPISI: Storia della mušica (5 sv.), 1939—46 (do danas najopsežniji talijanski priručnik za opću povijest muzike; novo izd. 1954); La vita e le opere

di G. Verdi (4 sv.), 1959; Scritti inediti di G. Cesari, 1937; vodič operi Peter Grinies B. Brittena, 1947. — KOMPO ZICIJE: simfonijs ka pje sma II Canto d'Avila. — Gudački kvarteti; sonata za violinu i klavir; sonata za violončelo i

kl avir . — Klavirske ko mpozicije. — Zborovi; pjesme.

ABBREVIATURE -» Muzičke kratice

ABD AL-QADIR IBN GUAIBf AL-HAFIZ AL-MARAG-HI, perzijski muzički teoretičar (Maragha, Azerbajdžan, oko

sre-dine XIV st. — Herat, Afganistan, 1435). Glavni pjevač i muzi-čar na dvoru sultana Ahmada (1382—1410), Timira i njihovih nasljednika u Bagdadu i u Samarkandu. A. je jedan od najistaknu-tijih arapsko-p.erzijskih muzičkih teoretičara.

DJE LA: Gami al-alhdn (Sakupljač melodija), 1405 (najopsežnije 'Abd Qadirovo djelo, sadržava opći prikaz arapske i perzijske muzike i muzičke nauke; autograf se čuva u biblioteci Bodleiana u Oxfordu); Maqasid al-alhdn (Smisao melodija), 1418 (kopija autografa čuva se u biblioteci Bodleiana); Kanz al-alhdn (Bogatst vo melodija); Šarh al-adzvdr (Ko mentar o vrst ama tonaliteta; rukopis se čuva u bib l io t eci Nu r -i 'Osmaniva u Carigradu) .

LIT. : R. G. Kiesemetter, Die Musik der Araber, Leipz ig 1842. — H.G.

Farmer, Historv of Arabian Music, London 1929. — Isti, 'Abd al-Qadir b. Gaibi

al Hafiz al- Mara gl , MGG, I, 1951.

ABECEDA, MUZIČKA, nazivanje tonova slovima iz abe

cede. Bilježenje tonova slovima abecede javlja se u grčkoj muzici već u *- VII sr. U srednjem vijeku susreće se u X st. latinska abeceda za označivanje 7 stupnjeva dijatonske ljestvice: A B-

C D E F G, u značenju našega današnjeg niza c d e f g a h. Ta se

abeceda upotrebljava prvenstveno za orgulje, psalterij, rottu i dr. Ton B označivao je današnji ton h (->• B durum i B molle). Kako se čini, već je u X st. O. de Clugny dao slovu a njegovo današnje značenje. Kasnije, u XVI i XVII st., postaje osnovicom cjelokupnoga muzičkog sistema niz CDEFGAH(Hse razvio od Bduruni), Engleska muzička abeceda zadržala je danas b umjesto našega h. Romanski narodi umjesto abecede upotrebljavaju sol- mizaciju (ut, re, mi, fa, sol, la, si). Svaki od osnovnih naziva mu zičke abecede može označivati povišeni ton dodatkom -is (c-cis), ili sniženi ton dodatkom -es (c-ces, ali es, ne ees i as, ne aes). Umje sto hes još uvijek se općenito upotrebljava naziv b. B.SČ.

ABEL, Karl Friedrich, njemački kompozitor i virtuoz na

violi da gamba (Kothen, 22. XII 1723 — London, 20. VI 1787). Sin i učenik gambiste Christiana Ferdinanda Abela. God. 1748—

58 član dvorske kapele u Dresdenu. Od 1759 koncertirao u Lc donu, gdje doskora postaje komorni muzičar kraljice Charlot Zajedno sa J. Ch. Bachom pokrenuo 1765 seriju Bach-Abel Cc

certs, koji su odigrali važnu ulogu u londonskom muzičkom

votu XVIII st. God. 1775—81 održavali su koncerte u vlasti raskošno uređenoj dvorani Hanover Square Rooms (to je sve 1874 jedna od najvažnijih koncertnih dvorana Londona). Nak Bachove smrti (1782) A. je koncertirao u Parizu i u Njemačk a od 1785 nastupao ponovo u Londonu kao gambist i kompozii u okvi ru novih Professional Concerts i Subscription Concerts. I je posljednji virtuoz na gambi, glasovit širom Evrope. Učenici mu bili medu ostalima violinist F. H. Barthelemon, violončeli J. Crosdill i J. Cervetto, te kompozitor i pijanist J. B. Cram — Sljedbenik Mannheimske škole, A. je komponirao melodij dopadljivu, elegantnu instr. muziku. Karakteristične su njege vedre trostavačne simfonije (često nazivane uvertirama), dvos vačni koncerti za čembalo s menuetom kao završnim stavko te trija i kvarteti sa pjevnim Adagio-stavcima.

DJELA. ORKESTRA LNA: 35 Simfonija; 10 koncer ata za č embalo klavir); 5 koncerta za flautu. — KOMORNA: 20 gudačkih kvarteta; lotrioson: 106 sonata (od kojih 32 za violu da gamba i continuo).

NOVA IZD. : The Adagios, the Composition of the late C. Fr. Abel, t J.B. Cramer (sadrži i Abelovu biografsku skicu od Ch. Burneva, 1820); 2 s fonije, u D-duru op. 10 i u A-duru op. 10, obj. H. Hockner (1932); 6 sonats violu da ga mba i continuo obj. J. Ba cher i W. Woehl (1937—42).

LIT.: Ch. Đurney, A General His torv of M usic, London 1879. —

Spitta, J. S. Bach, I, Leipzig 1873. — H. Abert, Mozart, I—II, Leipzig 191.9—

— Ch. S. Terry, J. Chr. Bach, London 1929. — A. Loezvenberg, Annals of Opi Cambridge 1943. — H. F. Redlich, Abel, 1. Christian Ferdinand, 2. B Fr iedr ich, MGG, I, 1951. — 5 . M. He lm, Carl Fr iedr ich Ab el Symphon Ann Arbor 1952.

,

ABENDMUSIK, ciklus javnih crkvenih koncerata koji su

održavali u XVII i XVIII st. u Liibecku; ujedno i oratorijs kompozicije izvođene na tim koncertima. Razvili su se iz svo vrsnih orguljskih koncerata koje je uveo Franz Tunder 1641— u Liibecku; on je trgovcima koji bi se prije burzovnih skupsti sakupljali u crkvi sv. Marije izvodio po nekoliko kompozicija orgulje. Veliko zanimanje i novčani prilozi omogućili su mu angažiranjem pjevača i instrumentalnih solista obogati i proš programe svojih priredaba. U isto vrijeme održavale su se slič muzičke priredbe i u drugim trgovačkim gradovima (Amsterda Hamburg, Utrecht, Kobenhavn), ali nisu dostigle razinu onih Liibecku. Tunderov nasljednik Dietrich Bimehude (orguljaš eri sv. Marije, 1668—1707) dao je tim priredbama konačni oblil razvio ih u prave koncerte. Napustivši prvotnu svrhu muziciraj za razonodu, Buxtehude je proširio izvodilački ansambl, doda mu zbor i orkestar. Koncerti, koji privlače sve širi krug slušala održavali su se nedjeljom predvečer, i to samo pet puta godiši između Martinja i Božića. Pristup je bio slobodan, jer su za uze žavanje dostajali dobrovoljni prilozi imućnih građana. Progn se sastojao isprva od nekoliko kraćih zbornih kompozicija kantata. Kasnije Buxtehude prelazi ha veća zaokružena dji dramatskog karaktera koja su ispunjavala program cijele več ili su se čak protezala na svih pet večeri. Sadržaj ovih djela bio biblijski, češće starozavjetni, a muzika se sastojala od orkestralr uvoda — sonata koje su prethodile pojedinim dijelovima komj; zicije, jednoglasnih i višeglasnih arija strofna oblika, recitativi zborova koji su nastupali kao promatrači radnje ili kao nosii dramskih zbivanja ili su pak završavali odlomak koralnom obrs bom. Buxtehudeovi nasljednici I. Ch. Schieferdecker, J. P. Kur zen, A. K. Kunzen i C. Konigslow održavali su Abendmusi sve do početka XIX st. zadržavši i usavršujući njihov dotadaš. oblik od 5 sadržajno povezanih cjelovečernjih djela. Izvod su većinom vlastite kompozicije koje su nazivali oratorijin Od pravog oratorija razlikovala se A. po tome što su se u nju um tali korali (inače uobičajeni samo u pasijama i duhovnim kantatarr koji su pojačavali duhovni karakter djela; s time su bile u ošti suprotnosti napitnice i ljubavne scene koje su u A. prodrle pi utjecajem opere. Strofnu ariju zamijenila je oko 1730 oper arija da capo. Zborni dijelovi oblikovani su pretežno homofoi izuzev polifono građenih biblijskih izreka, a orkestar se mjestimi upotrebljavao za tonsko slikanje pojedinih scena. Zanimljivo da je J. P. Kuntzen uveo od 1752 javne generalne probe Aben musike koje su se održavale, uz naplatu ulaznine, u sali grads vijećnice. Od 1789, pošto je gradski savjet zabranio koncei u crkvi, te su probe postale glavne koncertne izvedbe sve do 18 kada i one iščezavaju zbog ratnih prilika. A. su dvojako historiji važne: po svom utjecaju na razvoj oratorija i kao prve ja ne koncertne izvedbe crkvene muzike izvan okvira crkven obreda.

Potkraj XIX st. oživio je večernje koncerte orguljaš Ka Lichtwark, koji je u istoj crkvi u Liibecku organizirao priredi s instrumentalnim, vokalnim i zbornim tačkama. Njegov nasljet nik W. Kraft uveo je ponovo historijski naziv Abendmusik. — Te

ABENDMUSIK — ABRAHAM

naziv »koncert«; najčešće je to kod priredaba komornog karaktera.

LIT.: M. Seifert, Buxtehude-Handel-Bach, PJB, 1902. — W. Stahl, Franz Tunder und Dietrich Buxtehude, Leipzig 1926. — Isti, Die Liibecker Abend- musiken im 17. u nd 18. Jahrhundert, Liibeck 1937. — Isti, Abendmusik, MGG, I, I951_{- — O- Sohngen, Die Liibecker Abendmusik als kirchengeschichtliches}

und theologisches Problemi, Musik und Kirche, 1957. — G. Karsta'dt, Die ■>Extraordinaren« A. D. Buxtehudes, Liibeck 1962. I. Ać.

ABENDROTH, Hermann, njemački dirigent (Frankfurt na

Majni, 19. I 1883 — Jena, 29. V 1956). Studirao u Miinchenu (L. Thuille, F. Mottl, A. Hirzel-Langenhan). Karijeru započeo 1903 kao dirigent miinchenskog Orchestervereina, 1905 angažiran u Liibecku (Verein der Musikfreunde, Gradsko kazalište), 1911 u Essenu (Gradski muzički direktor), a od 1915 u Kolnu kao diri-gent koncerata Gurzenich, direktor Konzervatorija i 1918 gradski generalni muz. direktor. God. 1934—45 vodio glasoviti orkestar

Gezcandhaus u Leipzigu, 1946 povjerena mu je reorganizacija

muzičkog života u Weimaru i 1949 vodstvo Simfonijskog radio--orkestra u Leipzigu. Gostovao u gotovo svim važnijim muz. središtima širom Evrope. Posebno se istaknuo kao interpret Mozarta, Beethovena, Brahmsa i Brucknera; izvodio često i djela suvremenih kompozitora.

LIT. : K. Laux , He r mann Abe ndr oth, M GG, I , 1951.

ABENDROTH, Walter, njemački kompozitor, muzički pisac

i kritičar (Hannover, 29. V 1896 —). Studirao u Berlinu i Miin-chenu. Muzički kritičar u Kolnu, Hamburgu i Berlinu (1930—34 urednik časopisa Allgemeine Musikzeitung, 1933—44 surađivao u Berliner Lokalanzeiger). Od 1945 uređivao u Hamburgu tjednik

Die Zeit, od 1955 dopisnik tog tjednika u Miinchenu.

DJELA. KNJIGE: Hans Pfitzner, 1935; Deutsche Mu sik der Zeitioende 1937 (novo izd. 1947); Johannes Brahms, 1939; Die Symphonien A. Bruckners, 1940; Vom Werden und Vergehen der Mu sik, 1948; Vier Meist er de r Musik, 19^2; H. Pfitzner (Reden, Schriften, Briefe), 1955; Musikkritik Heute, 1956. —

ORKESTRALNA. Pet simfonija : I, 1941; II, 1942; III, 1946; IV, 1950 i V,

1956 ; koncert za violu; koncert za orkestar; koncertna fantazija za čembalo i mali orkestar, 1952; koncertna uvertira; divertimento za ko morni orkest ar; varijacije i passacaglia. — KOMORNA: pet gudačkih kvarteta; trio za flautu, violu i rog; divertimento za flautu i violu; sonata za viol inu i klavir; 2 sonate za violu i klavir. Sonata za klavir. — Pjesme.

LIT. : K. Grebe, Walter Abendroth, Mušica, Kassel 1950 i 1956, 6.

A BENE PLACITO (a beneplacito; tal. po volji), oznaka za

neke slobode u izvođenju. Po vrijednosti i značenju srodan mu je izraz a piacere.

ABER, Adolf, njemački muzikolog i izdavač (Apolda, 28. I

1893 — London, 21. V 1960). Studirao na Univerzitetu u Berlinu (H. Kretzschmar, C. Stumpf, M. Friedlander, J. Wolf); 1913— 18 asistent Muzičko-historijskog seminara u Berlinu i 1919—33 muzički kritičar lista Leipziger neueste Nachrichten. Od 1936 direktor nakladnog poduzeća Novello & C. u Londonu.

DJELA: Die Pflege der Musik unter den Wettinern und tvettinischen

Ernesti-nern: von den Anfdngen bis zur Auflosung der Weimarer Hofkapelle 1662

(diser-tacija), 1921; Handbuch der Musikliteratur, 1922; Die Musikinstrumente und ihre

Sprache, 1924; Die Musik in Schauspiel, 1926; Verzeichnis der Werke von Brahms,

1928; H. Wolf's posthumous Works, Music Review, I I , 1941; studije i članci u stručnim njem. i engl. časopisima.

ABERT, i. Johann Joseph, češki kompozitor i kontrabasist

(Ko-hovice, Češka, 20. IX 1832 — Stuttgart, 1. IV 1915). Studirao na Praškom konzervatoriju (J. Hrabe, J. F. Kittl, A. W. Ambros); od 1853 kontrabasist i 1867—88 dirigent dvorske kapele u Stutt-gartu. Komponirao u

njemač-kom kasnoromantičnjemač-kom stilu.

DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: II, u c-molu; IV, Co-lumbus i VI, Lyrische Symphonie\ uvertire. — Komorna djela. — Klavirske ko mpozicije. — DRAMS KA. Opere:

Anna von Landskron, 1858; Kb'nig Enzio,

1862 (prerađena 1875 kao Enzio von

Hohenstaufen); Astorga, 1866 Ekkehard,

1878; Die Almohaden, 1890. — Komorna muzika. — Svjetovne kantate; solo-pjesme. — Četveroglasna misa op. 23; 100. psalam za muški zbor i duhački orkestar.

LIT. : H. Abert , Johann Joseph Abert, Leipz ig 1916.

2. Hermann, njemački

mu-zikolog i pedagog (Stuttgart, 25. III 1871 — 13. VIII 1927). Učio najprije kod svog oca Jo-hanna Josephaina Konzervatoriju u Stuttgartu, zatim studirao klasičnu filologiju u

Tiibinge-nu, a muzikologiju u Berlinu M. Friedlander). God. 1902

u Berlinu. Vodio Collegium musicum u Halleu, Leipzigu i Ber-linu. Objavio velik broj vrlo zapaženih studija u ZFMW, AFMW, u izdanjima IMG i u Gluckovim i Mozartovim go-dišnjacima, koje je sam izdavao. Proučavao je probleme muzi-čke historije, od Antike do suvremenih kretanja, no njegovo je naj-značajnije djelo opsežna monografija o Mozartu, koja je nastala temeljitom preradbom Mozartove biografije Otta Jahna; tim djelom A. je produžio i usavršio tradiciju njemačke klasične muzičke biogra-fike Jahn — Chrvsander— Spitta, upotrebljavajući suvremene znan-stveno-istraživačke metode. Svojim zamašnim sveukupnim muzi-kološkim i pedagoškim radom, A. je utemeljio školu, iz koje su izišli muzikolozi F. Blume, H. Boettcher, M. E. Dounais, K. G. Fellerer, R. Gerber, E. Laaff, W. Vetter i dr.

DJELA. KNJIGE. Die Lehre vom Ethos in der griechischen Musik (diserta-cija), 1899; Die dsthetischen Grundsdtze der mittelalterlichen Melodiebildung, 1902; Robert Schumann, 1903; Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre

Grundlagen, 1905; Geschichte der Robert-Franz-Singakademie zu Halle (1833— 1908), 1908; Niccolo Jomelli ah Opernkomponist, 1908; Joh. Joseph Abert, 1916; W. A. Mozarl (V prerađeno i prošireno izdanje O. Jahnova djela), I—II, 1919— 21

(Abertova kćerka Anna Amalie priredila novo, VII izdanje, ko jemu je dodala III knji gu , 1955—56); Goeth e und die Musik, 1922. — STUDIJE I ČLANCI : Die

spatantike Musikasthetik, IMG, 1906; Die musikdsthetischen Anschauu ngen der fruhesten christlichen Kirche, Zeitschrift fiir Aesthetik und allgemeine

Kunst-wissenschaft, 1907; J. G. Noverre und sein Einfluss auf die dramatische

Ballet-komposition, PJB, 1908; Berichte uber die Lit era tu r zur griechisc hen Musik,

I i I I, 1903—08 i 1909—21; Zur Geschichte der Oper in Wiirttemberg, IMG, 1909;

Antike Musikerlegenden, 1910; Piccini als Buffokomponist, PJB, 1913; Giacomo Meyerbeer, ibid., 1918; Paisiellos Buffokunst, AFMW, 1918; tjber Aufgaben und Ziele der musikalischen Biographie, ibid., 1919; J. Chr. Bachs italienische Opern,

ZFMW, 1919; Joseph Haydns Klavierwerke, ibid., 1920—21; Handel als

Dra-matiker, 1922; Ein neuentdeckter fruhchristlicher Hymnus mit antiken Musiknoten,

ZFMW, 1922; Wort und Ton in der Musik des 18. Jahrhunderts, AFMW, 1923;

Kunst, Kunstwissenschaft und Kunstkritik, Die Musik, 1923; Romantisches in Mozarts und Beethovens Opern, Almanach der Deutschen Musikbiicherei, 1924—

25; Grundprobleme der Operngeschichte, IMG, 1924; Bach und die moderne Liturgie, 1925; Zu Beethovens Personlichkeit und Kunst, PJB, 1925; Tonart und Thema in

Bachs Instrumentalfugen, I926 ; Carl Maria von Weber und sein Freischutz, PJB, 1926; Entstehung und Wurzeln des begleiteten deutschen Sololiedes, 1926; Richard Wagner,

1927; Gluck und Mozart, 39. Jahresbericht des Mozarteums, 1927;

Bach-Beethoven-Brahms, MQ, 1927; Die Aufgaben der heutigen Ha'ndel-forschung,

Handel-Jahrbuch, 1928. — Izdao Illustriertes Musik lexikon (s mnogim vlastitim člancima), 1927. — Uređivao Gluck-Jahrbuch (4 godišta), 1913—18 i Mozart

Jahrbuch (2 godišta), 1920—23. — Priredio no va izdanja opernih djela N. Jome lii ja ( DDT) , G. B . Pergolesija ( DDT) , C . W. Glucka ( DTB, DTO), C. Pallavidnija (DDT), C. M. Webera, W. A. Mozarta i drugih. — Abertova sabrana

djela i predavanja izdao F. Blume: Gesa mmelte Schriften und Vortrage, Halle 1929.

LIT.: H. J. Mose r, He rma nn Abert , M, 1921. — I sti, Her mann Abert, ZFM W, 1927. — W. Vetter, Her mann Ab er t zum Gedac htnis , PJ B, 1927. —

F. Blume, Her mann Abert und die Musikwissenschaft, Gedenkschr ift ftir Her

mann Abert, Halle 1928.—■ E. Laaff, Hermann Aberts Schrift en (bibl iografija), ibid. — J. Petersen, Hermann Abert, 1928. — K. G. Fellerer, Hermann Abert, Jahresb ericht iib er d ie Fort schritte d er kl assischen Al tertumswissenschaft ,

1930. K. Ko .

3. Anna Amalie, njemački muzikolog (Halle, 19. IX 1906 —). Učila najprije kod svog oca Hermanna Aberta, zatim (1926—34) studirala i doktorirala muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (F. Blume, H. J. Moser, A. Schering). Od 1935 asistent i od 1950 profesor muzičke historije na Univerzitetu u Kielu. Suradnik je enciklopedije Die Musik in Geschichte und Gegentvart i stručnih časopisa.

DJELA: Die Stilistischen Voraussetzungen der Cantiones Sacrae von Heinrich

Schiitz (disertacija), Kieler Beitrage zur Musikwissenschaft, 1935; Claudio Monteverdi und das musikalische Drama, 1943, obj. 1954; Die Behandlung der Instrumente in Bruckners Streichauintett, Deutsche Musikkultur, 1940—41; Claudio Monteverdi zum 300. Todestag, ibid., 1943—44. — Priredila za štampu : Melchior Franck, Hohelied-Motetten, Chorwerk, 1933; Christoph Demantius, Deutsche Motetten, ibid., 1936. Surađuje na novim izdanjima djela C. W. Glucka,

W. A. Mozar ta i F . Handel a.

LIT.: F. Blume , Ab ert, 1. Johann Joseph, 2. Her mann, 3. Anna Amal ie, M GG I, 1951.

ABRAHAM, Gerald, engleski muzikolog (Newport, otok

Wight, 9. III 1904 —). Od 1935 suradnik BBC-a u Londonu, isprva kao suizdavač lista Radio Times, od 1939 urednik

Listenera i 1942—47 šef diskoteke. Od 1947 profesor Univerziteta

u Liverpo-olu. Uz to od 1945 urednik časopisa The Monthly Musical

Record. Izvrstan je poznavalac ruske muzike.

DJELA: This Modem Stuff, 1933 (novo revidirano izd. This Modem Music, 1952); Studies in Russian Music, 1935; Masters of Russian Music, 1936 (posljed-nja dva djel a sa M. D. Cal vo coressije m) ; A. Hundred Years of Music, 1938;

On Russian Music, 1939; Chopin' s Musical Style, 1939; Beethoven' s Second--Period Ouartets, 1942; Eight Soviet Composers, 1943; Rimski-Korsakov, 1945.

Izdaje seriju »simpozija« (knjiga) Music of Masters u okviru koje je napisao:

Tchaikovsky, 1945; Schubert, 1946; Sibelius, 1947; Schumann, 1952; Handel, 1954.

Dovršio Calvocoressijevu studiju o Musorgskom (1944). — Uredio VIII i IX svezak Nezu Oxford History of Music.

ABRAHAM, Otto, njemački psiholog (Berlin, 31. V 1872 —

24. I 1926). Studirao medicinu i prirodne znanosti. Od 1896 asistent na Psihološkom institutu berlinskog Univerziteta. Sam i u suradnji sa E. M. Hornbostelom, K. L. Schaeferom i L. J. Briihlom objavio veći broj djela iz područja fiziologije i psiholo-gije tona i usporedne muzikolopsiholo-gije od kojih su još i danas aktualni njegovi radovi o apsolutnom sluhu, o problemu karakteristika tonaliteta i dr. Zajedno s Hornbostelom sastavio sistem znakova za bilježenje egzotičnih melodija (plus i minus za četvrttonove, H. ABERT

(H. Bellermann, O. Fleischer, habilitirao se za muzikologiju u Halleu. God. 1920 naslijedio H. Riemanna na Univerzi-tetu u Leipzigu, a 1923 postao je šef katedre na UniverziUniverzi-tetu

ABRAHAM — ABSIL

nedostataka nije općenito prihvaćen.

DJELA: Wahrnehmung kiirzester Tone und Gerdusche (sa L. J. Briihlom), Zeitschrift fiir Psychologie und physiologie, 1898; Ober die maximale

Geschzuin-digkeit von Tonfolgen (sa K. L. Schaeferom), ibid., 1899; Uber das Abhlingen von Tonempfindungen, ibid., 1899; Studien uber Unterbrechungstone (sa K. L.

Schaeferom), Archiv fiir die gesamte Physiologie, 1900—04; Da s absolute

Tonbeumsstsein, SBIMG, III — 1901 i VIII—1907. Sa E. M. von Hornbostelom: Studien uber das Tonsystem und die Musik der Japaner, ibid., IV, 1904; Phonogra-phierte turkische Melodien, 1904; PhonograPhonogra-phierte indische Melodien, SBIMG,

V, 1904; Phonographierte Ind ianermelodien aus Britisch Columbia, 1906; Ober

die harmonisierbarkeit exotischer Melodien, SBIMG, VII, 1906 i Transkription exotischer Melodien, ibid., XI, 1909. Eine chinesische Notation (Ch'ao t'ien tze) und ihre Ausfuhrungen, AFMW, 1919.

LIT.: W. Heinitz, Otto Abraham, MGG, I, 1951.

ABRAHAM, Pal (Paul), madžarski kompozitor (Apatin, 2.

XI 1892 — Hamburg, 6. V 1960). Umjetničku karijeru započeo kao kompozitor simfonija, komornih i instrumentalnih djela, ali je svjetsku slavu stekao na području vedrog muzičkog kazališta. Djelovao u Budimpešti i 1931—33 u Berlinu, a zatim preko Pariza emigrirao u New York. Posljednje godine života proveo je, bolestan i potpuno osiromašen, ponovno u Njemačkoj.

DJELA. DR AMSKA. Trinaest opereta : Az utolsd Vere bely-ldny, 1929;

Szeretem a felesegem, 1929; Viktoria und ihr Husar (Beč, 1930; jug. premijera

Za greb, 16. IX 1931); Die Blume von Hatvai ( Leipzig, 1931; ju g. premijera Za greb, 20. III 1934); Bali im Savoy (Berl in , 1932; ju g. pre mijera Za gr eb, 30. IX 1933); Madchen im Grand-Hotel, 1934; Roxy und ihr Vi'underteam (Beč, 1937; jug. premijera Zagreb, 20. XI 1937) i dr . Muzika z a više od 30 fil mova.

ABRAHAMSEN, Erik, danski muzikolog (Brande, Jvlland,

9. IV 1893 — K0benhavn, 17. II 1949). Studirao na Konzervatoriju i na Univerzitetu u Kobenhavnu; 1918—21 vodio muzički odjel tamošpje Kraljevske biblioteke. God. 1923 promovirao u Fri-bourgu i 1926 postao profesor muzikologije na Univerzitetu u K0-benhavnu. Istakao se kao predavač, komentator i muzički kritičar.

DJELA: Liturgisk Musik i den Danske Kirke efter Reformationen, 1919;

Elements romans et allemands dans le chant Gregorien et la chanson populaire en Danemark (disertacija), 1923; Tonekunsten, 1927; Musik og Samfund, 1941; Hvem er musikalsk, 1943. — Izdao zbirku danskih narodnih napjeva Me lodier I—II

(u okviru edicije Danmarks Gamle Folkeviser), 1935 i 1938.

ABRAMOVIĆ, August -> Adelburg, August

ABRANYI, I.Kornćl (izvorno obiteljsko ime Eordogh),

madžarski muzički pisac, kompozitor i pijanist (Szent Gyorgy--Abranv, 15. X 1822 — Budimpešta, 20. XII 1903). Učio u Pa-rizu kod F. Chopina i F. W. Kalkbrennera, u Beču kod J. Fischofa i u Budimpešti kod M. Mosonvija. Od 1847 koncertni pijanist i nastavnik klavira u Budimpešti. God. 1860 osnovao i do 1876 uređivao prvi madžarski muzički časopis Zeneszeti Lapok, u kojemu su formulirana načela nacionalnog stila u madžarskoj muzici. Surađivao na osnivanju budimpeštanske Muzičke akademije, bio njezin prvi tajnik (1875—83), pa docent i profesor (od 1883). God. 1882 pokrenuo časopis Zeneszeti Kb'zlony; uz to pisao mu-zičke kritike i u glavnim dnevnicama toga vremena (Pesti Napio i dr.). Spisateljskim, organizacijskim i pedagoškim radom zala-gao se i znatno pridonio podizanju i izgrađivanju madžarske na-cionalne muzičke škole. Autor prvih madžarskih muzičkih udžbe-nika, preveo više teoretskih djela i opernih libreta na madžarski. Manje su mu značajne kompozicije, pisane u romantičarskom na-cionalnom stilu i u njegovo doba vrlo popularne.

DJELA. KLAVIRSKA: Magyar iralyu szondta op. 84; Magyar milleniumi

szondta op. 103; Magyar abrand op. 118; Tiz Magyar nepdal; varijacije;

korač-nice; plesovi i dr. — VOKALNA. Ciklusi pjesama: Dalvirdgok op. 28; Tizenot

eredeti magyar nepdal op. 39; Tdrogato keserve op. 130 i dr.; zborne

kompozi-cije. — SPISI: Mosonyi Mihdly, elet- es jellemrajza (M. M., život i značaj), 1872;

Tanulmdny Liszt Ferenc korondzdsi tniseje felett (Studija o Krunidbenoj misi

Franza Liszta), 1869; Osszhangzattan, I—II, 1874—81 (Nauk o harmoniji);

Zeneszeti aesthetika (Muzička estetika), 1877; A magyar dal es žene sajdtsdgai

(Svojst va madžarske pjesme i glazbe), 1877; Altaldnos zenetortenet (Opća hi-stor ija muzike) , 1866; A magyar žene a XIX, szd zabdan (M adžarska muzika u XIX stoljeću), 1900; Brkel Ferenc elete es mukodese (E. F. život i djelo), 1895;

Eletembdl es emlekeimbol (Iz mojega života i uspomena), 1897; Kepek a mult es jelenbol (Slike iz prošlosti i sadašn josti), 1899.

LIT.: K. Abrdnyi~Katona, Id. Abr anyi Kornel , Budapest 1923. — L.

Palagyi, Id. Abranyi Kornel, M agyar hirlap, Budapest 1928.

2. Emil, st., madžarski pjesnik i operni libretist (Budim

pešta, 1. I 1851 •— 20. V 1920). Sin Kornela. Napisao libreta za opere madžarskih autora: Toldi szerelme (O. Mihalovich),

Ninon (J. Sztojanovits), Monna Vanna (prema Maeterlincku), Paolo es Francesca (prema Danteu) i Don Quijote (prema Cervan-

tesu; posljednja tri uglazbio E. Abranvi ml.). Preveo na madžarski velik broj opernih libreta standardnog repertoara: Tristan und

Isolde (Wagner), Carmen (Bizet), Hdnsel und Gretel (E. Humper-

dinek), Prodana nevesta (B. Smetana) i dr.

Njegova žena Margareta Abrdnyi-Wein (19. XII 1864—1948), pjevačica, bila je članica Budimpeštanske opere (1884—99) i profesor Muzičke akademije (1901—16).

3. Emil, ml., madžarski dirigent i kompozitor (Budimpešta,

22. IX 1882 —). Sin Emila starijeg. Studirao na Muzičkoj aka demiji u Budimpešti kod H. Koesslera i I. Thomana i u Leipzigu kod A. Nikischa. God. 1904—06 dirigent Gradskog kazališta u Kolnu, 1907—11 Konigstheatera u Hannoveru. Od 1911 u

Bu-dimpešti, dirigent i direktor (od 1919) Opere, od 1921 direkt Gradskog kazališta i od 1923 profesor dirigiranja na Muzičk akademiji. Uz to 1926—43 vodio Simfonijski orkestar MA] Kao dirigent gostovao po Njemačkoj. Komponirao preteži dramsku muziku u romantičkom stilu koji odaje utjecaje Wagne J. Masseneta.

DJE L A. OR KE ST R A L NA : s imf o n ija ; sim f. p je s ma T ra in on; su

Peto/i ; Epikus szvit . — Ko morna muzika. — DRAMS KA. Op ere : Kbdkird

1903; Monna Vanna, 1907; Paolo es Francesca, 1907; Don Ouijote, 1917; Lilion

herceg, 1938; Eva boszorkdny, 1944; A Tamds templom karnagya, 1947. — Ki

tata Ave Maria; oko 30 solo pjesama. — Szegedi Mise za solo, zbor i orkestar. I. Ać.

ABRAŠEVIĆ, 1. radničko kulturno-umetničko društ\

nazvano po Kosti Abraševiću (1879—1898), prvom srpske proleterskom pesniku. Osnovano je u Beogradu 1905; kasn: su po njegovom uzoru nikla istoimena društva u Kragujevc Jagodini, Nišu, Šapcu, Valjevu, Kraljevu, Pirotu, Leskovc Paraćinu, Čačku i dr. Ova su društva potekla iz srpskog radničk sindikalnog pokreta i snažno su uticala na razvoj političke i klas: svesti u Srbiji. Kako tada nije bilo ni slobode reci, ni štamp svoje misli i težnje izražavalo je društvo kroz pozorišne prired i horove.

Nakon Obznane u decembru 1920 pa do 6. I 1929 postoji su dva kulturno-umetnička društva A.; jedno, u okviru Neza\ snih sindikata i drugo (centrumaško, kasnije ujedinjeni A.) pi upravom reformističkog Glavnog radničkog saveza. Kada su k munisti ušli u URSS, društva rade i razvijaju se i pored prog njanja i sputavanja od strane tadašnjeg režima.

I nakon Drugog svetskog rata postoji niz društava A. (u okvi: Saveza sindikata), učlanjenih u Savez kulturno-prosvetnih dr stava. Najznatnije je beogradsko društvo, uzor za istoimena dr štva u unutrašnjosti. Ono je imalo nakon Oslobođenja dve sekcij horsku i dramsku, a 1950 u njezinom je sklopu delovalo i Omi dinsko društvo A. i amatersko pozorište (ukupno 28 sekcija odbora sa 625 aktivnih članova).

Ova su društva imala, a imaju i danas, velikih zasluga ; okupljanje i odgajanje u socijalističkom duhu više generaci radničkih boraca, za opće obrazovanje, za približavanje umetno; radničkoj klasi i za odgajanje talenata iz njihovih redova.

LIT.: Abraše vić, tr ideset godina rada, Beograd 1933. — Četrdeset p godina r ada KUD Abraše vić 1905—1950, Beograd 1950. D. Sn.

2. Radničko-pjevačko društvo u Podgorici. Osnovano je 19; kao nastavak Radničkog društva koje je u svom sastavu ima! muški hor i gudački kvintet, a veoma je aktivno radilo od 19: do Obznane, 1921, kada je zabranjeno. A. je također zabranj( 1936, ali je ilegalno radio sve do okupacije zemlje, 1941. H rovođa Radničkog društva i Abraševića bio je Luka Krcunovi On je vodio i muzičku sekciju. Pored muškoga hora, koji je broj 40—50 pjevača, u društvu je djelovala i dramska i recitators] sekcija. Hor je na repertoaru imao čitav niz radničkih borben pjesama, a priređivao je i cjelovečernje koncerte. A. jeobnovlji 1945, no iste je godine promijenio ime u KUD Stanko Dragojevi

R . D. — G . Kr .

ABRAVANEL, Maurice, američki dirigent (Solun, Grčk

6. I 1903 —). Muziku studirao u Lausannei, Ziirichu i Berlin God. 1923—32 dirigent opernih kazališta u Njemačkoj (mec ostalim u Kasselu i na Državnoj operi u Berlinu), zatim u Pariz Londonu, Rimu, Zenevi, Melbourneu (1934—35) i Svdnej (r935—36). Dirigirao australske premijere opera Fidelio (Beethi ven), Boris Godunov (Musorgski) i Rosenkavalier (R. Strauss Od 1936 u SAD (Metropolitan u New Yorku, Opera u Chicagu gdje uvodi djela Kurta Weilla. Od 1947 vodi Simfonijski orki star Utaha i od 1955 istodobno umjetnički je direktor na Mus

Academy oj the West (Santa Barbara).

ABREU, Antonio (El Portugućs), portugalski gitarist (

polovina XVIII st.). Živio u Madridu, gdje je 1780—1800 objav niz kompozicija za gitaru. Glavno mu je djelo škola za gitari Escuela para tocar con perfeccićn la guittara de cinco y seis orden (obj. P. F. V. Prieto, 1799). Taj je priručnik znatno pridon širenju i podizanju gitarističke umjetnosti u Španjolskoj i Porti galu.

LIT.: Sousa Viterbo, Subsidios para a Hist oria da Mušica em PortugE Coimbr a 1932. — S. Kastn er, Antonio Abr eu, MGG, I, 1951.

ABSIL, Jean, belgijski kompozitor (Peruvvelz, Hainaui

23. X 1893 —). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (Mar ehand, L. Dubois), usavršavao se kod P. Gilsona. Od 1923 vodi Muzičku akademiju u Etterbecku a od 1931 profesor je Konzervi torija u Bruxellesu. God. 1936 potaknuo formiranje grupe mladi kompozitora La Sirene. Suosnivač je (1938) i glavni urednik ti sopisa Revue Internationale de Musique. Jedan od glavnih prec stavnika belgijske muzike XX st., A. u svojim djelima napušt tradicionalne harmonijske funkcije. Sklon je komornom izraz

ABSIL — ACADEMIE DE MUSIQUE

primjenama

neuobičajenih, ritmički kom-pleksnih mjera (npr. 7/16,

4« 4 ' 5 DJELA.

ORKESTRALNA: tr i simfonije; simf. pjesme La morr đ e 7m- ragi/es i Jeanne d'Arc; koncerti za klavir, za violinu, za violu, za violončelo;

folklore roumain i dr. — KUMUKNA: Cetin gu kl avirskt kvartet; klavirski trio;

duhački kvintet; Concerto grosso za duhački kvintet; 2 kvarteta za saksofone; suita za violončelo i klavir; Fantaisie concertante za violinu i klavir i dr. —

KLAVIRSKA: dvije sonatine; 3 Impromptus; Suite pastorale; Đagatelles; 5 Marines; Esquisses sur les sept peches capitaux itd. — DRAMSKA. Opere: Peau d' dne, 1942; Le Chapeau chinois, 1947 i Les voix de

ThrSne pour le Vendredi-Saint za 2 recitatora zbor i orgulje; djela za zbor a

cappella; više solo-pjesama uz pratnju orkestra (Trois poemes de T. Klingsor), gudačkog kvarteta i klavira. — Napisao Les postulats de la musiaue contempo-rain e, 1937.

LIT.: J. Dopp, Le st yle da ns l a musiq ue de Jean Ab sil , RM , 1937. —

R. Dubois, L'Inspirations dans l'oeuvre de Jean Absil, Le Flambeau, Bruxelles

1938. — R. De Guide, Jean Absil : vie et oeuvre, Tournai 1965. J. As.

ABSTRAKT -> Orgulje

ABT, Franz, njemački kompozitor i dirigent (Eilenburg,

22. XII 1819 — Wiesbaden, 31. III 1885). Muziku učio na školi sv. Tome i na Univerzitetu u Leipzigu. Od 1841 uZiirichu kazališni dirigent i zborovođa (Harmonie Ziirich, Cacilienverein). Uz to je vodio koncerte ziiriškog Allgemeine Musikgeselhchaft. God. 1852'— 82 dvorski dirigent u Braunschweigu gdje je osnovao mješoviti zbor Singakademie. Vodio je više festivala Saveza sjevernonjemač-kih Liedertafela. Gostovao u Parizu, Londonu, Rigi, Petrogradu, Moskvi i Sjevernoj Americi. Ostavio je više od 3000 kompozicija (oko 600 opusa), najvećim dijelom muških zborova i solo-pjesama, koje po sadržaju i obličju imaju karakter salonske muzike. Jedno-stavne, dopadljive, katkad i ganutljivo sentimentalne, mnoge od njih stekle su široku popularnost, kao npr.: Wenn die Schmalben

heirmoarts zieKn; Gute Nacht, du mein herziges Kind; O Schmarz-wald, 0 Heimat; Zieh'n wir aus ins Feld; Waldandacht i dr.

DJELA: opera Des Konigs Scharfschutz, 1872. — VOKALNA: Schlachtlied op. 223 i All-Deutschland, Siegesgesang nach der Hermannsschlacht za zbor i orkestar. Zborski ciklusi: Ein Sangertag op. 85; Die Kirmes op. 101; Ein

eidgenb's-sisches Sangerfest. Pojedinačni zborovi: Vineta op. 163; Waldandacht op. 175; Die stilU Wasserrose op. 192; Mir trdumte von einem Konigskind op. 276.

Solo--pjesme. — Priručnik za solo-pje vanje.

LIT.: H. Weber, Franz Abt, Ziirich 1886. — B. Rost, Vom Meister des volkst iiml ichen Liedes, Franz Abt, Chemnitz 1924. — W. Khal, Franz Abt, M GG, I, 1951.

ACADEMIA PHILHARMONICORUM (Academia Philo-harmonicorum, Academia Philo-Harmonicorum) u

Ljub-ljani, bila je formalno osnovana 8. I 1702. Zapravo otpočinje s radom već 1700, jer su se već tada budući filharmoničari sastajali i muzicirali, odnosno 1701, iz koje godine datira njen prvi pečat. Ugledala se u strana slična udruženja, a bila je nosilac muzičkog baroka u Sloveniji. Poticaj za njeno osnivanje dala je očito ljub-ljanska Academia operosorum s kojom je imala srodne zadatke i ciljeve. Njen je utemeljitelj bio ->• J. B. Hoffer(ri), koji je bio i član Akademije operosorum. Kao simbol imala je orgulje, za-štitnica bila joj je sv. Cecilija. Jednom od svojih najvažnijih duž-nosti smatrala je proslavu blagdana sv. Cecilije kao i to, da u ljetu priredi javno muziciranje prigodom večernje vožnje po Ljubljanici. Prva takva priredba održana je 30. VII 1702. Himnu od 16 latinskih stihova napisao je za tu zgodu doktor medicine Jurij Žiga Pogačnik; iz nje se razabire da je tom prilikom sudjelo-vala muzika, sastavljena od trubalja, bubnjeva, gudačkih instru-menata, gitara, flauta i rogova. Njen muzički voda bio je Hoffer, a neke vrste administrativni direktor J. G. Gošel. Filharmoničari su bili od samoga početka vrlo aktivni. Sudjelovali su kod raznih crkvenih i svjetovnih svečanosti. U tu svrhu osnovali su potrebna izvodilačka tijela. Tako je A. Ph. doskora organizirala pjevački zbor i orkestar koji je nastupao već 1706, a 1707 brojio je preko 50 članova. Orkestar je imao pored članova Akademije Philhar-monicorum neplaćenih muzičara i muzičara po pozivu, koji su bili plaćeni. Takva struktura znači začetak profesionalnog orkestra. Za svoje profesionalne muzičare upotrebljava A. Ph. naziv Mušico. Filharmoničari su od vremena do vremena priređivali koncerte nazvane serenade. Programi tih muzičkih priredaba Akademije Philharmonicorum nisu doduše tačno poznati, ali je vjerojatno da je A. Ph. u njima išla putovima tadanjeg svjetovnog muzičkog stva-ranja. Filharmoničari su izvodili i djela domaćih kompozitora, kao što su bili J. B. Hoffer, J. G. Gošel, V. K. A. Siberau, M. Omerza i dr. Ta je tvrdnja pogotovo opravdana, kad se uzme u obzir da su pojedini od njih bili aktivni članovi, pa čak i vode Akademije (Gošel, Hoffer, Siberau). Tako sačuvani izvori dokazuju da su filharmoničari 1715 i 1716 u tadašnjoj križanskoj, odnosno uršulinskoj crkvi izvodili dva oratorija svoga utemeljitelja Hoffera.

Središnja ličnost, koja je poticala rad Akademije Philhar-monicorum, bio je Hoffer. Kad je on 1718 umro, njena je djelatnost

ACADEMIA PHILHARMONICORUM. Pečat iz 1701

donekle oslabila, ali se ipak neprestano nastavljala. To dokazuju izvori iz 1727, 1728, 1739, 1742 i 1746. Iz 1742 poznata je 4-gl. kantata // giubilo incoronazione delV Augustissima Regina d'

On-geria, incoronata Regina di Boemia, koja je izvedena u Ljubljani

prilikom ustoličenja biskupa Ernesta Amadea Attemsa. Bila je štampana 1743. Posljednji podatak o djelatnosti Akademije Phil-harmonicorum potječe iz 1769. Iz toga se može zaključiti da je A. Ph. djelovala u toku prve i na početku druge polovice XVIII st., iako je u raznim vremenskim razdobljima njena aktivnost bila različita. Značenje Akademije Philharmonicorum za muzički život u Sloveniji bilo je veliko. Utemeljila je prvo muzičko društvo, po-digla i organizirala muzičku reprodukciju, poticala na stvaranje domaće kompozitore, upoznavala s muzičkim djelima zapadne Evrope i stvorila čvrstu osnovu za dalji razvoj muzičkog života.

LIT.: E. H. Costa, Mitteilungen des historischen Vereins fur Krain, 1861. —■

A. Dimitz, Geschichte Krains, Ljubljana 1874—76. —P. v. Radics, Frau Mušica

in Krain, Ljubljana 1877, str. 26—29. — F. Keesbacher, Die philharmonische Gesellschaft in Laibach, 1862, Ljubljana 1902. —■ E. Bock, Die philharmoni sche Gesellschaft in Laibach, 1702—1902, Ljubljana 1902. —■ D. Cvetko, Aca demia Philharmonicorum, Naši zbori, 1952. — Isti, Glasbena klasika na SJoven- skem, Ljubljana 1955, str. 27—^30.— Isti, Academia Philharmonicorum Labacensis,

Ljubljana 1962. D. Co.

ACADĆMIE DE MUSIQUE, prvobitni naziv francuske opere.

Luj XIV je patentom od 28. VI 1669 podijelio Abbeu Pierreu Perrinu, Robertu Cambertu i markizu de Sourdeacu ko ncesiju na dvanaest godina za prikazivanje »opernih akademija ili muzič-kih predstava u francuskim stihovima, u Parizu i drugim grado-vima. ..« A. de M. je otvorena u martu 1671 s pastoralom Pontone koju je na riječi P. Perrina komponirao R. Cambert. Djelo je po-stiglo velik uspjeh, te se opetovano prikazivalo 8 mjeseci. Cijeli se ansambl sastojao od 5 muških i 4 ženska solista, 15 članova zbora i 13 članova orkestra. To je prvi pokušaj stvaranja francuske nacionalne opere u doba neograničene vladavine talijanske opere. Zbog nesloge u vodstvu i dugova bio je Perrin prisiljen Akademiju zatvoriti. J. B. Lully je uspio kod kralja Perrinovu vremenski ograničenu koncesiju pretvoriti u doživotnu na svoje ime, te je ponovo otvorio akademiju 15. XI 1672, pod nazivom Academie royale de musigue, s premijerom Fetes de l'Amour et de Bacchus. Vodio ju je do svoje smrti (1687). U toj je akademiji on bio di-rektor, administrator, režiser i kompozitor u jednoj osobi (uz ostalo izveo je 12 velikih opera). Na taj je način, uz druge povla-stice, postao diktatorom pariškog muzičkog života. Akademija je, međutim, upravo u njegovim rukama postala kolijevkom francuske opere. U toku vremena davala je predstave u dvanaest raznih zgrada, njom je upravljalo do danas oko 60 direktora, a izvedeno je preko tisuću djela, većinom opera. Više je puta

I'